40 research outputs found
Sindrom kubitalnog kanala
Sindrom kubitalnog kanala susreÄemo relativno Äesto te on predstavlja znaÄajan javnozdravstveni problem. SpecifiÄnost tijeka ulnarnog živca niz ruku, a napose anatomski meÄuodnosi s koÅ”tanim i mekotkivnim strukturama u podruÄju lakta Äine ga vrlo podložnim vanjskim utjecajima, ponajviÅ”e silama kompresije. Progresija parestezija na ulnarnoj strani Äetvrtog prsta i na Äitavom petom prstu zahvaÄene Å”ake uz pojavu motoriÄke slabosti i atrofije miÅ”iÄa Å”ake uvelike ograniÄava bolesnike, najÄeÅ”Äe one koji se bave aktivnostima koje zahtijevaju da im je lakat duže vremena u fleksiji, da neometano obavljaju svakodnevne aktivnosti. Stoga je iznimno važno pravovremeno dijagnosticiranje sindroma koje se zasniva na iscrpnoj anamnezi i detaljnom kliniÄkom pregledu uz pomoÄ niza specifiÄnih testova koji su detaljno opisani u radu. Elektromioneurografijom možemo utvrditi stupanj kompresije ulnarnog živca te pratiti uspjeÅ”nost daljnjeg lijeÄenja. Blaži oblici sindroma kubitalnog kanala uspjeÅ”no se lijeÄe konzervativnim naÄinom, dok teže oblike sindroma te one koji su neosjetljivi na provedeno konzervativno lijeÄenje treba lijeÄiti kirurÅ”ki. Metode kirurÅ”kog lijeÄenja sindroma možemo podijeliti na one koje ostavljaju živac u ležiÅ”tu u kubitalnom kanalu poput in situ dekompresije i medijalne epikondilektomije te na one tijekom kojih se živac premjeÅ”ta u novo ležiÅ”te ispred i iznad medijalnog epikondila, Å”to nazivamo antepozicijom ulnarnog živca. Sve opisane metode pokazale su se gotovo jednako uspjeÅ”nima, no usprkos tomu istraživanja pokazuju da se u danaÅ”nje vrijeme kao metoda izbora kirurÅ”kog lijeÄenja sindroma kubitalnog kanala najÄeÅ”Äe koristi in situ dekompresija
Endoskopsko lijeÄenje sindroma Å”kljocavog kuka vanjskog tipa: kirurÅ”ka tehnika i prikaz dvaju sluÄajeva
Snapping hip or coxa saltans is a condition characterized by an audible and/or palpable snapping during hip movement and can be associated with pain around the hip. There are various causes of this condition and can be divided into two types: extra-articular and intra-articular. The most common type is the external extra-articular, where the snapping is due to thickened posterior part of the iliotibial band or anterior part of the gluteus maximus muscle sliding over the greater trochanter during hip movement. Two patients with external snapping hip are presented, who were treated with our original endoscopic iliotibial band release and greater trochanteric bursectomy. There were no surgical complications and the patients did not experience snapping or pain in the hip during 24-month follow-up period. Results of various open techniques and one endoscopic technique in the treatment of external snapping hip are also reported.Å kljocavi kuk ili coxa saltans je stanje u kojem dolazi do Äujnog i/ili palpabilnog Å”kljocanja prilikom pokreta u kuku, tijekom Äega se mogu javljati i bolovi. Prema uzrocima Å”kljocavi kuk se dijeli na ekstra-artikularni i intra-artikularni. NajÄeÅ”Äi tip je vanjski ekstra-artikularni, gdje do Å”kljocanja dolazi zbog preskakanja zadebljanog stražnjeg dijela traktusa iliotibijalisa ili prednjeg dijela miÅ”iÄa gluteusa maksimusa preko velikog trohantera tijekom pokreta u kuku. U ovom radu prikazujemo dvoje bolesnika s vanjskim tipom Å”kljocavog kuka koji su podvrgnuti endoskopskom opuÅ”tanju traktusa iliotibijalisa i uklanjanju burze nad velikim trohanterom naÅ”om vlastitom metodom. Oba zahvata su proÅ”la bez komplikacija te bolesnici nisu imali bolove ili Å”kljocanje u kuku u vremenu praÄenja od dvije godine. Ujedno prikazujemo rezultate mnogobrojnih otvorenih tehnika i jedne endoskopske tehnike u lijeÄenju Å”kljocavog kuka
Funkcionalni rezultat nakon interpozicijske artroplastike prvog karpometakarpalnog zgloba u lijeÄenju rizartroze
Obostrano iÅ”ÄaÅ”enje polumjeseÄastoga zgloba
Carpal instability is a rare injury of the wrist, but it can cause adverse disability and morbidity of the patient. Lunate dislocation is the fourth and last stage of perilunate dislocation. Bilateral perilunate dislocation is an even more uncommon injury, and only several cases have been reported in literature. We are presenting a case of bilateral perilunate dislocation of wrists in 27-year-old men who sustained injury of both wrists falling from a 7-meter-high tree.Nestabilnost peÅ”Äa predstavlja rijetku ozljedu ruÄnoga zgloba koja može uzrokovati znaÄajnu nesposobnost i morbiditet pacijenta. IÅ”ÄaÅ”enje polumjeseÄaste kosti je Äetvrti i zadnji stadij perilunatne dislokacije. Obostrano iÅ”ÄaÅ”enje polumjeseÄaste kosti je joÅ” rjeÄe stanje, te je svega nekoliko sliÄnih sluÄajeva opisano u literaturi. Ovdje prikazujemo sluÄaj obostranog iÅ”ÄaÅ”enja polumjeseÄaste kosti ruÄnoga zgloba kod
27-godiÅ”njeg muÅ”karca, koji je zadobio ozljede oba ruÄna zgloba prilikom pada s drveta visokog 7 metara
SadaŔnji pristup Ŕivanju meniska
Objective: To present surgical treatment options, meniscal suturing techniques and surgery results. Materials and methods: Over a period from September 2008 till August 2014, we performed 203 meniscal suturing procedures in our hospital. We used outside-in, inside-out and all-inside repair techniques (Rapid Loc and FasT-Fix). In the research conducted in our hospital, we prospectively monitored 175 patients who were 27 (14-53) years old, 120 male (69 %) and 55 female (31 %). Of these 175 patients, 88 (50.3 %) participated in recreational sports and 42 (24 %) were actively engaged in sports. Almost 50 percent (87 patients) also had anterior cruciate ligament tear. We monitored the patients for 36 (7-66) months through regular medical examinations, and with Lysholm and Tegner functional tests before and after surgeries. Results: Before surgery, the Lysholm score showed the average result of 59, which increased to 92 after surgery. The Tegner questionnaire value was 6.3 before surgery, and 5.4 after it on average. Out of 135 patients who were active in sports before their surgeries, 68 (50 %) returned to the same activity level. Subsequent arthroscopies were performed on 27 patients (15.4 %), and 15 of those patients (56 %) had new knee injuries after meniscal repair. Meniscectomy had to be done on 24 patients and meniscus was to be fixed by one Omni span system on two patients. There were 84.6 % of patients with no complications. Conclusions: Meniscal repair is a procedure that allows healing of some torn menisci and thus prevents the occurrence of early osteoarthritis. Meniscal repair shows very good results, especially if the suturing is performed along with the anterior cruciate ligament reconstruction.Cilj: Prikazati moguÄnosti kirurÅ”kog lijeÄenja, operacijske tehnike Å”ivanja meniska i rezultate operacijskog lijeÄenja. Materijali i metode: U naÅ”oj bolnici u razdoblju od rujna 2008. do kolovoza 2014. godine u 203 pacijenta uÄinjeno je Å”ivanje meniska. Koristili smo se tehnikama Å”ivanja out-in, in-out te all-in (RapidLoc i FasT-Fix). U istraživanju koje je provedeno u naÅ”oj bolnici prospektivno smo pratili 175 pacijenata prosjeÄne životne dobi 27 godina (u rasponu od 14 do 52 godine), od toga 120 muÅ”karaca (69 %) i 55 žena (31 %). Sportom se rekreativno bavilo 88 pacijenata (50,3 %), a aktivno 42 pacijenta (24 %). Ruptura prednje ukrižene sveze bila je prisutna kod 87 pacijenata (50 %). Pacijente smo pratili 36 mjeseci (7 ā 66), praÄeni su prospektivno redovitim ambulantnim kontrolama, a funkcionalno testiranje pomoÄu Lysholm i Tegner upitnika izvrÅ”ili smo prije i nakon operacijskog zahvata. Rezultati: Lysholm upitnik je prije operacije iznosio u prosjeku 59, a nakon operacije 92. Tegner upitnik je prije operacije u prosjeku iznosio 6,3, a nakon operacije u prosjeku 5,4. Od 135 pacijenata koji su se prijeoperacijski bavili sportom, njih 68 (50 %) vratilo se potpuno istoj razini aktivnosti u sportu. Kod 27 pacijenata (15,4 %) uÄinjena je naknadna artroskopija. Od tih 27 pacijenata, njih 15 (56 %) imalo je novu povredu koljena nakon Å”ivanja meniska. U 24 pacijenta uÄinjena je meniscektomija, a u dva pacijenta uÄinjena je ponovna fiksacija meniska sa jednom Omni span kopÄom. Postotak pacijenata bez komplikacija iznosio je 84,6 %. ZakljuÄci: Å ivanje meniska je postupak koji omoguÄuje izljeÄenje kod odreÄenih ruptura meniska koljenskog zgloba i na taj naÄin sprjeÄava nastanak ranog osteoartritisa. Å ivanje meniska pokazuje izrazito dobre rezultate, osobito ukoliko se uÄini zajedno s rekonstrukcijom prednje ukrižene sveze
DobroÄudni multicistiÄni peritonejski mezoteliom s oponaÅ”anjem ginekoloÅ”ke patologije
Benign multicystic peritoneal mesothelioma is a rare pathology that arises from
the abdominal peritoneum. It has an affinity to develop on the surfaces of pelvic viscera. It predominantly
occurs in women of reproductive age. The most used form of treatment is complete surgical
removal. We report a case of a a 21-year-old female patient who presented with unclear diffuse abdominal
pain. Transvaginal ultrasound and magnetic resonance imaging of the abdomen and pelvis
revealed multiple functional cysts in the projection of the right and left ovary and free fluid in the
pouch of Douglas. Laparoscopy was performed and multicystic tumor with thin, smooth walls, filled
with clear serous content was found in lesser pelvis spreading to the left paracolic region and under the
spleen. The multicystic mass was removed. Histologic examination revealed cystic formations filled
with mucous content and formed from connective tissue outside and single row epithelium-mesothelium
inside. Definitive diagnosis was benign multicystic mesothelioma of the abdominal peritoneum.
The patient was well at one year follow-up.DobroÄudni multicistiÄni peritonejski mezoteliom je rijetka bolest koja nastaje iz abdominalnog peritoneja. ObiÄno se
razvija na zdjeliÄnom peritoneju, najÄeÅ”Äe u žena generativne dobi. NajuobiÄajeniji naÄin lijeÄenja je potpuno kirurÅ”ko uklanjanje.
Prikazujemo sluÄaj 21-godiÅ”nje djevojke koja nam se javila s nejasnom difuznom boli. Transvaginalni ultrazvuk i
magnetna rezonanca trbuha i zdjelice otkrili su viŔestruke funkcionalne ciste u projekciji desnog i lijevog jajnika i u Douglasovu
prostoru. UÄinjena je laparoskopija i naÄen je multicistiÄni tumor s tankim glatkim zidovima ispunjenim bistrom
seroznom tekuÄinom u maloj zdjelici, koji se Å”irio u lijevu parakoliÄnu regiju i ispod slezene. MulticistiÄna masa je uklonjena.
PatohistoloÅ”ka analiza je otkrila cistiÄne formacije ispunjene sluzi i graÄene od vezivnog tkiva izvana i jednorednim epitelmezotelom
iznutra. KonaÄna dijagnoza je bila dobroÄudni multicistiÄni mezoteliom abdominalnog peritoneja. Bolesnica se
redovito kontrolira bez znakova bolesti
RARE LOCALIZATION OF OSTEOID OSTEOMA ā DISTAL PHALANX OF THE RING FINGER
Ovim kliniÄkim zapažanjem želimo upozoriti na osteoid osteom kao moguÄi uzrok tegoba u podruÄju distalne falange prstiju Å”ake. Ta iznimno rijetka lokalizacija osteoid osteoma predstavlja problem za prepoznavanje i zbog atipiÄne prezentacije. DvadesetogodiÅ”nji bolesnik se pet godina žalio na bol u podruÄju jagodice IV. prsta desne Å”ake koja je bila praÄena oteklinom i crvenilom jagodice prsta te deformacijom nokta. Na rendgenskim snimkama vidjela se osteoliza u podruÄju baze distalne falange. Magnetskom rezonancijom je postavljena sumnja na osteoid osteom, Å”to je potvrÄeno kompjuteriziranom tomografi jom. Nakon kirurÅ”kog lijeÄenja tijekom kojeg je osteoid osteom ekskohleiran, dolazi do potpunog nestanka tegoba. Potpuni oporavak bolesnika pokazuje i rezultat DASH upitnika, koji je veÄ tri mjeseca nakon zahvata pao sa 54,5 na 0 Å”to je prema tom upitniku uredan nalaz. Na osteoid osteom se uvijek mora posumnjati ako je oteklina distalne falange prsta s deformacijom nokta praÄena bolovima koji se smanjuju koriÅ”tenjem NSAIL. Metoda izbora u dijagnostici je kompjuterizirana tomografi ja koja mora biti naÄinjena tako da slojevi ne budu deblji od 1 do 2 mm. Zbog
blizine neurovaskularnih struktura i tetiva najboljim oblikom lijeÄenja osteoid osteoma u podruÄju distalne falange prstiju Å”ake smatra se kirurÅ”ka ekscizija ili ekskohleacija.With this clinical observation we would like to bring to mind osteoid osteoma as a possible cause of problems of distal phalanx of the fi ngers. Osteoid osteoma occurs rarely at this location and has atypical presentation. The main symptoms are swelling and redness of the fi ngertip with nail deformity, while typical night pain may not be present. Unusual clinical and x-ray presentation of tumor in this localization can make diagnosis of osteoid osteoma very difficult. A 20-year-old patient reported pain in the fi ngertip of his right ring finger persisting for fi ve years. Swelling and redness of the fi ngertip combined with nail deformity was also present. X-rays showed osteolysis in the base of distal phalanx. Magnetic resonance imaging showed suspicion of osteoid osteoma, which was confi rmed by computed tomography (CT). We performed surgical removal of osteoid osteoma in February 2014. The tumor was approached by longitudinal incision on the lateral side of the distal phalanx of the ring fi nger and the basal part of distal phalanx was cut with a small chisel to enable access to cystic change of the bone. Tumor removal with excochleation was performed and the material thus obtained was sent for histopathologic analysis. After surgery, the ring fi nger was immobilized in a plaster splint for a three-week period. After
removal of immobilization, the patient was referred to physical therapy consisting of individual exercises in order to obtain the full range of motion in all joints of the hands and strengthen hand and forearm muscles. After surgical removal of osteoid osteoma, all symptoms disappeared completely. Histopathologic findings confi rmed the diagnosis of osteoid osteoma. After physical therapy, he returned to daily activities without any problems. On regular follow ups at 3, 6 and 12 months after surgery, clinical fi ndings were normal and the patient had no pain or discomforts. Full recovery was shown by the result of the DASH questionnaire three months after the procedure. Preoperative DASH score 54.4 decreased to 0. Distal phalanx of the fi nger is a very rare localization of osteoid osteoma, and typical night pain may not be present. In addition, appearance on x-rays is not typical. Instead of central enlightenment surrounded with sclerosis, x-rays usually show a lytic lesion. For this reason, it may be diffi cult to make the diagnosis of osteoid osteoma. The main symptom is permanent pain, swelling
and redness of the fi nger, with nail deformity. The imaging method of choice is CT, which must be performed with thin layers of 1 to 2 mm. Furthermore, cooperation of surgeon and radiologist is extremely important to reach the accurate diagnosis. Many treatment options are described in the literature, such as CT-guided percutaneous thermocoagulation, destruction of lesions with alcohol, or CT-guided radiofrequency ablation. However, due to the proximity of neurovascular structures, tendons and joints, the best method for treatment osteoid osteoma in distal phalanx of the fi ngers is surgical excision or excochleation. Our conclusion is that one should always bear in mind that osteoid osteoma can be the cause of swelling of distal phalanx of the fi nger with nail deformity, and pain that alleviated with the use of non-steroidal anti-infl ammatory drugs. Surgical excision or excochleation is the best method for the treatment osteoid osteoma of distal phalanx of the finger
TECHNOLOGY OF OZONE APPLICATIONS IN VITAL MEDICAL FIELDS
Veliki broj bolesti nastaje prvenstveno zbog nedostatka kisika u tkivima zbog akumulacije toksina u tijelu. Bezbolan i prirodan tretman ozonom pomaže kod operativnog oporavka i lijeÄenja brojnih ozljeda i bolesti, pa Äak i tumora, a za sada se najÄeÅ”Äe koristi u stomatologiji. Ozon ima pozitivan utjecaj na zacjeljivanje rana, stimulaciju imunoloÅ”kog sustava, oksigenaciju i protok krvi u tkivu, te smanjuje oticanje i bol.A large number of disease is primarily due to the lack of oxygen in the tissue due to the accumulation of toxins in the body. Painless and natural treatment with ozone helps with after-operating recovery and cure numerous injuries and illnesses, even tumors, and for now the most commonly used in dentistry. Ozone has a positive effect on wound healing, stimulation of the immune system, oxygenation and blood flow to tissues and to reduce swelling and pain
Properties of the Celiac Trunk ā Anatomical Study
Although anatomical properties and vessel variations of the celiac trunk are well explored in the literature, there is not so much information on the arterial diameters, and this data is important for surgical procedures and angiographic examinations. The aim of this study was to investigate properties of the celiac trunk in humans by using anatomical dissection. Ninety cadavers were dissected for the celiac trunk identification and arterial diameter measurements. The results of anatomical examination showed that in 72% of all cases the celiac trunk divides into the splenic artery and the common hepatic artery, while the left gastric artery arises as a first branch and had origin between aorta, all over the celiac trunk up to a bifurcation. From the 90 cadavers, 4 presented anatomical variations. Where normal anatomy was present, the mean length of the celiac trunk was 1.9Ā±0.08 cm and its mean arterial diameter was 0.78Ā±0.08 cm. The splenic artery had the largest diameter (0.61Ā±0.05 cm) and the left gastric artery had the smallest diameter (0.38Ā±0.03 cm). Our data represent original results about anatomical variations and arterial diameter of the celiac trunk and its main branches provided by anatomical dissection
Obostrano iÅ”ÄaÅ”enje polumjeseÄastoga zgloba
Carpal instability is a rare injury of the wrist, but it can cause adverse disability and morbidity of the patient. Lunate dislocation is the fourth and last stage of perilunate dislocation. Bilateral perilunate dislocation is an even more uncommon injury, and only several cases have been reported in literature. We are presenting a case of bilateral perilunate dislocation of wrists in 27-year-old men who sustained injury of both wrists falling from a 7-meter-high tree.Nestabilnost peÅ”Äa predstavlja rijetku ozljedu ruÄnoga zgloba koja može uzrokovati znaÄajnu nesposobnost i morbiditet pacijenta. IÅ”ÄaÅ”enje polumjeseÄaste kosti je Äetvrti i zadnji stadij perilunatne dislokacije. Obostrano iÅ”ÄaÅ”enje polumjeseÄaste kosti je joÅ” rjeÄe stanje, te je svega nekoliko sliÄnih sluÄajeva opisano u literaturi. Ovdje prikazujemo sluÄaj obostranog iÅ”ÄaÅ”enja polumjeseÄaste kosti ruÄnoga zgloba kod
27-godiÅ”njeg muÅ”karca, koji je zadobio ozljede oba ruÄna zgloba prilikom pada s drveta visokog 7 metara