Effect of Fungus Meripilus giganteus (Pers.) P. Karst.on Occurrence and Development of False Heartwood and Rot in Fagus sylvatica L. Round Wood

Common beech is one of the most widespread and important European tree species, widely used in timber industry and for energy production. Under specific set of complex factors, it facutatetivly develops false heartwood, which considerably decreases market demand and value of processed logs. Due to its properties, false heartwood is more susceptible to attack of wood decay fungi, which leads to further loss of wood quality and value. One of the most common fungi able to cause heart rot in beech is Meripilus giganteus, known for its spread in the basal parts of the tree, where it can affect most valuable sections of round wood. The aims of this study were to monitor the distribution of fungus and appearance of its fruiting bodies in research area, and to analyze the extent of fungus impact on shape and size of false heartwood and occurrence and length of rot in infected trees, while taking into account the observed stem damage as a possible influential factor. Fruiting bodies occurrence, life span and position on a tree were monitored during a six-year period. For trees with confirmed infection, stem damage was evaluated and appointed to one of four size classes. False heartwood shape and share in associated stem cross-section were observed and measured on 1–4 cross-sections per tree at different heights, and compared between infected and uninfected trees. If present, length of wood decay extent on butt-log was measured. The obtained results confirmed increased susceptibility of mature trees to infection, which seemed to occur mostly via roots from where mycelium spread into stem base. It was found that Meripilus giganteus has a significant impact on enlargement and change of FH shape from cloud- to star-like, up to approximately 5 m of the stem height, thus causing devaluation of the first assortments. The presence of rot was confirmed on the majority of infected trees, extending averagely 0.5 m into the first processed log, causing the loss of utilizable volume and thus the value of round wood. Stem damage category showed no significant effect on false heartwood or rot, supporting the prevailing impact of the fungus

Utjecaj gljiva roda Trichoderma na rast patogene gljive Hymenoscyphus fraxineus u dvojnim kulturama

Poljski jasen (Fraxinus angustifolia), važna pionirska vrsta drveća u poplavnim šumama u Hrvatskoj, posljednjih godina pokazuje sve izraženije simptome odumiranja, za koje je jedan od odgovornih čimbenika patogena gljiva Hymenoscyphus fraxineus. Istraživanja pokazuju da postoji mogućnost biološke kontrole patogena uporabom endofi ta, gljiva koje se prirodno nalaze u zdravom biljnom tkivu i koje ne uzrokuju vidljive simptome bolesti, a čiji je velik broj potvrđen i u poljskom i običnom jasenu (F. excelsior). U ovom je istraživanju ispitan antagonistički učinak triju vrsta: Trichoderma capillare, T. harzianum i T. tomentosum, jer su prijašnja istraživanja pokazala kako su pripadnici ovoga roda najučestaliji endofi ti poljskoga jasena u Hrvatskoj. U tu su svrhu postavljene dvojne kulture dvaju izolata gljive H. fraxineus s po jednim izolatom svake vrste roda Trichoderma, u kojima je mjeren rast patogena te bilježen tip međusobne interakcije. Također su uspostavljene i kontrolne kulture te kulture za praćenje samoinhibicije patogena. Rezultati su pokazali kako tri korištene vrste roda Trichoderma mogu inhibirati rast patogena in vitro, pri čemu su T. harzianum i T. tomentosum pokazale veći antagonizam s obzirom na tip ostvarene interakcije. Unatoč pozitivnim rezultatima potrebna su daljnja istraživanja, u prvom redu in planta, za potvrdu učinkovitosti vrsta roda Trichoderma u inhibiciji gljive H. fraxineus izvan laboratorijskih uvjeta

Vrste gljiva u sjemenu poljskoga jasena (Fraxinus angustifolia Vahl)

Narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia), currently the most damaged forest tree species in the Republic of Croatia, is suffering from dieback primarily caused by pathogenic fungus Hymenoscyphus fraxineus. Since health status of seeds is very important for future seedling production, objective of this study was to screen narrow-leaved ash seeds for presence of this main pathogen and other potentially parasitic fungi. Seeds were collected from five locations and analysed using three different methods. Results revealed relatively good health status of inspected seeds, with total of 15 different fungal taxa identified in less than 40% of samples and no confirmation of Hymenoscyphus fraxineus presence. Most frequently detected fungi were various species of genus Alternaria and species Sphaerulina berberidis, while other taxa occurred rarely. Although identified fungal species haven’t caused visible symptoms on seeds after one to two months of storage, many of them are known seed pathogens or opportunistic ash (Fraxinus spp.) pathogens and could have a negative effect on seeds after longer period of storage or storage in unfavourable conditions.Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) je u Republici Hrvatskoj trenutno najoštećenija šumska vrsta drveća, sa 75 % stabala značajno osute krošnje prema podacima međunarodnog programa ICP Forests iz 2017. godine. Dosadašnja su istraživanja potvrdila patogenu gljivu Hymenoscyphus fraxineus kao primarnog uzročnika odumiranja krošanja poljskoga jasena na više lokacija te utvrdila njenu prisutnost u listovima, izbojcima, granama, bazi debla te korijenu stabala. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati prisutnost navedenog patogena u sjemenu poljskoga jasena, a također i identificirati ostale vrste potencijalno parazitskih gljiva, kako bi se s navedenog aspekta moglo procijeniti zdravstveno stanje i uporabljivost sjemena u rasadničkoj proizvodnji poljskoga jasena za obnovu sastojina i pošumljavanje. Sjeme je prikupljeno na pet lokacija u sastojinama kategoriziranim kao sjemenski izvor ili sjemenska sastojina na području šumarija Novoselec, Lipovljani, Gunja, Županja i Vukovar. Za analizu sjemena skladištenog jedan do dva mjeseca korištene su tri različite metode, uključujući klasičnu metodu izolacije gljiva iz tkiva na hranjive podloge te molekularne metode izolacije ukupne stanične DNK iz sjemena i umnažanja ciljanih sekvenci u lančanoj reakciji polimerazom korištenjem univerzalnih početnica (ITS 1, ITS 1 – F, ITS 4) i početnica specifičnih za gljivu Hymenoscyphus fraxineus. Analizom je utvrđeno ukupno 15 različitih taksona gljiva u manje od 40 % ispitivanog sjemena, ukazujući na njegovo relativno dobro zdravstveno stanje. Najčešće su identificirani pripadnici roda Alternaria, od kojih su A. alternata i A. tenuissima identificirane do razine vrste, te vrsta Sphaerulina berberidis. Ostali identificirani taksoni  zabilježeni su na svega jednoj do tri sjemenke. Iako utvrđeni taksoni gljiva nisu uzrokovali vidljive simptome ili propadanje sjemena nakon jednog do dva mjeseca skladištenja, velik broj njih se u literaturi navode kao patogeni sjemena i plodova različitih vrsta drveća, a dio i kao oportunistički paraziti prisutni u nekrotičnom tkivu jasena (Fraxinus spp.), zbog čega se ne može u potpunosti isključiti njihov negativan utjecaj na sjeme tijekom duljih perioda skladištenja ili izlaganja nepovoljnim uvjetima. Vrsta Hymenoscyphus fraxineus niti jednom korištenom metodom nije utvrđena u analiziranom sjemenu, te nije dokazana mogućnost njena širenja na uzgojene sadnice ovim putem. Time nije isključena mogućnost njene prisutnosti na površini plodova, tj. perutki, koje su u ovom istraživanju površinski sterilizirane kako bi se smanjio utjecaj uobičajeno prisutnih epifitnih gljiva na rezultate

Red deer (Cervus elaphus L.) damage on stands of narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl) of Middle Posavina

Šumski ekosustavi složeni su sustavi u kojima je ponekad teško predvidjeti i objasniti procese međusobnog djelovanja i interakcije pojedinih čimbenika. Neodvojivi dio šumskih ekosustava su različite vrste krupne divljači. Divljač, a posebice krupni preživači i divlja svinja, u stalnoj su interakciji sa florom područja koje naseljavaju. Njihovi pozitivno/negativni utjecaji mijenjaju se tijekom različitih fenofaza i starosti sastojine te ovise o prisutnosti i brojnosti divljači, dostupnosti hranjiva i sl. Negativni utjecaji krupnih vrsta divljači predmet su brojnih istraživanja u svijetu i kod nas. U ovome istraživanju obrađene su štete koje uzrokuje jelen obični (Cervus elaphus L.) na kori mladih stabala poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl). Na dvije lokacije unutar poplavnog područja rijeke Save, u staništima gdje se preklapaju zajednice poljskog jasena i areal jelena običnog, izvršeno je istraživanje oštećenja na kori poljskog jasena. Rezultati pokazuju da guljenje kore mladih stabala jasena započinje odmah po uklanjanju zaštitne ograde kojim se sastojine štite u fazi oplodnih sječa. Oštećivana stabla jasena kreću se u rasponu prsnog promjera od 2 do 18 cm. Na stablima promjera 18 cm i više, zbog formiranja debljeg sloja mrtve kore, jeleni prestaju s guljenjem, a štete iz prethodnih godina postaju teže uočljive. Oštećivanja kore kreću od pridanka debla (vrata korijena) pa sve do 190 cm visine. Porastom promjera unutar raspona 2 – 18 cm, raste i stupanj prstenovanja odnosno kumulativna višegodišnja oštećenja. Na nekim lokacijama šteta je zabilježena na svim stablima poljskog jasena. Oštećenja nisu pronađena na hrastu lužnjaku (Quercus robur L.) i amorfi (Amorpha fruticosa L.) kao dvjema najzastupljenijim drvenastim vrstama pored jasena. Provedene analize kore ne upućuju da je nedostatak hranjiva, šećera ili minerala razlog zašto jeleni gule koru mladih jasenovih stabala.Forest ecosystems are complex systems where it is often hard to predict and explain mutual activities and interactions of individual factors. Different species of big game make an inseparable part of these ecosystems. Game, particularly big ruminants and wild boar are in a constant interaction with the flora of the area they inhabit. Their positive and negative effects vary during different forest stand phenophases and depend on the forest stand age, presence and number of different game species, availability of food, etc. The negative effects of big game on forest stands have been studied worldwide and in Croatia as well. The focus of this research was to analyse the bark damage induced by red deer on young trees of narrow-leaved ash. The research was conducted in two narrow-leaved ash forest stands situated in the Sava river basin in Croatia, where red deer is known to be present. The obtained results indicate that debarking (bark peeling) of young trees starts immediately upon the removal of the protective fence which is usually put up around forest stands during the regeneration period. Diameter at the breast height (DBH) of damaged narrow-leaved ash trees varied from 2 to 18 cm. In trees of greater diameter, new bark peeling didn’t occur, and damage induced in previous years became less conspicuous due to the formation of thicker bark layer. Bark damage was visible from the root collar (ground level) up to 190 cm of the stem height. With the increase of DBH (in the range from 2 to 18 cm), the girdling intensity, i.e., the cumulative damage from previous years increased as well. In some research plots the damage was visible on all narrow-leaved ash trees. Bark damage induced by red deer was not observed on the pedunculate oak and indigo bush, which were the two most common woody species in the researched area just after narrow-leaved ash. Conducted bark analysis didn’t indicate that the lack of nutrients, soluble sugar or minerals is the reason for the extensive bark peeling of the narrow-leaved ash bark

Forest Residue Management Impact on Rodent (Rodentia: Murinae, Arvicolinae) Damage in Pedunculate Oak (Quercus robur L.) Forests in Croatia

Small rodents (Rodentia, subfam. Murinae: real mice, Arvicoline voles) greatly affect natural regeneration, stability and dynamics of forest communities worldwide. Every 3–4 years rodent damage in Croatian state forests is the most severe in forest regeneration stands, especially in pedunculate oak (Quercus robur L.) and narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl.) forests, where rodents can seriously impede natural regeneration by damaging seeds, stems and roots of saplings. These negative interactions are an even bigger challenge nowdays as pedunculate oak and narrow-leaved ash have become more vunerable in the last decades and are known as the most sensitive species of lowland forests in Croatia due to microclimatic and macroclimatic changes and the unfavourable interaction of a whole series of anthropogenic, abiotic and biotic factors. In the last 40 years, in Croatian state forests, rodent management consisted of monitoring and mainly rodenticide use. Trying to implement IPM (Integrated Pest Management) postulates into practice over the years, different prevention methods against small rodents were tested, but not many came to use. The aim of this research was to look into different logging residue management approaches and their effect on the rodent damage in two pedunculate oak forest regeneration stands in central Posavina in Croatia. Rodent damage on stem and root of tree saplings was recorded by visual inspection on three plots (5x5 m) with scattered logging residue, and one plot (5x5 m) with no residue at one micro-depression site (95 m a.s.l.), and on one micro-elevation (99 m a.s.l.) site. Plots with scattered logging residue represented a type of forest residue management in which logging debris (branches) is cut to smaller lengths and distributed evenly at the forest regeneration stand. Plot with no logging debris represented a residue management method in which wood mass is completely removed from the regeneration stand after felling. We counted, determined and inspected tree saplings found at chosen plots for rodent damage (on stem and roots) and also determined the average weight and moisture content of logging residue (branches around 5–7 cm in diameter) found at the site. In spring 2017, 3380 tree saplings (2978; 81% pedunculate oak, 7; 0.2% narrowleaved ash and 395; 11.7% other deciduous species) were inspected for rodent damage. At micro-depression site, on a plot with no logging residue, only 13.4% of the saplings were damaged, while the average share of damaged saplings on three plots with scattered residue was more than six times higher; 87.8%. The average mass of the logging residue weighed at site with scattered residue was 10.14 kg kg/m2 and moisture content was 19.2%. At microelevation site, 25.4% of the saplings were damaged on a plot with no logging residue, while the average share of damaged saplings on three plots with scattered residue was two times higher; 51.4%. The average mass of the logging residue weighed at SRP 1–3 was 5.1 kg/m2. We also determined moderately strong positive correlation (R=0.69133) between the mass of logging residue and rodent damage and strong negative correlation (R=–0.89598) between wood moisture content of the logging residue and rodent damage. In years ahead, with unpredictable climate effects and potentially very variable small rodent dynamics, removing the logging residue after the felling could represent a residue management that contributes to a more effective and ecologically based rodent management. It could also become a usable preventive method within IPM and help prevent sever rodent damage, even during the outbreaks in pedunculate oak regeneration stands

Preliminarni rezultati istraživanja entomofaune sjemena poljskog (Fraxinus angustifolia Vahl) i pensilvanskog jasena (Fraxinus pennsylvanica Marshall) u Hrvatskoj

Native narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl) and introduced green ash (F. pennsylvanica Marshall) are two most common ash (Fraxinus spp.) species in Croatian lowland forests, taking a significant place in these ecosystems. In the recent past it has been observed that narrow-leaved ash seed yields have reduced, emphasising the importance of good health status of those collected, as they are used for seedling production and consecutive regeneration of forest stands or afforestation. Given that insects could be an important factor affecting ash seed health status, the aim of this research was to gain insight into the species being present and their frequency in the ash seeds. In total 2.500 narrow-leaved ash and 1.000 green ash seeds from seven different locations were screened for insect presence. Analysed seeds were categorized as undamaged, insect damaged or empty, and observed insect specimens were identified by morphological and molecular genetic analysis. Green ash seeds revealed higher insect infestation in comparison with native ash species, with weevil Lygniodes bischoffii being the most numerous pest found. Narrow-leaved ash seeds were mostly occupied by the native weevil species, L. enucleator. Besides these pests, larval, pupal, and adult stages of parasitoid wasps (Hymenoptera) and larval stage of the seed eating moth Pseudargyrotoza conwagana (Lepidoptera) were found in both ash species. However, given that pests detected in this study prefer urban areas or were present in a very small number of seeds, where they were often followed by parasitoids, it can be concluded that insects currently do not have a significant negative impact on the reproduction of narrow-leaved ash and green ash in forest stands.Autohtoni poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) i alohtoni pensilvanski jasen (F. pennsylvanica Marshall) su dvije najčešće vrste roda Fraxinus prisutne u nizinskim šumama Hrvatske, zbog čega zauzimaju važno mjesto u ovim šumskim ekosustavima. Posljednjih godina je zapaženo smanjenje uroda sjemena poljskog jasena, naglašavajući važnost dobrog zdravstvenog stanja sakupljenih količina, jer se sjeme koristi za proizvodnju sadnica koje se dalje upotrebljavaju za pomlađivanje šumskih sastojina ili pošumljavanje. Kako kukci mogu imati velik utjecaj na zdravstveno stanje sjemena, cilj ovog istraživanja je bio dobiti uvid u prisutne vrste i njihovu učestalost u sjemenu jasena. Prisutnost kukaca je analizirana u ukupno 2.500 sjemenki poljskoga i 1.000 sjemenki pensilvanskog jasena. Promatrano sjeme je kategorizirano kao neoštećeno, oštećeno i prazno (šturo), a nađene jedinke kukaca su identificirane na temelju morfoloških karakteristika i korištenjem molekularno genetičke analize. Sjeme pensilvanskog jasena pokazalo je veću oštećenost kukcima u usporedbi sa sjemenom poljskoga jasena, pri čemu je pipa Lygniodes bischoffii bila najčešći utvrđeni štetnik. Oštećeno sjeme poljskog jasena je najčešće bilo nastanjeno autohtonom vrstom pipe, L. enucleator. Osim navedenih štetnika, u sjemenu obje vrste jasena su nađene ličinke, kukuljice i imaga parazitoidnih osa (Hymenoptera) te ličinke štetnika Pseudargyrotoza conwagana (Lepidoptera). S obzirom da štetnici utvrđeni u istraživanju preferiraju urbana područja ili su nađeni na vrlo malom broju sjemena, često zajedno sa parazitoidima, može se zaključiti kako kukci trenutno nemaju značajan negativan utjecaj na zdravstveno stanje sjemena poljskog i pensilvanskog jasena u šumskim sastojinama

Uzročnik crvene pjegavosti borovih iglica (Dothistroma spp.) u šumskim kulturama običnoga (Pinus sylvestris L.) i crnoga bora (Pinus nigra J. F. Arnold) na području šumarija Pazin i Đurđevac

Crvena pjegavost uzrokovana patogenom Dothistroma spp. smatra se jednom od najvažnijih mikoza borovih iglica u svijetu zbog svoje rasprostranjenosti u različitim područjima i zbog pridolaska na velikom broju vrsta i podvrsta roda Pinus. U Republici Hrvatskoj prvi je put uočena na crnom boru u okolici Slavonskoga Broda 1963. godine, odakle se proširila i u druga kontinentalna i obalna područja te je otkrivena na više vrsta borova (Pinus spp.), ali zasad postoji malo podataka o njezinoj distribuciji te osjetljivosti različitih domaćina. U ovom je istraživanju provedeno skupljanje i analiza simptomatičnih iglica crnoga i običnoga bora na području šumarija Pazin i Đurđevac tijekom 2015. i 2016. godine radi utvrđivanja brojnosti i stupnja zrelosti plodišta Dothistroma spp. te prisutnosti drugih vrsta potencijalno patogenih gljiva. Istraživanje je potvrdilo uzročnika bolesti, patogena Dothistroma spp., kao dominantnoga na istraživanim iglicama. Prema dobivenim rezultatima patogeneza se crvene pjegavosti borovih iglica te biologija uzročnika u Republici Hrvatskoj poklapaju s onima opisanim u drugim zemljama sličnih ili jednakih klimatskih prilika, iako postoje određene razlike između dvaju istraživanih područja i domaćina, pri čemu se crni bor pokazao osjetljivijom vrstom

Uzročnik crvene pjegavosti borovih iglica (Dothistroma spp.) u šumskim kulturama običnoga (Pinus sylvestris L.) i crnoga bora (Pinus nigra J. F. Arnold) na području šumarija Pazin i Đurđevac

Crvena pjegavost uzrokovana patogenom Dothistroma spp. smatra se jednom od najvažnijih mikoza borovih iglica u svijetu zbog svoje rasprostranjenosti u različitim područjima i zbog pridolaska na velikom broju vrsta i podvrsta roda Pinus. U Republici Hrvatskoj prvi je put uočena na crnom boru u okolici Slavonskoga Broda 1963. godine, odakle se proširila i u druga kontinentalna i obalna područja te je otkrivena na više vrsta borova (Pinus spp.), ali zasad postoji malo podataka o njezinoj distribuciji te osjetljivosti različitih domaćina. U ovom je istraživanju provedeno skupljanje i analiza simptomatičnih iglica crnoga i običnoga bora na području šumarija Pazin i Đurđevac tijekom 2015. i 2016. godine radi utvrđivanja brojnosti i stupnja zrelosti plodišta Dothistroma spp. te prisutnosti drugih vrsta potencijalno patogenih gljiva. Istraživanje je potvrdilo uzročnika bolesti, patogena Dothistroma spp., kao dominantnoga na istraživanim iglicama. Prema dobivenim rezultatima patogeneza se crvene pjegavosti borovih iglica te biologija uzročnika u Republici Hrvatskoj poklapaju s onima opisanim u drugim zemljama sličnih ili jednakih klimatskih prilika, iako postoje određene razlike između dvaju istraživanih područja i domaćina, pri čemu se crni bor pokazao osjetljivijom vrstom

Influence of summer drought on the occurrence of plant diseases and pests on seedlings of ornamental trees and shrubs in the nursery "Šumski vrt i arboretum" of the Faculty of Forestry and Wood Technology

U prezentaciji su predstavljeni ciljevi i sadržaj. Detaljno se piše o povijesti "Šumskog vrta" kao najstarijeg Nastavno-pokusnog šumskog objekta današnjeg Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije. Predstavljena je prva stranica preslike kupoprodajnog ugovora iz 1921. godine. Povijest se sažima na određene epohe razvoja, do 1929. godine, od 1930. do 1945. godine, od 1945 do 1961. godine te od 1962. godine do danas. Kao dokaz postajanja predstavljene su i preslike rasadničkih kronika koje su u cijelosti sačuvane do danas. Godine 1937. podignut je oko rasadnika dendrološki arboretum u kojem je zasađeno 200. vrsta domaćeg i stranog drveća i grmlja s 1060. stabala i grmova. Arboretum je služio kao važno pomagalo za studenate šumarstva. Postavljeni su pokusi o dubini sjetve i sadnje, o otpornosti biljaka s obzirom na manipulaciju prije sadnje, o prirastu biljka tijekom vegetacijskog razdoblja, o vegetativnom razmnožavanju četinjača i sl. Dana 19.11.2004. godine obavljeno je dendrološko snimanje stanja arboretuma rasadnika pri čemu je ukupno utvrđeno 94 vrsta od čega 66 vrsta listača (70, 21 %) i 28 vrsta četinjača (29, 79 %). Od inicijalne sadnje od 200 vrsta vidljivo je kako je do 2004. godine preživjelo svega 47 % vrsta a 53 % vrsta se posušilo zbog starosti i neodgovarajućeg razmaka sadnje. Danas je "Šumski vrt" moderni i opremljeni rasadnik u potpunom vlasništvu Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije s površinom koja se nije bitno mijenjala od početne i iznosi oko 2, 6 ha. Rasadnik je potpuno otvoren za studente Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije ali i ostale studente koji u njemu održavaju praktične vježbe i terenske nastave iz obaveznih predmeta, osnivaju brojne pokuse za pisanje svojih završnih, diplomskih, specijalističkih i doktorskih radova. Brojni navedeni radovi obranjeni su zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i pokusima postavljenim u "Šumskom vrtu". Održavaju se radionice koje potiče Studenska udruga šumarstva i Udruga studenata urbanog šumarstva. Naročito je pogodan za istraživanje svih oblika problematike šumskog sjemenarstva, šumskog rasadničarstva i rasadničke proizvodnje sadnica ukrasnog drveća i grmlja. Rasadnik danas ima vlastiti katalog sadnog materijala i cjenik dostupan na web stranicama Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije. U vlastitoj proizvodnji rasadnik razmnožava i uzgaja čak 142. vrste i kultivara ukrasnog drveća i grmlja. Također se ukazuje potreba za specijalizacijom u rasadničkoj proizvodnji kultivara nekih rodova drveća i grmlja koji su sve traženiji ili rijetki na tržištu kao što su Acer palmatum cv., Fagus sylvatica cv., Syringa vulgaris cv. i sl. Današnji zaposlenici rasadnika su: Nenad Kušić, tehnički suradnik, Tomislav Močibob, radno mjesto III. vrste, Blaženka Škaper, tehnički suradnik, Rodica - Irina Dujak - radno mjesto III. vrste, Dane Jurić - radno mjesto IV. vrste rasadničar i Tomislav Šelendić, tehnički suradnik i poslovođa. Rasadnik je od svoga osnutka do danas imao osam poslovođa. Poslovođe u rasadniku: Josip Mažuran (1923-1944), Stjepan Mažuran (1944-1945), Andrija Samaržija (1945-1961), Nikola Samaržija (1960-1988), Božo Modrić (1988-1992), Katica Baršić (1992-1996), Stjepan Dejanović (1996-2018) i Tomislav Šelendić (2019-danas). Od samoga osnutka profesor uzgajanja šuma ujedno je i upravitelj NPŠO-a Zagreb i voditelj rasadnika. Do sada je NPŠO Zagreb imao šest profesora upravitelja. Upravitelj s najdužim radnim stažem od 32. godine bio je prof. dr. sc. Milan Anić a s najkraćim stažem od osam godina trenutni upravitelj izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić. Upravitelji NPŠO-a Zagreb: prof. dr. sc. Andrija Petračić (1919-1935), prof. dr. sc. Milan Anić (1935-1967), prof. dr. sc. Ivo Dekanić (1967-1986), prof. dr. sc. Slavko Matić (1986-2003), prof. dr. sc. Milan Oršanić (2003-2013) i izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić (2013-danas). Danas su svi upravitelji NPŠO-a članovi Odbora za šume na Zavodu za NPŠO Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije i biraju se na mandat od tri godine. Izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić bio je u jednom mandatu (2010.-2013.) zamjenik upravitelja NPŠO Zagreb, upravitelju prof. dr. sc. Milanu Oršaniću a nakon toga biran je tri puta za Upravitelja NPŠO-a Zagreb što obnaša i danas po odluci dekana fakulteta (2020.-2022.). Sto godina neprekinutoga rada Šumskog vrta je izuzetno važna obljetnica, posebno ako se gleda u okviru matičnog fakulteta i sveučilišta kojemu pripada jer je vrlo malo takvih rasadnika u Europi i svijetu. Možemo svi biti ponosni i radosni

Influence of summer drought on the occurrence of plant diseases and pests on seedlings of ornamental trees and shrubs in the nursery "Šumski vrt i arboretum" of the Faculty of Forestry and Wood Technology

U prezentaciji su predstavljeni ciljevi i sadržaj. Detaljno se piše o povijesti "Šumskog vrta" kao najstarijeg Nastavno-pokusnog šumskog objekta današnjeg Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije. Predstavljena je prva stranica preslike kupoprodajnog ugovora iz 1921. godine. Povijest se sažima na određene epohe razvoja, do 1929. godine, od 1930. do 1945. godine, od 1945 do 1961. godine te od 1962. godine do danas. Kao dokaz postajanja predstavljene su i preslike rasadničkih kronika koje su u cijelosti sačuvane do danas. Godine 1937. podignut je oko rasadnika dendrološki arboretum u kojem je zasađeno 200. vrsta domaćeg i stranog drveća i grmlja s 1060. stabala i grmova. Arboretum je služio kao važno pomagalo za studenate šumarstva. Postavljeni su pokusi o dubini sjetve i sadnje, o otpornosti biljaka s obzirom na manipulaciju prije sadnje, o prirastu biljka tijekom vegetacijskog razdoblja, o vegetativnom razmnožavanju četinjača i sl. Dana 19.11.2004. godine obavljeno je dendrološko snimanje stanja arboretuma rasadnika pri čemu je ukupno utvrđeno 94 vrsta od čega 66 vrsta listača (70, 21 %) i 28 vrsta četinjača (29, 79 %). Od inicijalne sadnje od 200 vrsta vidljivo je kako je do 2004. godine preživjelo svega 47 % vrsta a 53 % vrsta se posušilo zbog starosti i neodgovarajućeg razmaka sadnje. Danas je "Šumski vrt" moderni i opremljeni rasadnik u potpunom vlasništvu Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije s površinom koja se nije bitno mijenjala od početne i iznosi oko 2, 6 ha. Rasadnik je potpuno otvoren za studente Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije ali i ostale studente koji u njemu održavaju praktične vježbe i terenske nastave iz obaveznih predmeta, osnivaju brojne pokuse za pisanje svojih završnih, diplomskih, specijalističkih i doktorskih radova. Brojni navedeni radovi obranjeni su zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i pokusima postavljenim u "Šumskom vrtu". Održavaju se radionice koje potiče Studenska udruga šumarstva i Udruga studenata urbanog šumarstva. Naročito je pogodan za istraživanje svih oblika problematike šumskog sjemenarstva, šumskog rasadničarstva i rasadničke proizvodnje sadnica ukrasnog drveća i grmlja. Rasadnik danas ima vlastiti katalog sadnog materijala i cjenik dostupan na web stranicama Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije. U vlastitoj proizvodnji rasadnik razmnožava i uzgaja čak 142. vrste i kultivara ukrasnog drveća i grmlja. Također se ukazuje potreba za specijalizacijom u rasadničkoj proizvodnji kultivara nekih rodova drveća i grmlja koji su sve traženiji ili rijetki na tržištu kao što su Acer palmatum cv., Fagus sylvatica cv., Syringa vulgaris cv. i sl. Današnji zaposlenici rasadnika su: Nenad Kušić, tehnički suradnik, Tomislav Močibob, radno mjesto III. vrste, Blaženka Škaper, tehnički suradnik, Rodica - Irina Dujak - radno mjesto III. vrste, Dane Jurić - radno mjesto IV. vrste rasadničar i Tomislav Šelendić, tehnički suradnik i poslovođa. Rasadnik je od svoga osnutka do danas imao osam poslovođa. Poslovođe u rasadniku: Josip Mažuran (1923-1944), Stjepan Mažuran (1944-1945), Andrija Samaržija (1945-1961), Nikola Samaržija (1960-1988), Božo Modrić (1988-1992), Katica Baršić (1992-1996), Stjepan Dejanović (1996-2018) i Tomislav Šelendić (2019-danas). Od samoga osnutka profesor uzgajanja šuma ujedno je i upravitelj NPŠO-a Zagreb i voditelj rasadnika. Do sada je NPŠO Zagreb imao šest profesora upravitelja. Upravitelj s najdužim radnim stažem od 32. godine bio je prof. dr. sc. Milan Anić a s najkraćim stažem od osam godina trenutni upravitelj izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić. Upravitelji NPŠO-a Zagreb: prof. dr. sc. Andrija Petračić (1919-1935), prof. dr. sc. Milan Anić (1935-1967), prof. dr. sc. Ivo Dekanić (1967-1986), prof. dr. sc. Slavko Matić (1986-2003), prof. dr. sc. Milan Oršanić (2003-2013) i izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić (2013-danas). Danas su svi upravitelji NPŠO-a članovi Odbora za šume na Zavodu za NPŠO Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije i biraju se na mandat od tri godine. Izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić bio je u jednom mandatu (2010.-2013.) zamjenik upravitelja NPŠO Zagreb, upravitelju prof. dr. sc. Milanu Oršaniću a nakon toga biran je tri puta za Upravitelja NPŠO-a Zagreb što obnaša i danas po odluci dekana fakulteta (2020.-2022.). Sto godina neprekinutoga rada Šumskog vrta je izuzetno važna obljetnica, posebno ako se gleda u okviru matičnog fakulteta i sveučilišta kojemu pripada jer je vrlo malo takvih rasadnika u Europi i svijetu. Možemo svi biti ponosni i radosni