Altersbedingte änderungen in kontraktilen Eigenschaften der plantar Flexor Muskeln bei physisch aktiven Frauen

Twitch contractile properties of the plantar flexor muscles were compared between the groups of women of the 3rd, 5th, 6th and 8th decade participating in regular recreational physical activity. An isometric twitch was evoked by supramaximal electrical stimulation of the tibial nerve in the popliteal fossa by a rectangular pulse of 1 millisecond duration. A significant decrease was found in the twitch peak force, the maximal rates of force development and relaxation from the 6th decade onwards. A significant prolongation in twitch contraction time was observed from the 5th decade onwards. The 3rd decade group showed a significant postactivation potentiation, while the three older groups did not. No significant age-related changes were observed in the isometric twitch peak force and voluntary strength ratio, and the twitch half-relaxation time in women participating in regular recreational physical activity. It was concluded that the marked decrease in twitch force-potentiation and prolongation of the contraction time of the plantar flexor muscles in physically active women seem to begin after 40 years of age, while a reduction in the maximal voluntary and twitch force-generating capacity, and twitch contraction kinetics occurs after 50 years of age.Uvod Cilj ovog istraživanja bio je izmjeriti učinak starenja na trzajna kontraktilna svojstva skeletnih mišića kod žena uključenih u redovitu rekreacijsku tjelesnu aktivnost. Mjereni su mišići potkoljenice, plantarni fleksori stopala, koji su važni za držanje tijela i kretanje, a aktivni su u mnogobrojnim radnim i sportskim aktivnostima. Metode Ukupno je 49 žena pristalo sudjelovati u ovom istraživanju. Raspoređene su u 4 dobne skupine: skupina u 3. desetljeću života (u dobi od 20 do 25 godina, n=13), skupina u 5. desetljeću života (u dobi od 40 do 49 godina, n=12), skupina u 6. desetljeću života (u dobi od 50 do 59 godina, n=11) i skupina u 8. desetljeću života (u dobi od 70 do 77 godina, n=13). Sve su mlađe ispitanice bile fizički zdrave studentice uključene u redovitu tjelovježbu dva do tri puta tjedno u skupinama odbojke, košarke ili aerobike. Ispitanice srednje dobi vježbale su u skupinama odbojke ili aerobike dva puta tjedno, a starije ispitanice također su vježbale u skupinama aerobike dva puta tjedno. Tijekom mjerenja, ispitanice su sjedile na posebno dizajniranoj stolici, s dominantnom nogom savijenom u koljenom zglobu pod kutom od 90° i smještenom unutar metalnog okvira. Da bi se utvrdila kontraktilna svojstva mišića plantarnih fleksora tijekom izometričkog trzaja, parom samoljepljivih elektroda podraživali smo stražnji tibijalni živac. Katoda je postavljena iznad tibijalnog živca u poplitealnoj jami, a anoda je postavljena ispod stražnje medijalne strane natkoljenice. Izolirani voltažni stimulator bio je izvor supramaksimalnih pravokutnih podražaja od 1 ms. Nakon bilježenja mišićne kontrakcije u mirovanju, ispitanice su dobile uputu da 5 sekundi zadrže mišić u maksimalnoj voljnoj kontrakciji (MVC), a zatim da ga opuste. Drugi (potencirani) trzajni podražaj nastupio je unutar 1 s nakon početka relaksacije. Izračunate su sljedeće karakteristike izometričkog trzaja: vršna sila trzaja (PT) – najveća vrijednost izometričke sile, vrijeme kontrakcije (CT) – vrijeme do vršne sile trzaja, poluvrijeme relaksacije (HRT) – vrijeme polovičnog opadanja vršne sile trzaja, maksimalna brzina razvoja sile (RFD) – prva derivacija razvoja sile (dF/dt) i maksimalna brzina relaksacije (RR) kao prva derivacija opadanja sile (-dF/dt). Postotak porasta potencirane vršne sile trzaja (PT) u odnosu na vrijednost u mirovanju uzet je kao pokazatelj postaktivacijske potencijacije (PAP). Vršna sila trzaja u mirovanju izražena je kao omjer s izometričkom voljnom jakosti. Rezultati Prosječna vrijednost vršne sile trzaja u skupini žena u 3. desetljeću života bila je veća (p<0.05) od prosječnih vrijednosti u skupinama žena u 6. i 8. desetljeću. Skupina u 5. desetljeću pokazala je veću (p<0.05) vršnu silu trzaja od skupine u 8. desetljeću. Razlike u vršnoj sili trzaja između dvije mlađe i dvije starije skupine nisu bile značajne. Među skupinama nisu uočene značajne razlike u omjeru između vršne sile trzaja i voljne jakosti. Uočeno je produljenje vremena kontrakcije (CT) izometričkog trzaja s porastom dobi. Prosječna vrijednost vremena kontrakcije (CT) trzaja u najmlađoj skupini bila je manja (p<0.05) od vrijednosti triju starijih skupina. Razlike u CT trzaja između skupina u 5., 6. i 8. desetljeću nisu bile značajne. Nije bilo značajnih razlika među izmjerenim dobnim skupinama u prosječnim vrijednostima poluvremena relaksacije (HRT) trzaja. Vrijednosti maksimalne RFD i RR izometričkog trzaja smanjile su se s dobi. Vrijednost aritmetičke sredine maksimalne brzine razvoja sile trzaja (RFD) u skupini u 3. desetljeću bila je veća (p<0.05) od vrijednosti u skupinama žena u 6. i 8. desetljeću. Razlike u maksimalnoj RFD trzaja između dviju mlađih i dviju starijih skupina nisu bile značajne. Prosječna vrijednost maksimalne brzine relaksacije (RR) trzaja u skupini u 8. desetljeću bila je manja (p<0.05) od vrijednosti u dvije mlađe skupine. Maksimalna RR trzaja u skupini u 3. desetljeću bila je veća (p<0.05) u usporedbi s vrijednosti skupine u 6. desetljeću. Razlike u maksimalnoj RR trzaja između dvije mlađe skupine i dvije starije skupine nisu bile značajne. Nisu uočene značajne razlike u RR trzaja u usporedbi skupina u 6. i 5. desetljeću. Postaktivacijska potencijacija (PAP) bila je značajno izražena (p<0.05) samo u najmlađoj skupini, dok za tri starije skupine postaktivacijska potencijacija nije bila značajna. Skupina u 3. desetljeću imala je veće vrijednosti (p<0.05) PAP od skupine u 8. desetljeću, dok razlike u PAP između skupina u 3., 5. i 6. desetljeću nisu bile značajne. Vrijednost PAP u skupini u 8. desetljeću nije se značajno razlikovala od vrijednosti PAP u skupinama u 5. i 6. desetljeću. Rasprava i zaključak Ovo je istraživanje pokazalo da je značajno, s dobi povezano opadanje izometričkog maksimalnog voljnog i električno izazvanog kapaciteta stvaranja sile trzaja, kao i opadanje kinetike trzajne kontrakcije, ocijenjeno brzinama razvoja sile i relaksacije mišića plantarnih fleksora stopala, kod žena uključenih u redovitu tjelesnu aktivnost započelo nakon 50. godine. Suprotno prijašnjim istraživanjima, nisu uočene značajne promjene povezane s dobi u omjeru između vršne sile trzaja i voljne jakosti ni u poluvremenu relaksacije trzaja kod žena uključenih u redovitu rekreacijsku tjelesnu aktivnost. Mehanizmi odgovorni za trzajnu potencijaciju nakon kratke izometričke maksimalne voljne kontrakcije značajno su pod utjecajem starenja. Opadanje kapaciteta trzajne potencijacije i produljenje vremena kontrakcije mišića plantarnih fleksora stopala kod tjelesno aktivnih žena započelo je nakon 40. godine.Einzelkontraktile Eigenschaften von M. triceps surae wurden zwischen den Frauengruppen der 3., 5., 6. und 8. Lebensdekade, die regelmäßig physisch aktiv waren, verglichen. Die isometrische Einzelkontraktion wurde mit supramaximaler elektrischer Stimulation des N. tibialis in der Fossa Poplitea bei Rechteckim-pulse von 1 ms Dauerhaftigkeit erreicht. Der wesentliche Fall der Einzelkontraktion bei Maximalkraft im maximalen Kraftgradient und im Relaxiongradient wurde ab 6. Dekade und die Erscheinung der Kontrak-tionszeitverlängerung ab 5. Dekade gefunden. Bei der Gruppe der 3. Dekade erschien die wesentliche post-aktive Potensierung, bei den 3 älteren Gruppen wurde diese Erscheinung nicht gefunden. Bei körperlich aktiven Frauen wurden keine wesentlichen Alterserscheinungen sowohl bei maximaler Kraft der Einzelkon-traktionen und bei willkürlicher Kraft als auch bei Einzelkontraktion in der Halbentspannungszeit gefunden. Zusammengefasst ergibt sich daraus, dass der wesentliche Fall bei der Fähigkeit des Kraftgenerierens und die Verlängerung der Kontraktionszeit bei physisch aktiven Frauen nach dem 40. Lebensjahr erschienen, wobei der Fall der willkürlichen maximalen Kraft und bei der postaktiven Potensierung der Einzelkontrak-tion erst nach dem 50. Lebensjahr erscheint

Ligamentum semicirculare humeri kliiniline anatoomia

Ligamentum semicirculare humeri ehk rotaatorkaabel on hiljuti avastatud sidemelis-kapsulaarne struktuur õlaliigese kapsli ülemis-lateraalses osas. Esialgsed anatoomilised kirjeldused sellest sidemest on tehtud fi kseeritud preparaatidel. Meie uuringu eesmärgiks oli võrrelda kirjeldust fikseerimata preparaatidel eelnevate uuringute tulemustega ja visualiseerida see side artroskoopia käigus. Ligamentum semicirculare humeri esines kõigil uuritud preparaatidel. Side algas kahest kohast – tuberculum minus’e ülemiselt fassetilt ja tuberculum majus’e eesmis-ülemiselt fassetilt –, kulges kaarjalt m. supraspinatus’e ja m. infraspinatus’e kõõluste all ning kinnitus tuberculum majus’e tagumisele fassetile m. infraspintus’e ja m. teres minor’i kõõluste vahelisel alal. Histoloogiliselt koosnes see side paralleelsetest kollageenkiudude kimpudest. Ligamentum semicirculare humeri’st sõltub rotaatormanseti lihaste kõõluste ruptuuri kuju, kuna ta moodustab kahjustatud m. supraspinatus’e kõõluse defekti mediaalse serva. Eesti Arst 2009; 88(Lisa3):10−1

Hill-Sachs Remplissage Procedure Based on Posterosuperior Capsulomuscular Anatomy

The remplissage technique is a procedure designed to fill a posterosuperior humeral head defect with the infraspinatus tendon and posterior-superior capsule in patients with engaging Hill-Sachs lesions. We describe a remplissage technique using 2 posterior working portals that respects the anatomy of the posterior-superior area of the glenohumeral joint without compromising the vascularization