Leksičke funkcije kao pokazatelji značenjskih odnosa u kolokacijskim svezama hrvatskoga jezika

U radu se na primjerima kolokacijskih sveza hrvatskoga jezika analiziraju leksičke funkcije koje je unutar svojega teorijskoga modela značenje – tekst razradio Igor Meljčuk. Na uzorku od desetak leksičkih funkcija koje predstavljaju opće značenjske modele primjenjive u svim jezicima opisuju se značenjski odnosi na osnovi kojih nastaju kolokacijske sveze, dakle, jezične jedinice koje po svojoj strukturi nadilaze razinu jedne riječi, tj. leksema.The paper deals with Igor Meljčuk’s meaning – text model of lexical functions (LF’s) applied to collocational phrases in the Croatian language. The author points out that many simple standard lexical functions (basic LF’s and derivative LF’s) are general patterns of semantic characteristics of nounal collocations in the Croatian language. Some of the most important lexical functions (LF synonym, LF antonym, LF adjectivisation, LF prepositionalisation) are illustrated by examples from Školski rječnik hrvatskoga jezika (ŠR)

COLLOCATION PHRASES IN RELATION TO OTHER LEXICAL PHRASES IN CROATIAN

U radu se obrađuju značenjski i leksikološki aspekti kolokacijskih sveza u hrvatskom jeziku s namjerom da se odvoje od drugih sveza riječi u hrvatskom jeziku (naziva, onima, frazema te slobodnih leksičkih sveza). Kolokacijska je sveza definirana kao posebna leksička sveza na sintagmatskoj razini temeljena na značenjskoj povezanosti dviju riječi u kojoj se konkretiziraju njihova značenja.The paper analyzes the semantic and lexicological aspects of collocation phrases in Croatian with tendency to separate them from other lexical phrases in Croatian (terms, idioms, names). The collocation phrase is defined as a special lexical phrase on a syntagmatic level, based on the semantic correlation of the two individual lexical components in which their meanings are specified