Late Antique oil lamps from the Archaeological Museum in Split

U radu su kataloški obrađene 123 kasnoantičke svjetiljke iz depoa Rimsko-provincijalne zbirke Arheološkog muzeja u Splitu.* Svjetiljke su sačuvane u cijelosti ili u ulomcima. Najviše primjeraka potječe iz Salone, jedan iz Sutomora u Crnoj Gori, a ostali primjerci su s različitih lokaliteta srednje Dalmacije. Provedena tipološka analiza temelji se na podjeli kasnoantičkih svjetiljaka koju je izvršio J. W. Hayes. Muzejski primjerci uglavnom pripadaju standardnom repertoaru sjevernoafričkih svjetiljaka, a datiraju se od početka 4. st. do oko godine 550. Najzastupljeniji su tipovi Hayes IB (47 primjeraka) i Hayes IIA (34 primjerka). Analiza je pokazala da u zbirci osim standardnih tipova postoji 18 kasnoantičkih svjetiljaka koje se ne mogu uvrstiti u klasičnu Hayesovu podjelu. Za njih se može reći da su imitacije nastale u za sada neutvrđenim radionicama.This work constitutes a catalogue treatment of 123 Late Antique oillamps from the storage depot of the Roman Provincial Collection of the Archaeological Museum in Split.* The oil lamps have been preserved either entirely or in pieces. Most of them originated in Salona, one is from Sutomore in Montenegro, while the remaining examples are from various sites in central Dalmatia. A typological analysis is based on the classification of Late Antique oil lamps devised by J. W. Hayes. The museum examples are generally standard North African oil lamp types, dated from the early fourth century to roughly the year 550. The most common types are Hayes IB (47 examples) and Hayes IIA (34 examples). Besides the standard types, the analysis has shown that the collection contains 18 Late Antique lamps which are not encompassed by Hayes’ classic classification. These may be characterized as imitations which emerged in thus-far indeterminate workshops

Typology and topography of late antique graves in the archaeological landscape of central Dalmatia

Ova doktorska disertacija ima dva cilja. Prvi cilj je definirati tipove kasnoantičkih grobova na području današnje srednje Dalmacije. Oblik pokopavanja koji prevladava širom Rimskog Carstva od druge polovice trećeg stoljeća je inhumacija. I dok je grobna raka u kojoj se sahranjuje pokojnik, ili njegovi spaljeni ostaci, uvijek ukopana u zdravicu ili zemljanu podlogu, promjenom načina pokopavanja iz incineracije u inhumaciju mijenjaju se tipovi grobnih konstrukcija. Iz prikupljenog materijala s područja srednje Dalmacije formirali smo osnovnu podjelu na temelju postojanja grobne konstrukcije. Tako se grobovi dijele na one najjednostavnije koji ne sadrže nikakvu konstrukciju, što znači da je tijelo položeno u grobnu raku u zemlji ili zdravici; zatim na one koji sadrže neki element grobne konstrukcije, u što se ubrajaju drveni lijesovi, jednostavni grobovi omeđeni kamenom, grobovi koji kao konstrukcijski element koriste zidane kamene strukture, te grobovi obloženi, pokriveni ili popločeni različitim priručnim materijalom; na kraju, najsloženija varijanta grobova je ona s konkretnom konstrukcijom, u koju spadaju grobovi u amforama, grobovi od tegula i njihovi podtipovi, kombinirani grobovi, zidani kameni grobovi te zidane kamene grobnice s podtipovima. Nabrojeni tipovi nisu jedinstveni niti karakteristični isključivo za analizirani prostor, ali su po prvi put u okviru njega sintetizirani. Drugi cilj ove doktorske disertacije je razmotriti razmještaj grobova u arheološkom krajoliku na području današnje srednje Dalmacije i ustanoviti koliko su utjecali na oblikovanje kasnoantičkog krajolika. To smo postigli metodama analize prostorne distribucije kasnoantičkih grobova, sistematizacijom njihovih arhitektonskih oblika, kartiranjem grobova u odnosu na prirodnu okolinu ili neku stratešku poziciju u prostoru. Na taj način došli smo do spoznaje da je kulturni krajolik ljudi koji su pokapali svoje pokojnike stvorio nove socijalne prostore koji nam pružaju mogućnosti za drugačiju percepciju kasnoantičkog krajolika. Slijedom toga smo uz pomoć zračnih fotografija, topografskih podataka i crteža pokušali rekonstruirati, gdje je to bilo moguće, kasnoantički izgled određenog krajolika. Tako smo na prostoru nekadašnjeg glavnog grada rimske provincije Dalmacije i njegovog okoliša mogli odgovoriti na nekoliko pitanja. Primjerice, prate li kasnoantički grobovi prirodnu konfiguraciju terena; u kakvom su položaju u odnosu na kasnoantički urbani i prigradski prostor; kako su smješteni u odnosu na komunikacijske pravce te u kakvom su odnosu s obližnjom arhitekturom.This doctoral thesis has two objectives. The first one is to define the types of late antique graves in the area of central Dalmatia. The form of burial that was prevalent in the second half of the third century throughout the Roman Empire has been known as inhumation. While the grave pit, in which the deceased was buried or burned, has usualy been in a sterile soil. By changing the mode of burial from incineration to inhumation, the types of burial structures have also been changed. Therefore we used the collected grave forms origing from the sites all around the Central Dalmatia, and we formed the basic division relying on theirs grave construction. Thus, the graves are divided into those which do not contain any construction elements, which means that the body has been laid in a simple grave pit; then those that contain an element of grave construction, which also include wooden caskets, simple grave pits bordered by stone, graves that used masonry stone structures as a structural element, and graves lined, covered or paved with various handy materials; in the end, the most complex version of the grave is the one with the concrete structure, which includes amphora grave, tile grave, mixed grave type, stone-built grave and stone-built tomb. The listed types are not unique nor typical exclusively for the area of Central Dalmatia, but for the first time these types will be analyzed and presented within this doctoral thesis. The second objective of this PhD thesis is to consider the deployment of graves in the archaeological landscape of the region of the central Dalmatia and determine how they affect the formation of late Roman landscape. It was achieved with: analysis of spatial distribution of late antiquity graves, systematization of grave architecture, charting graves in relation to the landscape or a strategic position in it. In this way, we have learned that the cultural landscape and people who buried their dead created new social spaces that provide opportunities for different perception of late Roman landscape. Consequently with the help of aerial photography, topographic data and drawings we tried to reconstruct, where it was possible, late antique look at a certain landscape. In the area of the former capital of the Roman province of Dalmatia and its landscape we were able to answer a few questions. For example: we tried to establish whether the late the antique graves follow natural terrain configuration; what is their position in relation to the late ancient urban and suburban areas; where are they located in relation to communication routes and how they relate to the nearby architecture

Late Antique oil-lamps with Early Christian images from the Archaeological Museum in Split

U ovom radu kataloški je obrađeno 114 svjetiljaka iz depoa Rimskoprovincijalne zbirke te još 20 iz stalnog postava Arheološkog muzeja u Splitu.1 Riječ je o kasnoantičkim svjetiljkama, sačuvanima u cijelosti ili u ulomcima, koje su na disku ukrašene reljefnim motivima s ranokršćanskom simbolikom. Najčešće se radi o prikazima monograma, križa, lava, psa, zeca, ribe, pijetla, palme i biblijskih scena. Tipološka klasifikacija postavljena u ovom radu slijedi podjelu Johna W. Hayesa pa se prema tome svjetiljke datiraju u rasponu od poč. 4. st. do oko godine 550.This work contains catalogue treatment of 114 oil-lamps from the storage depot of the Roman Provincial Collection and 20 additional pieces from the permanent exhibition of the Archaeological Museum in Split.1 These are oil-lamps from Late Antiquity, preserved in whole or in fragments, which have Early Christian symbolic motifs rendered in relief on the discus. Most often these are monograms, crosses, lions, hounds, hares, cockerels, palm fronds and biblical scenes. The typological classification established in this paper adheres to the division done by John W. Hayes, so in this regard the oil-lamps have been dated to a period ranging from the beginning of the fourth century to the roughly the year 550