64 research outputs found
Prinos i kvalitet biomase lucerke (Medicago sativa L.) u zavisnosti od sistema gajenja
The importance of alfalfa in Serbian agriculture, as well as its high market value, imposes a constant need for the improvement of this forage crop production that occupies large areas both in the world and in our country. The overall objective was to evaluate the effect of different growing systems (cutting regimes) on yield and nutritional value of alfalfa, contribute to solving practical issues in alfalfa production (redefine the optimal amount of seed for sowing) and specify the phenological stage in the moment of cutting when the balance of yield and dry matter quality of alfalfa is achieved.Ā Three-year study (2009-2012) was carried out on experimental fields of Forage Crops Department of the Institute of Field and Vegetable Crops in Novi Sad, at two sites (Rimski Å anÄevi and Äenej). Field trial was set up in a randomized block design with three replications at both sites. Four cultivars of alfalfa were studied in this dissertation (Banat VS, Nijagara, NS Medijana ZMS V and NS Alfa); two sowing rates from 8 and 16 kg/ha and three cutting systems depending on crop phenological stage of development: I ā early (10% of flowering plants), II ā medium early (50% of flowering plants), and late (beginning of pod setting). Treatments were arranged by split-plot method, and the basic plot (size 72 m2) was used as the sowing rate, while all the other combinations of cultivars and cutting regimes were treated as sub-plots (6 m2). Sub-plot dimensions were 5 m in length and 1.2 m in width, with interrow distance of 20 cm. Inter-block distance was 1 m. There were no significant differences in yield and yield components of alfalfa dry matter, or in their quality, among the tested cultivars.Ā Different amounts of seed for alfalfa sowing, from 8 and 16 kg/ha, did not affect the dry matter yield, or the yield components (crop height, leaf ratio in yield, number of shoots, and number of plants). In moderate-continental climatic conditions, which are present in the majority of the Republic of Serbia, there is no justification for increasing sowing rate above 16 kg/ha, because higher sowing rates do not provide long-term benefit in alfalfa production.Ā Growing systems or cutting alfalfa in different stages of crop maturity (beginning of flowering, full flowering and green pods stage) had significant effect on the yield, yield components and nutritional value of tested alfalfa cultivars. The highest yield of green forage was achieved in early cutting at the stage of 10% flowering plants, while the dry matter yield was identical in cutting at the stage of 10% and 50% flowering plants and amounted to 15.9 t ha-1. Cutting system significantly conditioned plant height, when the highest plants (81.5 cm) were measured in cutting at the stage of green pods. The highest leaf ratio from 500.7 g/kg of dry matter was obtained when alfalfa was cut at the beginning of flowering. Frequency of cutting significantly affected the number of shoots per area unit, which notably decreased during cutting in short time intervals, i.e. at the beginning of flowering stage. Phenological development stage at the moment of cutting did not affect the number of plants per area unit. Alfalfa field density was similar to cutting at the stage of 10% and 50% flowering plants (240.7 and 246.3 plants/m2). Results of alfalfa nutritional value analysis indicated the significant effect of environmental conditions and development stage at the moment of cutting on crude protein content, while fibre content was conditioned only by the stage at the moment of cutting (cutting system). Alfalfa dry matter had better quality in wet year (2010) than in dry year (2011). Content of crude proteins in alfalfa dry matter decreased due to the reduction of leaf ratio, while the contents of NDF, ADF and ADL increased from the beginning of flowering stage to the stage of green pods.Ā Ā Similar yields of dry matter were achieved by cutting alfalfa with four and five cuts (15.9 t ha-1), while three cuts system did not use the genetic potential of NS cultivars, lead to bad quality and digestibility (higher fibre ratio) and to significant yield decrease of alfalfa dry matter (13.1 t ha-1). Cutting alfalfa at the beginning of flowering (five cuts a year) gives better quality of dry matter, i.e. higher protein content and lower fibre content (NDF, ADF i ADL).ZnaÄaj lucerke u srpskoj poljoprivredi, kao i njena velika tržiÅ”na vrednost nameÄe stalnu potrebu za unapreÄenjem proizvodnje ove krmne biljke koja zauzima velike povrÅ”ine, kako u svetu tako i u naÅ”oj zemlji. Sveobuhvatni cilj doktorske disertacije je da se oceni uticaj razliÄitih sistema gajenja (režima kosidbe) na prinos i hranljivu vrednost lucerke, doprinese reÅ”avanju praktiÄnih pitanja u proizvodnji lucerke (redefiniÅ”e optimalna koliÄina semena za setvu)Ā i odredi fenoloÅ”kaĀ faza u momentu kosidbe u kojoj se postiže balans prinosa i kvaliteta suve materije lucerke. TrogodiÅ”nje istraživanje (2010-2012) je izvedeno na oglednim poljima Odeljenja za krmno bilje Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, na dva lokaliteta (Rimski Å anÄevi i Äenej). Poljski ogled je postavljen po sluÄajnom blok sistemu u tri ponavljanja na oba lokaliteta. U radu su analizirane Äetiri sorte lucerke (Banat VS, Nijagara, NS Medijana ZMS V i NS Alfa); dve setvene norme od 8 i 16 kg/ha i tri sistema kosidbe u zavisnosti od fenoloÅ”ke faze razvoja biljaka: I ā rani (10% cvetalih biljaka), II ā srednje rani (50% cvetalih biljaka), i kasni (poÄetak zametanja mahuna). Tretmani su aranžirani po sistemu podeljenih parcela (split-plot metod), a kao osnovna parcela (veliÄina 72 m2) koriÅ”Äena je setvena norma, dok su sve ostale kombinacije sorti i režima kosidbe tretirane kao podparcele (veliÄina 6 m2). Dimenzije podparcele su 5 m dužina i 1,2 m Å”irina, sa meÄurednim razmakom od 20 cm. Razmak izmeÄu blokova je 1 m. MeÄu ispitivanim sortama nije bilo znaÄajne razlike u visini prinosa i komponentama prinosa suve materije lucerke, kao ni u pogledu njihovog kvaliteta. RazliÄite koliÄine semena za setvu lucerke, od 8 i 16 kg/ha, nisu uticale na prinos suve materije kao ni na komponente prinosa (visina biljaka, udeo lista u prinosu, broj izdanaka i broj biljaka). U umereno-kontinentalnim klimatskim uslovima, kakvi vladaju u veÄem delu u Republike Srbije, nema opravdanja poveÄanja setvene norme iznad 16 kg/ha jer se setvom veÄih koliÄina semena ne obezbeÄuje dugoroÄna korist u proizvodnji lucerke. Sistemi gajenja, odnosno kosidba lucerke u razliÄitim fazama starosti useva (poÄetak cvetanja, puno cvetanje i faza zelenih mahuna) imala je znaÄajan efekat na prinos, komponente prinosa i hranljivu vrednost ispitivanih sorti lucerke. NajveÄi prinos zelene krme ostvaren je pri ranoj kosidbi u fazi 10% cvetalih biljaka, dok je prinos suve materije bio identiÄan pri koÅ”enju u fazi 10% i 50% cvetalih biljaka i iznosio je 15,9 t ha-1. Sistem kosidbe znaÄajno je uslovljavao visinu biljaka, pri Äemu su najviÅ”e biljke (81,5 cm) izmerene pri koÅ”enju u fazi zelenih mahuna. NajveÄi udeo lista od 500,7 g/kg suve materije dobijen je kada se lucerka kosila na poÄetku cvetanja. UÄestalost kosidbe je znaÄajno uticala na broj izdanaka po jedinici povrÅ”ine, koji se znaÄajno smanjio pri kosidbi u kratkim vremenskim intervalima, odnosno u fazi poÄetka cvetanja biljaka. FenoloÅ”ka faza razvoja u momentu kosidbe nije uticala na broj biljaka po jedinici povrÅ”ine. Gustina luceriÅ”ta bila je sliÄna pri koÅ”enju u fazi 10% i 50% cvetalih biljaka (240,7 i 246,3 bilj./m2). Rezultati analize o hranljivoj vrednosti lucerke ukazuju na znaÄajan uticaj uslova sredine i faze razvoja u momentu kosidbe za sadržaj sirovih proteina, dok je sadržaj vlakana bio uslovljen samo fazom u momentu koÅ”enja (sistemom kosidbe). Bolji kvalitet suve materije lucerke ostvaren je u vlažnoj godini (2010) u poreÄenju sa suÅ”nom godinom (2011). Sadržaj sirovih proteina u suvoj materiji lucerke se smanjivao zbog smanjenja udela lista, dok se sadržaj NDF-a, ADF-a i ADL-a poveÄavao od faze poÄetka cvetanja do faze zelenih mahuna. Kosidbom lucerke u Äetvorootkosnom i petootkosnom sistemu dobijeni su sliÄni prinosi suve materije (15,9 t ha-1), dok se primenom trootkosnog sistema kosidbe ne iskoriÅ”Äava genetiÄki potencijal NS sorti, dobija se loÅ” kvalitet i svarljivost (veÄi udeo vlakana), i dolazi do znaÄajnog smanjenja prinosa suve materije lucerke (13,1 t ha-1). Kosidba lucerke u poÄetku cvetanja biljaka (pet otkosa u godini) daje bolji kvalitet suve materije, odnosno veÄi sadržaj proteina i manji sadržaj vlakana (NDF, ADF i ADL)
Yield and quality of alfalfa biomass (Medicago sativa L.) as affected by production management
ZnaÄaj lucerke u srpskoj poljoprivredi, kao i njena velika tržiÅ”na vrednost nameÄe stalnu potrebu za unapreÄenjem proizvodnje ove krmne biljke koja zauzima velike povrÅ”ine, kako u svetu tako i u naÅ”oj zemlji. Sveobuhvatni cilj doktorske disertacije je da se oceni uticaj razliÄitih sistema gajenja (režima kosidbe) na prinos i hranljivu vrednost lucerke, doprinese reÅ”avanju praktiÄnih pitanja u proizvodnji lucerke (redefiniÅ”e optimalna koliÄina semena za setvu)Ā i odredi fenoloÅ”kaĀ faza u momentu kosidbe u kojoj se postiže balans prinosa i kvaliteta suve materije lucerke. TrogodiÅ”nje istraživanje (2010-2012) je izvedeno na oglednim poljima Odeljenja za krmno bilje Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, na dva lokaliteta (Rimski Å anÄevi i Äenej). Poljski ogled je postavljen po sluÄajnom blok sistemu u tri ponavljanja na oba lokaliteta. U radu su analizirane Äetiri sorte lucerke (Banat VS, Nijagara, NS Medijana ZMS V i NS Alfa); dve setvene norme od 8 i 16 kg/ha i tri sistema kosidbe u zavisnosti od fenoloÅ”ke faze razvoja biljaka: I ā rani (10% cvetalih biljaka), II ā srednje rani (50% cvetalih biljaka), i kasni (poÄetak zametanja mahuna). Tretmani su aranžirani po sistemu podeljenih parcela (split-plot metod), a kao osnovna parcela (veliÄina 72 m2) koriÅ”Äena je setvena norma, dok su sve ostale kombinacije sorti i režima kosidbe tretirane kao podparcele (veliÄina 6 m2). Dimenzije podparcele su 5 m dužina i 1,2 m Å”irina, sa meÄurednim razmakom od 20 cm. Razmak izmeÄu blokova je 1 m. MeÄu ispitivanim sortama nije bilo znaÄajne razlike u visini prinosa i komponentama prinosa suve materije lucerke, kao ni u pogledu njihovog kvaliteta. RazliÄite koliÄine semena za setvu lucerke, od 8 i 16 kg/ha, nisu uticale na prinos suve materije kao ni na komponente prinosa (visina biljaka, udeo lista u prinosu, broj izdanaka i broj biljaka). U umereno-kontinentalnim klimatskim uslovima, kakvi vladaju u veÄem delu u Republike Srbije, nema opravdanja poveÄanja setvene norme iznad 16 kg/ha jer se setvom veÄih koliÄina semena ne obezbeÄuje dugoroÄna korist u proizvodnji lucerke. Sistemi gajenja, odnosno kosidba lucerke u razliÄitim fazama starosti useva (poÄetak cvetanja, puno cvetanje i faza zelenih mahuna) imala je znaÄajan efekat na prinos, komponente prinosa i hranljivu vrednost ispitivanih sorti lucerke. NajveÄi prinos zelene krme ostvaren je pri ranoj kosidbi u fazi 10% cvetalih biljaka, dok je prinos suve materije bio identiÄan pri koÅ”enju u fazi 10% i 50% cvetalih biljaka i iznosio je 15,9 t ha-1. Sistem kosidbe znaÄajno je uslovljavao visinu biljaka, pri Äemu su najviÅ”e biljke (81,5 cm) izmerene pri koÅ”enju u fazi zelenih mahuna. NajveÄi udeo lista od 500,7 g/kg suve materije dobijen je kada se lucerka kosila na poÄetku cvetanja. UÄestalost kosidbe je znaÄajno uticala na broj izdanaka po jedinici povrÅ”ine, koji se znaÄajno smanjio pri kosidbi u kratkim vremenskim intervalima, odnosno u fazi poÄetka cvetanja biljaka. FenoloÅ”ka faza razvoja u momentu kosidbe nije uticala na broj biljaka po jedinici povrÅ”ine. Gustina luceriÅ”ta bila je sliÄna pri koÅ”enju u fazi 10% i 50% cvetalih biljaka (240,7 i 246,3 bilj./m2). Rezultati analize o hranljivoj vrednosti lucerke ukazuju na znaÄajan uticaj uslova sredine i faze razvoja u momentu kosidbe za sadržaj sirovih proteina, dok je sadržaj vlakana bio uslovljen samo fazom u momentu koÅ”enja (sistemom kosidbe). Bolji kvalitet suve materije lucerke ostvaren je u vlažnoj godini (2010) u poreÄenju sa suÅ”nom godinom (2011). Sadržaj sirovih proteina u suvoj materiji lucerke se smanjivao zbog smanjenja udela lista, dok se sadržaj NDF-a, ADF-a i ADL-a poveÄavao od faze poÄetka cvetanja do faze zelenih mahuna. Kosidbom lucerke u Äetvorootkosnom i petootkosnom sistemu dobijeni su sliÄni prinosi suve materije (15,9 t ha-1), dok se primenom trootkosnog sistema kosidbe ne iskoriÅ”Äava genetiÄki potencijal NS sorti, dobija se loÅ” kvalitet i svarljivost (veÄi udeo vlakana), i dolazi do znaÄajnog smanjenja prinosa suve materije lucerke (13,1 t ha-1). Kosidba lucerke u poÄetku cvetanja biljaka (pet otkosa u godini) daje bolji kvalitet suve materije, odnosno veÄi sadržaj proteina i manji sadržaj vlakana (NDF, ADF i ADL).The importance of alfalfa in Serbian agriculture, as well as its high market value, imposes a constant need for the improvement of this forage crop production that occupies large areas both in the world and in our country. The overall objective was to evaluate the effect of different growing systems (cutting regimes) on yield and nutritional value of alfalfa, contribute to solving practical issues in alfalfa production (redefine the optimal amount of seed for sowing) and specify the phenological stage in the moment of cutting when the balance of yield and dry matter quality of alfalfa is achieved.Ā Three-year study (2009-2012) was carried out on experimental fields of Forage Crops Department of the Institute of Field and Vegetable Crops in Novi Sad, at two sites (Rimski Å anÄevi and Äenej). Field trial was set up in a randomized block design with three replications at both sites. Four cultivars of alfalfa were studied in this dissertation (Banat VS, Nijagara, NS Medijana ZMS V and NS Alfa); two sowing rates from 8 and 16 kg/ha and three cutting systems depending on crop phenological stage of development: I ā early (10% of flowering plants), II ā medium early (50% of flowering plants), and late (beginning of pod setting). Treatments were arranged by split-plot method, and the basic plot (size 72 m2) was used as the sowing rate, while all the other combinations of cultivars and cutting regimes were treated as sub-plots (6 m2). Sub-plot dimensions were 5 m in length and 1.2 m in width, with interrow distance of 20 cm. Inter-block distance was 1 m. There were no significant differences in yield and yield components of alfalfa dry matter, or in their quality, among the tested cultivars.Ā Different amounts of seed for alfalfa sowing, from 8 and 16 kg/ha, did not affect the dry matter yield, or the yield components (crop height, leaf ratio in yield, number of shoots, and number of plants). In moderate-continental climatic conditions, which are present in the majority of the Republic of Serbia, there is no justification for increasing sowing rate above 16 kg/ha, because higher sowing rates do not provide long-term benefit in alfalfa production.Ā Growing systems or cutting alfalfa in different stages of crop maturity (beginning of flowering, full flowering and green pods stage) had significant effect on the yield, yield components and nutritional value of tested alfalfa cultivars. The highest yield of green forage was achieved in early cutting at the stage of 10% flowering plants, while the dry matter yield was identical in cutting at the stage of 10% and 50% flowering plants and amounted to 15.9 t ha-1. Cutting system significantly conditioned plant height, when the highest plants (81.5 cm) were measured in cutting at the stage of green pods. The highest leaf ratio from 500.7 g/kg of dry matter was obtained when alfalfa was cut at the beginning of flowering. Frequency of cutting significantly affected the number of shoots per area unit, which notably decreased during cutting in short time intervals, i.e. at the beginning of flowering stage. Phenological development stage at the moment of cutting did not affect the number of plants per area unit. Alfalfa field density was similar to cutting at the stage of 10% and 50% flowering plants (240.7 and 246.3 plants/m2). Results of alfalfa nutritional value analysis indicated the significant effect of environmental conditions and development stage at the moment of cutting on crude protein content, while fibre content was conditioned only by the stage at the moment of cutting (cutting system). Alfalfa dry matter had better quality in wet year (2010) than in dry year (2011). Content of crude proteins in alfalfa dry matter decreased due to the reduction of leaf ratio, while the contents of NDF, ADF and ADL increased from the beginning of flowering stage to the stage of green pods.Ā Ā Similar yields of dry matter were achieved by cutting alfalfa with four and five cuts (15.9 t ha-1), while three cuts system did not use the genetic potential of NS cultivars, lead to bad quality and digestibility (higher fibre ratio) and to significant yield decrease of alfalfa dry matter (13.1 t ha-1). Cutting alfalfa at the beginning of flowering (five cuts a year) gives better quality of dry matter, i.e. higher protein content and lower fibre content (NDF, ADF i ADL)
ZnaÄaj izbora sorte u intenzivnoj proizvodnji lucerke
Alfalfa is an autotetraploid, perennial forage crop adapted to different environments and management systems. Trial with 12 alfalfa populations was established in spring of 2014. The research involved 9 commercial alfalfa varieties from IFVCNS, Serbia, and included 3 experimental populations in the final phase of breeding program. The main objectives of this paper were to examine the impact of variety selection on alfalfa yield and plant height in intensive cutting management in order to define harvesting strategies (using 6 and 5 cuts per season), with main goal to maximize profit on alfalfa farms in Serbia and Southeast Europe. Our study clearly demonstrates that there is genetic potential in some Serbian varieties (NS Sila, Nera, NS Jelena, and Banat VS) for use in intensive cutting systems with 6 cuts per year that can meet farmers' needs in conventional or organic type of alfalfa hay production.This research represents an initial guideline for the alfalfa variety selection in intensive cutting management systems in Serbia and Southeast Europe.Lucerka (Medicago sativa L.) je najznaÄajnija viÅ”egodiÅ”nja krmna biljka visokih prinosa krme, sena, senaže, odliÄne hranljive vrednosti. Sistem kosidbe predstavlja odluÄujuÄi faktor u determinaciji prinosa i kvaliteta lucerke. U cilju provere reakcije populacija lucerke stvorenih u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo na intenzivan sistem kosidbe (sa primenjenih 6 otkosa u II i III godini života i 5 otkosa u IV godini trajanja useva) postavljen je ogled u Novom Sadu u 2014. godini, a rezultati su praÄeni tokom 2015-2017. godine. U ispitivanje je ukljuÄeno 9 priznatih sorti i 3 eksperimentalne populacije lucerke stvorene u razliÄitom vremenskom periodu, primenom razliÄitih metoda oplemenjivanja i germplazme razliÄitog porekla. Dobijeni rezultati pokazuju da režim kosidbe lucerke treba prilagoditi tipu/grupi sorti, naÄinu proizvodnje i rejonu gajenja. NajveÄi prinosi suve materije tokom perioda ispitivanja registrovani su kod sorti NS Sila (18,4 t/ha), Nera (18,2 t/ha), Banat VS (17,9 t/ha) i NS Jelena (17,7 t/ha) u intenzivnom sistemu kosidbe. Režim kosidbe sa 6 otkosa u Srbiji predstavlja realan naÄin proizvodnje, ali prilagoÄavanje ovom sistemu kosidbe zavisi od cilja proizvodnje, sorte, rejona gajenja, starosti useva. GenetiÄki potencijal NS sorti lucerke koji odgovara maksimalnom intenzitetu kosidbe sa 6 otkosa u godini ostvaren je sa sortama NS Sila, Nera, Banat VS i NS Jelena, a za sistem kosidbe sa 5 otkosa u godinama pune eksploatacije, a koji najviÅ”e odgovara farmerima u umereno-kontinentalnom klimatu Srbije, mogu se preporuÄiti i sorte NS Banat ZMS II, NS Mediana ZSM V. Ostvareni rezultati predstavljaju znaÄajan doprinos razumevanju znaÄaja primene intezivnog sistema kosidbe tokom godina iskoriÅ”Äavanja a posebno kritiÄnoj fazi vezanoj za izbor sorte i razliÄite rejone gajenja, naÄine iskoriÅ”Äavanja, kao i potrebe razliÄitih tržiÅ”ta za senom lucerke
Heterosis u oplemenjivanju lucerke
The progress of alfalfa breeding has been slow, most notably due to its complex genetic structure (autotetraploidy) and tetrasomic inheritance. Alfalfa breeding programs are based on recurrent phenotypic selection with or without progeny testing. The genetic control of major agronomic traits is determined by both additive gene action (accumulation of frequency of desirable alleles represented by significant general combining ability (GCA) effects, and nonadditive gene action, complementary gene interactions represented by significant specific combining ability (SCA) effects. This type of gene action expression in alfalfa also determines the way in which breeding is carried out and brings about changes in the methods used. It has also given rise to the idea of the semi-hybrid breeding of this crop which involves breeding alfalfas within the population, identification of heterotic germplasm, and the seed production of semi or free hybrid seed. The studies of the relationship between the molecular variability of alfalfa populations and heterosis in their hybrids could contribute to a more precise selection of parental populations to be used for crossing in semi-hybrid alfalfa breeding procedure, aiming to reduce number of necessary crossings and therefore make future alfalfa breeding programs more efficient. Future tasks of alfalfa breeders should be to discover how to translate heterosis from single plants in hybrids planted in dense stand to generate 'yield for free' (capture heterosis) in alfalfa semi hybrids.Napredak u oplemenjivanju lucerke je spor najviÅ”e zbog njene složene genetiÄke strukture (autotetraploidna vrsta), kao i tetrasomiÄnog naÄina nasleÄivanja. Aktuelni programi oplemenjivanja lucerke se oslanjaju na rekurentnu fenotipsku selekciju sa ili bez primene testova potomstava. GenetiÄka kontrola važnih agronomskih osobina uslovljena je kako aditivnim delovanjem gena akumulacijom frekvencije poželjnih alela predstavljenim u znaÄajnim efektima opÅ”tih kombinacionih sposobnosti (OKS) tako i neaditivnim delovanjem gena komplementarnim genskim interakcijama predstavljenim kroz znaÄajne efekte posebnih kombinacionih sposobnosti (PKS). Ovakav naÄin ispoljavanja genskih akcija kod lucerke uslovljava i naÄin oplemenjivanja i promenu u metodama, pa se javlja ideja o semihibridnom oplemenjivanju lucerke. Ovaj koncept podrazumeva oplemenjivanje lucerke u okviru populacije, identifikaciju heterotiÄne germplazme i proizvodnju semena. Istraživanja odnosa izmeÄu molekularne varijabilnosti kod populacija lucerke i heterozisa kod hibrida nastalih ukrÅ”tanjem ovih populacija može doprineti preciznijoj i efikasnijoj selekciji roditeljskih populacija koje Äe biti koriÅ”Äene u semihibridnom oplemenjivanju lucerke u cilju smanjivanja broja potrebnih ukrÅ”tanja Äime se program oplemenjivanja Äini znaÄajno efikasnijim. BuduÄi zadatak oplemenjivaÄa lucerke je da se otkrije naÄin iskoriÅ”Äavanja heterozisa dobijenog na pojedinaÄnim biljkama i prenese na uslove useva u gustom sklopu i time omoguÄi iskoriÅ”Äavanje efekata heterozisa u vidu veÄih prinosa biomase u semihibridima lucerke
Alfalfa ā the queen of forage crops: a guide for successful production
Perennial alfalfa (Medicago sativa L.) occurs in nature as cultivated or wild species. Alfalfa belongs to the order Fabales, family Fabaceae, tribe Trifolieae, and genus Medicago. It belongs to Medicago sativa complex with two dominant subspecies (M. sativa ssp. sativa and M. sativa ssp. falcata) and a less grown subspecies M. sativa ssp. glutinosa. Genus Medicago includes more than 60 species, and two-thirds of those are annual species. The most important and widespread cultivated alfalfa is common alfalfa (M. sativa ssp. sativa), while subspecies M. sativa ssp. falcata is also grown on limited areas (steppes, desert areas and cold regions).In cooperation with Biological Research Centre of the Hungarian Academy of Sciences, Szeged, Hungary. Available also in Serbian: [http://fiver.ifvcns.rs/handle/123456789/2146
Sezonske promene sadržaja proteina, strukturnih ugljenih hidrata, masti, mineralnih materija u suvoj materiji crvene deteline (Trifolium pratense L.)
Red clover (Trifolium pratense L.) is the second most important perennial forage legume, after alfalfa. It is a significant source of proteins, which are essential in the diet of domestic animals, especially ruminants. The objective of this study was to determine the most important characteristics of dry matter quality (crude proteins, structural carbohydrates, fats and minerals) in three varieties of red clover (K-17, Kolubara and Una). The characteristics were monitored, per individual cuts, during one production cycle of red clover, i.e., in the period 2004- 2006. Highest contents of crude protein in all three test years were obtained in the second cut. Significantly increased contents of crude proteins (18.32%) and potassium (K-2.53%) were found in the red clover cultivar Una developed in Novi Sad. Significantly increased values of both cellulose fiber fractions (NDF, ADF) were registered in the second year of growing. The highest content of minerals was determined at the beginning of the growing season in the first and second year (8.68% and 8.52%, respectively). Here it should be mentioned that the contents of basic biogenous elements, phosphorus and potassium, were within the expected optimum range.Crvena detelina (Trifolium pratense L.) je druga po znaÄaju viÅ”egodiÅ”nja krmna leguminoza. SliÄno lucerki znaÄajan je izvor proteina, neophodnih u ishrani domaÄih životinja, a naroÄito preživara. Cilj rada je bio da se tokom jednog proizvodnog ciklusa crvene deteline, u periodu 2004-2006. godine po otkosima utvrde najvažniji parametri kvaliteta suve materije: sadržaj sirovih proteina, strukturnih ugljenih hidrata, masti i mineralnih materija kod tri domaÄe sorte crvene deteline: K-17, Kolubara i Una. NajveÄi sadržaj sirovih proteina u sve tri godine ispitivanja je utvrÄen u drugom otkosu. ZnaÄajno veÄi sadržaj sirovih proteina (18,32 %) i kalijuma (K-2,53 %) je utvrÄen kod NS-sorte crvene deteline Une. StatistiÄki znaÄajno veÄe vrednosti obe frakcije celuloznih vlakana (NDF, ADF) su utvrÄene u drugoj godini života crvene deteline. NajveÄi sadržaj mineralnih materija je utvrÄen poÄetkom vegetacije prve (8,68 %) i druge godine proizvodnog ciklusa (8,52 %) crvene deteline, pri Äemu treba istaÄi da se sadržaj osnovnih biogenih elementa: fosfora i kalijuma nalazio u oÄekivanim optimalnim granicama
Effect of seeding rate on plant density and dry matter yield of alfalfa
Alfalfa, as the most important perennial forage legume, is cultivated in Serbia on about 200.000 ha. In the world and in Serbia sowing rates are very variable (15-30 kg ha-1 ). The aim of this research was to investigate effect of seeding rate on dry matter yield of alfalfa and number of plants. The trial with three replications was located at experimental field of Institute of Field and Vegateble Crops at Rimski Å anÄevi. In the second and third year of growth (2010-2011) influence of two different seeding rates (8 kg ha-1 and 16 kg ha-1) on dry matter yield was tested. A two-year average of the total dry matter yield was determined from the four cuts of four cultivars. The number of plants per square metre after emergence, then in the fall of the seeding year, and again the next spring and autumn was determined. A sowing rate had no influence on the yield of dry matter of alfalfa. The same dry matter yield (22.2 t ha-1) was achieved under both low and high seeding rate. The sowing rates did not affect plant density. At the end of the year of establishment number of plants per square metre was approximately the same in both seeding rates (8 kg ha-1 - 270 plants per m2 and 16 kg ha-1 ā 273 plants per m2 ). In the third year of growth a plant density of 88 plants per square metre was the same in both low and high seeding rates. Results obtained in our study clearly show that higher seeding rates do not produce higher yields and higher density of alfalfa plants
Prinos i kvalitet lucerke u zavisnosti od genotipa i tehnologije gajenja
It is essential to apply advanced management for successful production of alfalfa hay with premium quality (high content of protein and minerals). The maximum yield and the best quality of alfalfa in Serbia can be obtained by cutting four or five times per year. In alfalfa stands, use of cutting system with three cuts per year is inefficient and does not allow full exploitation of cultivar genetic potential and environmental conditions. It is possible, and economically beneficial to grow alfalfa on pseudoglay soils after application of lime and organic manure, with recommended rates 2.5 t ha-1 lime and 30 t ha-1 manure. Cutting alfalfa at the beginning of flowering stage (5 cuts per year) provides hay with better quality - higher content of crude protein and lower portion of fibre fractions (neutral detergent fibre, acid detergent fibre, acid detergent lignin), and there is no reduction in dry matter yield. There is no differences in alfalfa quality after application of lower (2.5 t ha-1) and higher dose (5.0 t ha-1) of lime + 30 t ha-1 of organic manure, but there is significant increase of dry matter yield and protein yield per hectare followed by higher level of metabolic energy per unit area. Upon the results of this study, base of successful alfalfa production would be to develop management system and cultivars for different environments that would maximize hay yields without significant loses of quality.Cilj rada je bio da se utvrdi uticaj genotipa i tehnologije gajenja na prinos i kvalitet lucerke. Postavljena su dva ogleda sa istim setom sorti (Banat VS, Nijagara, NS Alfa i NS Mediana ZMS V) na lokalitetima Rimski Å”anÄevi i DrakÄiÄi - rejon Kraljeva. Na lokalitetu Äenej ispitivan je uticaj sorte i sistema kosidbe na prinos i kvalitet lucerke, dok je u regionu Kraljeva ispitivan uticaj genotipa i razliÄitih tretmana Äubrenja kreÄom i stajnjakom. Dobijeni rezultati ukazuju da za uspeÅ”nu proizvodnju treba sejati sortno seme lucerke, a da izbor sorte zavisi od ekoloÅ”kih uslova (zemljiÅ”ta) i primenjene agrotehnike (režima kosidbe, Äubrenja, navodnjavanja). KoÅ”enjem lucerke 3 puta godiÅ”nje ne iskoriÅ”Äavaju se genetiÄki potencijal sorte i agroekoloÅ”ki uslovi naÅ”e zemlje. Na pseudoglejnim zemljiÅ”tima se može gajiti lucerka, posle primene kreÄnog materijala i stajnjaka. Rezultati ukazuju na znaÄaj primene 2,5 t/ha kreÄa i 30 t/ha stajnjaka. KoÅ”enjem u fazi poÄetka cvetanja (5 otkosa) dobija se bolji kvalitet - veÄi sadržaj sirovih proteina i manji udeo frakcija celuloze (NDF, ADF, ADL), a ne dolazi do smanjenja prinosa suve materije lucerke. Kvalitet lucerke se ne razlikuje posle primene niže (2,5 t/ha) i viÅ”e (5,0 t/ha) doze kreÄnog materijala i 30 t/ha stajnjaka, ali dobija se poveÄanje prinosa suve materije, a time i veÄi prinos proteina i veÄa metaboliÄka energija (NEM, NEL) po jedinici povrÅ”ine. Prinos i kvalitet suve materije lucerke najviÅ”e zavise od tehnologije gajenja (nivoa agrotehnike) i izbora sorte
Uticaj faze koŔenja i setvene norme na prinos i kvalitet lucerke
Cultivated alfalfa (Medicago sativa L.) is a highly productive forage crop with great economic potential. Our objectives were to investigate the effects and interactions of environment, harvest maturity stage, seeding rate and cultivars on alfalfa dry matter yield and quality. The field experiment was carried out over 2010-2012 at the Experimental Field of Institute of Field and Vegetable Crops in Novi Sad, at two locations: (I) Cenej, and (II) Rimski Å anÄevi, which were characterized by a contrasting soil condition. The experimental treatments included two seeding rates of 8 and 16 kg ha-1, three different harvest maturity stages of alfalfa, and four alfalfa cultivars included as a subplot in every treatment. Harvesting alfalfa five times within a year (cutting in the beginning of flowering) in the second and third year of stand life is the most efficient harvest regime that allows full exploitation of cultivar genetic potential and environmental conditions. There was no difference in yields between harvests at early and full flowering stage (15.9 t ha-1). Data related to forage quality components show increase of nutritive value when harvesting alfalfa in earlier maturity stage. Maturity stage in the moment of harvesting significantly affected all quality parameters. The results obtained suggest that in a temperate climate of Southeast Europe there is little justification for planting higher seeding rates of alfalfa varieties under good establishment practices. Increasing seeding rates above 16 kg ha-1 does not provide a long-term boon in alfalfa production.Lucerka (Medicago sativa L.) je visokoproduktivna krmna biljka velikog ekonomskog potencijala. Cilj rada je bio da se ispita uticaj uslova spoljne sredine, faze koÅ”enja, setvene norme i sorte, kao i njihove interakcije, na prinos i kvalitet suve materije lucerke. Poljski ogled je zasnovan na oglednim poljima Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, na dva lokaliteta: (I) Äenej, i (II) Rimski Å anÄevi, razliÄitih zemljiÅ”nih karakteristika. Tretmani su ukljuÄivali dve setvene norme, od 8 i 16 kg ha-1, tri sistema kosidbe i Äetiri sorte lucerke, tretirane kao podparcele u svakom tretmanu. Kao najbolji sistem kosidbe, u kojem je ostvarena puna eksploatacija i potencijal sorte, bilo je koÅ”enje lucerke pet puta godiÅ”nje (kosidba u poÄetku cvetanja) u drugoj i treÄoj godini života luceriÅ”ta. Prinosi ostvareni koÅ”enjem na poÄetku i u punom cvetanju se nisu razlikovali (15,9 t ha-1). Podaci o komponentama kvaliteta krme ukazuju na znaÄajno poveÄanje nutritivne vrednosti pri kosidbi u ranim razvojnim fazama biljaka lucerke. FenoloÅ”ka faza biljaka u momentu koÅ”enja znaÄajno je uticala na sve parametre kvaliteta. Dobijeni rezultati govore da u umerenom klimatu jugoistoÄne Evrope postoji opravdanje za setvu manje koliÄine semena. PoveÄanje setvene norme preko 16 kg ha-1 ne obezbeÄuje dugoroÄnu dobit u proizvodnji lucerke
Alfalfa dormancy ā impact and consequences of variety selection
Å iroki areal gajenja, adaptabilnost, visoki prinosi suve materije odliÄnog kvaliteta uslovaljavaju ne samo veliki agronomski nego i ekonomski znaÄaj lucerke (M. sativa L.). Glavna osobina koja se koristi za klasifikaciju sorti i populacija lucerke je dormantnost - jesenji porast. Izbor sorte lucerke odreÄene grupe dormantnosti je izuzetno važan, kako zbog otpornosti na niske i visoke temperature, tako i zbog trajnosti, kvaliteta i prinosa. Dobijeni rezultati jasno ukazuju na znaÄaj indeksa dormantnosti na prinos i visinu
biljaka ispitivanih sorti i populacija lucerke. NajveÄi prinosi suve materije i najviÅ”e biljke
lucerke ostvareni su sa srpskim sortama klasa dormantnosti 4-5, Nijagara, Nera i NS
Mediana ZMS V i ameriÄkom sortom OK 49. U Srbiji i regionu najveÄi prinos i balans
prinosa i kvaliteta se ostvaruje gajenjem sorti lucerke indeksa dormantnosti 4-6.Alfalfa (M. sativa L.), is the most important forage crop in Serbia and worlwide.
The aim of this paper was to examine impact of alfalfa varieties different in dormancy
classes and geographic on dry matter yield and plant height. Fall dormancy in alfalfa is
defined as the plantās response to shortening photoperiod and temperature in autumn
and plays a main role in worldwide adaptation of alfalfa germplasm. Various
agronomical traits such as plant vigor, recovery rate after cutting, dry matter yield, stand
persistence, reaction to some diseases were related to fall dormancy. Obtained results
clearly demonstrate importance and impact of different dormancy rates on alfalfa yield
and plant height among followed alfalfa variteis and populations
- ā¦