Uloga pozitivnih emocija u igri i istraživanju

The role of emotions is to direct an organism towards a certain set of behavi-ours and/or to allocate the necessary metabolic support for emotion specific actions. Emotions call to mind urges to act in particular way, but positive emotions usually don’t follow this model of so-called “action-tendencies”. In-stead, positive emotions induce changes, first of all, in cognitive activity, and changes in physical activity can follow. Fredrickson (2001) proposes the bro-ad-and-built theory which describes how positive emotions function. Accor-ding to this theory, positive emotions broaden persons’ momentary thought– action repertoires, in other words, they widen the amount of the thoughts and actions that come to person’s mind. This serves to build enduring personal resources, ranging from physical and intellectual ones to social and psycho-logical. In this paper, focus is put on role of emotions in play and explorative behaviour. Although play and exploration are often put in the same category, there are distinct emotional systems in charge of them. Play usually occurs when organism is in a safe environment and relatively happy state, while exploration occurs when organism experiences change in environment and is connected with more neutral state and feeling of anticipation. When organism is in positive emotional state, amount of the thoughts and actions that come to person’s mind is widened, so they are more ready to exercise new behaviours which in the end leads to new skills. Exploration occurs when organism is in mildly negative or neutral state, so then organism behaves more stereotyped and is less possible that it will exercise novel behaviours.Uloga emocija je da u organizmu pobude određeni set ponašanja i/ili da osiguraju potporu metabolizma za ponašanje povezano s emocijama. Emocije obično pobuđuju potrebu djelovanja na određeni način, no pozitivne emocije ne slijede ovaj model „akcijskih tendencija“. Umjesto toga, pozitivne emocije izazivaju promjene, prvenstveno, u kognitivnoj aktivnosti, a promjene u tjelesnoj aktivnosti mogu uslijediti. Fredrickson (2001) predlaže teoriju “proširenja i izgradnje” koja opisuje funkcioniranje pozitivnih emocija. Prema toj teoriji pozitivne emocije proširuju repertoar mišljenja i ponašanja osobe, ili, drugim riječima, povećavaju količinu misli i akcija koje osobi dolaze na um. To služi izgradnji trajnih osobnih resursa, od fizičkih i intelektualnih do socijalnih i psiholoških. U ovom radu težište je stavljeno na ulogu koju emocije imaju u igri i istraživačkom ponašanju. Iako se igra i istraživanje često stavljaju u istu kategoriju, njima upravljaju potpuno odvojeni emocionalni sustavi. Igra se najčešće javlja kada je organizam u sigurnom okruženju i relativno sretnom stanju, dok se istraživanje javlja nakon promjene u okolini i povezano je s neutralnim osjećajem iščekivanja. Kada je organizam u pozitivnom emocionalnom stanju, količina misli i akcija koje se pobuđuju u umu osobe se povećava. Stoga je osoba spremnija isprobati nova ponašanja što dovodi do razvoja novih sposobnosti. Istraživačko ponašanje se javlja kada je organizam u blago negativnom ili neutralnom stanju zbog čega se više ponaša stereotipno, a manje je otvoren novim tipovima ponašanja

Životni ciljevi i izgaranje kod hrvatskih osnovnoškolskih učitelja: Posrednička uloga osnovnih psiholoških potreba i zanesenosti na poslu

It is well known that teaching profession is one of the most stressful professions. In this study, through the lens of Self‑Determination Theory, we examined the relationship between teachers’ life goals and occupational burnout. Furthermore, it was examined if the work‑related basic psychological needs and flow serve as mediators between the previously mentioned variables. The study involved 476 primary school teachers from different parts of Croatia. Participants had an average of 17 years of work experience and were all females. The study results showed that extrinsic life goals led directly to a higher level of burnout. Intrinsic life goals led to a lower level of burnout indirectly through higher basic psychological needs satisfaction and more frequent flow experiences. The contribution of this paper lies in examining the relationship between the Self‑Determination Theory variables and the concept of flow. Also, the results can be used to change the working conditions so that they support the teachers’ well‑ being.Dobro je poznato da je učiteljska profesija jedna od najstresnijih. U ovom istraživanju smo, unutar Teorije samoodređenja, ispitivali odnos između životnih ciljeva i izgaranja. Također, se ispitivalo služe li temeljne psihološke potrebe povezane s poslom i zanesenost kao medijatori između životnih ciljeva i izgaranja. U istraživanju je sudjelovalo 480 učiteljica osnovnih škola iz različitih dijelova Hrvatske. Sudionice su imale prosječno 17 godina radnog iskustva. Rezultati istraživanja su pokazali da su ekstrinzični životni ciljevi izravno doveli do većeg izgaranja. Intrinzični životni ciljevi dovode do višeg zadovoljenja temeljnih psiholoških potreba i češćih iskustava zanesenosti te tim putem neizravno smanjuju izgaranje na poslu. Doprinos ovog rada leži u objašnjavanju veze između varijabli iz Teorije samoodređenja i koncepta zanesenosti. Također, rezultati se mogu koristiti u poboljšanju uvjeta na poslu tako da potiču dobrobit nastavnika

CHALLENGES OF ONLINE TEACHING DURING THE COVID-19 PANDEMIC

The teaching profession has always been complex and dynamic, but now the challenges are posed to a society as a whole by the COVID-19 pandemic. The purpose of the research was to determine teachers' perceptions of the challenges of conducting online teaching during the COVID-19 pandemic. 413 teachers from Croatia participated in the research. Respondents were distributed according to the level of education at which they work in three groups (primary school teachers - grades 1st to 4th, subject teachers – grades 5th to 8th of primary school, subject teachers - secondary school). According to the results of the research, teachers estimated that difficulties in online teaching generally occur occasionally. There were statistically significant differences in some of the items in the perception of the challenges in online teaching among teachers depending on the level of education at which they work. Still, in general, teachers at all three levels of education experienced approximately the same amount of challenges. More challenges in online teaching have been related to a higher level of burnout and correlated positively with higher numbers of students to teach. Age has been unrelated to challenges in online teaching. Since difficulties in conducting online teaching hinder the educational process, this research could serve as an indicator of problems and an initial step to solving them.

Oprostiti ili ne? Vjerovanja o koristi i šteti od opraštanja, motivacija za opraštanje i dobrobit

The aim of the study was to assess the relationship between beliefs about costs and benefits of forgiveness, motivation to forgive and well-being. Motivation to forgive was measured by TRIM Inventory consisting of three scales – avoidance, revenge and benevolence motivation. Well-being was measured by Life satisfaction scale and PANAS. The scales for measuring beliefs about costs and benefits of forgiveness (CBFS) were specially developed for this study. Two factors of beliefs about benefits of forgiveness (benefits for oneself and benefits for the other/relationship) and two factors of beliefs about costs of forgiveness (failure to protect oneself and failure to educate the offender) were revealed. Results of multiple regression revealed two significant predictors of life satisfaction, belief in benefits of the forgiveness for the other/relationship as positive predictor and failure to protect oneself as cost of forgiveness as negative predictor. Failure to protect oneself and revenge motivation were positive predictors, and belief in benefits of the forgiveness for the other/relationship was negative predictor of negative affect. There were no significant predictors of positive affect. Results suggest that believing in benefits of forgiveness rather than in costs can improve our well-being by increasing life satisfaction and lowering negative affect.Cilj istraživanja bio je ispitati odnos između vjerovanja o koristi i šteti od opraštanja, motivacije za opraštanje i dobrobiti. Motivacija za opraštanje mjerena je TRIM inventarom, koji se sastoji od tri skale – izbjegavanje, osveta i dobronamjernost. Dobrobit je mjerena Skalom životnoga zadovoljstva i PANAS upitnikom pozitivnih i negativnih afekata. Skale za mjerenje vjerovanja o šteti i koristi od opraštanja konstruirane su za potrebe ovog istraživanja. Faktorska analiza rezultirala je dvama faktorima vjerovanja o koristi od opraštanja (korist za sebe i korist za drugu osobu/odnos) i dvama faktorima vjerovanja o šteti od opraštanja (neuspjeh da se zaštitimo i neuspjeh da educiramo osobu koja nas je povrijedila). Provedene su višestruke regresijske analize sa životnim zadovoljstvom, pozitivnim i negativnim afektima kao kriterijskim varijablama te vjerovanjima o šteti i koristi od opraštanja i motivacijom za opraštanje kao prediktorskim varijablama. Značajnim prediktorima životnoga zadovoljstva pokazali su se vjerovanje u korist za drugu osobu/odnos kao pozitivan prediktor i neuspjeh da se zaštitimo kao negativan prediktor. Neuspjeh da se zaštitimo i motivacija za osvetom bili su pozitivni prediktori, dok je korist za odnos bila negativan prediktor negativnih afekata. Nije bilo značajnih prediktora pozitivnih afekata. Rezultati pokazuju da vjerovanja u koristi opraštanja više nego u štetu mogu unaprijediti našu dobrobit povećavajući životno zadovoljstvo i smanjujući negativne afekte

Zadovoljstvo učitelja poslom: uloga agresivnog učeničkog ponašanja i učiteljske povezanosti s učenicima

Glavni cilj rada bio je istražiti ulogu negativnih faktora (agresivno ponašanje učenika i roditelja učenika prema učiteljima) i pozitivnih faktora (povezanost učitelja sa učenicima) u objašnjenju zadovoljstva učitelja s poslom. Uz to, ispitivala se i razlika u agresivnom ponašanju učenika ovisno o nekim sociodemografskim varijablama. Uzorak je obuhvaćao 209 učitelja viših razredaosnovnih škola i srednjih škola iz jedne regije Hrvatske. Rezultati su pokazali da je 54% učitelja iznijelo da je u protekloj školskoj godini barem jednom doživjelo verbalno agresivno ponašanje od strane učenika, dok je fizička agresija prema učiteljima bila vrlo rijetka. Frekvencija učeničkog agresivnog ponašanja veća je u višim razredima osnovne škole nego u srednjim školama. Mlađi učitelji doživljavaju više učeničkog agresivnog ponašanja. Sukladno teoriji samodeterminacije, učiteljska povezanost s učenicima se pokazala važnim pozitivnim prediktorom za objašnjenje učiteljskog zadovoljstva poslom i objasnila je 23% varijance. Sukladno očekivanjima, učenička verbalna agresivnost se također pokazala značajnim negativnim prediktorom za objašnjenje učiteljskog zadovoljstva poslom, no objašnjava relativno maleni dio dodatne varijance (2%.)

Majčino prezaštićivanje i socioemocionalna prilagodba djece s obzirom na spol i dob djeteta

Cilj je ovog istraživanja bio ispitati odnos majčinog prezaštićivanja i socioemocionalne prilagodbe djece. U internetskom istraživanju sudjelovalo je 263 majki iz različitih dijelova Hrvatske koje su procijenile svoju djecu (131 dječak i 126 djevojčica; prosječna dob: M = 5,92). Podatci su prikupljeni Skalom roditeljskog prezaštićivanja (Thomasgard i sur., 1995) i Upitnikom snaga i teškoća (Goodman, 1997). Rezultati su pokazali da je majčino prezaštićivanje povezano s više eksternaliziranih i internaliziranih teškoća te s manje prosocijalnog ponašanja djece. Zatim, pokazalo se da su prezaštićivanju sklone manje obrazovane majke mlađe djece, dok ne postoji povezanost prezaštićivanja s brojem djece u obitelji i poteškoćama pri dobivanju djeteta. Naposljetku, pokazalo se da je kod dječaka jača povezanost majčinog prezaštićivanja i internaliziranih teškoća nego kod djevojčica

Majčino prezaštićivanje i socioemocionalna prilagodba djece s obzirom na spol i dob djeteta

Cilj je ovog istraživanja bio ispitati odnos majčinog prezaštićivanja i socioemocionalne prilagodbe djece. U internetskom istraživanju sudjelovalo je 263 majki iz različitih dijelova Hrvatske koje su procijenile svoju djecu (131 dječak i 126 djevojčica; prosječna dob: M = 5,92). Podatci su prikupljeni Skalom roditeljskog prezaštićivanja (Thomasgard i sur., 1995) i Upitnikom snaga i teškoća (Goodman, 1997). Rezultati su pokazali da je majčino prezaštićivanje povezano s više eksternaliziranih i internaliziranih teškoća te s manje prosocijalnog ponašanja djece. Zatim, pokazalo se da su prezaštićivanju sklone manje obrazovane majke mlađe djece, dok ne postoji povezanost prezaštićivanja s brojem djece u obitelji i poteškoćama pri dobivanju djeteta. Naposljetku, pokazalo se da je kod dječaka jača povezanost majčinog prezaštićivanja i internaliziranih teškoća nego kod djevojčica

The role of resilience in the relationships between the big five personality traits and life satisfaction and anxiety

The objective of this study was to examine the role resilience plays in the relationship between the Big Five personality traits and anxiety and life satisfaction. A total of 470 students from the University of Zagreb in Croatia participated in the study. The results are explained within the framework of McCrae and Costa's (1991) temperament and instrumental model of personality and well-being. A path analysis and a bootstrapping resampling method were performed. Higher levels of extraversion, agreeableness, conscientiousness, and emotional stability were associated with higher levels of resilience, which was related to lower levels of anxiety and higher life satisfaction. It can be concluded that resilience is a full mediator between extraversion and conscientiousness on the one hand, and life satisfaction and anxiety on the other. In addition, resilience is a partial mediator between agreeableness and emotional stability, and also between life satisfaction and anxiety. The practical contribution of the study lies in understanding how to better support students’ mental health by targeting the protective factors of different personality traits.peer-reviewe

Zadovoljstvo učitelja poslom: uloga agresivnog učeničkog ponašanja i učiteljske povezanosti s učenicima

Glavni cilj rada bio je istražiti ulogu negativnih faktora (agresivno ponašanje učenika i roditelja učenika prema učiteljima) i pozitivnih faktora (povezanost učitelja sa učenicima) u objašnjenju zadovoljstva učitelja s poslom. Uz to, ispitivala se i razlika u agresivnom ponašanju učenika ovisno o nekim sociodemografskim varijablama. Uzorak je obuhvaćao 209 učitelja viših razredaosnovnih škola i srednjih škola iz jedne regije Hrvatske. Rezultati su pokazali da je 54% učitelja iznijelo da je u protekloj školskoj godini barem jednom doživjelo verbalno agresivno ponašanje od strane učenika, dok je fizička agresija prema učiteljima bila vrlo rijetka. Frekvencija učeničkog agresivnog ponašanja veća je u višim razredima osnovne škole nego u srednjim školama. Mlađi učitelji doživljavaju više učeničkog agresivnog ponašanja. Sukladno teoriji samodeterminacije, učiteljska povezanost s učenicima se pokazala važnim pozitivnim prediktorom za objašnjenje učiteljskog zadovoljstva poslom i objasnila je 23% varijance. Sukladno očekivanjima, učenička verbalna agresivnost se također pokazala značajnim negativnim prediktorom za objašnjenje učiteljskog zadovoljstva poslom, no objašnjava relativno maleni dio dodatne varijance (2%.)

Može li nas učenje za ispit učiniti sretnima? Iskustva zanesenosti na fakultetu i dobrobit studenata

Flow is a highly enjoyable, optimal psychological state people feel when they are so focused on a task that it amounts to complete absorption in an activity. Flow was found to be related to desirable educational outcomes as well as higher well-being. The aim of this study was to assess how often students experience flow at the faculty (during lectures, seminars and exercises, learning, preparing for presentations and other study-related activities) and in everyday life, and to assess the relationship between the flow experiences of students and their well-being. The sample comprised 176 second-year female students at the University of Zagreb, the Faculty of Teacher Education. In addition to the questions about faculty-related and unrelated flow experiences, the participants filled in two questionnaires: the Satisfaction with Life Scale (Diener et al., 1985) and the Flourishing Scale – FS (Diener et al., 2009). The results revealed that students, at least occasionally, experience flow while carrying out faculty-related activities. The participants experience flow most frequently while preparing for seminars and similar tasks as well as while preparing for exams, and least frequently during lectures. Flow experiences in non-academic activities are more frequent than in the academic activities. However, only the flow in the academic activities is positively correlated to students’ well-being while there are no significant correlations between the non-academic flow experiences and well-being. The only significant predictor of well-being was the flow students experienced while preparing for exams. That leads to the conclusion that the flow experienced during activities related to achievement at the faculty is more important for students’ well-being than the flow experienced during activities in other areas of life.Zanesenost je vrlo ugodno, optimalno psihološko stanje koje ljudi doživljavaju kada su toliko usmjereni na zadatak da njime postaju posve zaokupljeni. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je zanesenost povezana s poželjnim obrazovnim ishodima, kao i s većom dobrobiti. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koliko često studenti doživljavaju zanesenost na fakultetu (tijekom predavanja, seminara i vježbi, učenja, priprema za prezentacije i drugih aktivnosti vezanih uz studij) i u svakodnevnom životu, te ispitati odnos između iskustva zanesenosti kod studenata i njihove dobrobiti. U istraživanju su sudjelovale 174 studentice druge godine Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Osim pitanja o zanesenosti (u akademskoj i neakademskoj domeni) primijenjena su još dva instrumenta: skala zadovoljstva životom (Life satisfaction scale, Diener i sur., 1985) i skala psihološkog napretka (Flourishing scale, Diener i sur., 2009). Rezultati su pokazali da, barem povremeno, studentice doživljavaju zanesenost povezanu s aktivnostima na fakultetu. Iskustvo zanesenosti javlja se najčešće tijekom priprema za seminare i sličnih aktivnosti, a najrjeđe je tijekom slušanja predavanja. Doživljaj zanesenosti češći je tijekom neakademskih nego tijekom akademskih aktivnosti. No samo doživljaj zanesenosti u akademskim aktivnostima je pozitivno povezan s dobrobiti, a zanesenost povezana s neakademskim aktivnostima nije značajno povezana s dobrobiti. Jedini značajni prediktor dobrobiti je zanesenost povezana s pripremom ispita. To dovodi do zaključka da je stanje zanesenosti u akademskim aktivnostima vezanim uz postignuće važnije za studentsku dobrobit od stanja zanesenosti prilikom aktivnosti u ostalim područjima života