From society to study: process of institutionalization of medical education in Osijek

U realizaciji utemeljenja visokoškolske medicinske izobrazbe na području Hrvatske presudnu ulogu odigralo je jačanje liječničkoga staleža. Osnutak Sbora liečnika kr. Hrvatske i Slavonije u Zagrebu i Družtva slavonskih liečnika u Osijeku početkom 1874. godine početak je sustavne i intenzivne kampanje za Medicinski fakultet, istovremeno nedjeljiv od borbe za održanje samobitnosti hrvatskoga naroda. Ovaj je proces usko povezan s razvojem zdravstva te njegovom institucionalizacijom, procesima koji se intenziviraju tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. U ovom se radu na, temelju postojećih dokumenata, novinskih članaka i objavljene literature, rekonstruiraju ključne faze društvenopolitičkoga i zdravstvenoga razvoja te njihov upliv na realizaciju nastojanja da se osnuje Medicinski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku. U okviru tog cilja analizirane su pojedine odrednice institucionalizacije i profesionalizacije zdravstva, presudne u razvoju visokoškolskoga medicinskoga obrazovanja slavonske regije.In realization of establishing the higher medical education in Croatia the crucial role was played by strengthening of medical doctor social class .The foundation of Medical Association of the Kingdom of Croatia and Slavonia in Zagreb and Society of Slavonian Physicians in Osijek at the beginning of the year 1874 is the start of systematic and intense campaign for the Faculty of Medicine, at the same time inseparable from the battle for survival of the Croatian national identity. This process is closely connected with the development of health care as well as its institutionalization, processes which had been intensified during the 19th and at the beginning of the 20th century. Based on existing documents, newspaper articles and published literature, this paper reconstructs key phases of social, political and health care development, as well as their influence on realization of the pursuit to found Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine. Specific determinants of health care institutionalization and professionalization crucial for the development of higher medical education of the region of Slavonia are being analyzed as a part of that goal

On the occasion of the 135th anniversary of the foundation of Družtvo slavonskih liečnika (The Slavonian medical association)

Osnutak Sbora liečnika kr. Hrvatske i Slavonije sa sjedištem u Zagrebu i Družtva slavonskih liečnika sa sjedištem u Osijeku 874. godine rezultat je složenih društveno - političkih procesa, ali i zamaha na razini hrvatske kulturne integracije. Oblikovanje strukovnoga identiteta podrazumijevalo je sazrijevanje liječnika u kontekstu društvene uloge bez obzira na njihovu regionalnu raspoređenost. Osijek u to vrijeme jača, ne samo kao kao civilno i vojno središte već i kao zdravstveni centar Slavonije. Borba za oživotvorenje samostalnoga strukovnoga udruženja pozicionirala gaje stoga kao ravnopravnoga partnera Zagrebu i kao sredinu sa snažnim potencijalom borbe za reformu zdravstva uvjetovanu angažiranom ulogom liječničke profesije.Establishing of Sbor liečnika kr. Hrvatske i Slavonije (The Medical Association of the Kingdom of Croatia and Slavonia) with headquarters in Zagreb and Družtvo slavonskih liečnika (Slavonian Medical Association) with headquarters in Osijek in 1874 was a result of complex social and political processes, but also efforts taken for Croatian cultural integration. Forming a professional identity included maturing of medical doctors in the context of their social role, regardless of their regional position. Osijek was becoming stronger at the time, not only as a civil and military centre, but also as a health centre of Slavonia. With efforts for establishing an independent professional association, Osijek became an equal partner to Zagreb and a place with a strong potential for fighting for a health reform, which mostly depended on doctors’ efforts

On the occasion of the 135th anniversary of the foundation of Družtvo slavonskih liečnika (The Slavonian medical association)

Osnutak Sbora liečnika kr. Hrvatske i Slavonije sa sjedištem u Zagrebu i Družtva slavonskih liečnika sa sjedištem u Osijeku 874. godine rezultat je složenih društveno - političkih procesa, ali i zamaha na razini hrvatske kulturne integracije. Oblikovanje strukovnoga identiteta podrazumijevalo je sazrijevanje liječnika u kontekstu društvene uloge bez obzira na njihovu regionalnu raspoređenost. Osijek u to vrijeme jača, ne samo kao kao civilno i vojno središte već i kao zdravstveni centar Slavonije. Borba za oživotvorenje samostalnoga strukovnoga udruženja pozicionirala gaje stoga kao ravnopravnoga partnera Zagrebu i kao sredinu sa snažnim potencijalom borbe za reformu zdravstva uvjetovanu angažiranom ulogom liječničke profesije.Establishing of Sbor liečnika kr. Hrvatske i Slavonije (The Medical Association of the Kingdom of Croatia and Slavonia) with headquarters in Zagreb and Družtvo slavonskih liečnika (Slavonian Medical Association) with headquarters in Osijek in 1874 was a result of complex social and political processes, but also efforts taken for Croatian cultural integration. Forming a professional identity included maturing of medical doctors in the context of their social role, regardless of their regional position. Osijek was becoming stronger at the time, not only as a civil and military centre, but also as a health centre of Slavonia. With efforts for establishing an independent professional association, Osijek became an equal partner to Zagreb and a place with a strong potential for fighting for a health reform, which mostly depended on doctors’ efforts

SUDDEN UNEXPECTED DEATH IN EPILEPSY

Pojam „iznenadna smrt u epilepsiji“ (engl. Sudden Unexpected Death in Epilepsy – SUDEP) označava iznenadnu, neočekivanu (bez obzira na postojanje evidentiranog napadaja), neposvjedočenu ili posvjedočenu smrt u bolesnika s epilepsijom, koja nije nastupila kao izravna posljedica neke traume. Budući da je iz definicije jasno da uzrok smrti nije očit, ne čudi što ovaj entitet u modernoj forenzici dobiva sve veću važnost. Naime, stručnjak sudske medicine u stvaranju svojih zaključaka rukovodi se uglavnom heteroanamnestičkim podacima, nekim tipičnim ozljedama i toksikološkom analizom. U sudskomedicinskoj praksi smrt pacijenta koji boluje od epilepsije može nastupiti tijekom izvođenja neke od svakodnevnih aktivnosti (poput vožnje ili ronjenja), što naglašava ulogu stručnjaka sudske medicine u utvrđivanju prirode smrti. Stoga smo pregledali literaturu o iznenadnoj i neočekivanoj smrti u epilepsiji, definirali termine, prikazali dosadašnje hipoteze o mehanizmu nastupanja smrti te ulogu suvremenih terapijskih pristupa. Epilepsija može biti povezana s mnogim patološkim stanjima, što na obdukciji treba prepoznati. S obzirom na to da se dijagnoza smrti zbog epilepsije temelji na metodi isključivanja, postoji mogućnost zanemarivanja prave incidencije takvih uzroka smrti.The term sudden unexpected death in epilepsy, regardless of the existing recorded attacks, represents a sudden, unexpected, witnessed or unwitnessed death in patients with epilepsy, which did not occur as a direct result of some trauma or drowning. As it is clear by definition that the cause of death is not obvious, it is not surprising that this entity is becoming increasingly important in modern forensics. In the creation of this conclusions a forensic expert mainly uses heteroanamnestic data, some typical injuries and toxicological examination. In forensic practice, the death of a patient suffering from epilepsy can occur during daily activities (such as driving or diving), which emphasizes the role of forensic medicine ­experts in such cases. Therefore, we conducted a literature review on the topic of sudden and unexpected death in epilepsy, defined terms, and showed the current hypotheses about the mechanism of death, and the role of modern therapeutic ­approaches. In particular, we review the possible forensic implications and the importance of conducting autopsies

SUDDEN UNEXPECTED DEATH IN EPILEPSY

Pojam „iznenadna smrt u epilepsiji“ (engl. Sudden Unexpected Death in Epilepsy – SUDEP) označava iznenadnu, neočekivanu (bez obzira na postojanje evidentiranog napadaja), neposvjedočenu ili posvjedočenu smrt u bolesnika s epilepsijom, koja nije nastupila kao izravna posljedica neke traume. Budući da je iz definicije jasno da uzrok smrti nije očit, ne čudi što ovaj entitet u modernoj forenzici dobiva sve veću važnost. Naime, stručnjak sudske medicine u stvaranju svojih zaključaka rukovodi se uglavnom heteroanamnestičkim podacima, nekim tipičnim ozljedama i toksikološkom analizom. U sudskomedicinskoj praksi smrt pacijenta koji boluje od epilepsije može nastupiti tijekom izvođenja neke od svakodnevnih aktivnosti (poput vožnje ili ronjenja), što naglašava ulogu stručnjaka sudske medicine u utvrđivanju prirode smrti. Stoga smo pregledali literaturu o iznenadnoj i neočekivanoj smrti u epilepsiji, definirali termine, prikazali dosadašnje hipoteze o mehanizmu nastupanja smrti te ulogu suvremenih terapijskih pristupa. Epilepsija može biti povezana s mnogim patološkim stanjima, što na obdukciji treba prepoznati. S obzirom na to da se dijagnoza smrti zbog epilepsije temelji na metodi isključivanja, postoji mogućnost zanemarivanja prave incidencije takvih uzroka smrti.The term sudden unexpected death in epilepsy, regardless of the existing recorded attacks, represents a sudden, unexpected, witnessed or unwitnessed death in patients with epilepsy, which did not occur as a direct result of some trauma or drowning. As it is clear by definition that the cause of death is not obvious, it is not surprising that this entity is becoming increasingly important in modern forensics. In the creation of this conclusions a forensic expert mainly uses heteroanamnestic data, some typical injuries and toxicological examination. In forensic practice, the death of a patient suffering from epilepsy can occur during daily activities (such as driving or diving), which emphasizes the role of forensic medicine ­experts in such cases. Therefore, we conducted a literature review on the topic of sudden and unexpected death in epilepsy, defined terms, and showed the current hypotheses about the mechanism of death, and the role of modern therapeutic ­approaches. In particular, we review the possible forensic implications and the importance of conducting autopsies

Drowning in forensic medicine – an overview and incidence during the 30 years period at the Department of Forensic Medicine and Criminalistics in Rijeka

Prikazom smrti do koje se dolazi utapanjem, čestom nesrećom u čijoj je podlozi asfiksija, pružamo jedinstven pogled na noviju literaturu, te se nadamo kako ćemo čitateljima približiti područje čije je proučavanje na hrvatskom jeziku gotovo nemoguće. Interes za ovu temu možemo objasniti s jedne strane epidemiološkim kretanjima; naime, utapanjem godišnje u svijetu strada velik broj ljudi, naročito djece; a, s druge strane, umiranje utapanjem često obuhvaća spektar najrazličitijih tema iz sudske medicine. Pri pisanju članka trudili smo se raditi jasnu razliku između utopljenika i tijela preminulih koji su izvađeni iz vode, razjasniti slijed patofizioloških zbivanja kod smrti utapanjem, te predstaviti tipične sudskomedicinske nalaze. Uz pregled područja „klasičnog utapanja“ prikazujemo i neke rjeđe a jednako interesantne smrti do kojih dolazi utapanjem. Uz činjenice navedene u međunarodnoj literaturi donosimo i podatke do kojih smo došli analizom dokumentacije prikupljene na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Rijeci.With an overview of deaths by drowning - a common accident based on asphyxia, we bring a unique perspective at the newer literature, bearing in mind our students, who we hope to bring closer to this obscure and hardly accessible topic. An interest in this topic can be explained, on the one hand, by epidemiology; namely, each year a large number of people, especially children dies in water; and, on the other hand, deaths by drowning often involve a spectrum of various topics from forensic medicine. While writing this article, we tried to make a clear distinction between drowned and bodies retrieved from water, to clarify the pathophysiological sequence of events of death by drowning, and present typical pathoanatomical findings. In addition to the "classic drowning", we also show some lesser and equally interesting deaths involving submersion in water. Along with the facts listed in the international literature, we also bring the data that we have collected through the thirty-year documentation, which will make our work more interesting and valuable

NONALCOHOLIC FATTY LIVER DISEASE – A MULTISYSTEM DISEASE?

S porastom incidencije debljine i metaboličkog sindroma raste i incidencija nealkoholne masne bolesti jetre (engl. nonalcoholic fatty liver disease – NAFLD). Osim što ovi bolesnici imaju znatan rizik od progresije u terminalni stadij kronične bolesti jetre, poznato je da imaju i povećan rizik od razvoja hepatocelularnog karcinoma. S druge strane, posljednjih godina sve je veći broj publikacija koje govore u prilog tomu da NAFLD nije samo bolest ograničena na jetru, nego je udružena s nizom izvanjetrenih bolesti i stanja, a najčešće s kardiovaskularnim bolestima, kroničnom bubrežnom bolesti i šećernom bolesti tipa II. Posljedično, NAFLD je postao rastući javnozdravstveni problem. Brojni supspecijalisti, kao i liječnici obiteljske medicine trebali bi biti svjesni navedenih potencijalnih izvanjetrenih manifestacija NAFLD-a s obzirom na dostupnost brojnih metoda za probir u kliničkoj praksi. Navedeno je važno kako bi se potencijalne izvanjetrene manifestacije NAFLD-a detektirale u ranim stadijima, a time i prevenirala ili barem usporila progresija pojedinih bolesti.With the increasing incidence of obesity and metabolic syndrome the incidence of nonalcoholic fatty liver ­disease (NAFLD) is increasing as well. These patients have a significant risk of progression to the end-stage liver disease, but also these patients are at increased risk of developing hepatocellular carcinoma. In recent years there is a growing ­number of publications that support the idea that NAFLD is not just a disease that is limited to the liver, but is associated with a number of extrahepatic manifestations. For example, NAFLD increases the risk of type 2 diabetes mellitus, cardiovascular diseases and chronic kidney disease. Consequently NAFLD has become a growing public health problem. A number of sub-specialists as well as primary care physicians should be aware of these potential extrahepatic associations, given the availability of numerous methods for screening in clinical practice. The above approach is important in order to recognize potentially modifiable events in the early stages, and thus manage them and at least prevent the progression of certain diseases

EXPRESSION OF HEAT SHOCK PROTEIN HSP60 AND TLR2 AND TLR4 RECEPTORS IN THE MYOCARD OF THE HEART WITH LEFT VENTRICULAR HYPERTROPHY

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je bio utvrditi dolaze li do pojačanog izražaja HSP60, TLR2 i TLR4 kod ljudi s patološki uvećanom lijevom srčanom klijetkom i na taj način doprinijeti rasvjetljavanju molekulskih zbivanja tijekom hipertrofije srčanog mišića te inicijalnih procesa uključenih u patogenezu njenih posljedica. Takvo bi istraživanje dokazalo da je stečena hipertrofija lijeve klijetke čovjeka posredovana humoralnom imunosti, što se do sada samo pretpostavljalo, budući da su dosadašnje studije na tu temu rađene isključivo na životinjskim modelima. Materijali i metode: U tu svrhu izvršene su analize imunohistokemijskog izražaja na uzorcima tkiva srčanog mišića dobivenima tijekom obdukcija ljudi u kojih je hipertrofija lijeve klijetke bila jedini patološki nalaz i kod kojih je kao neposredni uzrok smrti određena iznenadna srčana smrt. Uzorci iz kontrolne skupine dobiveni su od ispitanika kod kojih histološki nije pronađena srčana patologija, a koji su umrli nasilnom smrću (nesretni slučaj ili samoubojstvo). Za ispitivanje translokacije HSP60 korištena je dvostruka imunoflorescencija, dok je interakcija HSP60 i TLR2/4 dokazivana testom neposrednog vezivanja (PLA). Rezultati: Rezultati su pokazali značajno veći izražaj HSP60, TLR2 i TLR4 u hipertrofičnom srčanom mišiću u usporedbi s normalnim. Nadalje, u hipertrofičnim smo kardiomiocitima pronašli membransku translokaciju HSP60 i znakove interakcija HSP60/TLR. Korelacijska je analiza pokazala vrlo značajne međukorelacije između kvantificiranih vrijednosti intenziteta imunohistokemijskog bojenja HSP60, TLR2 i TLR4 kod ispitanika s hipertrofijom lijeve klijetke, dok u kontrolnoj skupini rezultati nisu pokazali značajne korelacije. Rezultati dobiveni PLA analizom jasno su pokazali da se HSP60 u hipertrofičnom srčanom mišiću veže za TLR2 i TLR4. Zaključci: Između sekundarno hipertrofiranog i normalnoga srčanog mišića lijeve srčane klijetke čovjeka postoje razlike u izražaju HSP60, TLR2 i TLR4. Osim toga, dobiveni podatci ukazuju na važnu potpornu ulogu HSP60 u adaptivnom rastu kardiomiocita, dok istodobna indukcija TLR2 i TLR4 predlaže interakcije HSP60-TLR kao rana molekulska zbivanja kod sekundarne hipertrofije lijeve klijetke.Objectives: The study aimed to determine whether HSP60, TLR2 and TLR4 are overexpressed in people with pathologically enlarged left ventricles and thus contribute to the elucidation of molecular events during myocardial hypertrophy and the initial processes involved in its pathogenesis. Such research would prove that acquired left ventricular hypertrophy is mediated by humoral immunity, which has so far only been hypothesized, given that previous studies on this topic have been done exclusively on animal models. Material and methods: For this reason, immunohistochemical expression analyzes were performed on myocardial tissue samples acquired during autopsies of people in whom left ventricular hypertrophy was the only pathological finding and in whom sudden cardiac death was determined as the immediate cause of death. Samples from the control group were obtained from subjects who were not found to have cardiac pathology and who died a violent death (accident or suicide). Double immunofluorescence was used to examine the HSP60 translocation, while the interaction of HSP60 and TLR2/4 was demonstrated by a direct ligation test (PLA). Results: The results showed significantly higher expression of HSP60, TLR2, and TLR4 in the hypertrophic myocardium compared to the normal myocardium. Moreover, we found HSP60/TLR interactions in hypertrophic cardiomyocytes. Correlation analysis showed very significant intercorrelations between quantified values of HSP60, TLR2, and TLR4 immunohistochemical intensities in subjects with left ventricular hypertrophy while in the control group the results showed no significant correlations. The results obtained by PLA analysis clearly showed that HSP60 in hypertrophic myocardium binds to TLR2 and TLR4. Conclusion: There are differences in the expression of HSP60, TLR2, and TLR4 between the secondary hypertrophied myocardium and the normal left ventricular myocardium. In addition, the data obtained indicate an important supporting role of HSP60 in adaptive cardiomyocyte growth, while concomitant induction of TLR2 nad TLR4 suggests HSP-TLR interactions as early molecular events in secondary left ventricular hypertrophy

EXPRESSION OF HEAT SHOCK PROTEIN HSP60 AND TLR2 AND TLR4 RECEPTORS IN THE MYOCARD OF THE HEART WITH LEFT VENTRICULAR HYPERTROPHY

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je bio utvrditi dolaze li do pojačanog izražaja HSP60, TLR2 i TLR4 kod ljudi s patološki uvećanom lijevom srčanom klijetkom i na taj način doprinijeti rasvjetljavanju molekulskih zbivanja tijekom hipertrofije srčanog mišića te inicijalnih procesa uključenih u patogenezu njenih posljedica. Takvo bi istraživanje dokazalo da je stečena hipertrofija lijeve klijetke čovjeka posredovana humoralnom imunosti, što se do sada samo pretpostavljalo, budući da su dosadašnje studije na tu temu rađene isključivo na životinjskim modelima. Materijali i metode: U tu svrhu izvršene su analize imunohistokemijskog izražaja na uzorcima tkiva srčanog mišića dobivenima tijekom obdukcija ljudi u kojih je hipertrofija lijeve klijetke bila jedini patološki nalaz i kod kojih je kao neposredni uzrok smrti određena iznenadna srčana smrt. Uzorci iz kontrolne skupine dobiveni su od ispitanika kod kojih histološki nije pronađena srčana patologija, a koji su umrli nasilnom smrću (nesretni slučaj ili samoubojstvo). Za ispitivanje translokacije HSP60 korištena je dvostruka imunoflorescencija, dok je interakcija HSP60 i TLR2/4 dokazivana testom neposrednog vezivanja (PLA). Rezultati: Rezultati su pokazali značajno veći izražaj HSP60, TLR2 i TLR4 u hipertrofičnom srčanom mišiću u usporedbi s normalnim. Nadalje, u hipertrofičnim smo kardiomiocitima pronašli membransku translokaciju HSP60 i znakove interakcija HSP60/TLR. Korelacijska je analiza pokazala vrlo značajne međukorelacije između kvantificiranih vrijednosti intenziteta imunohistokemijskog bojenja HSP60, TLR2 i TLR4 kod ispitanika s hipertrofijom lijeve klijetke, dok u kontrolnoj skupini rezultati nisu pokazali značajne korelacije. Rezultati dobiveni PLA analizom jasno su pokazali da se HSP60 u hipertrofičnom srčanom mišiću veže za TLR2 i TLR4. Zaključci: Između sekundarno hipertrofiranog i normalnoga srčanog mišića lijeve srčane klijetke čovjeka postoje razlike u izražaju HSP60, TLR2 i TLR4. Osim toga, dobiveni podatci ukazuju na važnu potpornu ulogu HSP60 u adaptivnom rastu kardiomiocita, dok istodobna indukcija TLR2 i TLR4 predlaže interakcije HSP60-TLR kao rana molekulska zbivanja kod sekundarne hipertrofije lijeve klijetke.Objectives: The study aimed to determine whether HSP60, TLR2 and TLR4 are overexpressed in people with pathologically enlarged left ventricles and thus contribute to the elucidation of molecular events during myocardial hypertrophy and the initial processes involved in its pathogenesis. Such research would prove that acquired left ventricular hypertrophy is mediated by humoral immunity, which has so far only been hypothesized, given that previous studies on this topic have been done exclusively on animal models. Material and methods: For this reason, immunohistochemical expression analyzes were performed on myocardial tissue samples acquired during autopsies of people in whom left ventricular hypertrophy was the only pathological finding and in whom sudden cardiac death was determined as the immediate cause of death. Samples from the control group were obtained from subjects who were not found to have cardiac pathology and who died a violent death (accident or suicide). Double immunofluorescence was used to examine the HSP60 translocation, while the interaction of HSP60 and TLR2/4 was demonstrated by a direct ligation test (PLA). Results: The results showed significantly higher expression of HSP60, TLR2, and TLR4 in the hypertrophic myocardium compared to the normal myocardium. Moreover, we found HSP60/TLR interactions in hypertrophic cardiomyocytes. Correlation analysis showed very significant intercorrelations between quantified values of HSP60, TLR2, and TLR4 immunohistochemical intensities in subjects with left ventricular hypertrophy while in the control group the results showed no significant correlations. The results obtained by PLA analysis clearly showed that HSP60 in hypertrophic myocardium binds to TLR2 and TLR4. Conclusion: There are differences in the expression of HSP60, TLR2, and TLR4 between the secondary hypertrophied myocardium and the normal left ventricular myocardium. In addition, the data obtained indicate an important supporting role of HSP60 in adaptive cardiomyocyte growth, while concomitant induction of TLR2 nad TLR4 suggests HSP-TLR interactions as early molecular events in secondary left ventricular hypertrophy

EXPRESSION OF HEAT SHOCK PROTEIN HSP60 AND TLR2 AND TLR4 RECEPTORS IN THE MYOCARD OF THE HEART WITH LEFT VENTRICULAR HYPERTROPHY

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je bio utvrditi dolaze li do pojačanog izražaja HSP60, TLR2 i TLR4 kod ljudi s patološki uvećanom lijevom srčanom klijetkom i na taj način doprinijeti rasvjetljavanju molekulskih zbivanja tijekom hipertrofije srčanog mišića te inicijalnih procesa uključenih u patogenezu njenih posljedica. Takvo bi istraživanje dokazalo da je stečena hipertrofija lijeve klijetke čovjeka posredovana humoralnom imunosti, što se do sada samo pretpostavljalo, budući da su dosadašnje studije na tu temu rađene isključivo na životinjskim modelima. Materijali i metode: U tu svrhu izvršene su analize imunohistokemijskog izražaja na uzorcima tkiva srčanog mišića dobivenima tijekom obdukcija ljudi u kojih je hipertrofija lijeve klijetke bila jedini patološki nalaz i kod kojih je kao neposredni uzrok smrti određena iznenadna srčana smrt. Uzorci iz kontrolne skupine dobiveni su od ispitanika kod kojih histološki nije pronađena srčana patologija, a koji su umrli nasilnom smrću (nesretni slučaj ili samoubojstvo). Za ispitivanje translokacije HSP60 korištena je dvostruka imunoflorescencija, dok je interakcija HSP60 i TLR2/4 dokazivana testom neposrednog vezivanja (PLA). Rezultati: Rezultati su pokazali značajno veći izražaj HSP60, TLR2 i TLR4 u hipertrofičnom srčanom mišiću u usporedbi s normalnim. Nadalje, u hipertrofičnim smo kardiomiocitima pronašli membransku translokaciju HSP60 i znakove interakcija HSP60/TLR. Korelacijska je analiza pokazala vrlo značajne međukorelacije između kvantificiranih vrijednosti intenziteta imunohistokemijskog bojenja HSP60, TLR2 i TLR4 kod ispitanika s hipertrofijom lijeve klijetke, dok u kontrolnoj skupini rezultati nisu pokazali značajne korelacije. Rezultati dobiveni PLA analizom jasno su pokazali da se HSP60 u hipertrofičnom srčanom mišiću veže za TLR2 i TLR4. Zaključci: Između sekundarno hipertrofiranog i normalnoga srčanog mišića lijeve srčane klijetke čovjeka postoje razlike u izražaju HSP60, TLR2 i TLR4. Osim toga, dobiveni podatci ukazuju na važnu potpornu ulogu HSP60 u adaptivnom rastu kardiomiocita, dok istodobna indukcija TLR2 i TLR4 predlaže interakcije HSP60-TLR kao rana molekulska zbivanja kod sekundarne hipertrofije lijeve klijetke.Objectives: The study aimed to determine whether HSP60, TLR2 and TLR4 are overexpressed in people with pathologically enlarged left ventricles and thus contribute to the elucidation of molecular events during myocardial hypertrophy and the initial processes involved in its pathogenesis. Such research would prove that acquired left ventricular hypertrophy is mediated by humoral immunity, which has so far only been hypothesized, given that previous studies on this topic have been done exclusively on animal models. Material and methods: For this reason, immunohistochemical expression analyzes were performed on myocardial tissue samples acquired during autopsies of people in whom left ventricular hypertrophy was the only pathological finding and in whom sudden cardiac death was determined as the immediate cause of death. Samples from the control group were obtained from subjects who were not found to have cardiac pathology and who died a violent death (accident or suicide). Double immunofluorescence was used to examine the HSP60 translocation, while the interaction of HSP60 and TLR2/4 was demonstrated by a direct ligation test (PLA). Results: The results showed significantly higher expression of HSP60, TLR2, and TLR4 in the hypertrophic myocardium compared to the normal myocardium. Moreover, we found HSP60/TLR interactions in hypertrophic cardiomyocytes. Correlation analysis showed very significant intercorrelations between quantified values of HSP60, TLR2, and TLR4 immunohistochemical intensities in subjects with left ventricular hypertrophy while in the control group the results showed no significant correlations. The results obtained by PLA analysis clearly showed that HSP60 in hypertrophic myocardium binds to TLR2 and TLR4. Conclusion: There are differences in the expression of HSP60, TLR2, and TLR4 between the secondary hypertrophied myocardium and the normal left ventricular myocardium. In addition, the data obtained indicate an important supporting role of HSP60 in adaptive cardiomyocyte growth, while concomitant induction of TLR2 nad TLR4 suggests HSP-TLR interactions as early molecular events in secondary left ventricular hypertrophy