19 research outputs found

    BASIC PHENOTYPIC MEASURES OF SERBIAN HOUND AND SERBIAN TRICOLOUR HOUND POPULATION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

    Get PDF
    Along with indigenous hound breed Barak, a large number of hounds used in hunting in Bosnia and Herzegovina belongs to breeds Serbian Hound, Serbian Tricolour Hound and Posavatz Hound. So far, the population of these breeds in Bosnia and Herzegovina has not been the subject of research. The aim of this paper is to describe basic phenotypic parameters of Serbian Hound and Serbian Tricolour Hound from Bosnia and Herzegovina, to determine whether the obtained values meets the values defined by standards for these breeds, and is there any significant difference between the populations of dogs in Serbia and Bosnia and Herzegovina. The study was conducted on 38 dogs, including 20 Serbian Hounds (11 males and 9 females), and 18 Serbian Tricolour Hounds (10 males and 8 females). The following parameters were measured on each dog: the height at withers, the body length the length of head, the length of scull, the length of muzzle, the girth of chest. The measurements were performed using Litin rod, moving scale with nonius and the tape. Based on the results obtained from this research, it can be concluded that the Serbian Hound does not have large deviations from the values defined by standard, nor the differences between the populations of dogs in home country and Bosnia and Herzegovina. In the Serbian Hound, a significant statistical difference is observed between the genders in following parameters: the height at withers, the length of head and the length of scull. In the Serbian Tricolour Hound, the males observed to be higher than height interval from standard for this breed, while the females remained in the values defined by standard. A very significant statistical differences between the genders were determined in all measured parameters for Serbian Tricolour Hound

    Fenotipska varijabilnost i osnovne morfološke karakteristike populacije pasa aksaray malakli u Turskoj

    Get PDF
    The Turkish Mastiff or Aksaray Malakli Dog is a Turkish dog breed not yet officially recognized by the world canine organization - Fédération Cynologique Internationale (FCI). To achieve recognition, more research and analysis of the morphometric parameters of this breed are required. Previous research on this breed presented the average values of certain morphological parameters. Measurement results of 20 morphometric parameters showed that there are statistically significant differences in body structure between males and females. Such results are significant for setting the official breed standard in which the proportions of the body characteristic of this breed should be emphasized.Turski mastif ili aksaray malakli je turska pasmina pasa koju Svjetska kinološka organizacija - Fédération Cynologique Internationale (FCI) još nije službeno priznala. Kako bi ova pasmina bila priznata, potrebna su brojna istraživanja i analiza morfometrijskih parametara ove pasmine. Prethodno istraživanje na ovoj aksaray malakli pasmini pokazalo je prosječne vrijednosti nekih morfoloških parametara. Mjerenje rezultata 20 morfometrijskih parametara pokazalo je da postoje statistički značajne razlike u tjelesnoj strukturi između mužjaka i ženki. Takvi rezultati su značajni za postavljanje službenog standarda pasmine u kojem bi trebalo naglasiti proporcije tjelesnih karakteristika ove pasmine

    Format tela turskog pastirskog psa kangala

    Get PDF
    U cilju definitivne zootehničko-kinološke standardizacije kangala kao autohtone turske rase, Turski kinološki savez (KIF) preduzeo je ozbiljne korake, počevši od 2008. Te godine je, tokom maja, organizovana prva ekspedicija na terenima oko grada Sivas. Da bi se o eksterijernim parametrima moglo kvalifikovano diskutovati urađena je tokom 2010. analiza druge populacije kangala, ovog puta u okolini Ankare. Kangal je, ko rasa,  kinološki priznata i standardizovana na nacionalnom nivou 2011. godine. Zootehnički je obrađeno 126 pasa, 77 mužjaka i 49 ženki iz dve populacije. Pored ostalih eksterijernih parametara veoma je bitno odrediti i format tela za ovu rasu. Merenjem visine pasa u grebenu i dužine od ramenog zgloba (Articulatio humeri) do sedne kvrge (Tuber ischi) dobijeni su podaci koji su statistički obrađeni. Prosečna visina mužjaka kangala je 72,80 cm, a dužina tela 81,20 cm. Prosečna visina ženki je 69,20 cm, a dužina tela 77,60 cm. Indeks formata tela mužjaka je 111, a ženki 112. Razlike u visini grebena između mužjaka i ženki statistički je bila značajna (P<0,05), dok  razlika u dužini tela među polovima statistički nije bila značajna (P>0,05). Na uzorku od 126 pasa turskog pastirskog psa kangala utvrđeno je da telo ima pravougaoni oblik, odnosno da je dužina tela veća od visine u grebenu za 11% kod mužjaka, i 12% kod ženki. To je potpuno u saglasnosti sa opštim principima građe pastirskih pasa

    Očuvanje genetičkih resursa autohtonih rasa domaćih životinja u Srbiji

    Get PDF
    Stalni porast broja stanovnika, s kojim se svet danas suočava, zahteva aktiviranje svih živih resursa u cilju proizvodnje dovoljnih količina hrane. Životinjski resursi su čitav prethodni vek unapređivani u pravcu veće i kvalitetnije proizvodnje animalnih proizvoda. Na taj način, stvorene su brojne visoko produktivne rase, koje su svoje proizvodne potencijale mogle iskazati samo u dosta poboljšanim uslovima ishrane, smeštaja i nege. Novostvorene rase su postajale sve više zavisne od čoveka, sve manje otporne i često nisu mogle opstajati u uslovima, u kojima su bez problema prethodno boravile rase od kojih su nastale. Sve ovo je uslovilo da u svetu dođe do nestajanja velikog broja autohtonih starih, primitivnih, nisko produktivnih, ali uglavnom otpornih rasa i sojeva domaćih životinja. Depopulacija planinskih predela, kao i zapostavljanje i napuštanje stočarske proizvodnje u marginalnim područjima, u kojima nisu mogle proizvoditi visoko produktivne rase, takođe je vodilo nestajanju brojnih rasa i sojeva domaćih životinja. U stočarstvu se problem očuvanja nisko-produktivnih autohtonih rasa domaćih životinja, još uvek teško objašnjava i ta činjenica otežava rad na unapređenju korišćenja životinjskih genetičkih resursa u praksi. Međutim, agrodiverzitet, pa i životinjski genetički resursi, u novom konceptu održivog korišćenja genetičkih resursa, zauzimaju veoma važno mesto, sagledavajući prirodne potencijale, ekonomsko i socijalno okruženje, ali i koristeći svetska iskustva. Glavne aktivnosti koje se odnose na upravljanje i konzervaciju genetičkim resursima u narednom periodu treba da se odnose na: Uključivanje novih tehnologija konzervacije (pre svega koje se odnose na ex-situ), izrada javno dostupne baze odgajivača autohtonih rasa, razvoj naučnih istraživanja, rad na izgradnji kapaciteta ljudskih i infrastrukturnih, rad na popularizaciji (izložbe stoke, sajmovi, izdavanje brošura, saradnja sa medijima), uklučivanje autohtonih rasa u sisteme organske proizvodnje, razvoj tržišta za animalne proizvode sa zaštićenim geografskim poreklom  dobijenih od autohtonih rasa, razvoj agro-turizma u zaštićenim oblastima, parkovima prirode, nastavak saradnje na globalnom i regionalnom nivou

    Morphometric parameters body in donkey

    Get PDF
    Domaći magarac (Equus asinus) potječe iz Afrike odakle se proširio na sve kontinente i ne postoje geografski predjeli gdje ne obavljaju najteže poslove. Osnovni preduvjet za izdržljivost i svestranu uporabljivost je specifičan biostatički oblik tijela. Jedna od veoma bitnih specifičnih osobina je nadgrađenost tijela, odnosno da su sapi više od grebena. Općenito je poznata velika radna izdržljivost magarca. Praktično ne postoje geografski predjeli gdje ova domaća životinja ne obavlja najrazličitije poslove, prije svega transporta. Gotovo je začuđujuća njihova mogućnost kretanja i stabilnost po izuzetno nepristupačnim terenima. Odgovor na ovo pitanje leži u specifičnom biostatičkom obliku građe tijela. Položaj zdjelice, pored položaja vrata, a samim tim i glave, uvjetuje položaj, odnosno pomjeranje težišta prema naprijed ili natrag. U ovom istraživanju izvršeno je morfometrijsko ispitivanje 6 eksterijernih parametara u 17 ženki i 14 mužjaka. Jedinke su mjerene u tri različite zemlje Rumunjska (Sibiu, Turda), Makedonija (Ohrid, Prilep) i Turska (Eskišehir ). Prikazane su srednje vrijednosti mjerenih parametara, maksimalna i minimalna vrijednost, kao i deskriptivni statistički parametri standardna devijacija, standardna pogreška srednje vrijednosti i koeficijent varijacije. Primjenom t-testa izračunata je statistička značajnost razlike mjerenih parametra između spolova. Ovim istraživanjem ustvrđena je prosječna visina tijela magarca 104,5 cm u muških jedinki, a u ženki 102,00 cm. Dužina tijela u prosjeku je iznosila 112,8 cm u mužjaka i 110,5 cm u ženki. Prosječna dubina prsa muških grla iznosila je 49,6 cm, a ženki 48,7 cm. Postoji značajna statistička razlika u dubini prsa u ženki u odnosu na mužjaka, a značajna statistička razlika je između širine prsa između spolova. Posebno treba istaknuti da postoji vrlo značajna statistička razlika u visini prsne kosti između spolova. Magarice imaju duži i širi prsni koš, budući da se kreću sporije od magaraca, ali su prilikom kretanja stabilnije. Na osnovu dobivenih vrijednosti može se zaključiti da su mjereni magarci pravokutnog oblika tijela.The domesticated donkey (Equus asinus) originates from Africa. From Africa, the donkey has spread to all continents and there are no geographic areas where they do not perform the most difficult forms of work. The basic prerequisite for durability and versatile usability is a specific biostatic model of the body. One of the very important specific features is the body build-up, that is, the croup higher than withers. Its prowess as a working animal is widely known, and there are virtually no geographic areas where donkeys are not used for some type of work, typically transport. The donkey’s ability to maintain balance and successfully traverse over even most difficult terrains is almost astounding. The secret of the donkey’s stability lies in the biostatistics model of its body. The position of the pelvis and the neck (and thus, the head) determine the location of the barycenter. The research included a morphometric examination of 6 exterior parameters in 17 females and 14 males. The research encompassed jennies from three countries (Romania (Sibiu, Turda), Macedonia (Ohrid, Prilep) and Turkey (Eskisehir ). Mean values, also like a maximum and minimum of the observed parameters are presented. Statistical significance of differences between the observed parameters, distributed by gander, were determined by means of the t-test. This study determined the average height of 104.5 cm, in males and in females 102.00 cm. Body length is average 112.8 cm in males and 110.5 cm in females. The average depth of chest of males was 49.6 cm and 48.7 cm in females. Donkey females have a longer and wider chest, as they move slower than male donkeys, but are more stable when moving. Based on the obtained valuation code can be concluded that the measured donkeys rectangular format of the body

    Basic principles of organic goat farming

    Get PDF
    Organska poljoprivreda, kao proizvodna metoda koja je ekološki prihvatljiva i koji se zasniva na prirodnim procesima i uporabi organskih i prirodnih tvari, u Srbiji je sve popularnija. Osim naziva organska u uporabi su i termini ekološka i biološka proizvodnja. Ciljevi organske poljoprivrede su održavanje i povećanje plodnosti zemljišta, suzbijanje erozije zemljišta, očuvanje bioraznolikosti, zaštita prirodnih resursa od zagađenja i proizvodnja hrane visoke nutritivne vrijednosti. Pri organiziranju organske stočarske proizvodnje prednost se daje domaćim (autohtonim) pasminama koje su prilagođene na lokalne uvjete uzgoja i otporne na bolesti. U organskoj proizvodnji, koja je sastavni dio sustava održive poljoprivrede nije dopuštena uporaba sredstava za zaštitu i ishranu koja su sintetičko-kemijskog podrijetla i sintetičkih lijekova, regulatora rasta, hormona i GMO organizama. Pored uobičajenih, klasičnih, načina uzgoja koza posljednjih godina sve se više govori o potrebi promjene ustaljenih načina uzgoja koza i uvođenju “Bio” sustava, odnosno biološki čistog načina uzgoja. Ovim načinom proizvodnje dobivaju se proizvodi koji su slobodni od kemijskih elemenata koji su sastavni dijelovi mnogobrojnih preparata koji se koriste u konvencionalnoj proizvodnji. U organskoj proizvodnji dobrobit životinja ima prioritet. Prije svega životinjama treba osigurati uvjete za njihov rast i razvoj u skladu s prirodnim genetskim potencijalom. To podrazumijeva poštovanje fizioloških i ekoloških potreba životinja i stvaranje uvjeta za izražavanje prirodnih funkcija i ponašanja. Kako bi se počela, a kasnije organizirala ovakva proizvodnja nužno je ispuniti određene uvjete. Jesu li predviđeni uvjeti ispunjeni i odvija li se proizvodnja po principima biološke proizvodnje što potvrđuju odgovarajuće, akreditirane, institucije. Gospodarstva koja ispunjavaju uvjete biološke proizvodnje dobivaju odgovarajući certifikat. Danas je organska proizvodnja u EU regulirana direktivom EEZ 2092/91, kao i brojnim amandmanima.Organic farming, as an ecologically acceptable production method based on natural processes and the use of organic and natural materials, is becoming increasingly popular in Serbia. In addition to “organic”, this type of production is also commonly called “ecological” or “biological”. The objectives of organic agriculture are to maintain and increase fertility of the land, suppress land erosion, conserve biodiversity, protect natural resources from pollution and produce foods of high nutritional value. In organizing organic livestock production, priority is given to native (indigenous) breeds adapted to local growing conditions and resistant to diseases. Organic production, which is an integral part of the sustainable agriculture system, does not permit the use of protective and nutraceuticals of synthetic chemical origin and synthetic drugs, growth regulators, hormones and GMOs. Despite the common, classical means of goat farming, in recent years there has been increasing interest to change typical farming methods to introduce “Bio” systems, i.e. biologically clean farming methods. Such production methods result in products free of the chemicals that are common in numerous substances used in common production methods. Animal welfare is always a high priority in organic production. Primarily, animals should be provided with conditions for growth and development that are in compliance with their genetic potential. This implies respecting their physiological and ecological needs, and ensuring conditions to express their natural functions and behaviour. In order to start and later organize such production, certain conditions must be met. The appropriate, accredited institutions are responsible for ensuring that the required conditions are met and that production is in line with the principles of biological production. Holdings meeting the requirements of biological production receive the appropriate certificate. Today organic production in the EU is regulated by the EEC Directive 2092/91, and its amendments

    Povezanost morfoloških parametara magaradi u Austriji

    Get PDF
    The donkey, as a work animal, is gradually losing its value. Agriculture industrialization, mechanization of many processes on mountain and valley farms have lead to a reduction of donkey livestock. This reduction gives cause for concern, and is good reason to study all aspects of these domestic animals in order to revive its role, to restart livestock growth in its familiar habitats, and to introduce it into new environments. This study focuses on these aspects. The domestic donkey (Equus asinus) originated from Africa, and there are two kinds of African donkeys: Nubian and Somali. Their enormous, almost mystical, endurance is well known. There is no place in the world where a donkey is not able to perform the most difficult work, above all in transporting goods. A donkey has an amazing capability of stable movement through the most difficult places. For study sample consisted of 44 donkeys (28 males and 16 females) from Austria. The following morphometric parameters were analysed: height at the withers, height at the back, height of the croup, body length, chest depth, chest width, chest circumference anterior, chest circumference posterior, shin circumference, head length, skull length, face length, skull width, face width, length of ears. Measurements were performed using a ruler, tape measure and vernier callipers. The average height at the withers of males was 116.40 cm, ranging from 99.60 to 140.60 cm, while for females, the average was 102.38 cm, ranging from 90.50 to 125.70 cm. Body length of males was on average 121.85 cm with a standard deviation of 11.79, while the mean body length for females is 115.80 cm, with a range of 101.00 to 131.00 cm. Male head length ranged from 48.00 to 71.00 cm, with an average of 55.60 cm, while in females, head length was on average 50.06 cm, ranging from 43.00 to 56.00 cm. Using the Pearson correlation, a very significant or significant positive statistical correlation was observed between almost all parameters of males, while for females, Pearson correlation values had slightly different values than for males. There was no statistically significant correlation between chest width and anterior chest circumference with nearly any other parameters. For females, a negative correlation between the skull width and all other parameters was also observed.Posljednjih desetljeća polako, ali stalno, magarac gubi mjesto kao svugdje prisutna radna snaga. Industrijalizacija poljoprivrede, mehanizacija mnogih poslova u brdskim i planinskim predjelima prouzročili su smanjenje broja magaradi. Intenzitet smanjenja prešao je granicu alarmantnosti. Da bi se uspješno vodila akcija revitalizacije magaradi u njihovim uobičajenim, a i novim arealima neophodno je ovu domaću životinju upoznati s različitih aspekata. U tom je smislu obavljeno i ovo istraživanje. Domaći magarac (Equus asinus) potječe iz Afrike. Razlikuju se nubijski i somalijski magarci. Poznata je velika radna izdržljivost magaradi, koja je pomalo i mistična. Ne postoje geografski predjeli gdje magarad ne obavljaju najteže oblike rada, prije svega transporta. Za svako čuđenje je njihova mogućnost kretanja i stabilnost po nepristupačnim terenima. Za potrebe ovog rada korištena je ukupno 44 magaradi (28 mužjaka i 16 ženki). Proučavane jedinke su s područja Republike Austrije. Analizirani su sljedeći morfometrijski parametri: visina grebena, visina leđa, visina križa, dužina trupa, dubina prsa, širina prsa, obujam prsa prednji, obujam prsa zadnji, obujam cjevanice, dužina glave, dužina lubanje, dužina facijalnog dijela, širina lubanje, širina facijalnog dijela, dužina ušiju. Mjerenje je obavljeno pomoću Litinovog štapa, pantljike i pomičnog mjerila s nonijusem. Prosječna visina grebena iznosila je 116,40 cm, a interval variranja od 99,60 cm do 140,60 cm. Visina grebena ženki varira od 90.50 cm do 125.70 cm. U prosjeku ženke su visoke 102,38 cm sa standardnom devijacijom od 8,28 i standardnom grješkom od 2,07. Dužina trupa u mužjaka u prosjeku je iznosila 121,85 cm sa standardnom devijacijom od 11,79. Dužina trupa ženki iznosila je od 101,00 cm do 131,00 cm. Srednja vrijednost dužine trupa u ženki bila je 115,80 cm. Dužina glave mužjaka bila je od 48,00 do 71,00 cm, s prosječnom vrjednošću od 55,60 cm. Dužina glave u ženskih jedinki varira od 43,00 do 56,00 cm. Glava je prosječno bila duga 50,06 cm sa standardnom devijacijom od 3,23. Primjenom Personove korelacije zabilježena je vrlo značajna ili značajna pozitivna statistička korelacija između gotovo svih parametara u mužjaka. U ženki vrijednosti Personove korelacije imaju nešto drugačije vrijednosti nego u mužjaka. Između širine prsa i prednjeg obujma prsa nije bilo statistički značajne korelacije s gotovo svim ostalim parametrima. Za ove parametre jedino je pozitivna vrlo značajna statistička korelacija zabilježena između dužine trupa i širine prsa, kao i prednjeg obujma prsa; zatim između prednjeg i zadnjeg obujma prsa i dubine prsa ova dva parametra. U ženki je zabilježena i negativna korelacija između širine lubanjskog dijela i svih ostalih parametra

    Basic morphometric parameters of the Dalmatian dog (Canis dalmaticus)

    Get PDF
    Dalmatinski pas pripada grupi najpoznatijih pasmina. Nema dijela svijeta gdje ovaj bijelo-točkasti pas nije poznat. Podrijetlo mu je iz Dalmacije, Republika Hrvatska. Bez obzira što se danas najčešće koristi kao pas za pratnju i razonodu, njegova krv nosi snažnu genetsku osnovu lovačkog psa. To je gonič, što potvrđuje i današnja službena klasifikacija Međunarodne kinološke federacije (FCI) koja ovu pasminu svrstava u šestu grupu, grupu goniča i krvoslijednika. Da bi mogao izvršavati zadatke tijekom lova, bitno je da psi budu i dobrog eksterijera. U dostupnoj literaturi ima vrlo malo podataka o morfometrijskim parametrima pasa ove pasmine. Findejs i sur. (1973.) navode da je indeks formata tijela ženki 110, a mužjaka 106. Autori navode da dužina glave iznosi 42% visine grebena. U cilju utvrđivanja morfometrijskih parametara obavljeno je zootehničko mjerenje 20 mužjaka i 22 ženke ove pasmine. Izmjerena su i analizirana 23 eksterijerna parametra na osnovu kojih se dobila slika o trenutnom eksterijernom stanju u ove pasmine. Na osnovu dobivenih podataka može se zaključiti da, promatrana populacija dalmatinskog psa, ima određene eksterijerne parametre koji nemaju poželjnu tendenciju.The Dalmatian is one of the most popular dog breeds. There is no part of the world where this white dog with black spots is unknown. It originates from the Dalmatia region of the Republic of Croatia. Regardless of the fact that Dalmatians are today mostly used as companion and family dogs, its genetic heritage bears the strong blood of the hunter. It is a hound, as indicated by the official classification of Federation Cynologique Internationale (FCI), which places this dog into the sixth group, scent hounds and related breeds. In order to perform its duties during the hunt, this dog needs good exterior traits. There is little data on morphometric parameters of this breed in the available literature. Findejs et al. (1973) cited that the body format index is 110 in bitches and 106 in males, and that head length is 42% of the height at the withers. In order to determine morphometric parameters, we conducted zootechnical measurement of 20 males and 22 bitches of this breed. We measured and analysed 23 exterior parameters, to obtain the current state of exterior parameters in this breed. Based on the obtained data, it may be concluded that the population of Dalmatian dogs carries certain exterior parameters which may be considered less than suboptimal

    Basic morphometric parameters of the Dalmatian dog (Canis dalmaticus)

    Get PDF
    Dalmatinski pas pripada grupi najpoznatijih pasmina. Nema dijela svijeta gdje ovaj bijelo-točkasti pas nije poznat. Podrijetlo mu je iz Dalmacije, Republika Hrvatska. Bez obzira što se danas najčešće koristi kao pas za pratnju i razonodu, njegova krv nosi snažnu genetsku osnovu lovačkog psa. To je gonič, što potvrđuje i današnja službena klasifikacija Međunarodne kinološke federacije (FCI) koja ovu pasminu svrstava u šestu grupu, grupu goniča i krvoslijednika. Da bi mogao izvršavati zadatke tijekom lova, bitno je da psi budu i dobrog eksterijera. U dostupnoj literaturi ima vrlo malo podataka o morfometrijskim parametrima pasa ove pasmine. Findejs i sur. (1973.) navode da je indeks formata tijela ženki 110, a mužjaka 106. Autori navode da dužina glave iznosi 42% visine grebena. U cilju utvrđivanja morfometrijskih parametara obavljeno je zootehničko mjerenje 20 mužjaka i 22 ženke ove pasmine. Izmjerena su i analizirana 23 eksterijerna parametra na osnovu kojih se dobila slika o trenutnom eksterijernom stanju u ove pasmine. Na osnovu dobivenih podataka može se zaključiti da, promatrana populacija dalmatinskog psa, ima određene eksterijerne parametre koji nemaju poželjnu tendenciju.The Dalmatian is one of the most popular dog breeds. There is no part of the world where this white dog with black spots is unknown. It originates from the Dalmatia region of the Republic of Croatia. Regardless of the fact that Dalmatians are today mostly used as companion and family dogs, its genetic heritage bears the strong blood of the hunter. It is a hound, as indicated by the official classification of Federation Cynologique Internationale (FCI), which places this dog into the sixth group, scent hounds and related breeds. In order to perform its duties during the hunt, this dog needs good exterior traits. There is little data on morphometric parameters of this breed in the available literature. Findejs et al. (1973) cited that the body format index is 110 in bitches and 106 in males, and that head length is 42% of the height at the withers. In order to determine morphometric parameters, we conducted zootechnical measurement of 20 males and 22 bitches of this breed. We measured and analysed 23 exterior parameters, to obtain the current state of exterior parameters in this breed. Based on the obtained data, it may be concluded that the population of Dalmatian dogs carries certain exterior parameters which may be considered less than suboptimal
    corecore