Problems of keeping records of nurses' working hours in primary health care

Prema Zakonu o sestrinstvu medicinska sestra je dužna evidentirati provedene postupke u sestrinskoj dokumentaciji na svim razinama zdravstvene zaštite. Zakonskom legislativom za većinu radnih mjesta medicinskih sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) predviđena je srednja stručna sprema (SSS), što znači da s jedne strane postoji zakonska obveza dokumentiranja sestrinskog rada, a s druge strane nedostatna educiranost za određene poslove. Stoga se ukazuje potreba da se ocijeni postojeće stanje sestrinstva u PZZ s obzirom na obrazovnu strukturu i na upućenost medicinskih sestara u važnost evidentiranja sestrinskog rada i vođenja sestrinske dokumentacije, te s obzirom na stavove i znanja o sestrinskoj dokumentaciji u PZZ u eri informatizacije zdravstvenog sustava. S tim je ciljem provedeno istraživanje u kojemu su ispitanici bile medicinske sestre zaposlene u PZZ u DZ Bjelovarsko–bilogorske županije. Od ukupno sto medicinskih sestara njih 98 ispunilo je anketni upitnik čime je postignut odaziv od 98%. Obrada podataka je pokazala da u PZZ prevladava zapošljavanje medicinskih sestara srednje stručne spreme (70 SSS prema 28 VŠS). Informatička je educiranost niska (7 ispitanika završilo je informatički tečaj, a 9 ih je prošlo obuku prije početka rada s aplikacijom u ambulanti), dok 26,5% sestara ne zna koju aplikaciju koriste u radu. Sestre s VŠS su upućenije u važnost evidentiranja sestrinskog rada i vođenja sestrinske dokumentacije u PZZ nego sestre sa SSS. Važnost sestrinske dokumentacije u PZZ medicinske sestre vide prvenstveno u pravnoj zaštiti (74,5%), zakonskim obvezama (70,4%) i utvrđivanju profesionalne odgovornosti (71,4%), dok 22,4% sestara ocjenjuje dokumentiranje sestrinskog rada u PZZ nepotrebnim. U ocjeni vođenja sestrinske dokumentacije u PZZ sestre ističu pregledniji uvid u kronologiju pacijentovih potreba (79,6%) i mišljenje da vođenje sestrinske dokumentacije sestrinski rad čini „vidljivim“ (74,5%), dok 32,7% smatra da vođenje sestrinske dokumentacije neće poboljšati kvalitetu sestrinskog rada. Medicinske sestre sa SSS pozitivnije ocjenjuju svrhovitost elektroničke sestrinske dokumentacije za direktnu praksu (direktni rad s pacijentima, ocjena kvalitete, lakši rad sestre). Sestre s VŠS pozitivnije ocjenjuju svrhovitost elektroničke dokumentacije kroz sustav i struku (reorganizacija zdravstvenog sustava i unapređenje sestrinstva kao istraživačke discipline). Temeljem dobivenih rezultata kao zaključak se nameće sljedeće: potrebno je uskladiti zakonsku regulativu (je li za rad u PZZ dovoljna SSS?) i obrazovanje medicinskih sestara (o sestrinskoj dokumentaciji već u srednjoj školi – važnost, vođenje, svrhovitost/korisnost). Sestrinskim obrazovnim sadržajima treba dodati informatičko obrazovanje. Prije početka korištenja informatičke aplikacije sestre treba primjereno upoznati s aplikacijom – načinom korištenja i dometima aplikacije, te uključiti medicinske sestre u kreiranje, odnosno unapređivanje aplikacija za potrebe sestrinstva u PZZ.According to the Nursing Act, a medical nurse is required to keep records of the performed procedures in the nursing documentation at all levels of health care. For most nursing positions in primary health care (PHC), the legal provisions stipulate medium level of education (secondary school level – SSL), which indicates on one hand, there is a legal obligation of nursing documentation and, on the other hand, there is insufficient educational capacity for certain work tasks. The aim of this study was to evaluate the current nursing situation in PHC from the perspective of educational structure and medical nurses' awareness of the importance of record keeping and nursing documentation, but also from the perspective of their attitudes and knowledge on nursing documentation in PHC in the era of informatization of the health care system. The study included PHC medical nurses employed in Bjelovar-Bilogora County Health Centre. Out of 100 medical nurses approached, 98 completed the study questionnaire, yielding a 98% response rate. Data analysis showed that educational level of PHC medical nurses was dominantly secondary school level (70 with SSL vs. 28 with college education). Informatics education level was low (7 respondents completed a course in informatics, and 9 had some training before starting their work with the nursing computer program/system in their practice), and 26.5% did not know which computer program they were using. Nurses with college degree were more aware of the importance of record keeping and nursing documentation in PHC than nurses with SSL only. The importance of nursing documentation in PHC was seen by medical nurses primarily in the legal protection (74.5%), legal obligation (70.4%), and establishing professional responsibility (71.4%), while 22.4% considered nursing documentation in PHC unnecessary. When assessing nursing documentation in PHC, medical nurses pointed out to an easier insight into the chronology of patient needs (79.6%) and more 'visible' actual work of nurses (74.5%), while 32.7% did not consider that nursing documentation would improve the quality of work in the nursing practice. Nurses with SSL assessed more positively the purposefulness of electronic nursing documentation for direct practice (direct work with patients, quality assessment, easier work for nurses), and nurses with college degree through the system and profession (reorganization of the health care system, and promotion of nursing profession as a research discipline). Results of this study indicate the following: it is necessary to harmonize the legal provisions (Is SSL education enough for work in PHC?) with the education of medical nurses (on nursing documentation already at secondary school level – importance, record keeping, purposefulness/usefulness). Training in informatics should be part of the nursing education. Before starting to use a nursing computer program/system, the nurses should be adequately made familiar with the program – its usage and scope; and they should be involved in the development and upgrading of programs to suit the nursing needs in PHC

Problems of keeping records of nurses' working hours in primary health care

Prema Zakonu o sestrinstvu medicinska sestra je dužna evidentirati provedene postupke u sestrinskoj dokumentaciji na svim razinama zdravstvene zaštite. Zakonskom legislativom za većinu radnih mjesta medicinskih sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) predviđena je srednja stručna sprema (SSS), što znači da s jedne strane postoji zakonska obveza dokumentiranja sestrinskog rada, a s druge strane nedostatna educiranost za određene poslove. Stoga se ukazuje potreba da se ocijeni postojeće stanje sestrinstva u PZZ s obzirom na obrazovnu strukturu i na upućenost medicinskih sestara u važnost evidentiranja sestrinskog rada i vođenja sestrinske dokumentacije, te s obzirom na stavove i znanja o sestrinskoj dokumentaciji u PZZ u eri informatizacije zdravstvenog sustava. S tim je ciljem provedeno istraživanje u kojemu su ispitanici bile medicinske sestre zaposlene u PZZ u DZ Bjelovarsko–bilogorske županije. Od ukupno sto medicinskih sestara njih 98 ispunilo je anketni upitnik čime je postignut odaziv od 98%. Obrada podataka je pokazala da u PZZ prevladava zapošljavanje medicinskih sestara srednje stručne spreme (70 SSS prema 28 VŠS). Informatička je educiranost niska (7 ispitanika završilo je informatički tečaj, a 9 ih je prošlo obuku prije početka rada s aplikacijom u ambulanti), dok 26,5% sestara ne zna koju aplikaciju koriste u radu. Sestre s VŠS su upućenije u važnost evidentiranja sestrinskog rada i vođenja sestrinske dokumentacije u PZZ nego sestre sa SSS. Važnost sestrinske dokumentacije u PZZ medicinske sestre vide prvenstveno u pravnoj zaštiti (74,5%), zakonskim obvezama (70,4%) i utvrđivanju profesionalne odgovornosti (71,4%), dok 22,4% sestara ocjenjuje dokumentiranje sestrinskog rada u PZZ nepotrebnim. U ocjeni vođenja sestrinske dokumentacije u PZZ sestre ističu pregledniji uvid u kronologiju pacijentovih potreba (79,6%) i mišljenje da vođenje sestrinske dokumentacije sestrinski rad čini „vidljivim“ (74,5%), dok 32,7% smatra da vođenje sestrinske dokumentacije neće poboljšati kvalitetu sestrinskog rada. Medicinske sestre sa SSS pozitivnije ocjenjuju svrhovitost elektroničke sestrinske dokumentacije za direktnu praksu (direktni rad s pacijentima, ocjena kvalitete, lakši rad sestre). Sestre s VŠS pozitivnije ocjenjuju svrhovitost elektroničke dokumentacije kroz sustav i struku (reorganizacija zdravstvenog sustava i unapređenje sestrinstva kao istraživačke discipline). Temeljem dobivenih rezultata kao zaključak se nameće sljedeće: potrebno je uskladiti zakonsku regulativu (je li za rad u PZZ dovoljna SSS?) i obrazovanje medicinskih sestara (o sestrinskoj dokumentaciji već u srednjoj školi – važnost, vođenje, svrhovitost/korisnost). Sestrinskim obrazovnim sadržajima treba dodati informatičko obrazovanje. Prije početka korištenja informatičke aplikacije sestre treba primjereno upoznati s aplikacijom – načinom korištenja i dometima aplikacije, te uključiti medicinske sestre u kreiranje, odnosno unapređivanje aplikacija za potrebe sestrinstva u PZZ.According to the Nursing Act, a medical nurse is required to keep records of the performed procedures in the nursing documentation at all levels of health care. For most nursing positions in primary health care (PHC), the legal provisions stipulate medium level of education (secondary school level – SSL), which indicates on one hand, there is a legal obligation of nursing documentation and, on the other hand, there is insufficient educational capacity for certain work tasks. The aim of this study was to evaluate the current nursing situation in PHC from the perspective of educational structure and medical nurses' awareness of the importance of record keeping and nursing documentation, but also from the perspective of their attitudes and knowledge on nursing documentation in PHC in the era of informatization of the health care system. The study included PHC medical nurses employed in Bjelovar-Bilogora County Health Centre. Out of 100 medical nurses approached, 98 completed the study questionnaire, yielding a 98% response rate. Data analysis showed that educational level of PHC medical nurses was dominantly secondary school level (70 with SSL vs. 28 with college education). Informatics education level was low (7 respondents completed a course in informatics, and 9 had some training before starting their work with the nursing computer program/system in their practice), and 26.5% did not know which computer program they were using. Nurses with college degree were more aware of the importance of record keeping and nursing documentation in PHC than nurses with SSL only. The importance of nursing documentation in PHC was seen by medical nurses primarily in the legal protection (74.5%), legal obligation (70.4%), and establishing professional responsibility (71.4%), while 22.4% considered nursing documentation in PHC unnecessary. When assessing nursing documentation in PHC, medical nurses pointed out to an easier insight into the chronology of patient needs (79.6%) and more 'visible' actual work of nurses (74.5%), while 32.7% did not consider that nursing documentation would improve the quality of work in the nursing practice. Nurses with SSL assessed more positively the purposefulness of electronic nursing documentation for direct practice (direct work with patients, quality assessment, easier work for nurses), and nurses with college degree through the system and profession (reorganization of the health care system, and promotion of nursing profession as a research discipline). Results of this study indicate the following: it is necessary to harmonize the legal provisions (Is SSL education enough for work in PHC?) with the education of medical nurses (on nursing documentation already at secondary school level – importance, record keeping, purposefulness/usefulness). Training in informatics should be part of the nursing education. Before starting to use a nursing computer program/system, the nurses should be adequately made familiar with the program – its usage and scope; and they should be involved in the development and upgrading of programs to suit the nursing needs in PHC

Javnozdravstveni značaj dojenja

Zaštita, promicanje i potpora dojenju prioriteti su javnog zdravstva u cijelom svijetu. Rani prestanak dojenja ima negativne posljedice za žene, djecu i okolinu, a rezultira se povećanim troškovima za zdravstvenu njegu i povećava nejednakost u zdravlju. Radi povećanja stope dojene djece Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF su 1991.god. pokrenuli inicijativu „Rodilište – prijatelj djece“. Inicijativa se ostvaruje kroz „10 koraka prema uspješnom dojenju“. U ovom radu je analiziran utjecaj provođenja inicijative „Rodilište – prijatelj djece“ na stopu dojenja u Čazmi kod dojenčadi rođene 2000.god. i 2010.god., dakle, prije i za vrijeme provođenja inicijative. Retrospektivno istraživanje obuhvatilo je 208 parova majka – dijete (106 parova u 2000.god. i 102 para u 2010. god.). Ukupna učestalost dojenja je statistički značajno duža u skupini iz 2010. godine (hi-kvadrat test 154,45, p=o) za vrijeme provođenja inicijative „Rodilište – prijatelj djece“. Rezultati istraživanja u čazmanskoj populaciji pokazuju da je učestalost dojenja jednomjesečne, tromjesečne i šestomjesečne dojenčadi podjednaka u oba promatrana razdoblja (2000.god i 2010.god), dakle i prije i nakon provođenja inicijative. Međutim, majke koje su odlučile dojiti ipak su nakon provođenja inicijative dojile znatno duže . Duže od 6 mjeseci dojilo je 10,4% majki u 2000.god i 24,5% u 2010.god. Dugotrajno dojenje pozitivno je povezano s namjeravanim trajanjem dojenja od 6 mjeseci. Povezanost trajanja dojenja s potencijalno modificirajućim antenatalnim čimbenicima, i to s vremenom donošenja odluke o dojenju te s namjeravanim trajanjem dojenja pokazuje da u našoj sredini aktivnosti promicanja prirodne prehrane treba usmjeriti u tom pravcu uz daljnje poticanje rada grupa za potporu dojenju. Uspješan program pronicanja dojenja zahtijeva sveobuhvatnu aktivnost u smislu edukacije i potpore za dojenje antenatalno i postnatalno

Učestalost alkoholom uzrokovanih poremećaja kod bolesnika liječenih u Dnevnoj bolnici odjela psihijatrije Opće bolnice Bjelovar

Alkoholizam nastaje zbog nekontroliranog i prekomjernog unosa alkoholnih pića. Poremećaj se opisuje kao kronična i neizlječiva bolest. Alkoholizam utječe na međuljudske odnose, članove obitelji, negativno utječe na radnu sposobnost, uzrokuje prekomjerne izostanke s posla, neželjene nesreće na radu i u prometu. Alkoholičari često bivaju odbačeni od svoje radne, socijalne i obiteljske sredine, što uzrokuje znatne socijalne i ekonomske probleme. Alkoholizam kao socijalno-medicinska bolest stalno raste , a dobna se granica ovisnosti stalno smanjuje. Istraživanje je provedeno u Dnevnoj bolnici Odjela psihijatrije Opće bolnice Bjelovar. U istraživanje je uključeno četrdeset ispitanika kod kojih je verificirana ovisnost o alkoholu. Svi ispitanici ispunili su anonimni upitnik s ciljem detektiranja poremećaja koji nastaju kao posljedica prekomjerne konzumacije alkoholnih pića ili se javljaju kao simptomi apstinencijskog sindroma nakon ustezanja od alkohola. Mjerni instrument bio je AUDIT – upitnik. Ne postoje razlike između skupina ispitanika u pojavnosti alkoholom uzrokovanih poremećaja u odnosu na vrijeme početka pijenja, preferirane konzumacije vrsta alkoholnih pića te na učestalost konzumacije

SOME EPIDEMIOLOGICAL INDICATORS IN THE COVID-19 PANDEMIC IN THE REPUBLIC OF CROATIA DURING 2020

Uvod: Početkom 2020. godine Hrvatskom se počeo širiti novi virus nazvan SARS-CoV-2 - uzročnik bolesti COVID–19. Cilj: Cilj ovog rada je utvrditi u kojoj mjeri je pandemija bolesti COVID–19 utjecala na porast smrtnosti u populaciji Hrvatske tijekom 2020. godine, te ima li utjecaj na gubitak u godinama očekivanog života i koliki je taj gubitak. Metode: U radu su korišteni službeni podatci državnih tijela, Svjetske zdravstvene organizacije i EUROSTAT-a. Uz morbiditet i letalitet izračunat je višak smrtnosti u 2020. godini koji se povezuje s pandemijom te gubitak u godinama očekivanog života (YLL). Rezultati: Tijekom 2020. na COVID–19 testirano je ukupno 1,078.240 osoba (26,6 % populacije), a pozitivno ih je bilo 19,7 %. Zaraženo je ukupno 212.084 osoba, dok je registrirano 3.919 umrlih. Od početka pandemije do kraja godine umrlo je 4.550 više osoba nego je prosjek u prethodnom petogodišnjem razdoblju, što je 26,7 % više u odnosu na broj registriranih smrti. Letalitet je 2,15 %, a mortalitet 11/10.000 stanovnika. Bolnički letalitet je čak 19 %. COVID–19 skratio je očekivani životni vijek u prosjeku za šest godina, te je ukupno izgubljeno 27.300 godina života. Zaključak: U 2020. umrlo je 4.550 više osoba od ranijeg prosjeka što je 26,7 % više od smrtnih ishoda povezanih s pandemijom. Letalitet među zaraženima je 1,85–2,15 %, a bolnički letalitet među liječenima 19 %. Stopa mortaliteta je oko 10/10.000 stanovnika. Izgubljeno je ukupno 27.300 godina života.Introduction: At the beginning of 2020, a new virus called SARS-CoV-2, the causative agent of COVID-19, began to spread in Croatia. Objective: The aim of this study was to determine the extent to which the COVID-19 pandemic affected the increase in mortality in the Croatian population during 2020, and whether it had an impact on life expectancy and how much. Methods: In the study, offi cial data from state bodies, World Health Organization and EUROSTAT were used. In addition to morbidity and lethality, the excess mortality in 2020 associated with the pandemic and the loss in years of life expectancy were calculated. Results: During 2020, a total of 1,078,240 people (26.6% of the population) were tested, and 19.7% were positive. A total of 212,084 people were infected, while 3,919 deaths were registered. From the beginning of the pandemic until the end of the year, 4,550 more people died compared with the average fi gure recorded in the previous fi ve-year period, yielding a 26.7% increase in the number of registered deaths. The lethality was 2.15% and mortality 11/10,000 inhabitants. Hospital lethality was as high as 19%. COVID-19 reduced life expectancy by six years on average, and a total of 27,300 years of life were lost. Conclusion: In 2020, 4,550 more people died compared with the previous average fi gure, yielding a 26.7% increase due to the pandemic-related deaths. Lethality among the infected was 1.85%-2.15%, but among those treated at hospital it was 19%. The mortality rate was about 10-11/10,000 inhabitants. A total of 27,300 years of life were lost

Problemi i poteškoće školske djece s ADHD sindromom Problems and difficulties of school children with ADHD syndrom

ADHD poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja u dječjoj dobi.Simptomi se javljaju prije 7 godine života i karakterizira ih nemir, nedostatak pažnje i koncentracije, loša socijalizacija i vještine učenja.Dijagnosticira se multifaktorskim pristupom( liječnik, defektolog, psiholog, logoped) a simptomi ublažuju lijekovima, psihdukacijom i kombinacijom

NUTRITIONAL STATUS AND POSSIBLE PREVENTABLE FACTORS AFFECTING THIS STATUS IN FIFTH-GRADERS IN BJELOVAR-BILOGORA COUNTY

Prehrambene navike i stavovi formiraju se u ranom djetinjstvu, a usvojena znanja i vještine prenose se na sljedeće generacije. Cilj rada je ispitati stanje uhranjenosti i prehrambene navike učenika petih razreda osnovnih škola na području Bjelovarskobilogorske županije te ih povezati s određenim socioekonomskim i demografskim čimbenicima obitelji (mjesto stanovanja, obrazovanje roditelja, provođenje slobodnog vremena). Ispitivanje je provedeno tijekom obveznog sistematskog pregleda učenika petih razreda prigodom kojeg su učenici anonimno ispunjavali posebno osmišljeni upitnik nakon kojeg im je izmjerena tjelesna masa i visina. U anketi je sudjelovalo 466 učenika, što je 40,5 % ove populacije. Rezultati pokazuju da je, prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 15,0 % pothranjene, 56,0 % normalno uhranjene i 29,0% prekomjerno teške i pretile djece. Dnevno 54,5 % djece ima tri obroka, od čega su dva kuhana. Prosječno 4,7 % svakodnevno jede brzu hranu, a 11,6 % pije gazirana pića, dok meso jede 24,7 %, voće i povrće 55,8 %, slatkiše 21,9 %, mlijeko 56,9 %. Organiziranom aktivnosti van škole bavi se 57,6 % učenika, dok pred televizorom 4 i više sati provede 11,8 % učenika, a 7,8 % igranjem 3 sata i više od kojih je 77,3 % sedentarnog tipa. Istraživanjem je utvrđen značajan udio prekomjerno teške i pretile djece u županiji, koja imaju loše prehrambene navike i nisku fi zičku aktivnost uz povećan udio sedentarnog načina života.Eating habits and attitudes are formed in early childhood, and acquired knowledge and skills are transferred to the next generation. The aim of this study was to examine nutritional status and dietary habits of elementary school fi fth-graders in Bjelovar-Bilogora County and connect them with certain socioeconomic and demographic family factors (residence, parental education, and activity). The survey was conducted during the obligatory systematic examination. The students fi lled out an anonymous questionnaire specially designed for this purpose and then they had their body weight and height measured. The survey included 466 students, which made 40.5% of the population. The results showed, according to the World Health Organization (WHO) criteria, 15.0% of study subjects to be underweight, 56.0% had normal weight and 29.0% were overweight and obese children. Furthermore, 54.5% of the children had three meals per day, two of these cooked. About 4.7% of study subjects reported taking fast food daily and 11.6% drank soda. Daily consumption of meat was reported by 24.7%, fruit and vegetables by 55.8%, sweets by 21.9% and milk by 56.9% of the subjects. Organized activities outside the school were reported by 57.6% of students, whereas 11.8% of subjects spent 4 or more hours watching TV and 7.8% playing for 3 hours and more, 77.3% of these of sedentary types. The research identifi ed a signifi cant proportion of overweight and obese children in the county, who had poor eating habits and low physical activity, with an increased proportion of sedentary lifestyle

Organizacija i rad Službe za hitnu medicinsku pomoć Virovitičko-podravske županije

Sažetak: Vlada Republike Hrvatske donosi 2009.godine Uredbu o osnivanju Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu koji svojim djelovanjem treba poboljšati učinkovitost ishoda i svrsishodnosti sustava hitne medicine. Cilj rada: Prikazati organizaciju i ustroj rada te intervencije Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu sa posebnim osvrtom na istoimenu službu u Virovitičko-podravskoj županiji. Metode rada: Pomoću izvješća Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te Izvješća o radu Zavoda za hitnu medicinu Virovitičko-podravske županije u 2015.godini sakupljeni su podaci o ustroju, utvrđenim medicinskim stanjima te lokacijama intervencija. Rezultati: U periodu jedne godine, ispostave ZZHM odradile su 853 212 intervencija, od kojih je 97 225 ili 11.40 % bilo hitno i neodgodivo. U ispostavama VPŽ broj odrađenih intervencija je 22294 od kojih je 1848 ili 8.29% hitnih. Dobiveni rezultati ukazuju na opterećenost hitnih službi stanjima koja ne zahtijevaju brzi medicinski odgovor. Takvi pacijenti trebaju se uputiti u centre obiteljske medicine ili kod svog izabranog liječnika opće prakse. Zaključak: Reorganizacijom je svaka komponenta u sustavu hitne medicinske pomoći dobila svoje standarde sa točno propisanim ulogama i značajem koje za ishod imaju povećanje kvalitete i brže dostupnosti hitne pomoći