KORELACIJA STILOVA LIDERSTVA I ZADRŽAVANJA ZAPOSLENIH

Liderstvo je u velikoj mjeri povezano s motivacijom i kao takvo utiče na fluktuaciju i zadržavanje zaposlenih. Lider uspostavlja planove, ima sposobnost predviđanja i dijagnosticiranja posljedica budućih događanja, te rješava kompleksna pitanja motivacije zaposlenih. Zadržavanje zaposlenih podrazumijeva različite akcije i strategije koje kompanija razvija kako bi zadržala zaposlene unutar kompanije. Unutar ovih strategija, liderstvo se smatra jednim od glavnih faktora koji mogu promovirati dugoročno zadržavanje. Istraživanje Work Institute iz 2020. godine pokazalo je da je ponašanje lidera na drugom mjestu razloga napuštanja organizacije. Pitanje zadržavanja i lojalnosti zaposlenih ne odnosi se samo na primjenu adekvatnih motivacionih tehnika, već i na uklanjanje demotivatora, kao što su stilovi liderstva koji ne omogućavaju dostizanje kompanijskih ciljeva aktiviranjem intrinzične i ekstrinzične motivacije zaposlenih. Ovaj rad analizira glavna obilježja transformacijskog i transakcijskog liderstva. Istraživanjem u odabranoj kompaniji ispituju se stavovi zaposlenih i menadžera u pogledu stila liderstva koji se primjenjuje, kao i glavnih faktora fluktuacije. Primjenom Pearsonovog koeficijenta korelacije, testira se hipoteza da transformacijsko liderstvo ima pozitivan korelacioni odnos sa zadržavanjem zaposlenih

PERSPEKTIVE RAZVOJA ARHITEKTURE INTELEKTUALNOG KAPITALA I MODELA POSLOVANJA VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA U BOSNI I HERCEGOVINI

Današnji univerziteti svojim ulogama i aktivnostima poprimaju oblike business like organizacije. Pored činjenice da visokoobrazovne ustanove upravljaju velikim brojem procesa, razlog zbog kojeg univerziteti poprimaju oblike business like organizacija su i veliki i rastući broj privatnih visokoškolskih ustanova, koje nužno dovode i do konkurentnog ponašanja. U narednoj deceniji visokoškolske ustanove mogu opstati ako budu dio svojih aktivnosti značajnije usmjerile i na druge intelektualne usluge, te ako broj i vrstu studijskih programa budu usklađivale sa potrebama društva. Uključivanje tržišta rada, poslodavaca, studenata i drugih interesnih grupa u neke od ključnih procesa rada su nužnost. Arhitektura upravljanja intelektualnim kapitalom visokoškolskih ustanova se nalazi pred nužnim nadolazećim promjenama. Pri tome se pored internog (ljudskog i strukturalnog) kapitala, na kojima je trenutno primarni fokus, veća pažnja treba posvetiti eksternom, odnosno relacijskom kapitalu. Relacijski kapital omogućava da se visokoškolske ustanove u svojim strategijama usaglase sa potrebama pojedinca i društva, kao i trendovima obrazovanja u regionu i evropi. Izlazne vrijednosti i njihov utjecaj na korisnike znanja trebaju biti ključni kod razvoja arhitekture upravljanja visokoškolskim ustanovama. Pri tome je potrebno uzeti u razmatranje i izazove sa kojima se suočava tržište rada ovog prostora, obzirom da obrazovanje treba biti u funkciji potreba društva, proaktivno djelujući na njegovo osnaživanje. Jačanjem relacijskog kapitala visokoškolske ustanove postaju aktivniji sudionik privrednih kretanja

KORELACIJA STILOVA LIDERSTVA I ZADRŽAVANJA ZAPOSLENIH

Liderstvo je u velikoj mjeri povezano s motivacijom i kao takvo utiče na fluktuaciju i zadržavanje zaposlenih. Lider uspostavlja planove, ima sposobnost predviđanja i dijagnosticiranja posljedica budućih događanja, te rješava kompleksna pitanja motivacije zaposlenih. Zadržavanje zaposlenih podrazumijeva različite akcije i strategije koje kompanija razvija kako bi zadržala zaposlene unutar kompanije. Unutar ovih strategija, liderstvo se smatra jednim od glavnih faktora koji mogu promovirati dugoročno zadržavanje. Istraživanje Work Institute iz 2020. godine pokazalo je da je ponašanje lidera na drugom mjestu razloga napuštanja organizacije. Pitanje zadržavanja i lojalnosti zaposlenih ne odnosi se samo na primjenu adekvatnih motivacionih tehnika, već i na uklanjanje demotivatora, kao što su stilovi liderstva koji ne omogućavaju dostizanje kompanijskih ciljeva aktiviranjem intrinzične i ekstrinzične motivacije zaposlenih. Ovaj rad analizira glavna obilježja transformacijskog i transakcijskog liderstva. Istraživanjem u odabranoj kompaniji ispituju se stavovi zaposlenih i menadžera u pogledu stila liderstva koji se primjenjuje, kao i glavnih faktora fluktuacije. Primjenom Pearsonovog koeficijenta korelacije, testira se hipoteza da transformacijsko liderstvo ima pozitivan korelacioni odnos sa zadržavanjem zaposlenih

UTJECAJ UPRAVLJANJA TALENTIMA NA KREIRANJE VRIJEDNOSTI U KOMPANIJI

Upravljanje ljudskim resursima strateška je aktivnost koja utječe na stvaranje vrijednosti u tvrtki i može doprinjeti njenom uspjehu u dugom roku. Interes za upravljanjem talentima kao ključnim zaposlenicima je nastao u izrazito kompetitivnom okruženju koje zahtijeva stalno povećavanje konkurentskog kapaciteta kompanija i stjecanje strateške prednosti intenzivnim angažmanom nematerijalnih resursa. Pretpostavka učinkovitog upravljanja talentima je adekvatan sustav upravljanja znanjem u tvrtki, uz primjenu modela procjene uspješnosti zaposlenika s ciljem identifikacije talenata koji u najvećoj mjeri stvaraju vrijednost za tvrtku. Atraktivni motivacijski paketi ključni su za procese privlačenja, ali i zadržavanja talenata u kompanijama, obzirom da u određenom stupnju razvoja karijere mogu prevladati specifični faktori njihovog zadovoljstva. Odlaskom talenata jedan dio njihovog znanja ostaje ugrađen u kompanijske procese, proizvode i usluge, ali se gubi potencijal za buduće poslovne pothvate, čime se stvara rizik gubitka današnje efektivnosti u budućim aktivnostima. Rad istražuje sustave upravljanja talentima u ispitanim tvrtkama. Rezultati ukazuju na svjesnost kompanija o utjecaju talenata na kreiranje vrijednosti, ali i na potrebu povezivanja upravljanja talentima sa strategijom i razvoj poticaja za inovativna rješenja koja talenti kreiraju

UTJECAJ VANJSKOTRGOVINSKIH POLITIKA NA POVEĆANJE IZVOZA BH PODUZEĆA

Vanjskotrgovinska politika ima za cilj da kroz utjecaj na vanjskotrgovinsko poslovanje ostvari ekonomske ciljeve zemlje i poboljša međunarodnu konkurentnost domaćih proizvodnih poduzeća. Ovaj rad ispituje adekvatnost vanjskotrgovniskih politika na nivou Bosne i Hercegovine i njen utjecaj na izvoznu orijentaciju domaćih poduzeća. Analizira se uspješnost vanjskotrgovinskih politika u BiH od strane EU I WTO-a, kao i stanje poslovne aktivnosti i uspješnosti BH-a proizvođača. Rezultati istraživanja ukazuju na činjenicu da zbog neadekvatnih vanjskotrgovinskih politika, proizvodna poduzeća primjenjuju različite metode u kreiranju i upravljanju vlastitom izvoznom poslovnom orijentacijom. To u značajnijoj mjeri slabi njihovu izvoznu sposobnost i konkurentnost u odnosu na kompanije razvijenih zemalja. Samo ona proizvodna poduzeća koja primjenjuju adekvatne izvozne strategije potpomognute učinkovitim vanjskotrgovinskim politikama na nivou države, imaju ozbiljnije šanse u vanjskotrgovinskom poslovanju

PLANIRANJE LJUDSKIH RESURSA U FUNKCIJI USPJEŠNOSTI NA RADU

Autorica u ovome radu analizira uspješnost ljudskih resursa na radu sa stanovišta faktora koji prethode procesu obavljanja zadataka i dolaska uposlenika u kompaniju. Ovaj pristup je dijelom analitičkog karaktera, a dijelom kreira potrebe za ljudskim resursima bazirane na strateškim ciljevima, pri čemu se eliminiše sve ono što ne podržava ciljeve. Pri tome je važno pratiti u kojoj fazi životnog ciklusa se nalazi kompanija. Obzirom da se poslovna zajednica pomiče ka kulturi baziranoj na znanju, kritična tačka za svaku kompaniju je razumijevanje potreba za ključnim kompetencijama da bi kompanija bila uspješna. Odjel ljudskih resursa preuzima ulogu proaktivnog strateškog partnera sa top menadžmentom, kako bi se osiguralo učinkovito ujednačavanje poslovnih ciljeva sa inicijativama ljudskih resursa. Konačni rezultat poslovanja povezuje se sa sposobnošću menadžmenta da dobro planira, organizuje i vodi, te sa sposobnošću zaposlenika da odgovore zadacima koji su im povjereni. Odgovornost svake kompanije za vlastite rezultate izražene kroz rezultate svakog uposlenika je da planiranju ljudskih resursa, njihovom odabiru i vođenju pristupi na sistematizovan način. Ovaj rad se bavi prvim koracima ka uspješnosti na radu: planiranju ljudskih resursa i analizi radnog mjesta

PLANIRANJE LJUDSKIH RESURSA U FUNKCIJI USPJEŠNOSTI NA RADU

Autorica u ovome radu analizira uspješnost ljudskih resursa na radu sa stanovišta faktora koji prethode procesu obavljanja zadataka i dolaska uposlenika u kompaniju. Ovaj pristup je dijelom analitičkog karaktera, a dijelom kreira potrebe za ljudskim resursima bazirane na strateškim ciljevima, pri čemu se eliminiše sve ono što ne podržava ciljeve. Pri tome je važno pratiti u kojoj fazi životnog ciklusa se nalazi kompanija. Obzirom da se poslovna zajednica pomiče ka kulturi baziranoj na znanju, kritična tačka za svaku kompaniju je razumijevanje potreba za ključnim kompetencijama da bi kompanija bila uspješna. Odjel ljudskih resursa preuzima ulogu proaktivnog strateškog partnera sa top menadžmentom, kako bi se osiguralo učinkovito ujednačavanje poslovnih ciljeva sa inicijativama ljudskih resursa. Konačni rezultat poslovanja povezuje se sa sposobnošću menadžmenta da dobro planira, organizuje i vodi, te sa sposobnošću zaposlenika da odgovore zadacima koji su im povjereni. Odgovornost svake kompanije za vlastite rezultate izražene kroz rezultate svakog uposlenika je da planiranju ljudskih resursa, njihovom odabiru i vođenju pristupi na sistematizovan način. Ovaj rad se bavi prvim koracima ka uspješnosti na radu: planiranju ljudskih resursa i analizi radnog mjesta

MJERENJE UTJECAJA MAKROEKONOMSKIH INDIKATORA NA KONKURENTNOST BOSNE I HERCEGOVINE PRIMJENOM REGRESIONE ANALIZE

Zbog nestabilne situacije koja vlada na bh tržištu postoje dileme koji to makroekonomski indikatori imaju najveći uticaj na konkurentnost Bosne i Hercegovin. Zbog važnosti konkurentnosti Bosne i Hercegovine, ovaj rad će biti baziran na analizi određenih makroekonomskih indikatora, te njihovom pojedinačnom uticaju na bh konkurentnost, što direktno određuje strane investicije u domaću privredu. Indikatori koje će biti uzeti pri analizi su uvoz, izvoz, bruto nacionalni dohodak, direktne strane investicije, stopa nezaposlenosti, kao nezavisne varijable, a konkurentnost Bosne i Hercegovine kao zavisna varijabla. Nakon prikupljenih podataka pristupit će se rangiranja i ocijeni zavisne i nezavisni varijabli. Podaci će biti preuzeti sa interneta, a biće orginalno analizirani i prezentirani, što ovom radu daje naučni doprinos. Dobiveni “beta” koeficijenti bit će podvrgnuti testiranjima, nakon čega će samo oni koji budu značajni biti predstavljeni. Rezultati “beta” koeficjenata će dati odgovor koja od nezavisnih varijabli ima najveći utucaj na konkurentnost Bosne i Hercegovine. Podaci koji će biti obrađeni obuhvatit će period od deset godina, što se sa sigurnošću može reći da je uzeti uzorak reprezentativan. Dobijeni rezultati na osnovu ovog modela daće jasne smjernice gdje Bosna i Hercegovina treba da usmjeri najviše resursa ako želi da negativan trend slabljenja konkurentnosti zadnjih par godina zaustavi, te počne sa privlačenjem stranih investitora, što u konačnici može značiti i smanjenje nezaposlenosti, kao i rasta stope razvoja

UTJECAJ VANJSKOTRGOVINSKIH POLITIKA NA POVEĆANJE IZVOZA BH PODUZEĆA

Vanjskotrgovinska politika ima za cilj da kroz utjecaj na vanjskotrgovinsko poslovanje ostvari ekonomske ciljeve zemlje i poboljša međunarodnu konkurentnost domaćih proizvodnih poduzeća. Ovaj rad ispituje adekvatnost vanjskotrgovniskih politika na nivou Bosne i Hercegovine i njen utjecaj na izvoznu orijentaciju domaćih poduzeća. Analizira se uspješnost vanjskotrgovinskih politika u BiH od strane EU I WTO-a, kao i stanje poslovne aktivnosti i uspješnosti BH-a proizvođača. Rezultati istraživanja ukazuju na činjenicu da zbog neadekvatnih vanjskotrgovinskih politika, proizvodna poduzeća primjenjuju različite metode u kreiranju i upravljanju vlastitom izvoznom poslovnom orijentacijom. To u značajnijoj mjeri slabi njihovu izvoznu sposobnost i konkurentnost u odnosu na kompanije razvijenih zemalja. Samo ona proizvodna poduzeća koja primjenjuju adekvatne izvozne strategije potpomognute učinkovitim vanjskotrgovinskim politikama na nivou države, imaju ozbiljnije šanse u vanjskotrgovinskom poslovanju