NAČINI PROVOĐENJA SLOBODNOGA VREMENA DJECE PREDŠKOLSKE DOBI PRIJE I TIJEKOM PRVOGA VALA BOLESTI COVID-19 TE PROCJENA RODITELJA O UTJECAJU NOVONASTALE SITUACIJE NA DIJETE

U radu se prikazuju rezultati istraživanja o načinu provođenja slobodnog vremena djece predškolske dobi prije i za vrijeme prvog vala bolesti COVID-19 kada su, radi sprječavanja širenja korona virusa, u ožujku, travnju i svibnju 2020. godine nastupile stroge zaštitne mjere očuvanja zdravlja. Cilj je istraživanja dobiti uvid u načine provođenja slobodnog vremena djece predškolske dobi prije i za vrijeme prvog vala bolesti COVID-19 te ispitati u kojoj im se mjeri promijenila svakodnevica. Istraživanje je provedeno anketiranjem 1121 roditelja djece predškolske dobi na području cijele Hrvatske. Dobiveni rezultati pokazuju kako se tijekom prvog vala bolesti COVID-19 promijenio na- čin provođenja slobodnog vremena djece predškolske dobi. Tako su djeca predškolske dobi tijekom prvog vala bolesti COVID-19 najčešće, i vremenski najdulje, slobodno vrijeme provodila koristeći medije, u prvom redu gledajući televiziju, u slobodnoj igri i igrajući društvene igre s obitelji, a manje su vremena provodila u igri na otvorenome te u sportskim aktivnostima i pokretnim igrama. U zajedničkim aktivnostima slobodnog vremena djeca i roditelji tijekom izvanredne situacije uzrokovane COVID-om najčešće su slobodno vrijeme provodili u rekreacijskim i sportskim aktivnostima na otvorenom, u igri na otvorenom te u zajednič- kom igranju različitih igara kod kuće. Iako nešto više od polovine (56,9 %) roditelja smatra kako novonastala situacija uzrokovana bolešću COVID-19 nije utjecala na razvoj njihova djeteta, 43,1 % roditelja smatra da je ona djelovala negativno na njihovo dijete, osobito na socioemocionalnom planu

Televizija u životima djece predškolske dobi i njihovih obitelji prije i za vrijeme prve faze COVID-19 virusa

Radom se nastoje prikazati navike gledanja televizije i njezino mjesto u slobodnom vremenu djece predškolske dobi prije i za vrijeme prve faze COVID-19 virusa, kad su radi sprječavanja širenja virusa, u ožujku, travnju i svibnju 2020. godine nastupile stroge zaštitne mjere očuvanja zdravlja. Također se nastoji utvrditi povezanost navika gledanja televizije kod djece predškolske dobi, navika (zajedničkog) gledanja televizije roditelja i njihove djece te roditeljski stavovi o televizijskim utjecajima s obzirom na razinu obrazovanja roditelja. Istraživanje je provedeno anketiranjem 1121 roditelja predškolske djece iz cijele Hrvatske. Utvrđeno je da su djeca u prosjeku televiziju počela gledati u dobi od jedne godine, što je znatno ranije od preporuka stručnjaka. Četvrtina djece predškolske dobi je televiziju počela gledati prije navršene prve godine života, a dvije trećine predškolske djece televiziju je počelo gledati prije navršene druge godine života. U izvanrednoj situaciji COVID-19 virusa vremenski se produljilo gledanje televizije predškolske djece, a djeca su na televiziji najčešće gledala crtane filmove. Utvrđeno je da razina obrazovanja roditelja ne utječe na dob u kojoj djeca počinju gledati televiziju, no utječe na količinu gledanja televizije. Tako su djeca visokoobrazovanih roditelja tijekom COVID-19 virusa dulje gledala televiziju. Tri četvrtine roditelja predškolske djece izrazilo je nezadovoljstvo ponudom edukativnih i djetetu dobno primjerenih televizijskih sadržaja. Većina roditelja izrazila je stav da televizija može negativno utjecati na djecu predškolske dobi, dok nešto više od polovice roditelja smatra da televizijski sadržaji mogu djelovati pozitivno na predškolsko dijete. Konačno, utvrdili smo da razina obrazovanja roditelja utječe na njihove stavove o utjecajima televizijskih sadržaja na dijete predškolske dobi

Contribution of Cultural Pedagogy Representatives to Croatian Pedagogical Heritage

Kulturna pedagogija razvila se u Njemačkoj početkom 20. stoljeća unutar reformne pedagogije, a nastala je kao odgovor na krizu zastarjele normativne pedagogije herbartovskog podrijetla. U Hrvatskoj se pojavila između dva svjetska rata djelovanjem najznačajnijih predstavnika kulturne pedagogije u Hrvatskoj – Stjepana Matičevića, Pavla Vuk-Pavlovića te Stjepana Patakija. U središte svog interesa stavlja odgoj, kulturu, kulturne vrijednosti te odnos između odgajatelja i djeteta, odnosno mladog čovjeka. Cilj rada je utvrditi sličnosti i razlike u stajalištima prema odgoju iz perspektive vodećih hrvatskih predstavnika kulturne pedagogije te utvrditi mjesto kulturne pedagogije u hrvatskoj pedagogijskoj baštini pomoću rada na dokumentaciji. Glavni doprinos predstavnika kulturne pedagogije hrvatskoj pedagogijskoj baštini ogleda se u odvajanju pedagogije od filozofije u samostalnu znanstvenu disciplinu, promoviranju i unapređenju izobrazbe i stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika, a zatim i u osuvremenjivanju pedagogijskih misli po uzoru na suvremena pedagoška promišljanja tadašnjih europskih pedagoga. Nadalje, Matičević je 1928. utemeljio prvi studij pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu, Vuk-Pavlović svojim je djelom Ličnost i odgoj, napisanom u duhu kulturne pedagogije, hrvatskoj pedagogijskoj baštini ostavio u naslijeđe vrlo vrijednu teoriju odgoja, a zaslugom Patakija osnovan je Pedagoški institut Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na kojem je organizirao i pedagoško-metodičko obrazovanje budućih srednjoškolskih nastavnika, što također predstavlja važan doprinos hrvatskoj pedagogiji u cijelostiCultural pedagogy developed in Germany at the begining of the 20th century within the reform pedagogy, and it was created as a response to the crisis of outdated normative pedagogy of Herbatian origin. It appeared in Croatia between the two worl wars with the work of the most important representatives of cultural pedagogy in Croatia – Stjepan Matičević, Pavao Vuk-Matičević and Stjepan Pataki. At the center of it’s interest is education, culture, cultural values and the relationship between educator and child, that is, the young person. The aim of the pape ris to determine the similarities and differences in attitudes towards education from the perspective of the leading Croatian representatives of cultural pedagogy and to determine the place in the Croatian pedagogical heritage by means of work on documentation. The main contricution of representatives of cultural pedagogy to the Croatian pedagogical heritage is reflected in the separation of pedagogy from philosophy into an independent scientific discipline, the promotion and improvement of training and professional development of educational workers, and then in the modernization of pedagogical thoughts based on the contemporary pedagogical reflections of European pedagogues of the time. Furthermore, in 1928. Matičević founded the firs study of pedagogy at the University of Zagreb, Vuk-Pavlović, with his work Personality and education, written in the spirit of cultural pedagogy, bequeathed a very valuable theory of education to the Croatian pedagogical heritage, and thanks to PAtaki, the Pedagogical Institute of Philosophical Faculty of the University of Zagreb, where he also organized the pedagogical and methodical education of future high school teachers, which also represents a very important contribution to Croatian pedagogy in its entiret

NAČINI PROVOĐENJA SLOBODNOGA VREMENA DJECE PREDŠKOLSKE DOBI PRIJE I TIJEKOM PRVOGA VALA BOLESTI COVID-19 TE PROCJENA RODITELJA O UTJECAJU NOVONASTALE SITUACIJE NA DIJETE

U radu se prikazuju rezultati istraživanja o načinu provođenja slobodnog vremena djece predškolske dobi prije i za vrijeme prvog vala bolesti COVID-19 kada su, radi sprječavanja širenja korona virusa, u ožujku, travnju i svibnju 2020. godine nastupile stroge zaštitne mjere očuvanja zdravlja. Cilj je istraživanja dobiti uvid u načine provođenja slobodnog vremena djece predškolske dobi prije i za vrijeme prvog vala bolesti COVID-19 te ispitati u kojoj im se mjeri promijenila svakodnevica. Istraživanje je provedeno anketiranjem 1121 roditelja djece predškolske dobi na području cijele Hrvatske. Dobiveni rezultati pokazuju kako se tijekom prvog vala bolesti COVID-19 promijenio na- čin provođenja slobodnog vremena djece predškolske dobi. Tako su djeca predškolske dobi tijekom prvog vala bolesti COVID-19 najčešće, i vremenski najdulje, slobodno vrijeme provodila koristeći medije, u prvom redu gledajući televiziju, u slobodnoj igri i igrajući društvene igre s obitelji, a manje su vremena provodila u igri na otvorenome te u sportskim aktivnostima i pokretnim igrama. U zajedničkim aktivnostima slobodnog vremena djeca i roditelji tijekom izvanredne situacije uzrokovane COVID-om najčešće su slobodno vrijeme provodili u rekreacijskim i sportskim aktivnostima na otvorenom, u igri na otvorenom te u zajednič- kom igranju različitih igara kod kuće. Iako nešto više od polovine (56,9 %) roditelja smatra kako novonastala situacija uzrokovana bolešću COVID-19 nije utjecala na razvoj njihova djeteta, 43,1 % roditelja smatra da je ona djelovala negativno na njihovo dijete, osobito na socioemocionalnom planu

The receptive effects of fairy-tale on a child of preschool age

Bajka je književna vrsta s kojom se djeca susreću vrlo rano u svom djetinjstvu, bilo da je riječ o usmenoj ili autorskoj bajci. Upravo bajkom djeca upoznaju svijet i ljude oko sebe, njihove međusobne odnose s posebnim naglaskom na moralnoj poruci koju bajka nosi. U uvodnom dijelu rada govorit će se o bajci kao književnoj vrsti, njenom mjestu u dječjoj književnosti, razvoju bajke kroz povijest i psihoanalitičkim teorijama bajke. Nadalje, predstavit će se važnost i uloga bajke u djetetovom životu, njen utjecaj na cjelokupan razvoj djeteta, kao i terapijski učinak bajke na dijete. U empirijskom dijelu rada anketnim upitnicima istražit će se mjesto bajke u roditeljskom odgoju i predškolskoj ustanovi, stavovi roditelja i odgojitelja o primjerenosti i važnosti bajke za samo dijete, te dječja recepcija bajke i njihovo reagiranje na pročitane i ispripovijedane bajke.Fairy is a literary kind that children encounter very early in their childhood, whether it is oral or autochthonous. Through fairy-tale children, they know the world and the people around them, their relationships with a special focus on the moral message that the fairy tale carries. In the introductory part, talk will be about fairytales as a literary type, its place in children's literature, the development of fairy tales through history and psychoanalytic fairy tales. Furthermore, the importance and role of fairy-tale in the child's life, its impact on the overall development of the child as well as the therapeutic effect of fairy-tale on the child will be presented. In the empirical part of the work, questionnaires will be explored as fairytales in parental education and pre-school institutions, attitudes of parents and educators about the appropriateness and importance of fairytales for the only child, and the fairytale reception of children and their response to read and talked fairy tales

Televizija u životima djece predškolske dobi i njihovih obitelji prije i za vrijeme prve faze COVID-19 virusa

Radom se nastoje prikazati navike gledanja televizije i njezino mjesto u slobodnom vremenu djece predškolske dobi prije i za vrijeme prve faze COVID-19 virusa, kad su radi sprječavanja širenja virusa, u ožujku, travnju i svibnju 2020. godine nastupile stroge zaštitne mjere očuvanja zdravlja. Također se nastoji utvrditi povezanost navika gledanja televizije kod djece predškolske dobi, navika (zajedničkog) gledanja televizije roditelja i njihove djece te roditeljski stavovi o televizijskim utjecajima s obzirom na razinu obrazovanja roditelja. Istraživanje je provedeno anketiranjem 1121 roditelja predškolske djece iz cijele Hrvatske. Utvrđeno je da su djeca u prosjeku televiziju počela gledati u dobi od jedne godine, što je znatno ranije od preporuka stručnjaka. Četvrtina djece predškolske dobi je televiziju počela gledati prije navršene prve godine života, a dvije trećine predškolske djece televiziju je počelo gledati prije navršene druge godine života. U izvanrednoj situaciji COVID-19 virusa vremenski se produljilo gledanje televizije predškolske djece, a djeca su na televiziji najčešće gledala crtane filmove. Utvrđeno je da razina obrazovanja roditelja ne utječe na dob u kojoj djeca počinju gledati televiziju, no utječe na količinu gledanja televizije. Tako su djeca visokoobrazovanih roditelja tijekom COVID-19 virusa dulje gledala televiziju. Tri četvrtine roditelja predškolske djece izrazilo je nezadovoljstvo ponudom edukativnih i djetetu dobno primjerenih televizijskih sadržaja. Većina roditelja izrazila je stav da televizija može negativno utjecati na djecu predškolske dobi, dok nešto više od polovice roditelja smatra da televizijski sadržaji mogu djelovati pozitivno na predškolsko dijete. Konačno, utvrdili smo da razina obrazovanja roditelja utječe na njihove stavove o utjecajima televizijskih sadržaja na dijete predškolske dobi

Iskustva i prediktori stresa kod odgojitelja i nastavnika tijekom COVID-19 pandemije

The aim of this study was to examine the experiences of stress among among preschool and school teachers during teachers during the COVID-19 pandemic, as well as to examine the predictive value of teachers’ individual characteristics, causes of stress, coping strategies and social support, for the way in which they experience stress, job burnout and for what they hope for regarding the future. The online questionnaire was applied on sample of 491 school teachers and 316 preschool teachers. The results showed that both school and preschool teachers experienced the highest level of stress during the first wave of the COVID-19 pandemic, and that the level of stress experienced during the pandemic was higher than before the pandemic. Preschool teachers perceived common causes of stress more intensly than some specific causes related to the COVID-19 pandemic, while the opposite was true for teachers. Individual characteristics of preschool and school teachers, causes of stress, coping strategies and social support prove to be related to the levels of stress, job burnout and hope for the future, but the predictive values (i.e., significant predictors), differ depending on the criterion and the group of respondents. The results indicate a positive contribution of self-efficacy, coping strategies and social support to the experience of stress among preschool teachers and teachers alike during the COVID-19 pandemic.Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva stresa kod odgojitelja i nastavnika tijekom COVID-19 pandemije te ispitati prediktivnu vrijednost nekih osobnih obilježja odgojitelja/nastavnika, izvora stresa, strategija suočavanja i socijalne podrške u objašnjenju doživljaja stresa, sagorijevanja na poslu i nade u budućnost. Online upitnik primijenjen je na uzorcima od 491 nastavnika i 316 odgojitelja. Rezultati su pokazali da su odgojitelji i nastavnici najvišu razinu stresa doživljavali tijekom prvog vala pandemije korona virusa te da je razina doživljenog stresa tijekom pandemije veća nego prije pandemije. Odgojitelji uobičajene izvore stresa doživljavaju snažnijim nego specifične izvore stresa vezane za pandemiju korona virusa, dok je kod nastavnika obrnuto. Osobna obilježja odgojitelja/nastavnika, izvori stresa, strategije suočavanja i socijalna podrška povezani su s razinom stresa i sagorijevanjem na poslu te nadom u budućnost, ali se prediktivna vrijednost odnosno značajni prediktori razlikuju ovisno o kriteriju i skupini ispitanika. Rezultati ukazuju na pozitivan doprinos samoefikasnosti, strategija suočavanja i socijalne podrške u doživljaju stresa kod odgojitelja i nastavnika tijekom pandemije korona virusa

A review of theoretical approaches and reception effects of fairy tales

Bajka kao najpopularniji usmenoknjiževni oblik u dječjoj književnosti prati dijete na putu njegova odrastanja i sazrijevanja, ujedno je jedan od načina da se djetetu pruži prvi dodir  s književnošću. Bliska djetetu svojom strukturom te pogledom na život, bajka omogućuje djetetu upoznavanje svijeta i ljudi oko sebe te njihovih međusobnih odnosa. Bajka razvija maštu, sukonstruira postojeća znanja, gradi socijalne odnose te pomaže djetetu u rješavanju određenih problemskih situacija. U radu će se prikazati različite teorijske definicije i pristupi bajkama s posebnim fokusom na psihoanalitičku teoriju i teorijska razmatranja o načinima i mogućnostima učinaka bajki na dijete.A fairy tale, as the most popular oral literary form in children\u27s literature, accompanies a child on the path of his or her growing up and maturation, it is also one way to give the child a first touch with literature.  Closer to the child with its structure and outlook on life, the fairy tale enables the child to get to know the world and the people around them and their relationships.  The fairy tale develops the imagination, reconstructs the existing knowledge, builds social relations and helps the child in solving certain problem situations.  The paper seeks to present different theoretical definitions and approaches to fairy tales with a particular focus on psychoanalytic theory and theoretical considerations on the ways and possibilities of the reception effects of fairy tales.</p

A review of theoretical approaches and reception effects of fairy tales

Bajka kao najpopularniji usmenoknjiževni oblik u dječjoj književnosti prati dijete na putu njegova odrastanja i sazrijevanja, ujedno je jedan od načina da se djetetu pruži prvi dodir  s književnošću. Bliska djetetu svojom strukturom te pogledom na život, bajka omogućuje djetetu upoznavanje svijeta i ljudi oko sebe te njihovih međusobnih odnosa. Bajka razvija maštu, sukonstruira postojeća znanja, gradi socijalne odnose te pomaže djetetu u rješavanju određenih problemskih situacija. U radu će se prikazati različite teorijske definicije i pristupi bajkama s posebnim fokusom na psihoanalitičku teoriju i teorijska razmatranja o načinima i mogućnostima učinaka bajki na dijete.A fairy tale, as the most popular oral literary form in children\u27s literature, accompanies a child on the path of his or her growing up and maturation, it is also one way to give the child a first touch with literature.  Closer to the child with its structure and outlook on life, the fairy tale enables the child to get to know the world and the people around them and their relationships.  The fairy tale develops the imagination, reconstructs the existing knowledge, builds social relations and helps the child in solving certain problem situations.  The paper seeks to present different theoretical definitions and approaches to fairy tales with a particular focus on psychoanalytic theory and theoretical considerations on the ways and possibilities of the reception effects of fairy tales.</p