Distribution of the superfamily Hydrobioidea (Gastropoda) in Croatia

Vrste iz nadporodice Hydrobioidea su vrlo sitne te često žive na vrlo malim područjima i kao takve vrlo su osjetljive na zagađenje i devastaciju staništa. Stoga je veliko pitanje, postoje li još uvijek živi primjerci svih vrsta ovdje opisanih? Isto tako je veliko pitanje: postoji li još vrsta i podvrsta, možda čak i rodova, te viših taksonomskih kategorija u Hrvatskoj koje još nisu opisane? Ova pitanja iziskuju dodatna istraživanja te primjenu novih metoda (molekularne metode), kako bi se još detaljnije razradila taksonomija ovih vrsta, te otkrile potencijalne nove vrste ili više taksonomske kategorije. Krajnji cilj tih istraživanja bi trebala biti zaštita ugroženih populacija, vrsta, i viših taksonomskih kategorija ove nadporodice, te zabrana devastacije njihovih staništa.Species of superfamily Hydrobioidea are very minute and often live at very small area, and are vulnerable in means of pollution and degradation of habitat. Therefore, the big question is: are there still living specimens of all species here described? As well, the big question is: are there more species, subspecies, maybe even genera or higher taxonomic categories in Croatia which aren't described? These questions require additional research and appliance of new methods (e.g. molecular methods) in order to work trough taxonomy of these species and discover potential new species or higher taxonomic categories. Final goal of these research should be protection of endangered populations, species or higher taxonomic categories of suprafamily, and legal suppression of devastation their habitat

Distribution of the superfamily Hydrobioidea (Gastropoda) in Croatia

Vrste iz nadporodice Hydrobioidea su vrlo sitne te često žive na vrlo malim područjima i kao takve vrlo su osjetljive na zagađenje i devastaciju staništa. Stoga je veliko pitanje, postoje li još uvijek živi primjerci svih vrsta ovdje opisanih? Isto tako je veliko pitanje: postoji li još vrsta i podvrsta, možda čak i rodova, te viših taksonomskih kategorija u Hrvatskoj koje još nisu opisane? Ova pitanja iziskuju dodatna istraživanja te primjenu novih metoda (molekularne metode), kako bi se još detaljnije razradila taksonomija ovih vrsta, te otkrile potencijalne nove vrste ili više taksonomske kategorije. Krajnji cilj tih istraživanja bi trebala biti zaštita ugroženih populacija, vrsta, i viših taksonomskih kategorija ove nadporodice, te zabrana devastacije njihovih staništa.Species of superfamily Hydrobioidea are very minute and often live at very small area, and are vulnerable in means of pollution and degradation of habitat. Therefore, the big question is: are there still living specimens of all species here described? As well, the big question is: are there more species, subspecies, maybe even genera or higher taxonomic categories in Croatia which aren't described? These questions require additional research and appliance of new methods (e.g. molecular methods) in order to work trough taxonomy of these species and discover potential new species or higher taxonomic categories. Final goal of these research should be protection of endangered populations, species or higher taxonomic categories of suprafamily, and legal suppression of devastation their habitat

Distribution of the superfamily Hydrobioidea (Gastropoda) in Croatia

Vrste iz nadporodice Hydrobioidea su vrlo sitne te često žive na vrlo malim područjima i kao takve vrlo su osjetljive na zagađenje i devastaciju staništa. Stoga je veliko pitanje, postoje li još uvijek živi primjerci svih vrsta ovdje opisanih? Isto tako je veliko pitanje: postoji li još vrsta i podvrsta, možda čak i rodova, te viših taksonomskih kategorija u Hrvatskoj koje još nisu opisane? Ova pitanja iziskuju dodatna istraživanja te primjenu novih metoda (molekularne metode), kako bi se još detaljnije razradila taksonomija ovih vrsta, te otkrile potencijalne nove vrste ili više taksonomske kategorije. Krajnji cilj tih istraživanja bi trebala biti zaštita ugroženih populacija, vrsta, i viših taksonomskih kategorija ove nadporodice, te zabrana devastacije njihovih staništa.Species of superfamily Hydrobioidea are very minute and often live at very small area, and are vulnerable in means of pollution and degradation of habitat. Therefore, the big question is: are there still living specimens of all species here described? As well, the big question is: are there more species, subspecies, maybe even genera or higher taxonomic categories in Croatia which aren't described? These questions require additional research and appliance of new methods (e.g. molecular methods) in order to work trough taxonomy of these species and discover potential new species or higher taxonomic categories. Final goal of these research should be protection of endangered populations, species or higher taxonomic categories of suprafamily, and legal suppression of devastation their habitat

Prvi rezultati telemetrijskog praćenja zmijara Circaetus gallicus u Hrvatskoj

Zmijar Circaetus gallicus je gnjezdarica selica Europe koja zimuje u sjevernim tropima Afrike, južno od Sahare. Većina jedinki na migraciji bira glavne selidbene puteve, preko Gibraltara i Sueskog kanala. Kako bi saznali kojim se selidbenim putem služe ptice hrvatske populacije, obilježili smo mladog zmijara GPS uređajem 27.7.2017. u Parku prirode Telašćica. Zmijar je na selidbu krenuo 18.9.2017. i u idućih 25 dana je preletio 6054 kilometara, birajući istočni selidbeni put preko Grčke, Turske, Sirije, Libanona, Jordana, Egipta i Čada, sve do Sudana gdje je zimovao

Stradavanje prvog surog orla Aquila chrysaetos obilježenog satelitskim odašiljačem u Hrvatskoj

Suri je orao gnjezdarica priobalne i gorske Hrvatske. Zbog općenite malobrojne nacionalne populacije i sve većeg pritiska, prije svega vjetroelektrana u Dalmaciji, ova je vrsta ugrožena i potrebno je pratiti sudbine surog orla na razini jedinke. Razvojem satelitske telemetrije omogućena su praćenja mladih ptica čija je disperzija bila dosad slabo istražena. 29.4.2017. počelo je praćenje prve jedinke surog orla obilježene u Hrvatskoj. GPS-GSM uređajem obilježen je mladi mužjak porijeklom s Promine oporavljen od posljedica prostrjeljivanja koji je pušten u prirodu u Parku prirode Krka. Praćenje orla trajalo je malo više od dva mjeseca kad su uređaj i ostaci ptice pronađeni u blizini vjetroagregata kod Bruške. Gotovo je sigurno stradao od sudara s elisom vjetroagregata. Nakon prvotnog istraživanja većeg područja, većinu vremena suri se orao zadržavao u okolici Gornjih Biljana i Gornjeg Karina. S obzirom na to da se suri orao zadržavao gotovo osam mjeseci na tom područja, smatramo da se radi o teritoriju nedorasle jedinke i upućuje na važnost identifikacije takvih područja za učinkovitu zaštitu surog orla

Seasonal comparison of diet of the Martino's snow vole (Dinaromys bogdanovi Martino, 1922) in captivity

Dinarski voluhar je endem zapadnog Balkana. Zbog naseljavanja nepristupačnih staništa i malih gustoća populacija slabo je istražena i ugrožena vrsta. Kako bi se dobile detaljnije informacije o prehrani vrste, provedeno je istraživanje sezonske razlike prehrane na osam jedinki ulovljenih na planini Mosor i smještenih u Zoološkom vrtu grada Zagreba. Biljke ubrane u parku Maksimir su izvagane, prezentirane voluharima i ostavljene 24 sata. Izbrojani su i dijelovi biljaka kako bi se moglo utvrditi koje dijelove jedu te u kojoj mjeri. Nakon 24 sata, izvađeni su nepojedeni ostatci te su prebrojani i izvagani. Za svako godišnje doba izvedeno je minimalno 60 mjerenja. Napravljene su analize razlika u prehrani po godišnjim dobima za ukupnu količinu hrane, podjelu na podrazrede (dvosupnice, jednosupnice) te podjelu na tipove biljaka (zeljaste, drvenaste, dlakave, plodovi, sjemenke, trave). Rezultati pokazuju da dinarski voluhari tijekom zime jedu najmanje hrane te da iako preferiraju određene tipove i dijelove biljaka, ovisno o dostupnosti nadopunjuju prehranu ostalim tipovima i dijelovima biljaka.Martiono's vole is endemic to West Balkan. It’s poorly known and endangered species because of small population densities and preference for poorly accessible habitat. In order to obtain detailed information about species diet, the research on seasonal differences in diet of 8 specimens caught on the mountain Mosor and placed in a ZOO Zagreb was conducted. Plants collected in the park Maksimir were weighed, presented to voles and left for 24 hours. Parts of plants were counted in order to determine which were eaten and to what extent. After 24 hours, the uneaten remains were recovered and were counted and weighed. For every season a minimum of 60 measurements was conducted. Analyses of the seasonal differences in the diet were conducted for the total amount of food, the division into subclasses (dicots, monocots) and division into types of plants (herbaceous, woody, hairy, fruits, seeds, grasses). The results show that the Martino’s voles eat minimal amount of food during the winter and even though they prefer certain types and parts of plants, depending on the availability they supplement diet with other parts and types of plants