PERSPEKTIVE RAZVOJA ARHITEKTURE INTELEKTUALNOG KAPITALA I MODELA POSLOVANJA VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA U BOSNI I HERCEGOVINI

Abstract

Današnji univerziteti svojim ulogama i aktivnostima poprimaju oblike business like organizacije. Pored činjenice da visokoobrazovne ustanove upravljaju velikim brojem procesa, razlog zbog kojeg univerziteti poprimaju oblike business like organizacija su i veliki i rastući broj privatnih visokoškolskih ustanova, koje nužno dovode i do konkurentnog ponašanja. U narednoj deceniji visokoškolske ustanove mogu opstati ako budu dio svojih aktivnosti značajnije usmjerile i na druge intelektualne usluge, te ako broj i vrstu studijskih programa budu usklađivale sa potrebama društva. Uključivanje tržišta rada, poslodavaca, studenata i drugih interesnih grupa u neke od ključnih procesa rada su nužnost. Arhitektura upravljanja intelektualnim kapitalom visokoškolskih ustanova se nalazi pred nužnim nadolazećim promjenama. Pri tome se pored internog (ljudskog i strukturalnog) kapitala, na kojima je trenutno primarni fokus, veća pažnja treba posvetiti eksternom, odnosno relacijskom kapitalu. Relacijski kapital omogućava da se visokoškolske ustanove u svojim strategijama usaglase sa potrebama pojedinca i društva, kao i trendovima obrazovanja u regionu i evropi. Izlazne vrijednosti i njihov utjecaj na korisnike znanja trebaju biti ključni kod razvoja arhitekture upravljanja visokoškolskim ustanovama. Pri tome je potrebno uzeti u razmatranje i izazove sa kojima se suočava tržište rada ovog prostora, obzirom da obrazovanje treba biti u funkciji potreba društva, proaktivno djelujući na njegovo osnaživanje. Jačanjem relacijskog kapitala visokoškolske ustanove postaju aktivniji sudionik privrednih kretanja

    Similar works