Geoarheologija pleistocenskih i holocenskih pećinskih nalazišta istočne jadranske obale i zaleđa

The dissertation deals with the interpretation of the archaeological layers of five cave archaeological sites: Mujina Pećina near Kaštela, Velika pećina-Kličevica near Benkovac, Zemunica in Bisko, Zala near Ogulin and Romualdova Pećina near Rovinj. The study is based on geoarchaeological analyses that include a detailed description of the stratigraphic sequence at each site, sedimentological laboratory analyses and micromorphological analysis of sediments. The subjects of this study are prehistoric layers from the mentioned caves, from the Middle Palaeolithic to the Bronze Age levels. The main goals of the geoarchaeological study were to understand the infilling and postdepositional processes of the five caves, and the environmental conditions that controlled them, as well as the use of the cave by humans and animals. The identified site formation processes are polygenetic in origin and can generally be divided in geogenic, non-human biogenic processes and processes derived by anthropogenic activities. The analyses confirmed the hypothesis of different cave use by Middle Paleolithic, Upper Paleolithic, Mesolithic, Neolithic and Bronze Age humans. The environmental data from the sediments do not show particular connection between climate and Neandertal presence in Romualdova and Velika Pećina-Kličevica. The data from Mujina Pećina differ in some extent. The human presence in the cave was more frequent during the earlier warmer phases and the rather arid event corresponding to loess deposition. The phase of more intense and continuous use of the cave by humans was during the deposition of unit E3C. The Upper Palaeolithic levels consist of domestic waste residues. The Mesolithic levels mostly comprise domestic waste deposits, including ash, bone fragments, and more or less crushed land snails. The Neolithic, Copper, and Bronze Age part of the sequences are characterised by continuous evidence of sheep/goat and probably cattle dung accumulations, and were used as pastoral sites.Arheologija se često definira kao znanost koja proučava prošle kulture na temelju materijalnih ostataka koje su one ostavile iza sebe. U te se ostatke ubrajaju razne konstrukcije, zatim alatke izrađene od raznolikih materijala, umjetnički predmeti, kosti te ostale rukotvorine i nalazi ljudskih aktivnosti. Svi su nam ti predmeti važni za proučavanje ljudskog ponašanja u prošlosti. Međutim, najveći dio materijala koji arheolozi iskopaju prilikom svojih istraživanja nisu samo ti objekti, već nadasve tlo ili sediment u kojem su se pronađeni objekti nalazili, odnosno njihov kontekst, koji se može također djelomično smatrati rukotvorinom, s obzirom da čovjek sudjeluje u njegovom formiranju putem raznolikih aktivnosti. U ovom doktorskom radu bit će riječ upravo o sedimentima i njihovoj važnosti pri interpretaciji arheoloških nalaza i nalazišta. Da bi razumijeli kontekst nalaza moramo razumijeti, između ostaloga, i procese koji su doveli do njihovog nastanka. Tema doktorskog rada je interpretacija arheoloških slojeva pet špiljskih arheoloških nalazišta: Mujine pećine kod Kaštela, Velike pećine u kanjonu Kličevice nedaleko Benkovca, Zemunice kod Biskog, Zale kod Ogulina i Romualdove špilje nedaleko Rovinja. Istraživanje se temelji na geoarheološkoj analizi koja uključuje detaljan opis stratigrafskog slijeda na pojedinom nalazištu, osnovne sedimentološke laboratorijske analize te mikromorfološke analize sedimenata. Predmet istraživanja jesu prapovijesni slojevi u navedenim špiljama, od srednjeg paleolitika do brončanoga doba. U radu je objašnjen međusobni utjecaj prapovijesnoga čovjeka i njegovog okoliša te razlike u upotrebi špiljskog prostora tijekom kasnoga pleistocena i holocena na prostoru istočnog Jadrana. Cilj geoarheološkog istraživanja pet navedenih špilja jest ustanoviti procese taloženja sedimenata, postdepozicijske procese te uvjete u okolišu koji su ih kontrolirali, kao i ljudske aktivnosti u špiljama. Identificirani procesi formiranje primjene su poligenetsku osnovu porijekla i općenito se može podijeliti u geogene, neljudskih biogenih procesima i procesima dobivenih ljudskim aktivnostima. Analize su potvrdili hipotezu o različitim korištenja špilje srednjeg paleolitika, gornji paleolitik, mezolitik, neolitika i brončanog doba ljudi. Podaci za zaštitu okoliša iz sedimenata ne pokazuju posebnu vezu između klime i neandertalca prisutnosti u Romualdova i Velike Pećina-Kličevica. Podaci iz Mujina Pećina razlikuju u određenoj mjeri. Ljudska prisutnost u njoj je češća tijekom ranijih toplijim fazama i prilično sušno slučaju odgovara lesnom taloženja. Faza intenzivniju i kontinuirano korištenje špilje ljudi je tijekom depozicije jedinice E3C. Razine gornjeg paleolitika sastoje od ostataka domaćih otpada. Mezolitika razine uglavnom obuhvaćaju domaće depozite otpada, uključujući i pepela, koštanih ulomaka, te više ili manje zdrobljenim kopnenih puževa. Neolitika, bakra, a brončano doba dio sekvence karakterizira kontinuirani dokaz ovaca / koza i vjerojatno stoke izmeta akumulacije, te su korišteni kao pastoralnih stranicama

“Pisma konzervatora”: konzervatorsko djelovanje Pietra Kandlera

Pietro Kandler je 1856. godine imenovan carskim konzervatorom za Istru i Primorje. Iz “Pisama konzervatora” koja je objavljivao u listu Osservatore triestino vidljivo je da je stvorio mrežu povjerenika koji su ga obavještavali o novootkrivenim arheološkim lokalitetima i nalazima i slali su mu novosti o istarskim starinama. U navedenim je pismima iznosio svoje atribucije i datacije te poticao na daljnje proučavanje i sakupljanje starina. Osim preko prepiske s uglednim osobama iz istarskoga kulturnog života, Kandler je starine upoznavao i vlastitim terenskim istraživanjima. U području arheologije i povijesti umjetnosti bavio se epigrafijom i numizmatikom, proučavao je rimske ruševine – njihovo rasprostiranje i tlocrt, bavio se najznačajnijim spomenicima rimskih gradova – forumom, hramovima, bazilikama, zidinama, gradskim vratima, kazalištima, akveduktima, lukama, rimskim cestama, nekropolama te agerom koji je pojedinom gradu pripadao i zalagao se za njihovo očuvanje i konzerviranje. Osim rimske, proučavao je i srednjovjekovnu, prvenstveno sakralnu gradnju i zabilježio je sve preinake koje su se događale na spomenicima tijekom stoljeća. Svojim je djelovanjem znatno pridonio očuvanju mnogobrojnih spomenika i arheoloških lokaliteta na području Istre. Osim što je od lokalnih vlasti zahtijevao brigu o spomenicima, pogotovo onima kojima je prijetilo urušavanje, poticao je svakoga tko bi pronašao ili je posjedovao arheološke ili druge starine da ih dostavi muzejima radi njihove evidencije i proučavanja. Tako je, između ostaloga, pridonio i obogaćivanju muzejskih zbirki koje moraju biti dostupne svima