Dental Hypersensitivity as a Consequence of the Initial Course of Periodontal Treatment

Preosjetljivost dentina često je i bolno patološko stanje koje se javlja kao posljedica različitih provokacijskih čimbenika. Dentinska preosjetljivost očituje se kratkom i jakom boli koja se javlja u području ogoljela dentina kao odgovor na tipične stimuluse, kao što su: toplotni, evaporativni, taktilni, osmotski, ili kemijski, a koji se ne mogu pripisati ni jednom drugom obliku dentalnoga defekta ili dentalne patologije. (Addy M, 2002). To patološko stanje još uvijek nije potpuno razjašnjeno, ali ga treba razlikovati od boli kod zubnoga karijesa, boli kod oštećenih zuba, frakturiranih restauracija, nedovoljnoga zubnog zatvora te palatogingivnih fisura i udubina. Jedina sličnost s dentinskom preosjetljivošću jest osjetljivost zuba koja se javlja nakon profesionalne inicijalne parodontalne terapije. Čestoća dentinske preosjetljivosti varira od 3 - 57% (Verzak Ž et al. 1998, Ress JS 2000), a preosjetljivost u sklopu parodontalnih bolesti može doseći znantno veći postotak (72 - 98% (Chabanski MB et al 1996). U studiju je bilo uključeno 60 slučajno odabranih pacijenata, liječenih na klinikama našega fakulteta. Pacijenti su podijeljeni u 4 skupine prema stanju parodontalnog zdravlja. Dentalna preosjetljivost bila je ispitana s pomoću taktilne osjetljivosti, osjetljivosti na hladan zrak i vodu, prije i poslije inicijalnog parodontalnog tretmana, koji je obavljen ultrazvukom. Stupanj boli izražavan je vrijednošću od 0 - 3 (0- nema boli, 1 - blaga osjetljivost, 2 - umjerena osjetljivost, 3 - jaka bol. Preosjetljivost zuba bila je najizražene bez obzira na vrstu provokacijskoga čimbenika bol postupno smanjivala krajem prvoga tjedna. Upotreba ultrazvuka u terapiji parodontalnih bolesti može izazvti preosjetljivost zuba. Služeći se različitim provokacijskim čimbenicima utija ako se kao provokacijski čimbenik upotrebljavao hladan zrak. Također je ustanovljeno da svrdili smo da je hladan zrak izazivao naj jaču osjetljivost. Bol se obično javljala neposredno nakon uporabe ultrazvuka, ali je trajanje boli bilo razmjerno kratko.Dentin hypersensitivity is a common and painful condition, wich can occur on different kinds of provocation factors. Dental hypersensitivitiy is characterized by short sharp pain arising from exposed dentine in response to stimuli typically thermal, evaporative, tactile, osmotic or chemical and wich cannot be ascribed to any other form of dental defect or pathology (Addy M, 2002). Until today this pathological condition is still unclear but should be deffered from dental caries, chipped teeth, fractured restorations, marginal leakage around restoration, palatogingival fissures and grooves. The only similarity to the dentin hypersensitivity is teeth sensitivity, wich follows the professional initial course of periodontal therapy. The frequency of dentin hypersensitivity varies from 3 - 57% (Verzak Ž et al, 1998, Ress JS 2000), while sensitivity in periodontal diseases could reach a higher percentage: 72-98% (Chabanski MB et al 1996). 60 randomly selected patients from our Clinic were included in the study. All patients were divided into 4 groups according to the grade of pathological periodontal condition. Dental hypersensitivity was investigated by tactile and by cold air/water provocation factors before and after initial periodontal treatment using ultrsound scaling. Pain was scored by 0 - 3 scoring system ( 0 - no pain, 1 - mild pain, 2 - moderate pain, 3 - severe pain). Teeth hypersensitivity was most pronounced if cold air was used as the provocative factor. Regardless of the sort of provocative factor the pain subsided gradually within one week. Ultrasound usage in periodontal treatment may cause teeth hypersensitivity. The hypersensitivity was provoked by mechanical od psysical provocative factors. The most painful sensation was related to cold air. The pain started early after treatment and lasted for a relatively short period of time

Clinical Characteristics of TMJD in a Kuwaiti Population

Poremećaji temporomandibularnih zglobova manifestiraju se znacima i simptomima koji ne zahvaćaju samo čeljusne zglobove nego i žvačnu muskulaturu i okolna tkiva. Najčešći znaci i simptomi jesu: bol u zglobovima i mišićima, poremećaji mandibularnih kretnji, zvučne senzacije, hipertrofija žvačnih mišića, glavobolja i vrtoglavica. Ranija su istraživanja pokazala da 70% stanovniπtva ima bar jedan znak ili simptom poremećaja temporomandibularnih zglobova. No to je klinički potvrđeno kod samo 38% slučajeva (Mc Neill 1993, Nouralach H et al 1998). U naše istraživanje uključili smo 144 pacijenta s poremećajima u području temporomandibularnih zglobova (102 žene i 42 muškarca). Pacijenti su bili podijeljeni u dvije skupine: lokalno stanovništvo (60,4%) i stranci (39,6%). Od ukupnoga broja pacijenata šezdeset četiri postotka žalilo se na smetnje pri otvaranju usta. No klinički je potvrđeno da takve smetnje ima samo 37,5% naših slučajeva. Zvučne senzacije bile su čest nalaz, koji je klinički potvrđen kao škljocanje u 88% slučajeva i kao krepoitacije u 11,2% pacijenata. Razmjerno mali broj pacijenata imao je bruksizam (12,5%), a artritis 11,1%. Mi smo također utvrdili da je glavobolja u oboljelih ispitanika bila čest klinički simptom (50,2%). Glavni znaci i simptomi poremećaja temporomandibularnih zglobova utvrđeni su u objema skupinama ispitanika. Žene su se češće žalile na bol u zglobu, zvučne senzacije i glavobolju nego muškarci. Lokalno stanovništvo je češće bolovalo od poremećaja temporomandibularnih zglobova nego stranci.Different signs and symptoms both in TMJ itself and masticator muscles and surrounding tissues clinically manifest temporomandibular joint disorders (TMJD). The most common signs and symptoms are muscles and joint pain, mandibular movement disturbance, sound sensations, masticator muscle hypertrophy, headache and dizziness. Previous investigations revealed that 70% of the population complain of having at least one of these signs and symptoms, of which 38% have been clinically proved (Mc Neill 1993, Nouralach H et al 1998). Patients and Methods: TMJD was investigated in 144 patients (female = 102, male = 42). Patients were devided into two groups: local inhabitants (60.4%) and expatriates (39.6%). Sixty-four and half percent (64.5%) of our patients complained of having mouth opening disturbance, which was clinically confirmed in only 37.5% of cases. Sound sensation was a very common sign, clinically confirned as a click in 88% and as crepitation in 11.2%. A relatively small number of patients had bruxism (12.5%), and arthritis (11.1%). We also found headache as a common clinical symptom (50.2%). The main common signs and symptoms of TMJD were positive in both local and expatriate inhabitants. Females suffered more frequently than males, complaining of pain, sound sensation and headache. Local inhabitants had more frequent TMJD

Guided Bone Regeneration with Application of Titanium Membrane (Clinical experience)

U implantologiji i parodontologiji se u svrhu kontrole regeneracije koštanoga tkiva rabe resorptivne i neresorptivne membrane.U ovome radu prikazana su iskustva dobivena uporabom neresorptivne titan neperforirane membrane. U slučajevima velikih koštanih defekata s namjerom ugradnje usadaka “Paraplant 2000” simultano smo upotrebljavali titan membrane kako bi se dobio koštani volumen odmah nakon ugradnje usadka u defekt. Fiksacija titan membrane provedena je s pomoću “Currasan” seta. Kod obrađenih i prikazanih slučajeva ustanovili smo opsežnu koštanu regeneraciju nakon 75 dana. Time i opravdanost uporabe titan membrane.Resorbable and non-resorbable membranes are used in implantology and periodontology for guided bone regeneration. This paper shows experience that has been gained from using non-resorbable titanium non-perforated membrane. In case of large bone defects with intention to place an implant “Paraplant 2000” we simultaneously use titanium membrane for building up bone volume immediately after positioning implant into the defect. Fixation of titanium membrane has been performed with “Currasan” fixation set. In the processed and presented cases we have determined significant volume of bone regeneration after 75 days which validate application of titanium membrane

Assessment of the Patient\u27s Education and Motivation in the Maintaince of Oral Hygiene

Zadovoljavajuća oralna higijena je conditio sine qua non u prevenciji karijesa i parodontnih bolesti. Prihvaćanje informacija za održavanje oralne higijene ovisi o više čimbenika među kojima su: pacijentova dob, stupanj naobrazbe, inteligencija, druπtveno-ekonomski status itd. Prijašnje studije su utvrdile da se gotovo 50% ljudi u održavanju oralne higijene služi samo četkicom (Karihovski B et al., 2001). Malendijk B et al 1995. Koivusilt A et al. 2003, pokazali su da ljudi s nižim stupnjem naobrazbe rijetko ili nikako ne čiste svoje zube. Ukupno 117 slučajno odabranih pacijenata koji su liječeni na klinikama Stomatološkog fakulteta uključeno je u ovu studiju. Svi pacijenti su uredno ispunili upitnik koji je posebno pripremljen za tu prigodu. Najveći dio pacijenata u našoj studiji imali su visoku i srednju školsku naobrazbu (33,3%, odnosno 43,6%). Visok postotak ispitanika već je prije dobio upute kako održavati oralnu higijenu i to od: stomatologa i medija 63,8%, stomatologa i laika 54,6%, dok je stomatolog sa stomatološkom sestrom bio zastupljen u 47 % slučajeva. Više od 61% ispitanika smatra da je dobilo dovoljno uputa u održavanju oralne higijene i da ih nije potrebno ponavljati. Ispitanici su upotrebljavali samo četkicu za zube u održavanju higijene usta u 50% slučajeva. Najveći broj pacijenata koristio se je četkicom dva puta na dan (79,5%), a četkicu pacijenti najčešće mijenjaju unutar tri mjeseca. U slučaju kada nastane neki stomatološki problem jedna četvrtina pacijenata odgađa intervenciju. Dobiveni su rezultati pokazali da je održavanje oralne higijene u naših pacijenata bilo na zadovoljavajućem stupnju. Ovakav rezultat mogao bi proizlaziti iz visoke opće razine naobrazbe naših ispitanika i iz već prije dobivenih naputaka kako održavati oralnu higijenu.Good oral hygiene is conditio sine qua non in prevention of dental caries and periodontal diseases. The acceptance of obtained information related to maintain good oral hygiene depends on several factors such as: age, educational level, personal skill, socioeconomic level etc. Previous studies revealed that almost 50 % of the general population use a toothbrush only to maintain their oral hygiene (Karihovski B et al., 2001). Malendijk B et al 1995, Koivulsit A et al., 2003, showed that people with a lower level of general education very rarely, or not at all, brush their teeth. A total of 117 randomly selected patients who attend the Clinics at our Faculty was enrolled in our study. All of them agreed to fulfill the questionaire designed by the investigators. The majority of our patients were highly educated (high school and university degree; 33.3 % and 43.6% respectively). A high percentage of the investigated patients were already educated in oral hygiene through their dentist and media (63.8%), dentist and non-preofessionals (54.6%) and dentist and dental nursing stuff in 47% of cases. A relatively high percentage (61.5%) of the investigated patients consider that there is no need for additional instructions related to oral hygiene. More than 50% of our cases only use toothbrush in their oral hygiene. The frequency of brushing the teeth was twice daily in the majority of the investigated patients, while replacements of an old toothbrush with a new one within a period of 3 months was in 79.5% of cases. One quater of the investigated patients who suffer from some kind of dental problem do not ask immediately for dental intervention. Our results have shown that the level of maintenanace of oral hygiene is rather high. Such results could be related to the high level of general education of the subjects enrolled in the study, and previously obtained education in oral hygiene

Clinical Characteristics of TMJD in a Kuwaiti Population

Poremećaji temporomandibularnih zglobova manifestiraju se znacima i simptomima koji ne zahvaćaju samo čeljusne zglobove nego i žvačnu muskulaturu i okolna tkiva. Najčešći znaci i simptomi jesu: bol u zglobovima i mišićima, poremećaji mandibularnih kretnji, zvučne senzacije, hipertrofija žvačnih mišića, glavobolja i vrtoglavica. Ranija su istraživanja pokazala da 70% stanovniπtva ima bar jedan znak ili simptom poremećaja temporomandibularnih zglobova. No to je klinički potvrđeno kod samo 38% slučajeva (Mc Neill 1993, Nouralach H et al 1998). U naše istraživanje uključili smo 144 pacijenta s poremećajima u području temporomandibularnih zglobova (102 žene i 42 muškarca). Pacijenti su bili podijeljeni u dvije skupine: lokalno stanovništvo (60,4%) i stranci (39,6%). Od ukupnoga broja pacijenata šezdeset četiri postotka žalilo se na smetnje pri otvaranju usta. No klinički je potvrđeno da takve smetnje ima samo 37,5% naših slučajeva. Zvučne senzacije bile su čest nalaz, koji je klinički potvrđen kao škljocanje u 88% slučajeva i kao krepoitacije u 11,2% pacijenata. Razmjerno mali broj pacijenata imao je bruksizam (12,5%), a artritis 11,1%. Mi smo također utvrdili da je glavobolja u oboljelih ispitanika bila čest klinički simptom (50,2%). Glavni znaci i simptomi poremećaja temporomandibularnih zglobova utvrđeni su u objema skupinama ispitanika. Žene su se češće žalile na bol u zglobu, zvučne senzacije i glavobolju nego muškarci. Lokalno stanovništvo je češće bolovalo od poremećaja temporomandibularnih zglobova nego stranci.Different signs and symptoms both in TMJ itself and masticator muscles and surrounding tissues clinically manifest temporomandibular joint disorders (TMJD). The most common signs and symptoms are muscles and joint pain, mandibular movement disturbance, sound sensations, masticator muscle hypertrophy, headache and dizziness. Previous investigations revealed that 70% of the population complain of having at least one of these signs and symptoms, of which 38% have been clinically proved (Mc Neill 1993, Nouralach H et al 1998). Patients and Methods: TMJD was investigated in 144 patients (female = 102, male = 42). Patients were devided into two groups: local inhabitants (60.4%) and expatriates (39.6%). Sixty-four and half percent (64.5%) of our patients complained of having mouth opening disturbance, which was clinically confirmed in only 37.5% of cases. Sound sensation was a very common sign, clinically confirned as a click in 88% and as crepitation in 11.2%. A relatively small number of patients had bruxism (12.5%), and arthritis (11.1%). We also found headache as a common clinical symptom (50.2%). The main common signs and symptoms of TMJD were positive in both local and expatriate inhabitants. Females suffered more frequently than males, complaining of pain, sound sensation and headache. Local inhabitants had more frequent TMJD

Dental Hypersensitivity as a Consequence of the Initial Course of Periodontal Treatment

Preosjetljivost dentina često je i bolno patološko stanje koje se javlja kao posljedica različitih provokacijskih čimbenika. Dentinska preosjetljivost očituje se kratkom i jakom boli koja se javlja u području ogoljela dentina kao odgovor na tipične stimuluse, kao što su: toplotni, evaporativni, taktilni, osmotski, ili kemijski, a koji se ne mogu pripisati ni jednom drugom obliku dentalnoga defekta ili dentalne patologije. (Addy M, 2002). To patološko stanje još uvijek nije potpuno razjašnjeno, ali ga treba razlikovati od boli kod zubnoga karijesa, boli kod oštećenih zuba, frakturiranih restauracija, nedovoljnoga zubnog zatvora te palatogingivnih fisura i udubina. Jedina sličnost s dentinskom preosjetljivošću jest osjetljivost zuba koja se javlja nakon profesionalne inicijalne parodontalne terapije. Čestoća dentinske preosjetljivosti varira od 3 - 57% (Verzak Ž et al. 1998, Ress JS 2000), a preosjetljivost u sklopu parodontalnih bolesti može doseći znantno veći postotak (72 - 98% (Chabanski MB et al 1996). U studiju je bilo uključeno 60 slučajno odabranih pacijenata, liječenih na klinikama našega fakulteta. Pacijenti su podijeljeni u 4 skupine prema stanju parodontalnog zdravlja. Dentalna preosjetljivost bila je ispitana s pomoću taktilne osjetljivosti, osjetljivosti na hladan zrak i vodu, prije i poslije inicijalnog parodontalnog tretmana, koji je obavljen ultrazvukom. Stupanj boli izražavan je vrijednošću od 0 - 3 (0- nema boli, 1 - blaga osjetljivost, 2 - umjerena osjetljivost, 3 - jaka bol. Preosjetljivost zuba bila je najizražene bez obzira na vrstu provokacijskoga čimbenika bol postupno smanjivala krajem prvoga tjedna. Upotreba ultrazvuka u terapiji parodontalnih bolesti može izazvti preosjetljivost zuba. Služeći se različitim provokacijskim čimbenicima utija ako se kao provokacijski čimbenik upotrebljavao hladan zrak. Također je ustanovljeno da svrdili smo da je hladan zrak izazivao naj jaču osjetljivost. Bol se obično javljala neposredno nakon uporabe ultrazvuka, ali je trajanje boli bilo razmjerno kratko.Dentin hypersensitivity is a common and painful condition, wich can occur on different kinds of provocation factors. Dental hypersensitivitiy is characterized by short sharp pain arising from exposed dentine in response to stimuli typically thermal, evaporative, tactile, osmotic or chemical and wich cannot be ascribed to any other form of dental defect or pathology (Addy M, 2002). Until today this pathological condition is still unclear but should be deffered from dental caries, chipped teeth, fractured restorations, marginal leakage around restoration, palatogingival fissures and grooves. The only similarity to the dentin hypersensitivity is teeth sensitivity, wich follows the professional initial course of periodontal therapy. The frequency of dentin hypersensitivity varies from 3 - 57% (Verzak Ž et al, 1998, Ress JS 2000), while sensitivity in periodontal diseases could reach a higher percentage: 72-98% (Chabanski MB et al 1996). 60 randomly selected patients from our Clinic were included in the study. All patients were divided into 4 groups according to the grade of pathological periodontal condition. Dental hypersensitivity was investigated by tactile and by cold air/water provocation factors before and after initial periodontal treatment using ultrsound scaling. Pain was scored by 0 - 3 scoring system ( 0 - no pain, 1 - mild pain, 2 - moderate pain, 3 - severe pain). Teeth hypersensitivity was most pronounced if cold air was used as the provocative factor. Regardless of the sort of provocative factor the pain subsided gradually within one week. Ultrasound usage in periodontal treatment may cause teeth hypersensitivity. The hypersensitivity was provoked by mechanical od psysical provocative factors. The most painful sensation was related to cold air. The pain started early after treatment and lasted for a relatively short period of time