Blagus Bartolec, Goranka

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIPovijesni put standardizacijskih procesa(Anita Peti-Stantić: Jezik naš i/ili nji-hov  Vježbe  iz  poredbene  povijesti  juž-noslavenskih standardizacijskih procesa, Srednja Europa d. o. o., Zagreb, 2008.)Pisanje o povijesti standardizacije juž-noslavenskih jezika nije jednostavan i lak zadatak. Ponajprije zbog opsežnosti istra-živačkoga posla koji zahtijeva svaki dija-kronijski pristup navedenoj problematici, ali i zbog činjenice da je povijesnopored-bena standardologija u nas, pa i šire, nova i neusustavljena jezikoslovna disciplina. U knjizi se Jezik naš i/ili njihov Vjež-be iz poredbene povijesti južnoslavenskih standardizacijskih procesa objavljenoj u lipnju 2008. godine u Zagrebu, u izdavač-koj kući „Srednja Europa d.o.o.“ na 495 stranica autorica Anita Peti-Stantić iscr-pno  bavi  standardizacijskim  procesima triju današnjih južnoslavenskih jezika – hrvatskoga, slovenskoga i srpskoga. Sa-momu  se  problemu  pristupa  s  nekoliko aspekata, osim jezikoslovnoga, navode se povijesni, politički i kulturološki čimbe-nici koji su utjecali na proces standardiza-cije jezikā koji genetski pripadaju skupi-ni zapadnih južnoslavenskih jezika. Nai-me, autorica proces standardizacije smje-šta u društveni kontekst, polazeći i zadr-žavajući se na tumačenju da se proces je-zičnoga razvoja današnjih jezika odvijao pod utjecajem Katoličke crkve na područ-ju Slavia romana, Pravoslavne crkve na području Slavia ortodoxa te intelektual-nih i književnih ideja unutar južnoslaven-skoga, panslavenskoga i europskoga kul-turnoga i političkoga okvira od 16. stolje-ća do prve polovice 19. stoljeća.S obzirom na to da je knjiga zamišlje-na kao vrsta udžbenika (točnije, vježbā), veoma je pregledno strukturirana i boga-to opremljena brojnim tekstovima, prije-vodima  i  preslikama  izvornih  rukopisa. Osim uvodnoga dijela u kojem su objaš-njeni struktura i ciljevi knjige, knjiga je podijeljena  na  ukupno  jedanaest  dijelo-va. Sama je tematika obrađena u prvih se-dam dijelova, a od osmoga do jedanaesto-ga poglavlja uvršteni su dodatci koji olak-šavaju čitanje knjige. Posebno valja ista-knuti: 1. iscrpan i pregledan tablični po-pis jezikoslovnih djela objavljenih u juž-noslavenskim zemljama od 16. stoljeća1 do prve polovice 19. stoljeća (413–427), pri čemu se za svako djelo navode godina i mjesto izdanja, vrsta djela, jezici, podat-ci o djelu i napomene. Popis je koristan ponajprije  studentima,  ali  i  svima  oni-ma koje zanimaju osnovni enciklopedij-ski podatci u vezi s povijesnim rječnicima i gramatikama; 2. popis korištenih izvo-ra i literature (459–489) koji sadržava po-pis općih i metodoloških tekstova, izvora, povijesnih izvora te literature vezane za pisanu riječ na hrvatskom, slovenskom i srpskom jeziku. Zbog  tematske  širene  te  golemoga korpusa sastavljena od brojnih i različitih tekstova, svojim savjetima, razgovorima i, dakako, prijevodima autorici su pomo-gli brojni suradnici i kolege te je opravda-na njezina zahvala svima njima u zaključ-nom dijelu knjige.21  S napomenom da je u zaglavlju (415–425)  umjesto  XVI.–XIX.  stoljeća  pogrješno otisnuto XIV.–XIX. stoljeća.2  Zahvala  je  upućena  Zvonku  Kovaču, Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519Jedan  od  recenzenata  knjige,  čiji  je dio  recenzije  otisnut  na  koricama  knji-ge, zaključio je da je u knjizi riječ o „pio-nirskom radu na području posve nove in-terdisciplinarne znanosti, poredbene po-vijesne  standardologije“.  Stoga  je  auto-rica u prvome poglavlju krenula od op-ćih teza vezanih upravo za poredbenopo-vijesnu sociolingvistiku, ističući da bav-ljenje samo jednim jezikom s povijesno-ga sociolingvističkoga stajališta ne dono-si relevantne rezultate zbog čega je kori-sniji poredbeni pristup. Jednako tako, u drugom su poglavlju knjige dani veoma jasni parametri na kojima autorica zasni-va svoj pristup analizi onih vrsta teksto-va koje smatra osnovom književnoga je-zika – razlikuje jezičnu i književnojezič-nu zajednicu te dijalektnu osnovicu, koja je načelno govorna i lokalna, i književ-nu nadgradnju, koja je pismena i nadilazi prostorna (pa i vremenska) ograničenja. Upravo na toj tezi o hijerarhijskom od-nosu između osnove i nadgradnje autori-ca upućuje da se mogu sagledati jasni ra-zličiti putovi razvoja hrvatskoga i srpsko-ga standarda. Ovdje valja istaknuti kako autorica pri sastavljanju knjige nije ima-la namjeru poći od posve novoga pristu-pa u odnosu na već postojeće tumačenje o odvojenom i različitom povijesnom ti-jeku oblikovanja današnjih triju standar-dnih jezika na južnoslavenskom prostoru, dakle, i ona polazi od tvrdnje da su ti je-zici i genetski i tipološki srodni (11), ali da su društvene, povijesne i kulturološ-ke  mijene  utjecale  na  izgradnju  različi-Keithu Langstonu, Davoru Dukiću, Ireni Orel, Marku Stabeju, Vinku Kovačiću, Nevenu Jo-vanoviću, Nelli Lonza, Velimiru Piškorcu te recenzentima  Ivi  Pranjkoviću,  Ranku  Mata-soviću.tih književnih podloga koje čine osnovu za razvoj triju posebnih standardnih jezi-ka (slovenskoga, hrvatskoga i srpskoga). Upravo stoga, svakako je potrebno izdvo-jiti dio drugoga poglavlja pod naslovom Tekstualna nadgradnja (105–108) u ko-jem Anita Peti-Stantić izdvaja četiri tipa tekstova koje je potrebno uzeti kao nad-gradnju za oblikovanje, a time i odvojen tijek razvoja standardnih jezika: tekstove pisane nekim od stiliziranih narodnih je-zika u kojima su eksplicitno izraženi sta-vovi o narodnom jeziku na tom području (liturgijski tekstovi); tekstove pisane ne-kim od stiliziranih narodnih jezika u ko-jim nema eksplicitno izraženih stavova o narodnom jeziku na tom području (teksto-vi praktične namjene kao što su darovni-ce, ljetopisi, upravno-pravni tekstovi, po-velje, oporuke, monografije o pčelarstvu, kulinarstvu,  porodiljstvu  itd.);  tekstove pisane kojim drugim jezikom (latinskim, njemačkim, talijanskim) koji su bili jezi-ci pismenosti u književnojezičnim zajed-nicama (npr. u školstvu, tiskarstvu, pisar-stvu) u južnoslavenskim zemljama i koji se, kako autorica navodi, u knjizi koriste kao primjeri odnosa nas prema drugima (i  obratno);  jezikoslovne  tekstove  (gra-matike i rječnici) u kojima su eksplicitno izraženi stavovi o odnosu jezika i zajedni-ce kojoj jezik pripada.Dakle, navedeni korpus tekstova koji se u knjizi smatraju relevantnima za ra-zvoj  standardizacije  južnoslavenskih  je-zika uvelike nadilazi samo jezikoslovna djela koja se tiču jezične kodifikacije3 te 3  Pri tome se autorica poziva na kritike knjige Jezik i identitet na Balkanu R. D. Gree-nberga (2005) u kojima se autoru zamjera da se bavi samo kodifikacijom.Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519obuhvaća različite vrste tekstova na koji-ma se izgrađivao književni jezik i izgrađi-vala recepcija tih jezika u hrvatskim, slo-venskim i srpskim zemljama (107).Treće poglavlje, na tridesetak strani-ca, predstavlja autoričin osvrt na vrijeme i prostor koji su kao izvanjezični čimbenici utjecali  na  standardizacijsku  raslojenost južnoslavenskih jezika. Iscrpno se govori o jurisdikciji Rimokatoličke crkve na po-dručju Slavia romana i jurisdikciji Pravo-slavne crkve unutar Slavia ortodoxa. Na području Slavia romana velik je utjecaj imao latinski jezik koji je bio nadetnički i „ničiji“ jezik na području hrvatskih i slo-venskih zemalja, te starocrkvenoslaven-ski kao nadetnički i „svačiji“ na području Slavia ortodoxa.U četvrtom, petom i šestom poglavlju donosi se odabir tekstova (vježbā) koji se smatraju relevantnima za razvoj književ-nih jezikā u južnoslavenskim zemljama. Četvrto  je  poglavlje  posvećeno  liturgij-skim tekstovima (molitvenicima i propo-vijedima) koji su prema autoričinoj pro-cjeni utjecali na standardizacijski proces slovenskoga jezika (slovenske propovije-di) te hrvatskoga jezika (ponajprije, kaj-kavske i štokavske propovijedi), a pose-ban je naglasak stavljen na zasluge bo-sanskih propovjednika franjevaca u nje-govanju  hrvatskoga  književnoga  jezika. U petom se i šestom poglavlju autorica bavi školstvom i tiskarstvom u južnosla-venskim zemljama, obrazlažući da su te „dvije kulturno-civilizacijske i prosvjeti-teljske djelatnosti odabrane zbog toga što (...) se u njihovoj razvijenosti i prošireno-sti njihovih dosega u narodu kao u ogleda-lu ogleda i razvijenost i proširenost knji-ževnog jezika“ (23). Kao i u prethodnom poglavlju posebno se analiziraju školstvo i tiskarstvo u sklopu Slavia romana, a po-sebno u sklopu Slavia ortodoxa. Istaknu-to je da je bio potreban dug put da obra-zovanje na narodnom jeziku postane do-stupno širemu krugu ljudi, od malobroj-nih srednjovjekovnih škola pod nadležno-šću crkve do općega školstva, pri čemu je  dan  slojevit  povijesni  pregled  razvo-ja školstva koje se na hrvatskom područ-ju razvijalo unutar crkvenih redova – do-minikanaca, franjevaca i isusovaca, u slo-venskim zemljama pod utjecajem prote-stantizma, a na području Slavia ortodoxa prikazan je razvoj školstva nakon Velike seobe 1690. godine. Sedmo  je  poglavlje  zamišljeno  kao prikaz ideja pojedinaca i kulturno-jezič-nih krugova koji su u svoje vrijeme ili ka-snije utjecali na razumijevanje odnosa iz-među  društvenih  zajednica  i  jezikā  na južnoslavenskom  prostoru.  Naglasak  je na radu i ulozi onih pojedinaca i krugova koji su prema autoričinu mišljenu zane-mareni ili nedovoljno istaknuti u dosadaš-njim pisanjima o povijesti standardizacij-skih  procesa.  Posebno  su  istaknuta  dva pojedinca, senjski biskup Markantum de Dominis (1560.–1624.), slovenski huma-nist, znanstvenik i prosvjetitelj Žiga (Si-gismundus)  Zois  von  Edelstein  (1747.–1819.) te književne i političke ideje ozalj-skoga kruga unutar kojega su vodeću ulo-gu u 17. st. imali Zrinski i Frankopani. S  obzirom  na  poredbeni  i  povijesni pristup problematici knjiga Jezik naš i/ili njihov Vježbe iz poredbene povijesti juž-noslavenskih  standardizacijskih  procesa autorice Anite Peti-Stantić pruža nov, is-crpan jezični i izvanjezični uvid u stan-dardizacijske  procese  triju  južnoslaven-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519skih jezika. Autorica se studiozno i argu-mentirano upušta u analizu različitih pro-cesa kroz koje su paralelno prolazili hr-vatski te slovenski i srpski jezik pa će vjerojatno i jezikoslovci tih dvaju jezika iznijeti svoj osvrt na knjigu, tj. svoje sla-ganje ili neslaganje s autoričinim tvrdnja-ma i odabirom građe i korpusa.4 Jednako tako, budući da je zamišljena kao vrsta pri-ručnika s vježbama iz poredbene povijesti južnoslavenskih jezika, knjiga Jezik naš i/ili njihov Vježbe iz poredbene povijesti južnoslavenskih  standardizacijskih  pro-cesa bit će vrijedna i korisna dopuna juž-noslavističkoj literaturi namijenjena stu-dentima, jezikoslovcima i povjesničarima unutar i izvan granica naše zemlje.Goranka Blagus Bartolec4  Čega  je  svjesna  i  sama  autorica,  o čemu  piše  u  poglavlju  Umjesto  zaključka (430–431).

Povijesni put standardizacijskih procesa (Anita Peti-Stantic: Jezik naš i/ili njihov. Vježbe iz poredbene povijesti južnoslavenskih standardizacijskih procesa, Srednja Europa d. o. o., Zagreb, 2008.)

Povijesni put standardizacijskih procesa (Anita Peti-Stantic: Jezik naš i/ili njihov. Vježbe iz poredbene povijesti južnoslavenskih standardizacijskih procesa, Srednja Europa d. o. o., Zagreb, 2008.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main