Europski obični tvor (Mustela putorius Linnaeus, 1758) u Hrvatskoj – smjernice gospodarenja

As in other European countries, there are some indications that the polecat population in the Republic of Croatia is declining. Gamekeepers rarely hunt polecats and if they do it is mainly at the request of landowners. Along with maltreatment, their poor cultural image, accidental poisoning and road traffic accidents can probably be marked as the main causes of the declining polecat population. In order to acquire firm data on the number of polecats, their behaviour and social organization, further studies are to be encouraged. Based on the results of these studies, a recovery plan should be arranged. This plan must include the creation of a positive image for polecats at all levels of society and the prevention of a further decline in the polecat population brought about by continuing inappropriate exposure of poisoned baits.Slično kao i u ostalim europskim državama, u Republici Hrvatskoj je uočeno smanjenje populacije običnog europskog tvora. Lovci su oduvijek rijetko lovili tvorove, uglavnom na zahtjev stočara. Prema tome, kao glavni uzroci nagoviještenog negativnog trenda u populaciji tvora, uz progon, označeni su loša slika u javnosti, slučajna otrovanja i prometne nezgode. U cilju stjecanja pouzdanih podataka o brojnosti tvorova, njihovom ponašanju i društvenoj organizaciji, nužna je provedba određenih populacijskih istraživanja. Na temelju takvih rezultata moguće je osmisliti plan za oporavak populacije. Takav plan svakako mora uključiti stvaranje pozitivne slike tvora u javnosti te zaštitu od otrovanja putem nepropisno izloženih mamaca

VArIJACIJE U MINErALIZACIJI CAKLINE PrI PrEKoMJErNoM TrošENJU PrVoG KUTNJAKA DoNJE čELJUSTI (M1) U JELENA oBIčNoG – PrIMJENA DENZIToMETrIJE I BACKSCATTErED ELECTroN METoDE

Stupanj mineralizacije cakline prvog kutnjaka donje čeljusti jelena običnog (Cervus elaphus L.) određivan je primjenom backscattered electron (BSE) testa i računalne denzitometrije. Prikupljeno je ukupno 60 donjih čeljusti odstrijeljenih jelena, ljubaznošću djelatnika Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma osijek, podružnice Tikveš. Primjenom računalne denzitometrije na presjecima i intaktnim kutnjacima s primjetnim prekomjernim trošenjem (N=4) utvrđena je viša relativna optička gustoća (roD) u odnosu na kontrolni kutnjak. rezultati dobiveni promatranjem intaktnog zuba odstupaju od onih dobivenih na presjeku zuba te time potvrđuju veću osjetljivost metode pri radu na presjeku zuba. BSE metoda je isključila znatnija odstupanja u mineralizaciji cakline unutar pojedinog grla. Na temelju rezultata može se zaključiti da smanjena mineralizacija cakline sudjeluje u nastanku prekomjernog trošenja M1, a ona može biti uzrokovana individualnim razlikama te nekim sistemskim i genskim bolestima

VArIJACIJE U MINErALIZACIJI CAKLINE PrI PrEKoMJErNoM TrošENJU PrVoG KUTNJAKA DoNJE čELJUSTI (M1) U JELENA oBIčNoG – PrIMJENA DENZIToMETrIJE I BACKSCATTErED ELECTroN METoDE

Stupanj mineralizacije cakline prvog kutnjaka donje čeljusti jelena običnog (Cervus elaphus L.) određivan je primjenom backscattered electron (BSE) testa i računalne denzitometrije. Prikupljeno je ukupno 60 donjih čeljusti odstrijeljenih jelena, ljubaznošću djelatnika Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma osijek, podružnice Tikveš. Primjenom računalne denzitometrije na presjecima i intaktnim kutnjacima s primjetnim prekomjernim trošenjem (N=4) utvrđena je viša relativna optička gustoća (roD) u odnosu na kontrolni kutnjak. rezultati dobiveni promatranjem intaktnog zuba odstupaju od onih dobivenih na presjeku zuba te time potvrđuju veću osjetljivost metode pri radu na presjeku zuba. BSE metoda je isključila znatnija odstupanja u mineralizaciji cakline unutar pojedinog grla. Na temelju rezultata može se zaključiti da smanjena mineralizacija cakline sudjeluje u nastanku prekomjernog trošenja M1, a ona može biti uzrokovana individualnim razlikama te nekim sistemskim i genskim bolestima

Diversity and distribution of cytochrome oxidase I (COI) haplotypes of the brown marmorated stink bug, Halyomorpha halys Stål (Hemiptera, Pentatomidae), along the eastern front of its invasive range in Eurasia

The arrival, establishment and pest status of Halyomorpha halys in Europe and non-native countries in Asia have been well-documented, with thorough characterisation of the genetic diversity and occurrence of cytochrome oxidase I (COI) haplotypes in Switzerland, France, Hungary, Italy and Greece. However, a number of gaps exist in terms of the characterisation of the haplotype diversity and occurrence of H. halys along the invasion front that covers eastern Europe, western and central Asia. To contribute towards filling this gap, the COI haplotype diversity and distribution were investigated for H. halys collected in Serbia, Ukraine, Russia, Georgia and Kazakhstan. A total of 646 specimens were analysed and five haplotypes were found (H1, H3, H8, H33 and H80). Haplotype H1 was present in all five countries investigated and was the only haplotype detected amongst > 500 specimens collected from Ukraine, Russia and Georgia. H1 (82%) was the dominant haplotype found in Kazakhstan, alongside H3 (18%). In contrast to the low or no diversity observed in these four countries, Serbia had higher haplotype diversity and was represented by five haplotypes. Although H3 was dominant (47%) in Serbia, H1 was also prevalent (40%); the remaining haplotypes (H8, H33 and H80) were minor contributors (1–11%) to the haplotype composition. The results are discussed in context with other known populations in neighbouring countries and patterns of haplotype diversity indicate the movement of successful invasive populations in Europe to generate secondary invasions along the eastern front of the invasion in Eurasia. Possible scenarios regarding the spread of particular haplotypes in these regions are discussed, along with suggestions for future research to fill existing gaps