Gastric tube ulcer perforating the pericardium after subtotal esophagectomy [Perforacija ulkusa želučanog supstituta u perikard nakon subtotalne ezofagektomije]

Subtotal esophagectomy with retrosternal transposition of the gastric tube to the neck was performed in a 62-year-old patient with squamous cell carcinoma of the proximal third of the esophagus. He developed a salivatory fistula in the early postoperative period that healed spontaneously. Five months later, the patient developed partial stenosis of the esophagogastric anastomosis which required recervicotomy and excision, after numerous failed dilatation attempts. Eighteen months later, the patient presented to the hospital for severe pain in the upper abdomen. Clinical work-up revealed pericardial perforation by the gastric tube ulcer necessitating emergent surgery and gastric tube removal. We present a patient who developed both early and late complications of subtotal esophagectomy with gastric tube transposition as well as a review of the literature

Opseg struka ne korelira s funkcionalnom plućnom sposobnosti kod umjerene i teške kronične opstruktivne plućne bolesti

Waist circumference is a good predictor of the risk of heart diseases, but dana on the relationship between waist circumference and pulmonary diseases are sparse. The aim of this study was to investigate its influence on pulmonary function regarding exercise capacity in moderate and severe chronic obstructive pulmonary disease (COPD), according to Global Initiative for Lung Diseases (GOLD) stages. During 2009, a total of 70 COPD patients aged 33 to 80 years were stratified into GOLD 2 and GOLD 3 stages. Diagnostic separation between COPD severity groups was made upon percentage of predicted forced expiratory volume in 1 second. Anthropometric measures, lung function testing and prognostic scoring systems were assessed. Logistic regression analysis was used to make comparisons while taking into account the possible confounding factors. Waist circumference did not show substantial variations between GOLD 2 and GOLD 3 stages (p>0.5). There was a weak positive correlation between waist circumference and percent of predicted 6-minute walking distance (r=0.237; p=0.001). Another parameter, suprailiac skinfold, was significantly different between GOLD 2 and GOLD 3 stages (19.41 vs. 15.32 mm; p=0.047). Although waist circumference is a meaningful marker of abdominal obesity, which influences pulmonary function, we failed to prove its importance in correlation with functional lung capacity in a selected COPD population. However, suprailiac skinfold deserves greater attention and further evaluation.Povećani je opseg struka dobar predskazatelj rizika za razvoj srčanih bolesti, no gotovo da nema podataka o odnosu opsega struka i plućnih bolesti. Cilj ove studije bio je ispitati utjecaj veličine opsega struka na funkcionalnu plućnu sposobnost prema klasifikaciji GOLD (Global Initiative for Lung Diseases). Tijekom 2009. godine 70 bolesnika u dobi od 33 do 80 godina podijeljeno je u skupine GOLD2 i GOLD3 ovisno o težini bolesti. Dijagnostička razdioba ovih skupina temelji se na razlici dobivenih vrijednosti predviđenog forsiranog ekspiracijskog volumena u prvoj sekundi. Analizirane su brojne antropometrijske mjere, testovi plućne funkcije i prognostički bodovni sustavi. U statističkoj je obradi korištena logistička regresijska analiza. Razlika u veličini opsega struka između stupnjeva GOLD2 i GOLD3 nije dosegla statističku značajnost (p>0,5). Nađena je slaba pozitivna korelacija između opsega struka i postotka predviđene udaljenosti u 6-minutnom hodu (r=0,237; p=0,001). No, statistički značajna razlika između dviju ispitivanih skupina nađena je u debljini suprailijačnog nabora (19,41 prema 15,32 mm; p=0,047). Opseg struka je jedan od parametara koji definiraju abdominalnu pretilost. Iako pretilost utječe na plućnu funkciju, ova studija nije dokazala da postoji korelacija između veličine opsega struka i funkcionalne plućne sposobnosti u odabranoj populaciji bolesnika s kroničnom plućnom bolešću. No, daljnju evaluaciju i vrednovanje u kliničkoj praksi zaslužuje mjerenje suprailijačnog nabora

Opseg struka ne korelira s funkcionalnom plućnom sposobnosti kod umjerene i teške kronične opstruktivne plućne bolesti

Waist circumference is a good predictor of the risk of heart diseases, but dana on the relationship between waist circumference and pulmonary diseases are sparse. The aim of this study was to investigate its influence on pulmonary function regarding exercise capacity in moderate and severe chronic obstructive pulmonary disease (COPD), according to Global Initiative for Lung Diseases (GOLD) stages. During 2009, a total of 70 COPD patients aged 33 to 80 years were stratified into GOLD 2 and GOLD 3 stages. Diagnostic separation between COPD severity groups was made upon percentage of predicted forced expiratory volume in 1 second. Anthropometric measures, lung function testing and prognostic scoring systems were assessed. Logistic regression analysis was used to make comparisons while taking into account the possible confounding factors. Waist circumference did not show substantial variations between GOLD 2 and GOLD 3 stages (p>0.5). There was a weak positive correlation between waist circumference and percent of predicted 6-minute walking distance (r=0.237; p=0.001). Another parameter, suprailiac skinfold, was significantly different between GOLD 2 and GOLD 3 stages (19.41 vs. 15.32 mm; p=0.047). Although waist circumference is a meaningful marker of abdominal obesity, which influences pulmonary function, we failed to prove its importance in correlation with functional lung capacity in a selected COPD population. However, suprailiac skinfold deserves greater attention and further evaluation.Povećani je opseg struka dobar predskazatelj rizika za razvoj srčanih bolesti, no gotovo da nema podataka o odnosu opsega struka i plućnih bolesti. Cilj ove studije bio je ispitati utjecaj veličine opsega struka na funkcionalnu plućnu sposobnost prema klasifikaciji GOLD (Global Initiative for Lung Diseases). Tijekom 2009. godine 70 bolesnika u dobi od 33 do 80 godina podijeljeno je u skupine GOLD2 i GOLD3 ovisno o težini bolesti. Dijagnostička razdioba ovih skupina temelji se na razlici dobivenih vrijednosti predviđenog forsiranog ekspiracijskog volumena u prvoj sekundi. Analizirane su brojne antropometrijske mjere, testovi plućne funkcije i prognostički bodovni sustavi. U statističkoj je obradi korištena logistička regresijska analiza. Razlika u veličini opsega struka između stupnjeva GOLD2 i GOLD3 nije dosegla statističku značajnost (p>0,5). Nađena je slaba pozitivna korelacija između opsega struka i postotka predviđene udaljenosti u 6-minutnom hodu (r=0,237; p=0,001). No, statistički značajna razlika između dviju ispitivanih skupina nađena je u debljini suprailijačnog nabora (19,41 prema 15,32 mm; p=0,047). Opseg struka je jedan od parametara koji definiraju abdominalnu pretilost. Iako pretilost utječe na plućnu funkciju, ova studija nije dokazala da postoji korelacija između veličine opsega struka i funkcionalne plućne sposobnosti u odabranoj populaciji bolesnika s kroničnom plućnom bolešću. No, daljnju evaluaciju i vrednovanje u kliničkoj praksi zaslužuje mjerenje suprailijačnog nabora

Videotorakoskopska biopsija pluća i pleure u dijagnostici kroničnih izljeva prsišta

Chronic pleural effusion requires pleural and lung biopsy in more than 60% of patients. Open lung biopsy was formerly considered as the most reliable diagnostic method, whereas now the procedure is mostly performed via video-assisted thoracoscopy. During the last ten-year period (1995­-2005), 96 patients aged 31-72 (mean age 53) years were operated on at University Department of Thoracic Surgery, Jordanovac University Hospital for Lung Diseases by video-assisted thoracoscopy in general anesthesia. All biopsies were done by clamp sampling from parietal or visceral pleura, and in 31 patients lung tissue was sampled by endostapler wedge resection. Conversion to mini-thoracotomy was needed in only 12 patients, due to massive adhesions. Tissue samples were referred for histopathologic analysis. After the procedure, the patients had a thoracic drain connected to negative pressure. Histopathologic diagnosis was made in almost all patients, yielding a 97% success rate. In 16 patients, drain airflow had to be prolonged to more than 5 days, while the mean drainage duration was 4 days and mean hospital stay 8 days. Talc pleurodesis was performed in most patients with malignant effusion to stop effusion accumulation. Video-assisted thoracoscopic biopsy allows for adequate pleural and lung sampling with a high rate of accuracy. Postoperative mortality and morbidity are lower in comparison with open lung biopsy. It is concluded that video-assisted thoracoscopic biopsy is an efficient and safe method in the diagnosis of chronic pleural effusion.Dugotrajni izljevi pleuralne šupljine zahtijevaju biopsiju pleure i pluća kod više od 60% bolesnika. Ranije se otvorena biopsija pluća smatrala najpouzdanijom dijagnostičkom metodom, dok se danas taj zahvat najčešće izvodi videotorakoskopskim putem. U zadnjih deset godina, od 1995. do 2005. godine, u Klinici za torakalnu kirurgiju "Jordanovac" operirano je videotorakoskopskim načinom 96 bolesnika u općoj anesteziji. Prosječna životna dob bila je 53 godine, s rasponom od 31-72 godina. Sve biopsije su rađene uzimanjem uzoraka hvataljkom s parijetalne ili visceralne pleure, a kod 31 bolesnika uzet je i komadić plućevine klinastom resekcijom uz pomoć endostaplera. Samo kod 12 bolesnika učinjena je konverzija u minitorakotomiju zbog opsežnih priraslica. Svi uzorci su upućeni na patohistološku analizu. Nakon zahvata svaki bolesnik je imao torakalni dren koji je spojen na negativni tlak. Histopatološka dijagnoza postavljena je kod gotovo svih bolesnika, tako da je uspješnost zahvata bila 97%. Kod 16 bolesnika postojao je produženi protok zraka na dren kroz više od pet dana, dok je prosječno vrijeme drenaže iznosilo 4 dana, a prosječni boravak u bolnici 8 dana. Kod većine bolesnika s malignim izljevom rađena je pleurodeza talkom kako bi prestalo nakupljanje izljeva. Videotorakoskopska biopsija omogućava uzimanje kvalitetnog uzorka pleure i plućevine (bioptata) uz visok postotak točnosti. Poslijeoperacijska smrtnost i pobol bili su niži nego kod otvorene biopsije pluća. Zaključak je da je videotorakoskopska biopsija pluća učinkovita i sigurna metoda u dijagnostici kroničnog pleuralnog izljeva

Profilaksa poslijeoperacijske atrijske fibrilacije i resekcija pluća – naša iskustva sa 608 uzastopnih bolesnika

Postoperative atrial fibrillation is a common complication after lung resection. It is burdened by increased mortality and morbidity, prolonged hospitalization, and higher resource utilization in thoracic surgery patients. Therefore, some kind of pharmacological prophylaxis is recommended. In our patients, diltiazem, a calcium antagonist, is administered. We collected data on all 608 patients having undergone lung resection (no less than lobectomy) between November 2012 and May 2015. This period included patients having received diltiazem during their postoperative stay in our Intensive Care Unit and surgical ward, and those that did not receive it. Patients having had atrial fibrillation before the surgery and patients with cardiac pacemaker were excluded from the trial. Other patients were divided into three groups: patients with some kind of antiarrhythmic therapy before and continued after the surgery; patients with diltiazem prophylaxis; and patients without any antiarrhythmic prophylaxis. Th e data collected were statistically analyzed. We found no statistically significant difference in the incidence of postoperative atrial fibrillation among the groups (p<0.05).Poslijeoperacijska atrijska fibrilacija je česta komplikacija resekcije pluća. Ona dovodi do povišenog pobola i smrtnosti, produljenog bolničkog liječenja i povećane potrošnje sredstava u torakokirurških bolesnika. U skladu s tim, savjetuje se neki oblik farmakološke profilakse. U naših bolesnika odabrani lijek je kalcijev antagonist diltiazem. Skupili smo podatke o svih 608 bolesnika podvrgnutih resekciji pluća (ne manjoj od lobektomije) u razdoblju između studenog 2012. i svibnja 2015. Ovo razdoblje uključuje bolesnike koji su primali diltiazem tijekom njihova poslijeoperacijskog boravka u Jedinici intenzivnog liječenja i na kirurškom odjelu te bolesnike koji ga nisu primali. Bolesnici s atrijskom fibrilacijom prije operacije i bolesnici s elektrostimulatorom srca isključeni su iz obrade. Ostali bolesnici podijeljeni su u tri skupine: skupinu liječenu nekim antiaritmikom prije operacije koji su nastavili svoju terapiju i nakon operativnog zahvata, skupinu na profilaksi diltiazemom i skupinu bez profilakse. Skupljeni podaci su statistički analizirani. Nismo našli statistički značajnu razliku između skupina u incidenciji poslijeoperacijske atrijske fibrilacije (p<0,05)

TRANSPLANTACIJA PLUĆA U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB U HRVATSKOJ

Objective: Lung transplantation has become a standard of care for patients with a variety of non-malignant end-stage lung diseases. The aim of the study was to report on the safety and feasibility of lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center. Methods: In this single center retrospective observational study, all consecutive patients undergoing lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center from April 2021 until December 2022 were included. The only inclusion criterion was surgery for lung transplantation. Patient demographic and operative characteristics were reported, as well as early outcomes, including 30-day mortality, hospital stay, intensive care unit stay, duration of mechanical ventilation, and incidence of primary graft dysfunction. The degree of primary graft dysfunction was graded based on the International Society for Heart and Lung Transplantation criteria at 72 hours after transplantation with grades 0 to 3. Results: During the 21-month study period, 19 patients were successfully transplanted. There was no 30-day mortality. There was one late death at 18 months after transplantation. Median in-hospital stay was 32 days, ranging from 21 to 62 days. Mean mechanical ventilation duration was 105±58 h and median of intensive care unit stay was 6 days, ranging from 4 to 15 days. Only two (11%) patients had the highest grade 3 primary graft dysfunction. Of the remaining patients, 16 (84%) had none (grade 0) and one (5%) patient had mild primary graft dysfunction (grade 1). Conclusion: Our results suggest that lung transplantation is safely performed at the Zagreb University Hospital Center. Initial results with no operative mortality are encouraging. Further follow-up and experience are needed to make inferences on long-term outcomes of our lung transplantation patients.Cilj: Transplantacija pluća postala je standard skrbi za pacijente s nizom nemalignih plućnih bolesti u završnom stadiju. Cilj ovog istraživanja bio je izvijestiti o sigurnosti i izvedivosti transplantacije pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Hrvatskoj. Metode: U ovu retrospektivnu opservacijsku studiju uključeni su svi uzastopni pacijenti koji su bili podvrgnuti transplantaciji pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od travnja 2021. do prosinca 2022. godine. Jedini kriterij za uključivanje bio je kirurški zahvat transplantacije pluća. Zabilježene su demografske i operativne karakteristike pacijenata, kao i rani ishodi, uključujući 30-dnevnu smrtnost, boravak u bolnici, boravak na jedinici intenzivne njege, trajanje mehaničke ventilacije i incidenciju primarne disfunkcije presatka. Stupanj primarne disfunkcije presatka ocijenjen je na temelju kriterija Međunarodnog društva za transplantaciju srca i pluća 72 sata nakon transplantacije ocjenama od 0 do 3. Rezultati: Tijekom dvadesetjednomjesečnog razdoblja istraživanja transplantacija je uspješno primijenjena u 19 pacijenata. Nije bilo 30-dnevne smrtnosti. Dogodila se jedna kasna smrt 18 mjeseci nakon transplantacije. Medijan boravka u bolnici bio je 32 dana, u rasponu od 21 do 62 dana. Prosječno trajanje mehaničke ventilacije bilo je 105±58 h, a medijanboravka u jedinici intenzivne njege bio je 6 dana, u rasponu od 4 do 15 dana. Samo dva (11 %) bolesnika imala su primarnu disfunkciju presatka najvišeg stupnja 3. Od preostalih bolesnika 16 (84 %) ih nije imalo nikakav (stupanj 0), a jedan (5%) bolesnik imao je blagi, stupanj 1. Rasprava: U ovom članku prikazujemo naše početno iskustvo s transplantacijom pluća. Transplantacija pluća bila je jedina od transplantacija solidnih organa koja se donedavno u Hrvatskoj nije rutinski izvodila, s napomenom da je prva transplantacija pluća u Hrvatskoj učinjena još 2003. godine u Klinici za torakalnu kirurgiju Jordanovac, ali se program transplantacije nije tada nastavio. Od travnja 2021. godine transplantacije pluća rutinski se izvode u našem centru i hrvatski pacijenti više ne moraju putovati u inozemstvo radi transplantacije pluća. Sveukupni nedostatak donora pluća i dalje je glavni ograničavajući čimbenik za broj transplantacija koje se izvode na godinu. Svega 20%-30% doniranih pluća iskoristi se za transplantaciju. Potrebno je kontinuirano unaprjeđenje i razvoj strategija koje će povećati broj donora i uporabljivih plućnih presadaka. Zaključak: Naši rezultati pokazuju da se transplantacija pluća sigurno izvodi u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Početni rezultati bez operativnog mortaliteta su ohrabrujući. Daljnje praćenje i iskustvo potrebni su za donošenje zaključaka o dugoročnim ishodima naših pacijenata s transplantacijom pluća

TRANSPLANTACIJA PLUĆA U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB U HRVATSKOJ

Objective: Lung transplantation has become a standard of care for patients with a variety of non-malignant end-stage lung diseases. The aim of the study was to report on the safety and feasibility of lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center. Methods: In this single center retrospective observational study, all consecutive patients undergoing lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center from April 2021 until December 2022 were included. The only inclusion criterion was surgery for lung transplantation. Patient demographic and operative characteristics were reported, as well as early outcomes, including 30-day mortality, hospital stay, intensive care unit stay, duration of mechanical ventilation, and incidence of primary graft dysfunction. The degree of primary graft dysfunction was graded based on the International Society for Heart and Lung Transplantation criteria at 72 hours after transplantation with grades 0 to 3. Results: During the 21-month study period, 19 patients were successfully transplanted. There was no 30-day mortality. There was one late death at 18 months after transplantation. Median in-hospital stay was 32 days, ranging from 21 to 62 days. Mean mechanical ventilation duration was 105±58 h and median of intensive care unit stay was 6 days, ranging from 4 to 15 days. Only two (11%) patients had the highest grade 3 primary graft dysfunction. Of the remaining patients, 16 (84%) had none (grade 0) and one (5%) patient had mild primary graft dysfunction (grade 1). Conclusion: Our results suggest that lung transplantation is safely performed at the Zagreb University Hospital Center. Initial results with no operative mortality are encouraging. Further follow-up and experience are needed to make inferences on long-term outcomes of our lung transplantation patients.Cilj: Transplantacija pluća postala je standard skrbi za pacijente s nizom nemalignih plućnih bolesti u završnom stadiju. Cilj ovog istraživanja bio je izvijestiti o sigurnosti i izvedivosti transplantacije pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Hrvatskoj. Metode: U ovu retrospektivnu opservacijsku studiju uključeni su svi uzastopni pacijenti koji su bili podvrgnuti transplantaciji pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od travnja 2021. do prosinca 2022. godine. Jedini kriterij za uključivanje bio je kirurški zahvat transplantacije pluća. Zabilježene su demografske i operativne karakteristike pacijenata, kao i rani ishodi, uključujući 30-dnevnu smrtnost, boravak u bolnici, boravak na jedinici intenzivne njege, trajanje mehaničke ventilacije i incidenciju primarne disfunkcije presatka. Stupanj primarne disfunkcije presatka ocijenjen je na temelju kriterija Međunarodnog društva za transplantaciju srca i pluća 72 sata nakon transplantacije ocjenama od 0 do 3. Rezultati: Tijekom dvadesetjednomjesečnog razdoblja istraživanja transplantacija je uspješno primijenjena u 19 pacijenata. Nije bilo 30-dnevne smrtnosti. Dogodila se jedna kasna smrt 18 mjeseci nakon transplantacije. Medijan boravka u bolnici bio je 32 dana, u rasponu od 21 do 62 dana. Prosječno trajanje mehaničke ventilacije bilo je 105±58 h, a medijanboravka u jedinici intenzivne njege bio je 6 dana, u rasponu od 4 do 15 dana. Samo dva (11 %) bolesnika imala su primarnu disfunkciju presatka najvišeg stupnja 3. Od preostalih bolesnika 16 (84 %) ih nije imalo nikakav (stupanj 0), a jedan (5%) bolesnik imao je blagi, stupanj 1. Rasprava: U ovom članku prikazujemo naše početno iskustvo s transplantacijom pluća. Transplantacija pluća bila je jedina od transplantacija solidnih organa koja se donedavno u Hrvatskoj nije rutinski izvodila, s napomenom da je prva transplantacija pluća u Hrvatskoj učinjena još 2003. godine u Klinici za torakalnu kirurgiju Jordanovac, ali se program transplantacije nije tada nastavio. Od travnja 2021. godine transplantacije pluća rutinski se izvode u našem centru i hrvatski pacijenti više ne moraju putovati u inozemstvo radi transplantacije pluća. Sveukupni nedostatak donora pluća i dalje je glavni ograničavajući čimbenik za broj transplantacija koje se izvode na godinu. Svega 20%-30% doniranih pluća iskoristi se za transplantaciju. Potrebno je kontinuirano unaprjeđenje i razvoj strategija koje će povećati broj donora i uporabljivih plućnih presadaka. Zaključak: Naši rezultati pokazuju da se transplantacija pluća sigurno izvodi u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Početni rezultati bez operativnog mortaliteta su ohrabrujući. Daljnje praćenje i iskustvo potrebni su za donošenje zaključaka o dugoročnim ishodima naših pacijenata s transplantacijom pluća

Immeasurable Levels of Serum Phosphate – An Unidentified Cause of Respiratory Failure in a Diabetic Patient

We report a case of immeasurable levels of serum phosphate in a patient with juvenile type Diabetes mellitus and diabetic ketoacidosis who developed respiratory failure. A 27-year-old female with juvenile type insulin-dependent Diabetes mellitus was admitted because of suspected acute mediastinitis and respiratory failure, probably, among other responsible factors, caused and complicated by undetectable levels of serum phosphate. The serum phosphate concentration three days after aggressive treatment was only 0.2 mmol/L. Furthermore, a significant improvement in weakness and lethargy was observed. To the best of our knowledge, this is the first described case of immeasurable levels of serum phosphate. In patients with Diabetes mellitus, serum phosphate concentrations should be routinely checked in order to avoid additional complications

Euglycemic diabetic ketoacidosis induced by empagliflozin, sodium-glucose cotransporter-2 inhibitor, in patient with diabetes mellitus type 2 after thoracic surgery

Inhibitori kotransportera natrija i glukoze 2 (engl. Sodium-glucose cotransporter-2 inhibitors – SGLT2i) noviji su oralni antidijabetici koji mogu uzrokovati euglikemijsku dijabetičku ketoacidozu (eDKA), i to češće kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa 1, a rijetko u onih s tipom 2 šećerne bolesti. Glavna karakteristika eDKA-a jest gotovo normalna razina glukoze u krvi (GUK) uz metaboličku ketoacidozu. U našem prikazu riječ je o 42-godišnjoj bolesnici u koje su se u ranome postoperativnom periodu, uz gotovo normalne vrijednosti GUK-a, razvili metabolička acidoza, povraćanje i pospanost. Sumnju da se radi o dijabetičkoj ketoacidozi potvrdio je, uz ostalo, pozitivan nalaz ketona u urinu. Na temelju kliničke slike, nalaza plinskih analiza arterijske krvi i laboratorijskih nalaza krvi i urina postavila se dijagnoza eDKA-a, nastalog kao posljedica SGLT2i-ja. Bolesnica je liječena inzulinom, kristaloidnim otopinama i elektrolitima. Trećega postoperativnog dana liječenja otpuštena je s Odjela anestezije i intenzivnog liječenja na Kirurški odjel, uz prethodni pregled endokrinologa. Rutinska perioperativna provjera plinskih analiza arterijske krvi pomogla nam je pri detekciji bolesti i liječenju bolesnice. Ovaj prikaz upućuje na važnost ranoga preoperativnog probira pacijenata na SGLT2i, mogući nastanak eDKA-a, važnost preoperativne pripreme i potrebe za liječenjem.Sodium-glucose cotransporter-2 inhibitors(SGLT2i) medications are a class of newer antihyperglycemic agents that can induce euglycemic diabetic ketoacidosis (eDKA), usually in patients with diabetes mellitus type 1,but very rarely in patients with diabetes mellitus type 2. The main characteristic of eDKA is that blood glucose level(BGL) is nearly normal. We present a case report of a 42-year-old patient who was scheduled for elective thoracic surgery in which in the early postoperative period she developed metabolic acidosis with nausea and vomiting. Ketones in urine were positive and it was recognized as eDKA induced by SGLT2i. She was treated with intravenous insulin, fluids and electrolytes. She was dismissed from ICU on the third day to surgery department after endocrinologist´s review. Arterial blood gas samples are a part of our routine preoperative and postoperative procedures that helped us in the detection and treatment of this patient. This case report points out the importance of early recognition of patients on SGLT2i, appropriate preoperative assessment, and eventually the need for treatment

Our Experience in the Management of Congenital Chest Wall Deformities

Deformiteti stijenke prsnog koša su relativno rijetke bolesti nepoznate etiologije koje se javljaju u djetinjstvu i adolescenciji. Primjetna je obiteljska pojavnost deformiteta uz vrlo rijetko spontano izlječenje. Kirurško liječenje predstavlja jedinu mogućnost ispravljanja deformiteta bilo klasičnim operacijskim načinom ili minimalno invazivnom metodom liječenja (endoskopskim putem). Među kirurzima nema ujednačenog stava o tome u kojem je životom razdoblju najbolje učiniti ispravljanje deformiteta, jer su rezultati vrlo dobri bez obzira na primijenjenu metodu liječenja. U ovom radu prikazani su rezultati liječenja kod 105 bolesnika operiranih klasičnim načinom između 1985. i 2005. godine u Klinici za torakalnu kirurgiju Kliničke bolnice za plućne bolesti „Jordanovac“.Chest wall deformities are relatively rare diseases of unknown etiology, which occur in childhood and adolescence. Pectus deformities show familial occurrence with very rare spontaneous resolution. Operative treatment is one of the possible therapeutic options for deformity correction by classic operative procedure or by minimally invasive method of treatment (endoscopic). There is no consensus among surgeons about the age at which correction of the chest wall deformity should best be performed because therapeutic results are very good irrespective of the method of treatment employed. Therapeutic results in 105 patients operated on by the classic method during the 1985-2005 period at University Department of Thoracic Surgery, Jordanovac University Hospital for Lung Diseases in Zagreb, Croatia, are reported