Evaluacija bolesnika nakon rekonstrukcije vrška nosa I-beam graftom

CILJ: Cilj ove studije jest subjektivna i objektivna evaluacija utjecaja I-beam tehnike na funkciju disanja bolesnika i projekciju vrška nosa. MATERIJALI I METODE: U ovu kohortnu studiju uključili smo 48 bolesnika kod kojih je učinjena rinoseptoplastika I - beam graftom u razdoblju od 2014. - 2021. Subjektivno zadovoljstvo bolesnika izgledom nosa ispitali smo VAS upitnikom, a funkciju disanja NOSE (nasal obstruction symptom evaluation) ljestvicom. Usporedili smo projekciju vrška nosa prije i poslije operacije. REZULTATI: U svih bolesnika došlo je do poboljšanja projekcije vrška nosa. U 85% ispitanika pokazalo se kako je došlo do poboljšanja funkcije disanja. Subjektivno zadovoljstvo izgledom nosa izrazilo je 91% bolesnika. ZAKLJUČAK: U ovoj studiji, rekonstrukcija I - beam graftom pokazala se kao sigurna i pouzdana tehnika u pojačanju potpore vrška nosa. Također, došlo je do poboljšanja funkcije disanja u većine bolesnika

Evaluacija bolesnika nakon rekonstrukcije vrška nosa I-beam graftom

CILJ: Cilj ove studije jest subjektivna i objektivna evaluacija utjecaja I-beam tehnike na funkciju disanja bolesnika i projekciju vrška nosa. MATERIJALI I METODE: U ovu kohortnu studiju uključili smo 48 bolesnika kod kojih je učinjena rinoseptoplastika I - beam graftom u razdoblju od 2014. - 2021. Subjektivno zadovoljstvo bolesnika izgledom nosa ispitali smo VAS upitnikom, a funkciju disanja NOSE (nasal obstruction symptom evaluation) ljestvicom. Usporedili smo projekciju vrška nosa prije i poslije operacije. REZULTATI: U svih bolesnika došlo je do poboljšanja projekcije vrška nosa. U 85% ispitanika pokazalo se kako je došlo do poboljšanja funkcije disanja. Subjektivno zadovoljstvo izgledom nosa izrazilo je 91% bolesnika. ZAKLJUČAK: U ovoj studiji, rekonstrukcija I - beam graftom pokazala se kao sigurna i pouzdana tehnika u pojačanju potpore vrška nosa. Također, došlo je do poboljšanja funkcije disanja u većine bolesnika

How to Distinguish between Alcoholic and Non-Alcoholic Liver Disease?

Jedan od najčešćih etioloških čimbenika jetrene lezije gotovo u svim dijelovima svijeta i dalje je alkohol. Konzumacija alkohola u brojnim je društvima opće prihvaćeni i često nezaobilazni dio različitih socijalnih zbivanja, dio je kulture i načina ophođenja, što alkohol u svijetu stavlja među vodeće uzročnike mortaliteta i morbiditeta. Bilo da govorimo o svakodnevnoj konzumaciji ili periodičnom ispijanju veće količine alkohola, njegov se hepatotoksični učinak očituje nizom kliničkih i patohistoloških slika od steatoze, alkoholnog hepatitisa, pa sve do razvoja fibroze i ciroze jetre. Postavljanje dijagnoze alkoholne bolesti jetre (engl. alcoholic liver disease, ALD) i dalje predstavlja izazov jer ne postoje dijagnostički parametri kojima bi se bolest potvrdila ili isključila, već se ista temelji na anamnestičkim podacima o kroničnoj konzumaciji alkohola i isključnim kriterijima drugih mogućih etioloških uzročnika jetrene lezije. Kombinacija specifičnih biomarkera može govoriti u prilog ALD-u, no kako bismo razlučili radi li se o alkoholnoj ili nealkoholnoj bolesti jetre, obrada mora biti usmjerena na isključivanje virusnih, imunoloških, metaboličkih bolesti i morfoloških promjena jetrenog parenhima. U posljednjih nekoliko godina raste incidencija nealkoholne masne bolesti jetre (engl. non-alcoholic fatty liver disease, NAFLD), entiteta koji patohistološkim spektrom i kliničkim tijekom nalikuje ALD-u, a koji se smatra jetrenom prezentacijom metaboličkog sindroma. Budući da količina ispijenog alkohola čini temeljnu razliku između ALD-a i NAFLD-a, do dijagnoze je danas ponekad teže doći zbog porasta broja oboljelih s prekomjernom tjelesnom težinom i drugim elementima metaboličkog sindroma, a koji konzumiraju veće količine alkohola.Alcohol is still one of the most common etiologic factors of liver injury in nearly every part of the world. In many societies alcohol consumption is generally accepted and often an indispensable part of various social events, practically integrated into human culture, making alcohol one of the leading causes of mortality and morbidity in the world. Whether we are talking about daily consumption or periodic intake of a large amount of alcohol, its hepatotoxic effect is manifested by a series of clinical and histopathological features ranging from steatosis and alcoholic hepatitis to liver fibrosis and cirrhosis. Diagnosing alcoholic liver disease (ALD) remains a challenge, as there are no diagnostic parameters to confirm or exclude the disease, and the diagnosis is mainly based on anamnestic data on chronic alcohol consumption and the exclusion of other possible etiologic agents of liver injury. The combination of specific biomarkers may be an indication of ALD, but in order to distinguish whether it is a case of alcoholic or non-alcoholic liver disease, diagnostic workup must be aimed at excluding viral, autoimmune and metabolic diseases, as well as morphological changes in hepatic parenchyma. Over the last few years, we have been witnessing an increase in the incidence of non-alcoholic fatty liver disease (NAFLD), an entity considered hepatic manifestation of metabolic syndrome whose histopathological spectrum and clinical course resemble ALD. Since the fundamental difference between ALD and NAFLD is in the amount of alcohol consumed, correct diagnosis is sometimes more difficult to reach due to a growing number of overweight patients with other metabolic syndrome elements who consume large amounts of alcohol

How to Distinguish between Alcoholic and Non-Alcoholic Liver Disease?

Jedan od najčešćih etioloških čimbenika jetrene lezije gotovo u svim dijelovima svijeta i dalje je alkohol. Konzumacija alkohola u brojnim je društvima opće prihvaćeni i često nezaobilazni dio različitih socijalnih zbivanja, dio je kulture i načina ophođenja, što alkohol u svijetu stavlja među vodeće uzročnike mortaliteta i morbiditeta. Bilo da govorimo o svakodnevnoj konzumaciji ili periodičnom ispijanju veće količine alkohola, njegov se hepatotoksični učinak očituje nizom kliničkih i patohistoloških slika od steatoze, alkoholnog hepatitisa, pa sve do razvoja fibroze i ciroze jetre. Postavljanje dijagnoze alkoholne bolesti jetre (engl. alcoholic liver disease, ALD) i dalje predstavlja izazov jer ne postoje dijagnostički parametri kojima bi se bolest potvrdila ili isključila, već se ista temelji na anamnestičkim podacima o kroničnoj konzumaciji alkohola i isključnim kriterijima drugih mogućih etioloških uzročnika jetrene lezije. Kombinacija specifičnih biomarkera može govoriti u prilog ALD-u, no kako bismo razlučili radi li se o alkoholnoj ili nealkoholnoj bolesti jetre, obrada mora biti usmjerena na isključivanje virusnih, imunoloških, metaboličkih bolesti i morfoloških promjena jetrenog parenhima. U posljednjih nekoliko godina raste incidencija nealkoholne masne bolesti jetre (engl. non-alcoholic fatty liver disease, NAFLD), entiteta koji patohistološkim spektrom i kliničkim tijekom nalikuje ALD-u, a koji se smatra jetrenom prezentacijom metaboličkog sindroma. Budući da količina ispijenog alkohola čini temeljnu razliku između ALD-a i NAFLD-a, do dijagnoze je danas ponekad teže doći zbog porasta broja oboljelih s prekomjernom tjelesnom težinom i drugim elementima metaboličkog sindroma, a koji konzumiraju veće količine alkohola.Alcohol is still one of the most common etiologic factors of liver injury in nearly every part of the world. In many societies alcohol consumption is generally accepted and often an indispensable part of various social events, practically integrated into human culture, making alcohol one of the leading causes of mortality and morbidity in the world. Whether we are talking about daily consumption or periodic intake of a large amount of alcohol, its hepatotoxic effect is manifested by a series of clinical and histopathological features ranging from steatosis and alcoholic hepatitis to liver fibrosis and cirrhosis. Diagnosing alcoholic liver disease (ALD) remains a challenge, as there are no diagnostic parameters to confirm or exclude the disease, and the diagnosis is mainly based on anamnestic data on chronic alcohol consumption and the exclusion of other possible etiologic agents of liver injury. The combination of specific biomarkers may be an indication of ALD, but in order to distinguish whether it is a case of alcoholic or non-alcoholic liver disease, diagnostic workup must be aimed at excluding viral, autoimmune and metabolic diseases, as well as morphological changes in hepatic parenchyma. Over the last few years, we have been witnessing an increase in the incidence of non-alcoholic fatty liver disease (NAFLD), an entity considered hepatic manifestation of metabolic syndrome whose histopathological spectrum and clinical course resemble ALD. Since the fundamental difference between ALD and NAFLD is in the amount of alcohol consumed, correct diagnosis is sometimes more difficult to reach due to a growing number of overweight patients with other metabolic syndrome elements who consume large amounts of alcohol

Endoskopska CO2 laser kirurgija kod unutarnje laringokele

Uvod: Laringokela je rijedak, uglavnom stečeni klinički entitet koji predstavlja dilatirani sakulus laringealnog ventrikula. Etiološki je povezana sa stanjima povišenog intralaringealnog tlaka. Ovisno o mjestu izbočenja dijelimo ih na unutarnje, vanjske i mješovite. Posljedično lokalizaciji prezentiraju se različitom kliničkom slikom. Simptomi unutarnje laringokele mogu uključivati otežano disanje, stridor, otežano gutanje, promjene kvalitete glasa za razliku od vanjske koja se manifestira bezbolnom i kompresibilnom oteklinom na vratu. Karakteristike laringokele, te opremljenosti bolničkog centra definiraju optimalan odabir potrebnog kirurškog liječenja. Endoskopski pristup s CO2 laserom posljednjih desetljeća postao je kirurška metoda izbora za zbrinjavanje unutarnjih laringokela, dok je vanjski kirurški pristup metoda izbora za zbrinjavanje vanjskih i mješovitih laringokela. Prikazujemo slučaj 75-godišnje bolesnice s recidivnom lijevostranom unutarnjom laringokelom. Prikaz slučaja: 75-godišnja bolesnica se zbog progresije disfonije i smetnji disanja javila na kontrolni fonijatrijski pregled. Kirurška ekstirpacija vanjskim pristupom unutarnje lijevostrane larinkokele učinjena je 2013. godine. Fiberlaringoskopskim pregledom ( FLS ) utvrđen je hipertrofičan lijevi ventrikularni nabor. CT vrata potvrđuje prisustvo recidivne lijevostrane unutarnje laringokele s gušćim sadržajem. Učinjen je kirurški zahvat marsupijelizacije laringokele endoskopskim putem, CO2 laserom. Bolesnica je otpuštena iz bolnice prvog poslijeoperacijskog dana zadovoljavajućeg lokalnog nalaza. U narednim kontrolnim pregledima, bolesnica je subjektivno, bez prijašnjih smetnji, urednog lokalnog laringealnog nalaza i sa značajno poboljšanom kvalitetom glasa potvrđenom kontrolnom akustičnom spektralnom analizom. Zaključak: Simptomatske laringogele zahtijevaju kirurško zbrinjavanje. Pored lokalnog nalaza evidentiranog FLS-om, CT je radiološka metoda potvrde i klasifikacije. Endoskopsko CO2 laser-kirurško zbrinavanje unutarnje laringokela je metoda izbora, nasuprot drugim kirurškim opcijama, zbog preciznosti izvođenja, smanjenih poslijeoperacijskih komplikacija, kraćoj hospitalizaciji, te bržoj poslijeoperacijskoj rehabilitaciji glasa

Uloga "brush" citologije u dijagnostici i praćenju malignih i premalignih lezija grkljana

Planocelularni karcinomi čine 95% zloćudnih novotvorina grkljana. Unatoč stalnim naporima usmjerenima prevenciji, ranijem otkrivanju, unapređenju terapijskih postupaka i praćenju, ishodi liječenja se u posljednjih nekoliko desetljeća nisu značajnije poboljšali. Poseban klinički značaj imaju premaligne lezije koje mogu maligno alterirati, pa je njihovo pravovremeno otkrivanje, liječenje i praćenje važan čimbenik prevencije. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze predstavlja patohistološka analiza. U svrhu dobivanja reprezentativnih uzoraka, bolesnici su uglavnom podvrgnuti mikrolaringoskopskim zahvatima u endotrahealnoj anesteziji s ciljem probne ili ekscizijske biopsije. Obzirom na visoku stopu recidiva, potrebne su učestale kontrole, a bolesnici se opetovano izlažu navedenom zahvatu u svrhu patohistološke verifikacije suspektnih lezija, što može dovesti do oštećenja grkljanskih struktura, osobito sluzničkog sloja, te značajno utjecati na kvalitetu glasa. Zbog svega navedenog u literaturi se već godinama propituje uloga neinvazivne biopsije četkicom ili eng. "Brush" citologije u dijagnostici i praćenju premalignih lezija grkljana. Dokazano je kako je epitel grkljana pogodan za citološku analizu, a novija istraživanja ukazuju na to kako postoji jaka i statistički značajna korelacija između nalaza citološke i patohistološke analize suspektnih promjena. Nalazi citološke analize pokazuju visoku senzitivnost i specifičnost u diferencijaciji niskog stupnja od visokog stupnja displazije i invazivnog karcinoma. Kao glavni nedostatak ističe se nemogućnost analiziranja odnosa stanica prema bazalnoj membrani, te nemogućnost razlikovanja displazije visokog stupnja od invazivnog karcinoma. Prednost "Brush" citologije jest u mogućnosti ambulantnog uzimanja uzoraka tijekom fiberlaringoskopskog pregleda pomoću fleksibilnih četkica za uzimanje uzoraka, čime je moguće reducirati broj endotrahealnih anestezija i probnih biopsija, te smanjiti mogućnost oštećenja grkljana. Nadalje, analiza stanične DNK iz stanica dobivenih "Brush" citologijom mogla bi u budućnosti dovesti do značajnog napretka u praćenju bolesnika s premalignim i malignim lezijama grkljana. U ovom radu prikazati ćemo naša iskustva s “Brush” citologijom u dijagnostici lezija grkljana

“Trublue“ laser u kirurgiji grkljana

Povijest laserskih operacija u području grkljana seže unatrag više od pola stoljeća. Postoji stalna tendencija tehnološkog unapređenja prema ostvarenju maksimalno učinkovite, ali i poštedne opcije kirurškog liječenja organskih promjena grkljana. Današnju sveprisutnost lasera u otorinolaringologiji zahvaljujemo pionirima laserske kirurgije. Jako i Strong su 1972. godine objavili prvi rad na temu uporabe CO2 lasera u laringologiji. Od tada se koriste i moderniziraju razni tipovi lasera, poput argonskog lasera, diodnog lasera, KTP lasera, Nd: YAG lasera, Ho: YAG lasera, Pulse Dye lasera (PDL) koji su korišteni kao alternativa - a ponekad i jednako ili bolje rješenje - za CO2 laser. Posljednji novitet u laserskoj kirurgiji koji predstavlja tehnički spoj prednosti CO2 i KTP lasera je Trublue laser. Trublue laser emitira svjetlost u plavom dijelu elektromagnetskog spektra s valnom duljinom od oko 445 nanometara. Ima fotoangiolitička svojstva koja su usporediva s fotoangiolitičkim (KTP i PDL) laserima, no međutim ima sposobnost i rezanja tkiva, što je svojstveno CO2 laseru. Recentna istraživanja pokazuju da plavi laser, pored navedenoga, omogućava visoku preciznost i kontrolu tijekom operacije, dovodi do manjeg oštećenja okolnog tkiva, smanjenog krvarenja (uslijed visoke selektivne apsorpcije u tkivu koje sadrži hemoglobin) i bržeg oporavka. Prilikom odabira metode treba imati na umu relativno malu dubinu penetracije u tkivo, što navedeni laser čini manje pogodnim za postupke koji zahtijevaju dublje rezanje tkiva, ali metodom izbora za precizne postupke u površinskim ili tankim strukturama (npr. glasiljke). U ovom radu prikazujemo naša iskustva s uporabom Trublue lasera u KBC-u Rijeka

Endoskopska CO2 laser kirurgija kod unutarnje laringokele

Uvod: Laringokela je rijedak, uglavnom stečeni klinički entitet koji predstavlja dilatirani sakulus laringealnog ventrikula. Etiološki je povezana sa stanjima povišenog intralaringealnog tlaka. Ovisno o mjestu izbočenja dijelimo ih na unutarnje, vanjske i mješovite. Posljedično lokalizaciji prezentiraju se različitom kliničkom slikom. Simptomi unutarnje laringokele mogu uključivati otežano disanje, stridor, otežano gutanje, promjene kvalitete glasa za razliku od vanjske koja se manifestira bezbolnom i kompresibilnom oteklinom na vratu. Karakteristike laringokele, te opremljenosti bolničkog centra definiraju optimalan odabir potrebnog kirurškog liječenja. Endoskopski pristup s CO2 laserom posljednjih desetljeća postao je kirurška metoda izbora za zbrinjavanje unutarnjih laringokela, dok je vanjski kirurški pristup metoda izbora za zbrinjavanje vanjskih i mješovitih laringokela. Prikazujemo slučaj 75-godišnje bolesnice s recidivnom lijevostranom unutarnjom laringokelom. Prikaz slučaja: 75-godišnja bolesnica se zbog progresije disfonije i smetnji disanja javila na kontrolni fonijatrijski pregled. Kirurška ekstirpacija vanjskim pristupom unutarnje lijevostrane larinkokele učinjena je 2013. godine. Fiberlaringoskopskim pregledom ( FLS ) utvrđen je hipertrofičan lijevi ventrikularni nabor. CT vrata potvrđuje prisustvo recidivne lijevostrane unutarnje laringokele s gušćim sadržajem. Učinjen je kirurški zahvat marsupijelizacije laringokele endoskopskim putem, CO2 laserom. Bolesnica je otpuštena iz bolnice prvog poslijeoperacijskog dana zadovoljavajućeg lokalnog nalaza. U narednim kontrolnim pregledima, bolesnica je subjektivno, bez prijašnjih smetnji, urednog lokalnog laringealnog nalaza i sa značajno poboljšanom kvalitetom glasa potvrđenom kontrolnom akustičnom spektralnom analizom. Zaključak: Simptomatske laringogele zahtijevaju kirurško zbrinjavanje. Pored lokalnog nalaza evidentiranog FLS-om, CT je radiološka metoda potvrde i klasifikacije. Endoskopsko CO2 laser-kirurško zbrinavanje unutarnje laringokela je metoda izbora, nasuprot drugim kirurškim opcijama, zbog preciznosti izvođenja, smanjenih poslijeoperacijskih komplikacija, kraćoj hospitalizaciji, te bržoj poslijeoperacijskoj rehabilitaciji glasa

“Trublue“ laser u kirurgiji grkljana

Povijest laserskih operacija u području grkljana seže unatrag više od pola stoljeća. Postoji stalna tendencija tehnološkog unapređenja prema ostvarenju maksimalno učinkovite, ali i poštedne opcije kirurškog liječenja organskih promjena grkljana. Današnju sveprisutnost lasera u otorinolaringologiji zahvaljujemo pionirima laserske kirurgije. Jako i Strong su 1972. godine objavili prvi rad na temu uporabe CO2 lasera u laringologiji. Od tada se koriste i moderniziraju razni tipovi lasera, poput argonskog lasera, diodnog lasera, KTP lasera, Nd: YAG lasera, Ho: YAG lasera, Pulse Dye lasera (PDL) koji su korišteni kao alternativa - a ponekad i jednako ili bolje rješenje - za CO2 laser. Posljednji novitet u laserskoj kirurgiji koji predstavlja tehnički spoj prednosti CO2 i KTP lasera je Trublue laser. Trublue laser emitira svjetlost u plavom dijelu elektromagnetskog spektra s valnom duljinom od oko 445 nanometara. Ima fotoangiolitička svojstva koja su usporediva s fotoangiolitičkim (KTP i PDL) laserima, no međutim ima sposobnost i rezanja tkiva, što je svojstveno CO2 laseru. Recentna istraživanja pokazuju da plavi laser, pored navedenoga, omogućava visoku preciznost i kontrolu tijekom operacije, dovodi do manjeg oštećenja okolnog tkiva, smanjenog krvarenja (uslijed visoke selektivne apsorpcije u tkivu koje sadrži hemoglobin) i bržeg oporavka. Prilikom odabira metode treba imati na umu relativno malu dubinu penetracije u tkivo, što navedeni laser čini manje pogodnim za postupke koji zahtijevaju dublje rezanje tkiva, ali metodom izbora za precizne postupke u površinskim ili tankim strukturama (npr. glasiljke). U ovom radu prikazujemo naša iskustva s uporabom Trublue lasera u KBC-u Rijeka

Uloga "brush" citologije u dijagnostici i praćenju malignih i premalignih lezija grkljana

Planocelularni karcinomi čine 95% zloćudnih novotvorina grkljana. Unatoč stalnim naporima usmjerenima prevenciji, ranijem otkrivanju, unapređenju terapijskih postupaka i praćenju, ishodi liječenja se u posljednjih nekoliko desetljeća nisu značajnije poboljšali. Poseban klinički značaj imaju premaligne lezije koje mogu maligno alterirati, pa je njihovo pravovremeno otkrivanje, liječenje i praćenje važan čimbenik prevencije. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze predstavlja patohistološka analiza. U svrhu dobivanja reprezentativnih uzoraka, bolesnici su uglavnom podvrgnuti mikrolaringoskopskim zahvatima u endotrahealnoj anesteziji s ciljem probne ili ekscizijske biopsije. Obzirom na visoku stopu recidiva, potrebne su učestale kontrole, a bolesnici se opetovano izlažu navedenom zahvatu u svrhu patohistološke verifikacije suspektnih lezija, što može dovesti do oštećenja grkljanskih struktura, osobito sluzničkog sloja, te značajno utjecati na kvalitetu glasa. Zbog svega navedenog u literaturi se već godinama propituje uloga neinvazivne biopsije četkicom ili eng. "Brush" citologije u dijagnostici i praćenju premalignih lezija grkljana. Dokazano je kako je epitel grkljana pogodan za citološku analizu, a novija istraživanja ukazuju na to kako postoji jaka i statistički značajna korelacija između nalaza citološke i patohistološke analize suspektnih promjena. Nalazi citološke analize pokazuju visoku senzitivnost i specifičnost u diferencijaciji niskog stupnja od visokog stupnja displazije i invazivnog karcinoma. Kao glavni nedostatak ističe se nemogućnost analiziranja odnosa stanica prema bazalnoj membrani, te nemogućnost razlikovanja displazije visokog stupnja od invazivnog karcinoma. Prednost "Brush" citologije jest u mogućnosti ambulantnog uzimanja uzoraka tijekom fiberlaringoskopskog pregleda pomoću fleksibilnih četkica za uzimanje uzoraka, čime je moguće reducirati broj endotrahealnih anestezija i probnih biopsija, te smanjiti mogućnost oštećenja grkljana. Nadalje, analiza stanične DNK iz stanica dobivenih "Brush" citologijom mogla bi u budućnosti dovesti do značajnog napretka u praćenju bolesnika s premalignim i malignim lezijama grkljana. U ovom radu prikazati ćemo naša iskustva s “Brush” citologijom u dijagnostici lezija grkljana