19 research outputs found

    HPLC-MS-analiza rezidua kloramfenikola u mlijeku i proizvodima od mlijeka u prahu

    Get PDF
    Chloramphenicol (CAP) is a broad-spectrum antibiotic with bacteriostatic action but also has toxic properties, which is why its presence in food and feed is prohibited in Croatia and the European Union. In the aim of consumer protection it is essential to develop a sensitive analytical method for detection of CAP fractions lower than w = 0.3 µg kg--1-. For the efficient control and monitoring of CAP, a rapid, sensitive, and selective method for its identification and quantification, using high performance liquid chromatography in combination with mass spectrometry LC-MS, has been developed. The cleaning procedure was based on the AOAC official method 993.32. HPLC-MS analysis used the ODS Hypersile column and the water/acetonitrile gradient. Electrospray negative ionization (neg ESI) was used before single ion monitoring (SIM) detection of three m/z 321, 323 and 325. As additional criteria, the ratio between these masses in real and spiked milk samples was also investigated in accordance with theoretical values of the isotope pattern for 2 chlorine atoms present in the analyte. The detection limit of 0.1 µg kg--1- was achieved. The mean value of recovery was 94 %, the correlation coefficient of the calibration curves calculated for 2 m/z values was higher than 0.99. Fourty samples of milk and milk products were tested with the HPLC-MS method, and obtained results showed that samples had CAP 0.37, 0.29, 0.39 µg kg--1-, respectively. All the other analysed samples contained CAP concentrations below the detection limit.Kloramfenikol je jedan od antibiotika sa širokim spektrom djelovanja. Zbog toksičnih svojstava zabranjena je njegova primjena u Hrvatskoj i u Europskoj uniji u prehrambenim namirnicama. Ekstrakcija uzorka i čišćenje temeljeni su na modificiranoj AOAC-ovoj metodi 993.32. Tijekom HPLC-MS-analize uporabljena je kolona ODS Hypersile s gradijentnim programom kombinacije acetonitrila u vodi. Primijenjena je negativna ionizacija elektroraspršivanjem (neg ESI) molekula kloramfenikola i nakon toga praćenje tri odabrane karakteristične mase iona m/z 321, 323 i 325 radi detekcije, identifikacije i kvantifikacija analita. Također, kao dodatni kriterij ispitan je i uspoređen odnos intenziteta te tri odabrane veličine u realnim uzorcima i u uzorku mlijeka nacijepljenog s kloramfenikolom prema teorijskoj vrijednosti karakterističnoj za prirodnu raspodjelu izotopa kada su dva atoma klora adicijski vezani u molekuli analita. Postignuta je granica detekcije 0,1 µg kg-1- kloramfenikola u mlijeku. Srednja vrijednost iskorištenja bila je 94 %, a koeficijent korelacije kalibracijskih krivulja pri dvije m/z bio je veći od 0,99. Ovom metodom analizirano je oko 40 uzoraka mlijeka i mliječnih proizvoda pri čemu su samo tri uzorka bila pozitivna s vrijednostima kloramfenikola 0,37, 0,29, 0,39 µg kg--1- mlijeka, dok su u ostalim uzorcima količine kloramfenikola bile ispod granice detekcije

    Određivanje aflatoksina, okratoksina A, fumonizina i zearalenona u žitaricama i krmivu primjenom kompetetivnoga direktnog imunoenzimatskog testa (CD-ELISA) i tankoslojne kromatografije (TLC)

    Get PDF
    Aspergillus, Penicillium, and Fusarium species frequently contaminate crops. For this reason mycotoxins such as afl atoxins (AFs), ochratoxin A (OTA), fumonisins (FBs), and zearalenone (ZEA) are found in food and feed in a wide range of concentrations, depending on environmental and storage conditions. Consumption of mycotoxin-contaminated food and feed has been associated with acute and chronic poisoning and carcinoma. The aim of this study was to determine the incidence and co-occurrence of AFs (B1+B2+G1+G2), OTA, FBs (B1+B2+B3), and ZEA in 37 samples of cereals and feed randomly collected in 2007 from households of an endemic nephropathy (EN) area in Croatia. The mycotoxins were determined using the competitive direct ELISA test (CD-ELISA) in combination with thin-layer chromatography (TLC). The most frequent mycotoxin was ZEA (92 %, mean 318.3 μg kg-1), followed by FBs (27 %, 3690 μg kg-1), AFs (24.3 %, 4.6 μg kg-1), and OTA (16.2 %, 9.8 μg kg-1). Levels of AFs, ZEA, and FBs detected by CD-ELISA signifi cantly correlated with the TLC results. However, only one OTA-positive sample was confi rmed by TLC due to its high limit of detection. The levels of these mycotoxins were below the permissible limit for animal feed. Twenty-nine percent of cereals were contaminated with FBs, OTA, or ZEA in mass fractions above the permissible limit for humans. Co-occurrence of two toxins varied between 4.2 % and 54 % and of three between 4.2 % and 7.6 %. Prolonged co-exposure to AFs, OTA, FBs, and ZEA might increase the risk of various chronic diseases.Vrste plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium česti su kontaminanti usjeva te na takvim supstratima tvore mikotoksine. Stoga su žitarice i krmiva često kontaminirana afl atoksinima (AFs), okratoksinom A (OTA), fumonizinima (FBs) i zearalenonom (ZEA) u različitim koncentracijama ovisno o mikroklimatskim uvjetima na polju i u skladištu. Konzumiranje hrane kontaminirane mikotoksinima često je povezano s akutnim ili kroničnim trovanjima, ali i s razvojem karcinoma. Cilj ovog rada bio je odrediti istodobnu pojavnost AFs (B1+B2+G1+G2), OTA, FBs (B1+B2+B3) i ZEA u uzorcima žitarica i krme (N=37) koji su nasumično skupljeni u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) u Hrvatskoj (2007). Za određivanje navedenih mikotoksina korišten je kompetitivni direktni ELISA-test (CD-ELISA) u kombinaciji s tankoslojnom kromatografi jom (TLC). Najzastupljeniji mikotoksin bio je ZEA (92 %, srednja koncentracija 318.3 μg kg-1), nakon čega slijede FBs (27 %, 3690 μg kg-1), AFs (24.3 %, 4.6 μg kg-1) te OTA (16.2 %, 9.8 μg kg-1). Koncentracije AFs, FBs i ZEA određene CD-ELISA-testom statistički značajno koreliraju s rezultatima dobivenim s TLC. OTA je potvrđen metodom TLC samo u jednom uzorku zbog visokog limita detekcije. Dokazane koncentracije su ispod razina dopuštenih za krmiva, dok je 29 % uzoraka žitarica sadržavalo FBs, OTA ili ZEA u koncentracijama iznad dopuštenih u hrani za ljude. Kokontaminacija s dvama odnosno trima toksinima varirala je između 4.2 % i 54 % odnosno između 4.2 % i 7.6 %. Dugotrajni unos AFs, OTA, FBs i ZEA putem hrane može povećati rizik od razvoja različitih kroničnih bolesti zbog njihova mogućega sinergističkog djelovanja

    Organoklorirani pesticidi u slatkovodnim ribama zagrebačkog područja

    Get PDF
    The aim of this study was to determine the level of organochlorine pesticides in freshwater fish from the Zagreb area, Croatia. The study included 215 freshwater fish samples from three sites: the Sava River, Lake Jarun, and five fishponds from the Zagreb surroundings. Organochlorine pesticides DDT and derivates, HCH, HCB, lindane, aldrin, dieldrin, endrin, heptachlor with epoxide, and methoxychlor were determined using the GC-ECD method. The determined amounts of organochlorine pesticides were within allowed concentration limits in all analysed fish samples. Median values ranged from below the detection limit of 0.01 µg kg-1 for dieldrin and metoxychlor to 2.00 µg kg-1 for DDT in the Cyprinidae fish family from the Sava River, Zagreb sampling site (group 1). This study has confirmed pesticide persistence in the overall ecosystem in our country despite the ban of some thirty years ago, like in many other parts of the world.Cilj istraživanja bio je utvrditi količinu organokloriranih pesticida u slatkovodnim ribama zagrebačkog područja. Obrađeno je ukupno 215 uzoraka slatkovodne ribe sa sljedećih triju lokacija: rijeka Sava, jezero Jarun i pet tzv. ekoloških jezera u okolici Zagreba. Organoklorirani pesticidi DDT i derivati, HCH izomeri (α-HCH, β-HCH and δ-HCH), HCB, lindan (γ-HCH), aldrin, dieldrin, endrin, heptaklor, heptaklorepoksid i metoksiklor) određivali su se metodom plinske kromatografije uz elektronapsorpcijski način detekcije i uz postignutu granicu detekcije od 0,01 µg kg-1. Vrijednosti ispitivanih organokloriranih pesticida u svim su uzorcima riba bile mnogo niže od maksimalno dopuštenih koncentracija. Vrijednosti medijana kretale su se od najnižih 0,01 µg kg-1 za dieldrin i metoksiklor do najviših 2,00 µg kg-1 za DDT u uzorcima riba porodice Cyprinidae s lokacije Sava - Zagreb. Utvrđeni ostaci preostalih ispitivanih pesticida potvrđuju kako njihovu uporabu na našim područjima tako i njihovu postojanost i prisutnost u cjelokupnom ekosustavu unatoč činjenici da je većina zabranjena u Hrvatskoj prije gotovo 30 godina, kao i u mnogim dijelovima svijeta

    Okratoksin A i omjer sfinganina i sfingozina u urinu stanovnika s područja endemske nefropatije u Hrvatskoj

    Get PDF
    The most plausible theory of the aetiology of endemic nephropathy links it with exposure to nephrotoxic mycotoxin ochratoxin A (OTA). In this study, the concentration of OTA and sphinganine/sphingosine (Sa/So) ratio, the biomarker of another nephrotoxic mycotoxin fumonisin B1 exposure, were analysed in 45 human urine samples collected in the endemic village of Kaniža in Croatia and in 18 samples from control village. Samples were collected twice from the same persons in 2000 and 2005. In both years the frequency of OTA-positive samples was higher in Kaniža (43 % and 18 %, respectively) than in the control village (28 % and 6 %, respectively). OTA concentrations in samples collected in Kaniža were higher in 2000 than in 2005 (p1 at the same time, while in Kaniža four such samples were collected in 2000 and one in 2005.Najprihvatljivija teorija o etiologiji endemske nefropatije povezuje njezin nastanak s izloženošću nefrotoksičnim mikotoksinima. Dok se izloženost mikotoksinu okratoksinu A (OTA) može dokazati njegovim nalazom u biološkim uzorcima kao što su krv i urin, vrlo kratko zadržavanje fumonizina B1 (FB1) u organizmu to onemogućava. Na pokusnim je životinjama nađeno da je porast omjera koncentracija sfi ngolipida sfi nganina i sfi ngozina (Sa/So) biološki pokazatelj izloženosti tom mikotoksinu. U ovom istraživanju mjerena je koncentracija OTA i omjer koncentracija Sa/So u urinu 45 stanovnika u endemskom selu Kaniža i 18 stanovnika u kontrolnom selu. Uzorci urina skupljeni su od istih osoba 2000. i 2005. godine. U obje godine učestalost uzoraka koji su sadržavali OTA bila je veća u Kaniži (43 % i 18 %) negoli u kontrolnom selu (28 % i 6 %). Koncentracija OTA također je bila viša u urinima skupljenim u Kaniži negoli u kontrolnom selu. Koncentracija OTA u uzorcima skupljenim u Kaniži 2000. bila je viša nego u uzorcima iz 2005. (p<0.005). Iako je u urinima iz obje godine omjer koncentracija Sa/So bio viši u Kaniži negoli u kontrolnom selu, razlika nije bila statistički značajna. Nije nađen nijedan uzorak skupljen u kontrolnom selu koji bi istodobno sadržavao mjerljivu koncentraciju OTA i omjer Sa/So veći od jedan. Za razliku od uzoraka iz kontrolnog sela, četiri uzorka skupljena u Kaniži u 2000. godini i jedan uzorak u 2005. godini upućivali su na istodobnu izloženost ovim mikotoksinima

    Effects of temperature, length of storage, and technological processes on the formation of N-nitrosamines in liver pâté

    No full text
    The aim of the study was to determine the possible presence of N-nitrosamines in liver pâtés available on the Croatian market and to compare them with a liver pâté from the EU market. In addition, the effects of temperature and length of storage on N-nitrosamine concentrations were assessed. A total of 630 samples were randomly chosen. Thirty samples of each were analysed immediately upon sampling, whereas another 30 samples were stored for 5 and 10 days at 4 °C, 22 °C and 37 °C, respectively. In the samples stored at 4 °C, the mean total N-nitrosamine level was 1.3–6.8 μg kg−1 on day 5 and 1.0–5.0 μg kg−1 on day 10. In the samples stored at 22 °C, the mean total N-nitrosamine level was 3.6–9.3 μg kg−1/ (day 0), 11.9–24.5 μg kg−1/ on day 5, and 22.7–32.3 μg kg−1/ on day 10. In the samples stored at 37 °C, the mean total N-nitrosamine level was 104.9–231.1 μg kg−1 (day 5) and 801.3–1329.0 μg kg−1 (day 10). Temperature and length of storage were found to be associated with the formation of N-nitrosamines in meat products, but carcinogenic N-diethylnitrosamine (diEt) in particular, accidentally or not, was not present at all in the products originating from the EU
    corecore