Croatian seed sector

Hrvatsko sjemenarstvo ima dugu tradiciju u stvaranju, održavanju i proizvodnji sjemena poželjnih agronomskih svojstava. Sjemenarstvo je dugi niz godina imalo značajnu ulogu u hrvatskoj poljoprivredi, a vrlo rano je uočeno da je osnova sigurne merkantilne proizvodnje upravo sorta koja u pravilu najbolje rezultate daje na onom području gdje je stvarana. Organizirano ispitivanje sorti kod nas počelo je krajem 19. stoljeća te je sjemenarstvo prošlo put od manufakturnog oblika do moderne industrije sjemena. Zbog povoljnih ekoloških uvjeta, znanja, sjemena visoke rodnosti, dobro uspostavljene infrastrukture te dostupnosti istočnih i zapadnih tržišta domaće sjeme vrlo brzo je našlo krajnje korisnike. Hrvatski oplemenjivači i sjemenari u ovoj godini obilježavaju 130 godina nacionalnog sjemenskog programa, a ukupno je stvoreno 7.274 domaćih sorti i hibrida. U radu će se dati prikaz stanja u proizvodnji i certificiranim količinama sjemena, uvozu i izvozu sjemena te stanju proizvodnje sjemena u odnosu na druge države članice Europske unijeCroatian seed sector has a long tradition in the creation, maintenance and seed production of high agronomic properties. Seed production has always played a significant role in Croatian agriculture, and it was noticed very early that thebasis of safe mercantile production is the variety that was created in the area where it gives the best results. Organized testing of varieties began at the end of the 19th century, and seed production transition manufactured form to the modern seed industry. Due to favorable ecological conditions, knowledge, highyielding seeds, well-established infrastructure, as well as the availability of eastern and western markets, domestic seeds quickly found users on the market. Croatian breeders and seed sector are celebrating 130 year of the national seed program this years, and a total of 7.274 domestic varieties have been created. The paper will present the presentation of the state of production and certified quantities of seeds, the import and export of seeds, and the state of seed production in relation to other EU member states

Effekte des Sprint- und plyometrischen Trainings auf die morphologischen Charakteristiken der regelmäßigsporttreibenden Studenten

The purpose of this study was to compare the effects of sprint and plyometric training on morphological characteristics of physically active men. One hundred and fifty one physical education students (18-24 years of age) were allocated into one of three groups: the plyometric group (PG; n = 50), the sprint group (SG; n = 50), and the control group (CG; n = 51). Both experimental groups participated in a training programme 3 times a week for 10 weeks. SG performed maximal sprints for distances between 10 and 50 meters, while the training programme in PG consisted of hurdle jumps and drop jumps. Anthropometric measurement was performed in the week before and the week after the experiment. There were no significant differences (P > 0.05) in magnitude of changes in any of the analysed anthropometric variables between the groups. However, a significant decrease (P < 0.0167) in the percentage of body fat (6.1%) was found in SG. We also found a significant decrease (P < 0.0167) in body mass (1%), fat-free mass (0.4%) and body mass index (0.9%) for the SG, but the magnitude of these changes was rather low. We conclude that the short-term explosive-type training programmes in which muscles operate in the fast stretch-shortening cycle conditions (i.e., sprinting, jumping) have a limited potential to induce morphological changes in physically active men.Uvod Tijekom posljednjih desetljeća znatan napor trenera i istraživača bio je usmjeren na utvrđivanje optimalnih metoda treninga namijenjenih razvoju jakosti, snage te natjecateljskih kvaliteta. Trenutno se u te svrhe najčešće koriste: 1) trening s velikim opterećenjima (75-90% od maksimalnoga), 2) trening s malim i umjerenim opterećenjima (30-60% od maksimalnoga) eksplozivnoga karaktera i 3) pliometrijski trening. Ovamo svakako ubrajamo i sprinterski trening, no ta metoda nije bila predmetom proučavanja dosadašnjih istraživanja. Prijašnja istraživanja jasno su pokazala kako trening s velikim opterećenjima dovodi do poboljšanja jakosti, snage i motoričke učinkovitosti putem živčano-mišićnih i morfoloških promjena, dok trening s manjim opterećenjem eksplozivnoga karaktera prvenstveno rezultira živčano-mišićnim adaptacijskim promjenama. Učinci sprinterskoga i pliometrijskog treninga na morfološke karakteristike vježbača malo su poznati. Stoga je temeljni cilj ovog istraživanja analizirati efekte sprinterskog i pliometrijskog treninga na morfološke karakteristike mladih i tjelesno aktivnih muškaraca. Metode Ukupno 151 student prve godine Kineziološkog fakulteta dobrovoljno je sudjelovao u ovom istraživanju. Uzorak je abecednim redoslijedom podije-ljen u tri skupine: pliometrijska skupina (PG; n = 50), sprinterska skupina (SG; n = 50) i kontrolna skupina (CG; n = 51). Nije bilo statistički značajnih razlika između grupa na početku eksperimenta ni u jednoj mjerenoj morfološkoj varijabli. Sve tri sku-pine pohađale su redovnu nastavu na prvoj godini studija Kineziološkog fakulteta u trajanju od jednog semestra. Osim toga, grupe PG i SG sudjelovale su u desetotjednom treningu tri puta tjedno po 60 minuta. Grupa PG provodila je pliometrijski trening - skokovi preko prepona i dubinski skokovi, dok je grupa SG provodila sprinterski trening na dionicama između 10m i 50m. Obje su eksperimentalne skupine na svakom treningu izvodile vježbe maksimalnim intenzitetom. Između petog i šestog eksperimentalnog tjedna napravljena je stanka u treningu u trajanju od tjedan dana radi odmora i oporavka vježbača. Educirani mjeritelji obavili su antropometrijska mjerenja tjedan dana prije početka i tjedan dana nakon završetka 10-tjednog eksperimenta u skladu s uputama Međunarodnog biološkog programa (IBP). Mjereneni su: tjelesna masa, tjelesna visina, opseg natkoljenice, opseg potkoljenice te kožni nabori natkoljenice, potkoljenice, prsa, nadlaktice i leđa. Također su izračunati postotak tjelesne masti (Jackson & Pollock; Siri, 1956), nemasna masa tijela te indeks tjelesne mase. Opsezi natkoljenice i potkoljenice korigirani su za veličinu kožnih nabora prema metodi Stewarta i suradnika (2002). Veličine promjena u analiziranim morfološkim varijablama između skupina komparirane su analizom varijance (ANOVA) na varijablama razlika (rezultat finalnog mjerenja minus rezultat inicijalnog mjerenja). Razina statističke značajnosti zaključivanja postavljena je na p < 0.05. Efekti treninga unutar svake skupine analizirani su t-testom za zavisne uzorke s korekcijom razine statističke značajnosti Bonferroni (p < 0.0167). Rezultati Nije bilo statistički značajnih razlika (p > 0.05) između skupina u veličini promjena ni u jednoj morfološkoj varijabli. Trening sprinta doveo je do statistički značajnog (p 0.0167) u analiziranim morfološkim varijablama u skupinama PG i CG. Valja, međutim, istaknuti kako je veličina promjena u varijablama veličine tijela (tj. tjelesna masa, nemasna masa tijela te indeks tjelesne mase) generirana sprinterskim treningom relativno mala (0.4-1%). Rasprava i zaključci Sveukupno gledajući, rezultati ovog istraživanja pokazuju kako i sprinterski i pliometrijski trening u trajanju od 10 tjedana relativno malo utječu na morfološke karakteristike tjelesno aktivnih muškaraca. Naime, nisu utvrđene značajne razlike između eksperimentalnih skupina i kontrolne skupine u veličini promjena analiziranih morfoloških varijabla. Razlog tomu vjerojatno je relativno kratko trajanje eksperimenta (10 tjedana) te homogenost i pozitivna selekcioniranost uzorka ispitanika u području morfoloških obilježja. Ipak, zabilježene su promjene u određenim morfološkim karakteristikama, osobito u skupini SG. Važan i nadasve iznenađujući rezultat ovog istraživanja vezan je uz značajno smanjenje postotka tjelesne masti zabilježen u skupini SG. To je tim više iznenađujuće ako se uzme u obzir da su analizirani ispitanici već na početku eksperimenta imali vrlo nizak postotak tjelesne masti ( 0,05) im Veränderungsumfang aller analysierten anthropometrischen Variablen wurden zwischen den Gruppen festgestellt. Allerdings wurde eine signifikante Abnahme (P < 0,0167) des prozentualen Körperfettanteils (6,1%) in der SG gefunden. Wir bemerkten auch eine signifikante Abnahme (P < 0,0167) in der Körpermasse (1%), der fettfreien Masse (0,4%) und im Köpermassenindex (0,9%) bei der SG, aber das Ausmaß dieser Veränderungen war ziemlich niedrig. Wir schließen daraus, dass die kurzfristige und explosive Übungen beinhaltenden Trainingsprogramme, bei denen die Muskel in den Umständen des schnellen Dehnungs-Verkürzungs-Zyklus arbeiten (z.B. Sprintläufe, plyometrische Sprünge) einen begrenzten Potential besitzen, um morphologische Veränderungen bei den regelmäßig sporttreibenden Männern beizubringen

Battery Powered Grass Trimmer Life Cycle Assessment – Case Study

Batteries as a power source are the basis for all major hand tool manufacturers as vide variety of portable products became battery powered for more convenient usage. Manufacturers disable unapproved battery applications in their products by designing batteries specific for these products. In practice, the life of power tool batteries depends on two parameters: natural aging and the type of use. In a case study of a Battery Powered Grass Trimmer which battery broke after four years, the repair procedure for the package is shown. However, shortly after the repair, the Battery Powered Grass Trimmer suffered a bearing deformation that rendered it unusable. Due to its age and the unavailability of replacing electric engine, the Trimmer was scrapped and a detailed Life Cycle Analysis (LCA) applying SimaPro methodology is provided. Since the product under study is no longer on the market, a properly functioning, refurbished battery with significantly increased capacity is used in a new battery-powered grass trimmer from another manufacturer. The paper\u27s final consideration underscores the need for an international standard that regulates battery compatibility and reduces waste, especially electronic waste

Recyclability and ecological-economic analysis of a simple photovoltaic panel

Photovoltaic industry has displayed an exponential expansion rate over the past two decades. Currently, 1185 GW of the global electricity demand is derived from photovoltaic (PV) panels with more to come in the next two decades. With the growing installment rate, a concern regarding managing panels that reached the end of their life-span grows. Despite the fact that the approximate life-span of a panel is 25 years, oftentimes this interval is shortened due to weather conditions, low-quality installations, and poor maintenance. Therefore, a global attention is focused on research and law-regulation of proper recycling and disposal of the PV waste. In this contribution, recyclability of one PV panel is determined upon subjecting it to the simplest recycling process, which is manual mechanical separation using common hand-tools. In addition, an ecological-economic analysis of the panel, which yields an absolute profit of the panel is presented

Die mittels einer Test-Batterie erhaltene latente Struktur der Gewandtheit

The aim of the research was to analyse the latent structure of agility obtained by a battery of motor tests aimed at assessing agility. A comprehensive battery of 32 motor tests was designed, including most tests already used in investigations of motor phenomena and/or in sports training practice, as well as a certain number of original tests, created particularly for this research. A sample of 152 freshmen (male PE teacher students, aged 20.2 ± 0.8 yrs) from the Faculty of Hinesiology University of Zagreb, Croatia, participated in the study. Seven significant principal components were extracted from the factorized matrix of intercorrelations among the agility tests. These dimensions were then transformed into two oblique parsimonic solutions by means of the promax and orthoblique factor solutions. Both analyses resulted in numerically simple and very similar solutions, which additionally enhanced the reliability of the isolated dimensions. Out of the seven isolated factors, the first five were sensibly interpretable. The obtained latent dimensions were named in descending order as: 1) agility in the multiple changes of movement directions within a small space; 2) agility in simple frontal and lateral movements; 3) agility in twist movements; 4) agility in frontal and lateral movements with changes of direction of up to 90°; 5) agility in frontal movements with changes of direction over 90°. The study revealed that the space of agility is far more complex than it is commonly regarded among experts in the area of motor phenomena, i.e. kinesiologists or sport scientists. Therefore, the space of agility should be further and more profoundly investigated. The anticipated findings may be very useful not only to researchers in the area of general motor abilities, but to researchers and practitioners in all disciplines of applied kinesiology as well, especially those in which agility is an important component of performance and sport achievement.Uvod Većina polistrukturnih i kompleksnih sportova u svojoj strukturi sadrži promjene smjera kretanja. Sposobnost koja se najizraženije manifestira u takvim uvjetima naziva se agilnost (grč. agilis – okretan, vrijedan, brz, žustar). Stoga se za potrebe sporta, a osobito kondicijske pripreme, agilnost može definirati kao sposobnost brzog i učinkovitog premještanja tijela u prostoru u uvjetima naglog zaustavljanja i promjena pravca kretanja. Pozicija agilnosti u općem motoričkom prostoru do sada se različito razmatrala. Gredelj i suradnici (1975) agilnost svrstavaju među sposobnosti koje su podređene mehanizmu za strukturiranje gibanja, u okviru kojega su još i koordinacijske sposobnosti te brzina alternativnih pokreta. Bompa (1999) tretira agilnost kao kombinaciju temeljnih sposobnosti brzine i koordinacije. U novije vrijeme se u literaturi koja ohrabuje probleme kondi- cijske pripreme (Pearson, 2001; Graham, 2000), agilnost može pronaći uronjena u kontekst zajedno sa sposobnostima brzine i eksplozivnosti (speed, agility and quickness – SAQ). Verstegen i Marcello (2001) takober u bliski strukturni i trenažni odnos stavljaju agilnost i koordinaciju, nazivajuci te dvije sposobnosti temeljima graciozne, skladne sportske izvedbe. Isti autori objašnjavaju agilnost kao sposobnost koja sportašu dopušta kretanje u željenom pravcu, čini ga spremnim za promjenu smjera i brzo zaustavljanje te sposobnim za izvedbu brzih, tečnih, učinkovitih i ponavljajućih pokreta. U ovom istraživanju, koje je u biti preliminarnoga karaktera, autori su pokušali odgovoriti na neke dileme vezane za strukturu prostora agilnosti. Stoga je i osnovni cilj ovog istraživanja bilo utvrđivanje latentne strukture većeg broja motoričkih testova namijenjenih procjeni agilnosti. Metode istraživanja Uzorak ispitanika. Istraživanje je provedeno na uzorku od 152 studenta prve godine Kineziološkog fakulteta Sveucilišta u Zagrebu. Prema tome, uzorak ispitanika je izvučen iz populacije kineziološki aktivnih mladih osoba muškog spola, koji se sigurno mogu smatrati pozitivno selekcioniranima s obzirom na funkcionalne i motoričke sposobnosti te morfološke karakteristike. Stoga se i rezultati ovog istraživanja mogu u najvećoj mjeri primijeniti na populaciju sličnih obilježja. Uzorak varijabli. Za potrebe ovog istraživanja oblikovan je sklop od 32 motorička testa namijenjena procjeni agilnosti. U svim primijenjenim testovima rezultati su izraženi vremenom potrebnim za uspješno izvođenje određenog motoričkog zadatka. Metode obrade razultata. U svakom od 32 motorička testa agilnosti provedena su tri uzastopna mjerenja, a konačni rezultati u svakom pojedinačnom testu dobiveni su kondenzacijom rezultata na prvu glavnu komponentu internih matrica interkorelacija cestica. Zatim je izračunata matrica interkorelacija između testova agilnosti koja je podvrgnuta eksplorativnom postupku faktorske analize. Za tu svrhu izračunate su varijance glavnih komponenata te njihovi parcijalni i kumulativni doprinosi ukupnom varijabilitetu analiziranog prostora. Broj značajnih faktora određen je PB-kriterijem (Štalec i Momirovic, 1971), a zatim je izračunata matrica korelacija testova agilnosti sa značajnim glavnim osovinama, kao i komunalitet svakoga testa. Ortogonalni sustav značajnih glavnih komponenata transformiran je u dvije različite kosokutne solucije (orthoblique i promax) i to uz Kaiserov postupak normalizacije. Konačni rezultati primijenjenih faktorskih analiza predstavljeni su u matricama sklopa i strukture promax i orthoblique faktora te u matricama korelacija između faktora dobivenih jednom i drugom solucijom. Na kraju su izračunate kongruencije između promax i orthoblique faktora radi potpunijeg uvida u strukturu i stabilnost latentnih dimenzija analiziranog prostora. Rezultati i rasprava Faktorizacijom matrice interkorelacija testova za procjenu agilnosti ekstrahirano je sedam značajnih glavnih komponenata. Te komponente su zatim transformirane u dvije kosokutne parsimonijske solucije primjenom promax i orthoblique faktorskih rješenja. Obje analize polučile su numerički jednostavne i vrlo slične solucije, što dodatno povećava vjerodostojnost izoliranih latentnih dimenzija. Od sedam izoliranih faktora, samo prvih pet je bilo moguće logički interpretirati. Njihove međusobne relacije u obje faktorske analize jasno upućuju na zaključak o egzistenciji generalnog faktora agilnosti u prostoru višeg reda. Šesti i sedmi faktor predstavljaju u stvari dualne faktore koji zbog nedos- tatka valjanih informacija nisu interpretirani. Izolirane latentne dimenzije imenovane su na sljedeći način: I. Agilnost u izvobenju razlicitih promjena pravca kretanja na malom prostoru; II. Agilnost u uvjetima jednostavnih frontalnih i lateralnih kretanja; III. Agilnost u rotacijskim gibanjima; IV. Agilnost u frontalnim i lateralnim kretanjima s promjenama smjera do 90°; V. Agilnost u frontalnom kretanju s promjena- ma smjera vecima od 90°. Zaključak Eksperiment je pokazao kako je prostor agilnosti znatno složeniji no što to obicno stručnjaci za podrucje motorickih fenomena najčešće misle. Zbog toga se ovaj prostor treba detaljnije istražiti jer dobivene spoznaje mogle biti bi korisne kako za podrucje općih motoričkih sposobnosti, tako i za sve primijenjene kineziološke discipline gdje je agilnost važna komponenta sportske uspješnosti. Novije vrijeme će zasigurno donijeti nove mogućnosti u tehnologiji testiranja manifestnih varijabli (izbor testova i postupak mjerenja), ali i u povećanju bazičnih antropoloških spoznaja o motoričkom ponašanju čovjeka.Diese Untersuchung wurde unternommen, um die latente Struktur von Gewandtheit auf Grund einer Batterie von motorischen Tests zu analysieren. Zu dem Zweck wurde die aus 32 Tests bestehende Batterie aufgelistet, die einerseits alle schon früher in Untersuchungen der Erscheinungsformen der Bewegungen und/oder in Sport-Trainings angewendeten Bewegungstests, aber auch eine Anzahl von zu dieser Untersuchung entfalteten Tests beinhaltete. Als Stichprobe für die Untersuchung galten 152 Studenten aus ersten zwei Semestern des Studiums an der Fakultät für Hinesiologie in Zagreb. Auf Grund von Faktorenanalyse der Interkorrelationsmatrix von Tests für Gewandtheitsfeststellung wurden sieben Hauptkomponenten ermittelt. Das Betreffende wurde in zwei schiefwinklige Parsimonlösungen transformiert durch Anwendung von Promax- und Orthoblique-Ermittlungen. Beide Analysen erzielten numerisch einfache, ziemlich miteinander übereinstimmende Lösungen, was weiterhin die Glaubwürdigkeit von isolierten fortdauernden Dimensionen bewies. Von sieben ermittelten Faktoren waren nur erste fünf interpretierbar. Die isolierten fortdauernden Dimensionen wurden nach vorher genannten Aufeinanderreihung folgendermaßen bezeichnet: 1) Gewandtheit bei der Durchführung von Veränderungen der Bewegungsrichtungen auf beschränktem Feld; 2) Gewandtheit, bedingt von einfachen Frontal- und Lateralbewegungen; 3) Gewandtheit in den Rotationsbewegungen; 4) Gewandtheit, bedingt von einfachen Frontal- und Lateralbewegungen mit Richtungsveränderungen unter 90 Grad; Gewandtheit, bedingt von einfachen Frontalbewegungen mit Richtungsveränderungen über 90 Grad. Aus der Untersuchung kam ersichtlich heraus, dass der Gewandtheitsraum bedeutend komplexer ist, als von den Fachleuten für motorische Erscheinungsbilder angenommen. Daher wäre der Raum näher zu untersuchen, weil die gewonnenen Erkenntnisse von Bedeutung wären – sowohl auf dem Gebiet der allgemeinen motorischen Fähigkeiten wie auch für die angewandte Hinesiologie, wo die Gewandtheit einer der bedeutendsten Zügen für sportliche Leistung und Sporterfolgen ist

Forage grass productivity and quality in south-western part of Pannonian basin

The aim of the research was to compare the productivity and quality of several forage grasses in the climate conditions of south-eastern Europe. The research was conducted during 2012 and 2013, in the south-western part of the Pannonian basin (vicinity of Osijek, Croatia). The experiment included 5 grass species: Italian ryegrass (Lolium multiflorum), cocksfoot (Dactylis glomerata), hybrid ryegrass (Lolium x boucheanum), perennial ryegrass (Lolium perenne) and timothy (Phleum pratense) cut three times per year, i.e. 6 cuttings in total for two years. The results have shown that there were significant statistical differences for all investigated traits between the years of the species and their interaction at the P lt 0.05 levels. In average, the highest dry matter yield was achieved during the first year of usage (10.4 and 9.1 t/ha). The average usage of two years, the highest yields of dry matter had Italian ryegrass and cocksfoot. Quality results showed that the cocksfoot was the least digestible because it contained over 700 g/kg of neutral detergent fiber (NDF) and 450 g/kg of acid detergent fiber (ADF), unlike the perennial ryegrass which had 559 and 327 g/kg of NDF and ADF. Energetically most productive was Italian ryegrass with a production potential of 19,739 liters of milk and with milk fat of 4%. On the protein productivity base, the most prominent was the cocksfoot which could produce 11,878 liters of milk from 713 kg proteins in one year. The results show that none of the tested grasses had a balanced relationship between protein and energy