Rodna ravnopravnost u vodećim onkološkim centarima

Background: Gender equality policy has been instituted in institutions across the European Union and the United States. Based on landscapes drawn over a decade ago about gender inequalities in health management. Oncology is projected to be a significant burden for healthcare systems very soon. Aim: to record leadership gender status in most prominent oncology institutions in 2022. Materials and methods: We searched the Organisation of European Cancer Institute website and the National Cancer Center Network Member Institutions website. We recorded the gender of the legal representative of the center (CEO/director). Results: The Organisation of the European Cancer Institute has a membership of 123 cancer centers, seven outside the European Union. Those situated in the EU have 17 leaders of the female sex (out of 116; 14,66%). While in the US, there are seven leaders of the female gender (out of 32; 21,88%). Conclusion: The introduction of gender equality policy in recent years slowly impacts the predominance of the male gender in leading positions of oncology centers.Uvod: Politika rodne ravnopravnosti uspostavljena je u institucijama diljem Europske unije i Sjedinjenih Država, na temelju pregleda stanja rađenih prije više od deset godina o rodnim nejednakostima u upravljanju zdravstvom. Predviđa se da će onkologija vrlo brzo biti značajan teret za zdravstvene sustave i jedno od područja koje će ekspandirati starenjempopulacije. Cilj: Istražiti rodni status upravljačke pozicije u vodećim onkološkim centrima u 2022. Materijali i metode: Pretražili smo web stranicu Organizacije Europskog instituta za rak i web stranicu institucija članica mreže Nacionalnih centara za rak. Zabilježili smo spol zakonskog zastupnika centra (CEO/direktor). Rezultati: Organizacija Europskog instituta za rak ima članstvo od 123 centra za rak, sedam izvan Europske unije. Oni koji se nalaze u EU imaju 17 voditeljica ženskog spola (od 116; 14,66%). Dok je u SAD-u sedam lidera ženskog spola (od 32; 21,88%). Zaključak: Uvođenje politike ravnopravnosti spolova posljednjih godina polako utječe na prevlast muškog spola na vodećim pozicijama onkoloških centara

Razine kemokina KC i IL-8 u serumu pasa prirodno zaraženih vrstom Babesia canis canis.

Canine babesiosis, caused by Babesia canis canis, is one of the commonest canine diseases in Croatia. It is known that systemic inflammatory response syndrome (SIRS), which is a hallmark of babesiosis, is regulated by the host production of several pro-inflammatory and anti-inflammatory cytokines that have been implicated as playing a critical role in the pathogenesis of the disease. In the course of larger research, serum concentrations of CXC chemokines keratinocyte chemoattractant (KC) and interleukin-8 (IL-8) were determined. The aim of the present study was to determine serum chemokine concentrations and to compare values between healthy and dogs with babesiosis. An additional aim was to determine if KC and IL-8 serum concentrations are an important contributing factor in the development of complicated babesiosis, and whether they affect the outcome of the disease. The results suggest that a higher serum concentration of KC-like is connected with the severity of anemia, leukocytosis and development of a complicated form of babesiosis. The IL-8 concentration positively correlates with granulocyte-lymphocyte ratio. In addition concentration of both chemokines was higher in dogs with complicated babesiosis. Therefore, the concentration of the observed chemokines could be considered as an important factor in the pathogenesis of canine babesiosis.Babezioza pasa uzrokovana vrstom Babesia canis canis jedna je od najčešćih bolesti pasa u Hrvatskoj. Poznato je da je sustavni upalni odgovor (SIRS), koji se smatra osnovom patofiziološkog procesa tijekom babezioze, reguliran međudjelovanjem niza proupalnih i protuupalnih citokina. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti koncentraciju CXC kemokina: kemoatraktanta za keratinocite (KC) i interleukina 8 (IL-8) u serumu pasa oboljelih od babezioze te usporediti koncentraciju s koncentracijom ovih citokina u serumu zdravih pasa. Također se željelo ustanoviti je li je aktivnost KC i IL-8 povezana s razvojem kompliciranog oblika babezioze i ishodom bolesti. Koncentracija kemokina u serumu određivana je Luminex xMap tehnologijom komercijalnim multiplex kompletom specifičnim za pse. Dobiveni rezultati pokazali su da je aktivnost KC povezana s razvojem anemije i leukocitoze, dok koncentracija IL-8 pozitivno korelira s omjerom granulocita i limfocita. Viša koncentracija obaju kemokina povezana je s razvojem kompliciranog oblika bolesti. Stoga se koncentracija KC i IL-8 u serumu može smatrati važnim čimbenikom u patogenezi babezioze pasa

Razine kemokina KC i IL-8 u serumu pasa prirodno zaraženih vrstom Babesia canis canis.

Canine babesiosis, caused by Babesia canis canis, is one of the commonest canine diseases in Croatia. It is known that systemic inflammatory response syndrome (SIRS), which is a hallmark of babesiosis, is regulated by the host production of several pro-inflammatory and anti-inflammatory cytokines that have been implicated as playing a critical role in the pathogenesis of the disease. In the course of larger research, serum concentrations of CXC chemokines keratinocyte chemoattractant (KC) and interleukin-8 (IL-8) were determined. The aim of the present study was to determine serum chemokine concentrations and to compare values between healthy and dogs with babesiosis. An additional aim was to determine if KC and IL-8 serum concentrations are an important contributing factor in the development of complicated babesiosis, and whether they affect the outcome of the disease. The results suggest that a higher serum concentration of KC-like is connected with the severity of anemia, leukocytosis and development of a complicated form of babesiosis. The IL-8 concentration positively correlates with granulocyte-lymphocyte ratio. In addition concentration of both chemokines was higher in dogs with complicated babesiosis. Therefore, the concentration of the observed chemokines could be considered as an important factor in the pathogenesis of canine babesiosis.Babezioza pasa uzrokovana vrstom Babesia canis canis jedna je od najčešćih bolesti pasa u Hrvatskoj. Poznato je da je sustavni upalni odgovor (SIRS), koji se smatra osnovom patofiziološkog procesa tijekom babezioze, reguliran međudjelovanjem niza proupalnih i protuupalnih citokina. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti koncentraciju CXC kemokina: kemoatraktanta za keratinocite (KC) i interleukina 8 (IL-8) u serumu pasa oboljelih od babezioze te usporediti koncentraciju s koncentracijom ovih citokina u serumu zdravih pasa. Također se željelo ustanoviti je li je aktivnost KC i IL-8 povezana s razvojem kompliciranog oblika babezioze i ishodom bolesti. Koncentracija kemokina u serumu određivana je Luminex xMap tehnologijom komercijalnim multiplex kompletom specifičnim za pse. Dobiveni rezultati pokazali su da je aktivnost KC povezana s razvojem anemije i leukocitoze, dok koncentracija IL-8 pozitivno korelira s omjerom granulocita i limfocita. Viša koncentracija obaju kemokina povezana je s razvojem kompliciranog oblika bolesti. Stoga se koncentracija KC i IL-8 u serumu može smatrati važnim čimbenikom u patogenezi babezioze pasa

Klinički i laboratorijski nalazi te ishod liječenja pasa sa spontanim hiperadrenokorticizmom u Hrvatskoj.

Hyperadrenocorticism (HAC) is one of the most common endocrine disorders in dogs, and establishing a diagnosis requires extensive diagnostics. In this study, 54 dogs with spontaneous hyperadrenocorticism were included, and were divided in two groups: the treated group which consisted of 35 dogs (trilostane therapy 32, adrenalectomy 3) and the non-treated group, which consisted of 19 dogs. According to the Kaplan-Meyer survival curve, the mean survival time of the whole population was 29.6 months, where the untreated patients’ mean survival time was 12.7 months, and in patients with therapeutic intervention it was 34.7 months. In the multivariable Cox proportional hazards model, no single clinical or laboratory parameter was found to significantly influence the outcome. The significance of this research is in its contribution to understanding the natural course of spontaneous canine hyperadrenocorticism.Hiperadrenokorticizam jedna je od najčešćih endokrinoloških bolesti koja zahtijeva opsežnu dijagnostiku za postavljanje konačne dijagnoze. U ovo su istraživanje bila uključena 54 psa različitih pasmina koji su bili podijeljeni u dvije skupine: liječeni pacijenti (trilostan 32 i adrenalektomija 3) u kojoj se nalazilo 35 pasa i skupinu bez terapije, u kojoj se nalazilo 19 pasa. Prosječno vrijeme preživljavanja prema Kaplan-Meyer krivulji bilo je 29,6 mjeseci, pri čemu je pacijentima iz netretirane skupine aritmetička sredina bila 12,7 mjeseci, a u pacijenata u kojih se terapijski interveniralo 34,7 mjeseci. Multivarijantnom Cox regresijskom analizom nije ustanovljen niti jedan klinički ili laboratorijski pokazatelj koji bi značajno utjecao na ishod bolesti. Doprinos je ovog istraživanja u postizanju boljeg uvida u prirodni tijek bolesti pacijenata sa spontanim hiperadrenokorticizmom

Clinical and laboratory findings in dogs with anticoagulant intoxication

Antikoagulantni se rodenticidi upotre- bljavaju u čitavom svijetu za kontrolu glo- davaca. Oni su jedan od najčešćih uzroka trovanja, a najviše je slučajeva trovanja reg- istrirano u pasa. Pregledom arhiva Klinike za unutarnje bolesti u razdoblju od 01. siječnja od 2009. do 01. siječnja 2011. godine identi- ficirana su 22 psa kojima je dijagnosticirano trovanje anikoagulantnim rodenticidima, a imali su potpunu anamnezu, podatke kliničke slike, laboratorijske i rendgenološke nalaze te poznat ishod bolesti. Najčešći osnovni simp- tom trovanja bilo je krvarenje, koje je bilo utvrđeno u 59% pasa. U 18% pasa utvrđena je dispneja, dok su konvulzije i inapetenca bili su prisutni u 9% slučajeva, a depresija u 5% pacijenata. U 59% pasa temperatura, bilo i disanje bili su povišeni, dok su u 9% njih bile povišene samo vrijednosti bila i disanja, uz fiziološke vrijednosti temperature. U 9% pasa su vrijednosti temperature, bila i disanja bile unutar fizioloških granica. Analizirajući rezultate hematoloških pretraga utvrdili smo da su srednja vrijednost broja eritrocita i srednja vrijednost hematokrita bile snižene, dok je srednja vrijednost broja trombocita bila unutar fizioloških granica. Rezultati bio- kemijskih pretraga su pokazali da je srednja vrijednost ureje bila iznad, a srednja vrijed- nost kreatinina unutar fizioloških granica. Srednja vrijednost ukupnih proteina te albu- mina bila je neznatno ispod donje fiziološke granice, dok je srednja vrijednost kreatinin fosfokinaze bila znatno iznad fizioloških granica. Izljev je imalo 76% pacijenata, od toga u 50% životinja je utvrđen likvidotoraks, u 18% likvidoperitoneum, dok je likvidoperi- kard utvrđen u 9% pasa. U svih je pasa anal- izom izljeva potvrđeno da se radi o krvarenju. Svi su pacijenti terapirani vitaminom K te 36% uključivala transfuziju pune krvi. Od 22 psa u 21 psa je došlo do potpunog oporavka, a 1 pas (5%) je eutanaziran iz financijskih razloga. Trovanja antikoagulantnim roden- ticidima predstavljaju dijagnostički izazov kliničarima jer često nedostaju anamnestički, klinički ili laboratorijski podatci kojima bi se jednoznačno moglo potvrditi da se radi o trovanju antikoagulantnim rodenticidima, ipak pravovremena uporaba etiološke i potporne terapije rezultira većinom povoljnom prog- nozom.Anticoagulant rodenticides are used extensively worldwide to control rodent populations. They are one of the most common causes of poisoning in various domestic animal species, with the highest number of poisonings reported in dogs. Case records of dogs presented with prolonged prothrombin time (PT) and activated partial thromboplastin time (APTT) values and compatible history at the Clinic for internal medicine at the Faculty of Veterinary Medicine in Zagreb between 1 January 2009 and 1 January 2011 were reviewed. A total number of 22 dogs were found to have complete clinical and laboratory data as well as results of diagnostic imaging and outcome in which the diagnosis of poisoning with anticoagulant rodenticide poisoning was established. The most common presenting symptom was external bleeding, found in 59% of dogs, while 18% of dogs presented with respiratory distress, 9% with convulsions and inappetence, and 5% with depression. In 59% of dogs, temperature, heart rate and respiration rate were increased, while in 7% of dogs, heart rate and respiration rate were increased though temperature was within normal limits. In 9% of dogs, temperature, heart rate and respiration rate were within normal physiological limits. Mean total erythrocyte number and mean hematocrit values were lower than the minimum reference value, and mean platelet number was within normal limits. The biochemistry profile revealed increased mean urea values and normal creatinine values. Total protein values and albumin were decreased, which is compatible with bleeding. The mean creatinine kinase level was significantly above the upper reference value. Body cavity effusions were present in 76% of patients, in most cases (50%) pleural effusion was diagnosed, 18% had ascites, and pericardial effusion was present in 9% of dogs. In all patients, effusion analysis confirmed bleeding within the body cavities. All patients were treated with vitamin K1, and received supportive therapy according to clinical signs, which included whole blood transfusion in 36% of patients. Twenty-one patients recovered uneventfully, and one dog (5%) was euthanized due to financial reasons. Anticoagulant rodenticide intoxications are a constant challenge to practicing veterinarians due to inconsistent history, vague and/or variable clinical signs and laboratory findings. If no appropriate suspicion is established, clotting tests are not performed and a definitive diagnosis is missed. Still, cases of rodenticide intoxications with early diagnosis and adequate etiological and supportive therapy carry a favourable prognosis

Lipidna peroksidacija u pasa prirodno zaraženih vrstom Babesia canis canis.

The possible role of oxidative stress in the pathogenesis of infections caused by parasites has been an active area of research in recent years. The aim of this study was to assess changes in activity concentrations of malondialdehyde (MDA), a commonly used biomarker for assessing lipid peroxidation, in dogs infected with Babesia canis canis, after therapy with imidocarb dipropionate, and to compare them with MDA concentrations prior to treatment and to healthy controls. The study was conducted on a sample of 30 dogs suffering from babesiosis and 25 healthy dogs (control group). Blood was taken before treatment, on the first day (all dogs) and on the second, third, and seventh days of the research (affected dogs and ten healthy dogs). Application of imidocarb diproprionate in ten healthy dogs did not affect the values of MDA, so in our study all healthy dogs were used as controls. On the first day of the research the MDA concentrations were significantly increased in dogs with babesiosis (P<0.001) in comparison with the control group. On the seventh day MDA decreased, but was still significantly higher compared to the control group (P<0.001). Concentrations of MDA on the first day were significantly increased in dogs with uncomplicated (P<0.001) and complicated babesiosis (P<0.001) compared to controls. On the seventh day the concentration of MDA was significantly higher in the group of dogs with complicated babesiosis (P = 0.003) than in the uncomplicated group. Furthermore, dogs in the multiple organ dysfunction syndrome group had significantly increased MDA concentrations compared to dogs in the uncomplicated (P = 0.006) and single complication groups (P = 0.025). There was a significant positive correlation between MDA concentration and the outcome of the disease (Tau-b 0.309; P = 0.005). The present study concludes that, on the seventh day, increased lipid peroxidation was still present in the affected group of dogs. The results indicate that oxidative stress could have a possible causative role in the clinical severity of the disease.Moguća uloga oksidacijskog stresa u patogenezi infekcije uzrokovane parazitima aktivno je područje znanstvenih interesa u posljednjih nekoliko godina. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi promjene u koncentraciji malondialdehida (MDA), najčešće korištenog biomarkera lipidne peroksidacije kod pasa oboljelih od babezioze uzrokovane vrstom Babesia canis canis, nakon terapije imidokarb dipropionatom i usporediti ih s koncentracijom MDA u bolesnih pasa prije liječenja i pasa kontrolne skupine. Istraživanje je provedeno na uzorku od 30 pasa oboljelih od babezioze i 25 zdravih pasa (kontrolna skupina). Svim psima određivana je kompletna krvna slika, biokemijski pokazatelji te koncentracija MDA. Krv je izvađena prije terapije - prvi dan (svim psima) te drugi, treći i sedmi dan poslije terapije (bolesni psi i deset zdravih pasa). Primjena imidokarb dipropionata u deset zdravih pasa nije utjecala na koncentraciju MDA te su svi zdravi psi uključeni u kontrolnu skupinu. Prvi dan istraživanja koncentracija MDA bila je značajno viša u skupini bolesnih pasa u odnosu na kontrole (P<0,001). Koncentracija MDA padala je prema sedmom danu, međutim i dalje je bila značajno viša nego u kontrolnoj skupini (P<0,001). Koncentracija MDA bila je značajno viša prvi dan istraživanja u pasa s jednostavnim (P<0,001) odnosno kompliciranim (P<0,001) oblikom babezioze u odnosu na kontrolnu skupinu. Sedmi dan istraživanja koncentracija MDA bila je značajno viša u pasa s kompliciranim oblikom babezioze (P = 0,003) u odnosu na one s jednostavnim oblikom. Nadalje, u pasa u kojih se razvio sindrom višestrukog zatajenja organa u prvom danu istraživanja, koncentracija MDA bila je značajno viša u usporedbi s onima u kojih je uočena jedna komplikacija (P = 0,025), odnosno jednostavni oblik babezioze (P = 0,006). Ustanovljena je značajna pozitivna korelacija između koncentracije MDA i ishoda bolesti (Tau-b 0,309; P = 0,005). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je sedmi dan istraživanja lipidna peroksidacija i dalje prisutna u pasa oboljelih od babezioze. Također naznačuju da bi oksidacijski stres mogao imati ulogu u težini bolesti

Koncentracije upalnih biljega aminoterminalnog okrajka C-tip pronatrijuretičkog peptida i prokalcitonina u babeziozi pasa uzrokovanoj protozoonom Babesia canis.

Canine babesiosis is a multisystemic protozoan disease, considered as sepsis with a wide range of clinical signs, which can result in various outcomes, from mild to fatal. In veterinary medicine there are still no specific biomarkers for sepsis, therefore the aim of this study was to investigate markers widely used in human medicine, but poorly in veterinary medicine and never in canine babesiosis. Ninety-seven dogs were included in this study, among which 72 were diagnosed for babesiosis and 25 were healthy and used as the control group. Concentrations of procalcitonin (PCT) and the amino-terminal portion of C-type pronatriuretic peptide (NT-pCNP) were determined for each dog. There was a significant difference in PCT concentrations between the healthy and the babesiosis group before and after the antibabesial treatment, but there were no significant differences between the dogs that survived and the dogs that died. In contrast, there was no significant difference in NT-pCNP concentrations between the healthy and babesiosis groups before and after the antibabesial treatment, but there were significant differences between the dogs that survived and the dogs that died. It may be concluded that as in human medicine, PCT is most probably a good marker for both detection and grading of SIRS complications developed only in bacterial induced systemic infections, whereas NT-pCNP can be considered a good prognostic pro-inflammatory marker of outcome in canine babesiosis.Babezioza pasa je multisistemska protozojska sepsa sa širokim rasponom kliničkih znakova od blagih do onih sa smrtnim ishodom. U veterinarskoj medicini još uvijek nisu pronađeni specifični biomarkeri sepse pa je stoga cilj ovog istraživanja bio ispitati markere koji se obilno koriste u humanoj medicini, ali su slabo istraženi u veterinarskoj medicini, a nikada kod babezioze pasa. U ovo istraživanje bilo je uključeno 97 pasa od kojih je u 72 psa dijagnosticirana babezioza dok je preostalih 25 bilo zdravo i korišteno kao kontrolna skupina. Kod svakog psa određene su koncentracije prokalcitonina (PCT) i aminoterminalnog dijela C-tip pronatrijuretičkog peptida (NT-pCNP). Zabilježena je statistički značajna razlika u koncentraciji PCT-a između zdravih pasa i bolesnih pasa prije i nakon antibabezijske terapije, no nije bilo statistički značajne razlike između preživjelih i uginulih. Naprotiv, nije zabilježena statistički značajna razlika u koncentraciji NT-pCNP-a između zdravih i bolesnih pasa, ali je nađena statistički značajna razlika između preživjelih i uginulih. Zaključno, PCT se kao i u humanoj medicini vjerojatno može smatrati dobrim markerom za otkrivanje i stupnjevanje SIRS-a samo u bakterijskim infekcijama, dok se NT-pCNP pokazao kao dobar prognostički marker ishoda babezioze pasa

Poster 29. - Skrb djece na otocima u Republici Hrvatskoj - Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Cilj ovog rada je prikazati razlike između hrvatskih otoka i kopna u organizaciji i dostupnosti primarne zdravstvene zaštite za djecu, kao i situaciju vezanu uz invaliditet i veće teškoće u razvoju ovog dijela populacije. U radu su korišteni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Državnog zavoda za statistiku, te podaci dobiveni telefonskim intervjuem s odabranim liječnicima koji provode zdravstvenu zaštitu djece na otocima. Prema dugogodišnjem kretanju demografskih pokazatelja Hrvatska je u izrazito nepovoljnoj situaciji. Prirodno kretanje stanovništva je negativno, s niskom natalitetnom stopom 9-10/1.000 stanovnika, mortalitetnom 11-12 na 1000 stanovnika i negativnom stopom prirodnog kretanja od - 2, odnosno svake godine umire 8.000-10.000 stanovnika više nego što ih se rađa. Prilikom zadnjeg Popisa 2011. godine zabilježeno je 896.605 osoba u dobi 0-19 godina ili 20,9% ukupnog stanovništva (1,053.240 djece odnosno 23% 2001. godine), od toga ih je 15,2%     u dobi 0-14 godina i 5,7% u dobi 15-19 godina. Negativne demografske promjene su još izraženije na područjima od posebne državne skrbi u koje pripadaju i hrvatski otoci.

Poster 29. - Skrb djece na otocima u Republici Hrvatskoj - Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Cilj ovog rada je prikazati razlike između hrvatskih otoka i kopna u organizaciji i dostupnosti primarne zdravstvene zaštite za djecu, kao i situaciju vezanu uz invaliditet i veće teškoće u razvoju ovog dijela populacije. U radu su korišteni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Državnog zavoda za statistiku, te podaci dobiveni telefonskim intervjuem s odabranim liječnicima koji provode zdravstvenu zaštitu djece na otocima. Prema dugogodišnjem kretanju demografskih pokazatelja Hrvatska je u izrazito nepovoljnoj situaciji. Prirodno kretanje stanovništva je negativno, s niskom natalitetnom stopom 9-10/1.000 stanovnika, mortalitetnom 11-12 na 1000 stanovnika i negativnom stopom prirodnog kretanja od - 2, odnosno svake godine umire 8.000-10.000 stanovnika više nego što ih se rađa. Prilikom zadnjeg Popisa 2011. godine zabilježeno je 896.605 osoba u dobi 0-19 godina ili 20,9% ukupnog stanovništva (1,053.240 djece odnosno 23% 2001. godine), od toga ih je 15,2%     u dobi 0-14 godina i 5,7% u dobi 15-19 godina. Negativne demografske promjene su još izraženije na područjima od posebne državne skrbi u koje pripadaju i hrvatski otoci.

Učinkovitost i sigurnost tjelovježbe u idiopatskim upalnim miopatijama – prikaz bolesnika i pregled literature

Idiopatske upalne miopatije (engl. idiopathic inflammatory myopathies – IIM) su rijetke sustavne autoimunosne bolesti karakterizirane slabošću proksimalnih mišića, znakovima upale i oštećenja mišića i drugih organskih sustava, prvenstveno pluća. Rano prepoznavanje bolesti i pravovremeni početak liječenja smanjuju mišićnu upalu, trajna oštećenja mišića i razvoj ekstramuskularnih komplikacija. Temelj farmakološkog liječenja su glukokortikoidi uz dodatak imunosupresivnih i imunomodulirajućih lijekova. Klinički i serološki podtipovi miozitisa vrlo su različiti i ne reagiraju jednako na farmakološku terapiju. Terapijske su vježbe, uz medikamente, važan čimbenik u liječenju IIM-a. Povećanje mišićne snage, smanjenje onesposobljenosti, protuupalni učinci i poboljšanje metabolizma u mišićnim stanicama učinci su tjelovježbe dokazani u mnogim znanstvenim studijama. Vježbe su se pokazale sigurnima i učinkovitima u akutnoj i kroničnoj fazi miozitisa. Rehabilitacijski program vježbi treba individualno prilagoditi svakom bolesniku, a njegov učinak mjeriti validiranim instrumentima. U ovom radu prikazujemo trogodišnji klinički tijek bolesnika s anti-SRP pozitivnim miozitisom, s posebnim osvrtom na akutnu stacionarnu rehabilitaciju u aktivnoj fazi bolesti te donosimo pregled literature