Payment of a cash contribution for taken over business shares and legal consequences of non-payment in an company of unlimited liability

Izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz 2019. godine olakšana je uplata novčanih uloga za preuzete poslovne udjele u društvima s ograničenom odgovornošću. Prije upisa osnivanja društva u sudski registar svaki član društva mora uplatiti najmanje četvrtinu novčanog uloga za preuzeti poslovni udio, a ukupni iznos svih novčanih uplata ne može biti manji od jedne četvrtine temeljnog kapitala društva. Istodobno je određen i krajnji rok za uplatu ostatka novčanih uloga te je uvedena osobna i solidarna odgovornost članova koji nisu u cijelosti uplatili uloge za obveze društva do visine iznosa neuplaćenih uloga za sve poslovne udjele u društvu. Time se ograničava sloboda članova odrediti dospijeće obveze uplate novčanih uloga te se potire načelo neodgovornosti članova za obveze društva. Interesi se vjerovnika primjereno štite odredbama o unosu i očuvanju temeljnog kapitala društva, a posebno se štite ako bi smanjenjem imovine društva bilo ugroženo namirenje njihovih tražbina. U radu se obrađuju pravne posljedice nepravodobne uplate uloga i mjere koje društvo može poduzeti prema članu. Tim se mjerama osigurava uplata novčanih uloga za preuzete poslovne udjele. Vjerovnici mogu izravno namiriti svoje tražbine prema članovima društva samo u slučaju proboja pravne osobnosti, a posebice ako postoji materijalna potkapitalizacija društva.By amendments of the Companies Act in 2019 payment of cash capital contributions for shares was facilitated in limited liability companies. Before registration of the company each shareholder must pay at least one quarter of the nominal value of each share and total amount of all payments must be equal to one quarter of the company share capital. The Companies Act sets payment duty of the rest of cash contributions in term of the one year after the company registration. It introduces personal, joint and several liabilities of shareholders who did not pay contributions in full for company debts up to the amount of unpaid contributions for all shares. This limits the freedom of shareholders to determine payment deadline for cash contributions and endangers the non-liability of shareholders for company debts. Creditors’ interests are appropriately protected by rules on payment of capital contributions and on protection of the company share capital. They are specially protected in cases of reduction of company assets which endanger fulfilment of their claims. This paper deals with legal consequences of non-payment of contributions in cash and measures which company may take against its shareholder. Creditors may directly fulfil their claims against shareholders only in cases of the piercing of the corporate veil, and especially if there is an evidence of the company undercapitalization

INSTITUTIONALISED PUBLIC PRIVATE PARTNERSHIP

Statusno javno-privatno partnerstvo predstavlja oblik ustanovljavanja odnosa javno-privatnog partnerstva osnivanjem zajedničkoga trgovačkog društva, čiji su osnivači javni i privatni partner ili stjecanjem udjela privatnoga partnera u temeljnom kapitalu postojećega trgovačkog društva, čiji je jedini član javni partner. Prednosti primjene statusnoga javno-privatnog partnerstva očituju se u mogućnosti javnog partnera da sudjelovanjem u organima zajedničkoga trgovačkog društva ostvaruje neposredan nadzor nad razvojem i provedbom projekta javno-privatnog partnerstva kao i stjecanje iskustva u provedbi projekta javno-privatnog partnerstva. Hrvatski Zakon o javno-privatnom partnerstvu predviđa složeni postupak predlaganja, odobravanja i provedbe projekata javno-privatnog partnerstva uz naglašenu ulogu Agencije za javno-privatno partnerstvo. U postupku izbora privatnog partnera dolaze do izražaja odredbe Zakona o javnoj nabavi. U slučaju zasnivanja statusnoga javno-privatnog partnerstva postoji obveza sklapanja ugovora o ortaštvu kojim se uređuju prava i obveze javnog i privatnog partnera u postupku osnivanja zajedničkoga trgovačkog društva.An institutionalised public private partnership is a model of public private partnership based on the relationship between a public and a private partner aimed at establishing a joint undertaking. The institutionalised public private partnership is also established when the private partner acquires shares in the nominal capital of the existing company whose only member is the public partner. To establish the institutionalised public private partnership has its advantages, for example, the public partner has a possibility to maintain a direct control over realisation and implementation of a public private partnership project when participates in work of the bodies of the joint undertaking. In that way the public partner gains experience in realisation of public private partnership projects. The Croatian Act on Public Private Partnership prescribes a complex procedure to propose, approve and implement the public private partnership project with important role of the Agency for Public Private Partnerships. The provisions of the Public Procurement Act are of the most significance in selection procedure of the private partner. In case of establishment of institutionalised public private partnership, the public and private partners have an obligation to conclude a partnership contract which will govern their rights and duties in the process of establishing a joint undertaking

DIRECTIVE (EU) 2017/828 AMENDING DIRECTIVE 2007/36/EC AS REGARDS THE ENCOURAGEMENT OF LONG-TERM SHAREHOLDER ENGAGEMENT AND ITS IMPLEMENTATION IN CROATIAN COMPANY LAW

Izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz travnja 2019. godine usklađuju se njegove odredbe s odredbama Direktive (EU) 2017/828 o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara. Time se uvode novi regulatorni zahtjevi za uvrštena dionička društva radi poticanja dioničara sudjelovati u radu glavnih skupština kada za njih dionice pohranjuju i prava iz njih ostvaruju posrednici. Uvodi se transparentnost institucionalnih ulagača, upravitelja imovinom i savjetnika pri glasovanju o njihovoj politici sudjelovanja, dogovorima i pružanju usluga na glavnim skupštinama društava. U određivanje politike primitaka članovima uprave, odnosno izvršnim direktorima tih društava uključuju se dioničari te se propisuje obveza izrade godišnjeg izvješća o primitcima članova upravnih, odnosno nadzornih tijela te izvršnih direktora. Poslove društva s povezanim osobama mora prethodno odobriti nadzorni, odnosno upravni odbor društva te se oni objavljuju na mrežnim stranicama društva.In April 2019 the Croatian Companies Act was amended and harmonized with provisions of the Directive (EU) 2017/828 amending Directive 2007/36/EC as regards the encouragement of long-term shareholder engagement. These amendments introduce new regulatory requi- rements for listed companies with aim to encourage shareholders to exercise their rights on general meetings, especially when their shares are held by intermediaries. Institutional in- vestors, asset managers and proxy advisors must publicly disclose information about their investment strategies, their engagement policy and the implementation thereof. Shareholders are included in establishment of the remuneration policy for directors of listed companies and adoption of the annual remuneration report. Related party transactions must be approved by the administrative or supervisory body of the listed company and they must be publicly anno- unced on the website of the company

Pravo manjinskih dioničara na podnošenje tužbe u ime dioničkog društva protiv članova uprave i nadzornog odbora

Pravo manjinskih dioničara na podnošenje tužbe u ime društva protiv članova upravnih i nadzornih tijela dioničkog društva predstavlja jedno od sredstava kojima dioničari mogu utjecati na pravilan i kvalitetan rad članova tih tijela. O podnošenju tužbe odlučuje glavna skupština društva, a u slučaju ako upravna i nadzorna tijela ne podnesu tužbu u propisanim rokovima, daje se mogućnost samim dioničarima da podnesu tužbu. Eventualne zloupotrebe tužbe od strane dioničara nastoje se ukloniti prethodnim sudskim nadzorom osnovanosti podnošenja tužbe, odnosno imenovanjem nepristranih posebnih parničnih odbora koji ocjenjuju osnovanost i svrhovitost podnošenja tužbe uzimajući u obzir interese društva. Pritom se u angloameričkom pravu razvila derivativna tužba koju može podnijeti bilo koji dioničar, dok se u kontinentalnom pravu ovlast podnošenja tužbe u ime društva daje manjinskim dioničarima

Društva za upravljanje investicijskim fondovima i njihove statusne posebnosti

Društva za upravljanje investicijskim fondovima predstavljaju društva kapitala koja osnivaju i upravljaju investicijskim fondovima. Obavljanje te specifične gospodarske djelatnosti uvjetuje posebnosti u pravnom uređenju položaja društava za upravljanje. Značajnu ulogu u nadzoru nad radom društava za upravljanje imaju nacionalna regulatorna tijela. U Republici Hrvatskoj je Zakonom o investicijskim fondovima uređen pravni položaj društava za upravljanje koji je usklađen s odredbama Direktive Vijeća ministara EU o usklađivanju zakona i drugih propisa o poduzećima za zajedničke investicije u prenosive vrijednosne papire. Supsidijarno se na društva za upravljanje primjenjuju odredbe Zakona o tržištu vrijednosnih papira i Zakona o trgovačkim društvima

Položaj depozitne banke u odnosu na društvo za upravljanje i investicijski fond

Depozitna banka ima zadatak da skrbi nad imovinom investicijskog fonda, vodi posebni račun za investicijski fond preko kojeg se obavljaju transakcije te vodi računa da imovina investicijskog fonda bude odijeljena od imovine društva za upravljanje i njezine vlastite imovine. Ona je također ovlaštena da nadzire pravne radnje društva za upravljanje pri prodaji, izdavanju i otkupu udjela u investicijskim fondovima i izračunu neto vrijednosti pojedine dionice ili udjela. Depozitna banka ima ovlast da izvršava naloge društva za upravljanje u vezi sa transakcijama koje se odnose na imovinu investicijskog fonda, obavlja naplate prihoda u korist fonda i nadzire zakonitost upotrebe prihoda investicijskog fonda. Radi jačanja nadzorne uloge depozitne banke valjalo bi u hrvatski Zakon o investicijskim fondovima unijeti određene mehanizme zaštite ulagatelja u investicijske fondove iz usporednog prava

THE REMUNERATION POLICIES OF CREDIT INSTITUTIONS IN EUROPEAN AND CROATIAN LAW

Europska Komisija je kao odgovor na financijsku krizu u razdoblju od 2008. do 2009. godine donijela Preporuku o politici nagrađivanja u sektoru financijskih usluga iz 2009. godine. Preporuka se trebala primjenjivati na sve financijske institucije. Na uvrštene financijske institucije su se primjenjivale i ranije Preporuke Europske Komisije o politici primitaka u uvrštenim dioničkim društvima iz 2004., 2005. i 2009. godine. Različita praksa država članica u implementaciji neobvezujućih preporuka u nacionalnim pravnim porecima dovela je do neusklađenosti te je ugrozila postizanje ciljeva koje je postavila Europska Komisija. Stoga su 2010. godine Europski parlament i Vijeće donijeli Direktivu o kapitalnim zahtjevima III koja je posebno uredila politiku primitaka u kreditnim institucijama i investicijskim društvima. Odbor europskih bankovnih nadzornika (CEBS) je iste godine izdao Smjernice o politici i praksi primitaka u financijskom sektoru, kako bi olakšao primjenu odredbi iz Direktive. Na taj se način želi osigurati usklađenost nacionalnih pravnih poredaka država članica Europske unije u kreiranju, provedbi i nadzoru politike primitaka u kreditnim institucijama i investicijskim društvima. U Republici Hrvatskoj je Vlada RH krajem 2012. godine izradila prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, radi njegovog usklađivanja s odredbama o politici primitaka Direktive o kapitalnim zahtjevima III. Hrvatska narodna banka izradila je i nacrt Odluke o primicima radnika, podzakonski akt koji detaljnije uređuje politiku primitaka u kreditnim institucijama.The European Commission adopted a Recommendation on remuneration policies in the financial services’ sector in 2009 as a response to the financial crisis in the period of 2008 to 2009. The Recommendation was applicable to all financial institutions. The listed financial institutions were subject to the previous Recommendations on the remuneration policy of listed companies adopted in 2004, 2005 and 2009. Different practices of EU Member States in the implementation of non-binding recommendations in national jurisdictions not only lead to incompatibility, but also endangered the goals of the European Commission. To eliminate this situation the European Parliament and the Council adopted the Capital Requirements Directive (hereinafter: CRD III) in 2010 which regulates the remuneration policy in credit institutions and investment firms. Likewise, the Committee of the European Banking Supervisors adopted Guidelines on Remuneration Policies and Practices in 2010 to facilitate implementation of CRD III. CRD III promotes harmonization of national jurisdictions of EU Member States in design, execution and supervision of the remuneration policy in credit institutions and investment firms. The Croatian Government proposed a revision of the Credit Institutions Act at the end of 2012, with the view of harmonizing its provisions with CRD III provisions on the remuneration policy in credit institutions. The Croatian National Bank drafted the Decision on the remuneration of staff which regulates the remuneration policy in credit institutions in detail

L'INDIPENDENZA DEL REVISORE DEI CONTI RISPETTO AL SOGGETTO SOTTOPOSTO A REVISIONE SECONDO LA LEGGE SULLA REVISIONE DEL 2017

Zakon o reviziji iz 2017. godine uvodi opće zahtjeve za obavljanje zakonskih revizija u svim obveznicima zakonske revizije te posebne zahtjeve koji se primjenjuju na zakonske revizije u subjektima od javnog interesa. Cilj je tih odredbi jačanje neovisnosti i objektivnosti zakonskih revizora u odnosu na subjekte revizije, uzimajući u obzir nedostatke u poslovnoj praksi revizora u razdoblju od 2007. godine do danas. Također se jača javni nadzor Ministarstva financija nad radom ovlaštenih revizora i revizorskih društava. Zakon je usklađen s odredbama Direktive o zakonskim revizijama iz 2014. godine te upućuje na izravnu primjenu odredbi Uredbe o zakonskim revizijama u subjektima od javnog interesa iz 2014. godine.Audit Act from 2017 sets general requirements for statutory audits in all audited entities and special requirements for statutory audits in public interest entities. Aim of these provisions is strengthening of independence and objectivity of statutory auditors towards audited entities. It also strengthens public oversight of the audit profession by the Ministry of Finance. The Act is harmonized with provisions of the Directive 2014/56/EU on statutory audits and refers to direct application of provisions of the Regulation No 537/2014 on specific requirements regarding statutory audit of public interest entities.Das Gesetz über die Prüfung von Jahresabschlüssen aus 2017 führt allgemeine Anforderungen an die Abschlussprüfung bei allen Unternehmen, die der gesetzlichen Pflicht zur Prüfung ihrer Jahresabschlüsse unterliegen, sowie auch spezifische Anforderungen an die Abschlusprüfung bei Unternehmen von öffentlichem Interesse ein. Das Ziel dieser Bestimmungen ist es, die Unabhängigkeit und Objektivität der Abschlusprüfer gegenüber geprüften Unternehmen zu stärken, indem man die Mängel aus der Geschäftspraxis der Abschlussprüfer im Zeitraum von 2007 bis heute in Betracht zieht. Ebenfalls wird die öffentliche Aufsicht des Finanzministeriums über die Arbeit zuständiger Abschlusprüfer und Prufüngsgesellschaften gestärkt. Das Gesetz wurde an die Richtlinie 2014/56/EU über Abschlusprüfungen von Jahresabschlüssen und konsolidierten Abschlüssen angeglichen und weist auf direkte Umsetzung der Verordnung über die Abschlussprüfung bei Unternehmen von öffentlichem Interesse aus 2014 hin.La legge sulla revisione del 2017 introduce dei requisiti generali per la revisione legale dei conti valevoli per tutti coloro che abbiano obbligo di revisione, ma anche dei requisiti speciali che si riferiscono alle revisioni legali dei conti relative ad enti di interesse pubblico. Lo scopo di tali norme è quello di potenziare l’indipendenza dei revisori dei conti rispetto ai soggetti sottoposti a revisione legale dei conti, tenendo conto delle lacune nella prassi professionale dei revisori nel periodo tra il 2007 ed oggi. Viene altresì rafforzato il controllo pubblico del Ministero delle Finanze sull’operato dei revisori autorizzati e delle società di revisione. La legge è conforme alla Direttiva sulle revisioni legali dei conti del 2014 e rinvia all’applicazione diretta del Regolamento sui requisiti specifici relativi alla revisione legale dei conti di enti di interesse pubblico del 2014

Cross-Border Transfer of Company Seat in European and Croatian Law

Prekogranični prijenos sjedišta trgovačkih društava iz država članica Europske unije jedno je od spornih pitanja europskoga prava zbog razlika koje postoje u nacionalnim materijalnim i kolizijskim pravilima. To dovodi do poteškoća u ostvarivanju mobilnosti društava na unutarnjem tržištu Europske unije. Zbog toga se Europski sud u svojim presudama bavio problemom prekograničnog prijenosa stvarnog sjedišta društva. Pritom Europski sud pravi razliku između slučajeva useljavanja i slučajeva iseljavanja društava. Kada je riječ o prijenosu registriranog sjedišta društva, važni su sekundarni izvori europskoga prava koji uređuju prekogranični prijenos registriranog i stvarnog sjedišta nadnacionalnih društava te prekogranična pripajanja i spajanja društava kapitala. Republika Hrvatska primjenjuje teoriju osnivanja pri određivanju osobnog statuta društva, pri čemu su odredbe hrvatskoga prava usklađene sa sekundarnim izvorima europskoga prava.Cross-border transfer of company seat represents a controversial issue in the EU because of the differences in national conflict of laws and substantive provisions of the EU Member States. This adversely affects the mobility of companies in the internal market of the EU. For this reason, the ECJ case law has dealt with the problem of cross-border transfer of the actual company seat. In its judgements the ECJ distinguishes the cases of immigration from the cases of emigration of companies. Secondary legislation of the EU is important in regard to cross-border transfer of the registered company seat. It regulates cross-border transfer of the registered seat of supranational companies and cross-border company mergers. The Republic of Croatia applies the incorporation theory for determining the applicable law for companies. Its national provisions are in line with the secondary legislation of the EU

Transparentnost stastusnih i financijskih odnosa povezanih društava

Preglednost odnosa povezanih društava predstavlja pretpostavku odgovarajuće zaštite manjinskih dioničara i vjerovnika ovisnih društava, kvalitetne obaviještenosti članova i uprave vladajućeg društva o uspješnosti povezanih društava te mogućih ulagatelja i drugih sudionika na tržištu kapitala. Pritom se osobiti naglasak daje na uvrštena dionička društva koja pribavljaju kapital na različitim nacionalnim tržištima kapitala. Do izražaja dolazi primjena Međunarodnih računovodstvenih standarda kojima se osigurava jednoobraznost izrade financijskih izvješća povezanih društava