8 research outputs found
Quantitative-relational thought of croatian children and adolescents: psychometric analysis and developmental specificities
Svrha rada je dvostruka (1) prikaz manje poznatog razvojno-psihologijskog postupka mjerenja kvantitativno-relacijskog (K-R) prosuÄivanja te njegovo psihometrijsko vrednovanje na hrvatskom uzorku djece i adolescenata, (2) testiranje hipoteza vezanih uz razvojne osobitosti K-R prosuÄivanja, prvenstveno proizaÅ”lih iz Trirazinske teorije razvijajuÄeg uma A. Demetrioua i suradnika (Demetriou i Raftopoulos, 1999; Demetriou, Christou, Spanoudis, i Platsidou, 2002). Na uzorku od 420 uÄenika (197 ženskih) jedne osnovne Å”kole i gimnazije Grada Zagreba (prosjeÄno 84 uÄenika 2., 3., 5. i 7. razreda osnovne i 3. razreda srednje Å”kole) primijenjena je papir-olovka baterija zadataka K-R prosuÄivanja, sastavljena od tri vrste zadataka - omjerno prosuÄivanje, aritmetika i algebra ā podijeljenih u Äetiri razvojne razine. Metrijske osobine K-R baterije su vrlo dobre: (1) osjetljivost na cijelom uzorku sudionika je visoka jer prosjeÄni indeks težine 35 zadataka iznosi 0,52 (s time da oÄekivano raste od najniže do najviÅ”e Å”kolske dobi), a Ferguson Ī iznosi 0,98; (2) pouzdanost izraÄunata na izvornim rezultatima je visoka (Cronbach Ī± = 0,92, split-half = 0,95), dok je uz kontrolu varijance Å”kolske dobi dobra (Cronbach Ī± = 0,73, split-half = 0,82); (3) Konstruktna valjanost je vrlo dobra (sa i bez kontrole varijance Å”kolske dobi dobivena je faktorska struktura koja odražava temeljne odrednice konstrukcije i primjene instrumenta ā vrstu i razinu zadataka, te vrijeme primjene ā i objaÅ”njava 38 do 50% varijance rezultata), sadržajna valjanost visoka, a kriterijska prihvatljiva (korelacije s ocjenama iz matematike iznosi 0,45). PotvrÄen je porast K-R prosuÄivanja sa Å”kolskom dobi i opadanje rezultata s porastom razvojne razine zadataka, a razlike u rjeÅ”ivosti tri vrste zadataka u skladu su s oÄekivanjima (najprije se usvaja aritmetika, potom omjerno prosuÄivanje i na kraju algebra). Spolne razlike nisu potvrÄene, a svi interakcijski efekti spola, dobi i razvojne razine zadataka na Q-R prosuÄivanje objaÅ”njivi su teorijskim modelima kognitivnog razvoja i prethodnim istraživanjima.The objectives of the study were: (1) to give an overview of a less known developmental-psychological method of measuring quantitative-relational (Q-R) thought and itās psychometric validation on a Croatian sample of children and adolescents; (2) to investigate hypotheses on developmental specificities of Q-R thought derived from a Three-level theory of the developing mind by A. Demetriou and colleagues (Demetriou i Raftopoulos, 1999; Demetriou et al., 2002). A pen-and-paper battery of Q-R thought tasks was administered on a sample of 420 children (197 females) in one elementary and one high school in Zagreb (84 pupils on average in 2nd, 3rd, 5th and 7th grade in elementary and 3rd grade of high school). The battery included three types of tasks ā proportional reasoning, arithmetic and algebra - divided into four developmental levels. The psychometric properties of Q-R battery are very good: (1) discriminability on the whole sample is high since the average index of difficulty of 35 tasks is 0.52 (it increases as a function of school age as expected), and Fergusonās Ī is 0,98; (2) reliability on original scores is high (Cronbach Ī± = 0.92, split-half = 0.95), and when the variance of school age is controlled, the reliability is good (Cronbach Ī± = 0.73, split-half = 0.82); (3) construct validity is very good (factor analysis, on raw data and data with the school age variance controlled, yields the structure that reflects basic determinants of construction and application of the instrument ā type and developmental level of tasks and the time of completion ā and accounts for 38% - 50% of the variance), content validity is high and criterion validity is acceptable (correlations with mathematic grades are 0.45). The increase of Q-R thought with school age and decrease of results with increased developmental level of tasks was confirmed. Moreover, differences in performance in three types of tasks were as expected ā arithmetic is acquired first, then relational thinking and lastly algebra. Furthermore, the analysis showed no gender differences, while all interaction effects of gender, school age and developmental level of tasks on Q-R thought are explainable in terms of theoretical models of cognitive development and previous research in this field
Quantitative-relational thought of croatian children and adolescents: psychometric analysis and developmental specificities
Svrha rada je dvostruka (1) prikaz manje poznatog razvojno-psihologijskog postupka mjerenja kvantitativno-relacijskog (K-R) prosuÄivanja te njegovo psihometrijsko vrednovanje na hrvatskom uzorku djece i adolescenata, (2) testiranje hipoteza vezanih uz razvojne osobitosti K-R prosuÄivanja, prvenstveno proizaÅ”lih iz Trirazinske teorije razvijajuÄeg uma A. Demetrioua i suradnika (Demetriou i Raftopoulos, 1999; Demetriou, Christou, Spanoudis, i Platsidou, 2002). Na uzorku od 420 uÄenika (197 ženskih) jedne osnovne Å”kole i gimnazije Grada Zagreba (prosjeÄno 84 uÄenika 2., 3., 5. i 7. razreda osnovne i 3. razreda srednje Å”kole) primijenjena je papir-olovka baterija zadataka K-R prosuÄivanja, sastavljena od tri vrste zadataka - omjerno prosuÄivanje, aritmetika i algebra ā podijeljenih u Äetiri razvojne razine. Metrijske osobine K-R baterije su vrlo dobre: (1) osjetljivost na cijelom uzorku sudionika je visoka jer prosjeÄni indeks težine 35 zadataka iznosi 0,52 (s time da oÄekivano raste od najniže do najviÅ”e Å”kolske dobi), a Ferguson Ī iznosi 0,98; (2) pouzdanost izraÄunata na izvornim rezultatima je visoka (Cronbach Ī± = 0,92, split-half = 0,95), dok je uz kontrolu varijance Å”kolske dobi dobra (Cronbach Ī± = 0,73, split-half = 0,82); (3) Konstruktna valjanost je vrlo dobra (sa i bez kontrole varijance Å”kolske dobi dobivena je faktorska struktura koja odražava temeljne odrednice konstrukcije i primjene instrumenta ā vrstu i razinu zadataka, te vrijeme primjene ā i objaÅ”njava 38 do 50% varijance rezultata), sadržajna valjanost visoka, a kriterijska prihvatljiva (korelacije s ocjenama iz matematike iznosi 0,45). PotvrÄen je porast K-R prosuÄivanja sa Å”kolskom dobi i opadanje rezultata s porastom razvojne razine zadataka, a razlike u rjeÅ”ivosti tri vrste zadataka u skladu su s oÄekivanjima (najprije se usvaja aritmetika, potom omjerno prosuÄivanje i na kraju algebra). Spolne razlike nisu potvrÄene, a svi interakcijski efekti spola, dobi i razvojne razine zadataka na Q-R prosuÄivanje objaÅ”njivi su teorijskim modelima kognitivnog razvoja i prethodnim istraživanjima.The objectives of the study were: (1) to give an overview of a less known developmental-psychological method of measuring quantitative-relational (Q-R) thought and itās psychometric validation on a Croatian sample of children and adolescents; (2) to investigate hypotheses on developmental specificities of Q-R thought derived from a Three-level theory of the developing mind by A. Demetriou and colleagues (Demetriou i Raftopoulos, 1999; Demetriou et al., 2002). A pen-and-paper battery of Q-R thought tasks was administered on a sample of 420 children (197 females) in one elementary and one high school in Zagreb (84 pupils on average in 2nd, 3rd, 5th and 7th grade in elementary and 3rd grade of high school). The battery included three types of tasks ā proportional reasoning, arithmetic and algebra - divided into four developmental levels. The psychometric properties of Q-R battery are very good: (1) discriminability on the whole sample is high since the average index of difficulty of 35 tasks is 0.52 (it increases as a function of school age as expected), and Fergusonās Ī is 0,98; (2) reliability on original scores is high (Cronbach Ī± = 0.92, split-half = 0.95), and when the variance of school age is controlled, the reliability is good (Cronbach Ī± = 0.73, split-half = 0.82); (3) construct validity is very good (factor analysis, on raw data and data with the school age variance controlled, yields the structure that reflects basic determinants of construction and application of the instrument ā type and developmental level of tasks and the time of completion ā and accounts for 38% - 50% of the variance), content validity is high and criterion validity is acceptable (correlations with mathematic grades are 0.45). The increase of Q-R thought with school age and decrease of results with increased developmental level of tasks was confirmed. Moreover, differences in performance in three types of tasks were as expected ā arithmetic is acquired first, then relational thinking and lastly algebra. Furthermore, the analysis showed no gender differences, while all interaction effects of gender, school age and developmental level of tasks on Q-R thought are explainable in terms of theoretical models of cognitive development and previous research in this field
Correlations between attention deficit/hyperactivity disorder, obsessive-compulsive disorder and tics in children and adolescents: case report
Povezanost poremeÄaja nedostatka pozornosti s hiperaktivnoÅ”Äu (ADHD), opsesivno-kompulzivnog poremeÄaja (OKP) i tikova
primarno
se opisuje kroz genetiÄke, neurobioloÅ”ke, neurokognitivne i neurokemijske supstrate smanjene inhibicije motoriÄkog
odgovora.
Komorbiditet ovih poremeÄaja u djece i adolescenata nije rijetkost. U predÅ”kolskoj dobi u naÅ”eg 14-godiÅ”njeg pacijenta
dijagnosticirani su ADHD i tikovi, a potom u desetoj godini i OKP. PoremeÄaji su dijagnosticirani prema kriterijima iz DSM-IV. i uporabom
polustrukturiranih intervjua koji se na njemu temelje. U multimodalnom pristupu lijeÄenju provodili smo kognitivno-bihevioralne
psihoterapijske tehnike, psihoedukaciju i potporu roditelja, terapiju senzorne integracije uz potporu terapijskog psa, neurofeedback
te smo primijenili medikamentoznu terapiju (metilfenidat, fluvoxamin), grupnu terapiju usmjerenu poboljŔanju socijalnih
vjeÅ”tina, izražavanju i razumijevanju emocija i individualizirani pristup u Å”koli uz pomoÄ osobnog asistenta. U raspravi smo opisali
složenost u lijeÄenju kliniÄke slike komplicirane komorbiditetom i emocionalnim distresom te poznate i moguÄe poveznice ovih
poremeÄaja.
LijeÄenje ADHD-a zahtijeva multimodalni pristup i suradnju struÄnjaka razliÄitih profila. IzmeÄu ostalog, pravodobno
prepoznavanje udruženih simptoma i znakova drugih psihijatrijskih poremeÄaja i sagledavanje njihovih poveznica bitno je za sprjeÄavanje
razvoja složenije kliniÄke slike i odreÄivanje terapijskih smjernica. Potrebna su daljnja istraživanja.The relationship between the attention deficit/hyperactivity disorder (ADHD), obsessive-compulsive disorder (OCD) and tics is primarily
discussed through genetic, neurobiological, neurocognitive and neurochemical substrates of reduced impulse control. The
comorbidity of these disorders in children and adolescents is not a rarity. In our 14-year-old patient, ADHD and simple motor tics
were diagnosed at pre-school age and OCD at the age of 10. We diagnosed these disorders by DSM-IV criteria and semi-structured
interviews based on it. In a multimodal treatment we used techniques from cognitive behavioural psychotherapy, psychoeducation
and parental support, sensory integration therapy with a assistance dog, neurofeedback, medication therapy (methylphenidate,
fluvoxamine), group therapy aimed at enhancing social skills and expressing emotions, individualized approach to learning in
school with a personal assistant. We discuss the complexity of treatment of clinical presentation complicated by comorbidity and
emotional distress, and some known and possible links between these disorders. Treatment of ADHD demands multimodal approach
and cooperation of different professionals. Among other things, timely recognition of associated symptoms and other psychiatric
disorders and their linkage is very important to prevent intensification of symptoms and signs of the disorder and to determine
therapeutic guidelines. Further investigation is needed
Visual impairment in children with cerebral palsy: Croatian population-based study for birth years 2003-2008
Aim To evaluate visual impairment (VI) in children with cerebral
palsy (CP).
Methods This population-based study included 419 children
from the Surveillance of Cerebral Palsy in Europe
(SCPE) C28 RCP-HR ā Register of Cerebral Palsy of Croatia
born 2003-2008. Vision in children with CP (according to
SCPE) was classified as normal or impaired, with the subcategory
of severe VI. The proportion of children with VI
was assessed in groups with different CP type/subtype,
gross and fine motor function, and gestational age (GA).
Results A total of 266 children had some degree of VI
(266/400; 66.5%), 134 had normal vision, and data on VI
were unknown for 19 children. Severe VI was present in
44 children (44/400; 11%). The proportion of children with
VI and severe VI increased with the Gross Motor Function
Classification System and Bimanual Fine Motor Function
levels. Children with bilateral spastic CP had the highest
frequency of severe VI (14.9%). The percentage of severe VI
in children with bilateral spastic CP was 53.8% in the group
born <28 weeks of GA, 13.3% in the group born 28-31
weeks of GA, 11.1% in the group born 32-36 weeks of GA,
and 24.4% in the group born >36 weeks of GA (Ī»2 = 4.95;
df = 6; P < 0.001).Conclusion Children with CP have a high prevalence of
VI and severe VI, which is increasing with the level of motor
impairment. Severe VI is significantly more common
in children with bilateral spastic CP, especially among extremely
premature infants
HOLISTIÄKI PRISTUP U PREPOZNAVANJU, DIJAGNOSTICI I TERAPIJSKIM POSTUPCIMA POREMEÄAJA IZ SPEKTRA AUTIZMA
PoremeÄaj iz spektra autizma (eng. ASD ā Autism Spectrum Disorder) je neurorazvojni poremeÄaj karakteriziran ponavljajuÄim
obrascima ponaŔanja, interesa ili aktivnosti i problemima u socijalnoj komunikaciji i interakciji, uvjetovan složenim interakcijama
izmeÄu genetiÄkih, okolinskih i imunoloÅ”kih Äimbenika na mozak u razvoju. Javlja se u svim rasnim, etniÄkim i
socioekonomskim skupinama, ÄeÅ”Äi je u djeÄaka, iako recentne studije pokazuju porast obolijevanja djevojÄica. Globalna
prevalencija je od 0,76% do 2,5%, ovisno o studijama i promjenama u dijagnostiÄkim kriterijima. NajÄeÅ”Äi komorbiditeti su intelektualni defi cit, epilepsija, poremeÄaj spavanja, poremeÄaj ponaÅ”anja, neuroloÅ”ka senzo-motoriÄka odstupanja i gastrointestinalni
i srÄani problemi.
Smatra se da je ASD jedan od genetiÄki najheterogenijih neuropsihijatrijskih poremeÄaja s de novo mutacijama i nasljednim
varijantama u oko 1000 gena. Stoga, u etiologiji ASD-a genetiÄki Äimbenici imaju veÄi udio od Äimbenika okoline, dok najnovija
istraživanja spominju i aktivaciju mikroglije, neuroinfl amaciju uzrokovanu disbiozom crijevne fl ore i imunoloŔku disregulaciju
u autistiÄnih bolesnika.
Evaluacija djeteta s ASD-om poÄinje identifi kacijom riziÄne djece suspektne na ASD. Prema smjernicama AmeriÄke pedijatrijske
akademije (AAP), preporuÄuje se ārazvojni nadzorā u dobi 9, 15 i 30 mjeseci te specifi Äni probir na autizam u dobi 18
mjeseci te ponovo s 24 i 30 mjeseci. Navedeni su upozoravajuÄi znakovi (āred fl agsā) u ranoj dobi (prve 3 godine života),
predÅ”kolskoj i Å”kolskoj dobi, testovi probira i preporuke za kliniÄku obradu djeteta (intervju roditelja, kompletan kliniÄki i
neuropedijatrijski pregled, procjena kognitivnog statusa, senzomotorike, razvoja govora i socijalnog komuniciranja te postojanja
komorbiditeta). KonaÄnu dijagnozu ASD-a postavljaju lijeÄnici (neuropedijatar i djeÄji psihijatar) uzimajuÄi u obzir sve Å”to
govori u prilog dijagnozi te nadalje prate razvoj djeteta. S obzirom da nema jasnih ASD biomarkera dijagnoza se postavlja na
temelju ispunjenja dijagnostiÄkih kriterija iz DSM-5 (eng. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition,
2013.). EtioloÅ”ka dijagnostika ukljuÄuje genetiÄku, metaboliÄku, neuroslikovnu obradu i EEG u indiciranim sluÄajevima.
Terapija je multidisciplinska i visoko strukturirana, a temelji se na ranoj intervenciji. U habilitaciji i polivalentnoj neurorazvojnoj
stimulaciji sudjeluju najveÄim dijelom logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, radni terapeuti, fi zioterapeuti i
psiholozi. U novije vrijeme primjenjuju se i neinvazivne tehnike mozgovne stimulacije: transkranijska stimulacija istosmjernom
strujom (tDCS) i transkranijska magnetska stimulacija (TMS), kojima se regulira kortikalna ekscitabilnost. Ponekad je
potrebna i medikamentna terapija (atipiÄni antipsihotici, antidepresivi, lijekovi za poremeÄaje spavanja, antiepileptici/stabilizatori
raspoloženja). Recentna istraživanja navode gensku terapiju i drugu eksperimentalnu terapiju.
ZakljuÄno, napredak u etiopatogenezi, dijagnostici i lijeÄenju djece s ASD-om ovisit Äe o ranom prepoznavanju i multidisciplinarnom, sveobuhvatnom holistiÄkom pristupu temeljnih znanstvenika i kliniÄara razliÄitih profi la
PSYCHOLOGICAL ASPECTS OF LEARNING DISABILITIES
PoremeÄaji uÄenja su heterogena dijagnostiÄka kategorija. U užem smislu pod poremeÄajima uÄenja podrazumijevaju se specifiÄni poremeÄaji Äitanja, pismenog izražavanja te matematiÄkih sposobnosti. S druge strane, poremeÄaje uÄenja može se promatrati kroz Äetiri klastera simptoma koji se meÄusobno ne iskljuÄuju: 1. disleksija; 2. motorno-perceptivne poteÅ”koÄe; 3. govorno-jeziÄna kaÅ”njenja; 4. hiperaktivnost.
U kliniÄkoj praksi ovaj neurorazvojni poremeÄaj dijagnosticira se u Å”kolskoj dobi. NajÄeÅ”Äi razlog upuÄivanja djeteta na obradu kliniÄkom psihologu su znaÄajnije poteÅ”koÄe u svladavanju Å”kolskog programa ili djetetove poteÅ”koÄe u prilagodbi i funkcioniranju u Å”koli. One se oÄituju ponaÅ”ajnem i emocionalnom smetnjama, u Äijoj se osnovi dijagnosticiraju potrÅ”koÄe uÄenja.BuduÄi da je akademski uspjeh vrlo važan za samopoÅ”tovanje kod veÄine djece, poteÅ”koÄe na tom planu mogu dovesti do brojnih kratkoroÄnih i dugoroÄnih posljedica u djetetovom funkcioniranju u užem i Å”irem socijalnom kontekstu. NajÄeÅ”Äe kratkoroÄne posljedice ukljuÄuju nisko akademsko i opÄe samopoÅ”tovanje, sniženu motivaciju za izvrÅ”avanje Å”kolskih obveza, smetnje ponaÅ”anja, preoptereÄenost, teÅ”koÄe u odnosima s vrÅ”njacima te uÄestale konflikte unutar obitelji. DugoroÄne posljedice najÄeÅ”Äe ukljuÄuju razvoj psihosomatskih bolesti, poteÅ”koÄe na planu doživljavanja (depresija, anksioznost) kao i znaÄajnije smetnje ponaÅ”anja. Longitudinalna praÄenja pokazuju da postoje i odreÄene posljedice na funkcioniranje pojedinaca u odrasloj dobi.
Stoga je važna rana i adekvatna dijagnostika, utvrÄivanje specifiÄnih kognitivnih deficita i snaga, razvoj individualnih modela intervencije, koji obuhvaÄaju direktan rad s djetetom, savjetovanje i pomoÄ roditeljima te suradnja sa Å”kolom radi odreÄivanja adekvatnog oblika Å”kolovanja i specifiÄnih strategija pomoÄi djetetu u Å”koli.Learning disabilities are a heterogeneous diagnostic category. As a specific disorder learning disabilities include reading disorders, disorders of written expression and mathematics disorders. As a general concept, learning disabilities may be categorised into four symptom complexes, which are not mutually exclusive: 1. dyslexia, 2. motor-perceptual; 3. language delay; 4. hyperactivity.
In clinical settings these neurodevelopmental disorders are diagnosed in school-aged children. The most common referral reasons are significant difficulties in school achievement or difficulties in child adjustment and functioning that are manifested through behavioural and emotional difficulties caused by learning disabilities.
Since academic achievement is an important aspect of self-esteem in childhood, school failure may result in many short-term and long-term consequences for the childās functioning in narrow and broader social contexts, development of maladaptive behaviour and also cause the development of psychopathology. The most common short-term consequences include low academic and general self-esteem, lack of motivation for schooling and related obligations, behavioural disorders, a sense of overload in the child, peer relationship problems and a heightened level of family conflicts. The usual long-term outcomes are psychosomatic problems, affective disorders (depression, anxiety) and severe behavioural problems. Furthermore, longitudinal studies show the persistence of certain problems in adulthood.
In summary, impairments should be adequately assessed to evaluate the cognitive deficits and strengths, and a precise diagnosis should be established. Once problem areas have been identified, special teaching strategies can be devised in collaboration with the school to circumvent handicaps. Also, an important part of intervention includes counselling of parents and children
HOLISTIÄKI PRISTUP U PREPOZNAVANJU, DIJAGNOSTICI I TERAPIJSKIM POSTUPCIMA POREMEÄAJA IZ SPEKTRA AUTIZMA
PoremeÄaj iz spektra autizma (eng. ASD ā Autism Spectrum Disorder) je neurorazvojni poremeÄaj karakteriziran ponavljajuÄim
obrascima ponaŔanja, interesa ili aktivnosti i problemima u socijalnoj komunikaciji i interakciji, uvjetovan složenim interakcijama
izmeÄu genetiÄkih, okolinskih i imunoloÅ”kih Äimbenika na mozak u razvoju. Javlja se u svim rasnim, etniÄkim i
socioekonomskim skupinama, ÄeÅ”Äi je u djeÄaka, iako recentne studije pokazuju porast obolijevanja djevojÄica. Globalna
prevalencija je od 0,76% do 2,5%, ovisno o studijama i promjenama u dijagnostiÄkim kriterijima. NajÄeÅ”Äi komorbiditeti su intelektualni defi cit, epilepsija, poremeÄaj spavanja, poremeÄaj ponaÅ”anja, neuroloÅ”ka senzo-motoriÄka odstupanja i gastrointestinalni
i srÄani problemi.
Smatra se da je ASD jedan od genetiÄki najheterogenijih neuropsihijatrijskih poremeÄaja s de novo mutacijama i nasljednim
varijantama u oko 1000 gena. Stoga, u etiologiji ASD-a genetiÄki Äimbenici imaju veÄi udio od Äimbenika okoline, dok najnovija
istraživanja spominju i aktivaciju mikroglije, neuroinfl amaciju uzrokovanu disbiozom crijevne fl ore i imunoloŔku disregulaciju
u autistiÄnih bolesnika.
Evaluacija djeteta s ASD-om poÄinje identifi kacijom riziÄne djece suspektne na ASD. Prema smjernicama AmeriÄke pedijatrijske
akademije (AAP), preporuÄuje se ārazvojni nadzorā u dobi 9, 15 i 30 mjeseci te specifi Äni probir na autizam u dobi 18
mjeseci te ponovo s 24 i 30 mjeseci. Navedeni su upozoravajuÄi znakovi (āred fl agsā) u ranoj dobi (prve 3 godine života),
predÅ”kolskoj i Å”kolskoj dobi, testovi probira i preporuke za kliniÄku obradu djeteta (intervju roditelja, kompletan kliniÄki i
neuropedijatrijski pregled, procjena kognitivnog statusa, senzomotorike, razvoja govora i socijalnog komuniciranja te postojanja
komorbiditeta). KonaÄnu dijagnozu ASD-a postavljaju lijeÄnici (neuropedijatar i djeÄji psihijatar) uzimajuÄi u obzir sve Å”to
govori u prilog dijagnozi te nadalje prate razvoj djeteta. S obzirom da nema jasnih ASD biomarkera dijagnoza se postavlja na
temelju ispunjenja dijagnostiÄkih kriterija iz DSM-5 (eng. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition,
2013.). EtioloÅ”ka dijagnostika ukljuÄuje genetiÄku, metaboliÄku, neuroslikovnu obradu i EEG u indiciranim sluÄajevima.
Terapija je multidisciplinska i visoko strukturirana, a temelji se na ranoj intervenciji. U habilitaciji i polivalentnoj neurorazvojnoj
stimulaciji sudjeluju najveÄim dijelom logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, radni terapeuti, fi zioterapeuti i
psiholozi. U novije vrijeme primjenjuju se i neinvazivne tehnike mozgovne stimulacije: transkranijska stimulacija istosmjernom
strujom (tDCS) i transkranijska magnetska stimulacija (TMS), kojima se regulira kortikalna ekscitabilnost. Ponekad je
potrebna i medikamentna terapija (atipiÄni antipsihotici, antidepresivi, lijekovi za poremeÄaje spavanja, antiepileptici/stabilizatori
raspoloženja). Recentna istraživanja navode gensku terapiju i drugu eksperimentalnu terapiju.
ZakljuÄno, napredak u etiopatogenezi, dijagnostici i lijeÄenju djece s ASD-om ovisit Äe o ranom prepoznavanju i multidisciplinarnom, sveobuhvatnom holistiÄkom pristupu temeljnih znanstvenika i kliniÄara razliÄitih profi la