16 research outputs found
Childhood obesity and kidney health.
Prevalencija kroniÄne bubrežne bolesti poveÄava se usporedo s porastom prevalencije pretilosti upozoravajuÄi na jasnu uzroÄno-posljediÄnu vezu debljine i bubrežne bolesti. Danas znamo kako prenatalni Äimbenici, gestacijska dob i poroÄajna masa, kao i prehrana od najranije dobi imaju dugoroÄne uÄinke na sklonost pojedinca da se u njega razviju pretilost, dijabetes, kardiovaskularne bolesti i kroniÄna bubrežna bolest. Pretilost nepovoljno djeluje na primarnu bolest bubrega, povezana je s ranom pojavom glomerulomegalije i hemodinamskih promjena u hiperfiltrirajuÄem bubregu, pojavom albuminurije i poviÅ”enoga arterijskoga tlaka, a u pretilih osoba, uz dodatne Äimbenike rizika, moguÄ je razvoj glomerulopatije povezane s debljinom. Posljednjih se godina razvijaju metode za rano otkrivanje bubrežnog oÅ”teÄenja vezanog za pretilost, temeljene na spoznaji da se tubularne lezije razvijaju prije pojave albuminurije, tj. prije glomerularnog oÅ”teÄenja. Glavna mjera lijeÄenja bubrežnih komplikacija zbog pretilosti jest redukcija, tj. normalizacija tjelesne mase.The prevalence of chronic kidney disease increases in parallel with the growing prevalence of obesity, indicating an overt causal relationship of obesity and kidney disease. Nowadays, it is well known that prenatal factors, gestational age and birth mass, as well as dietary pattern from the earliest childhood have long-term effects on the individualās susceptibility to develop obesity, diabetes mellitus, cardiovascular disease and chronic kidney disease. Obesity exerts unfavorable impact on primary kidney disease and is related to early onset of glomerulomegaly and renal hemodynamic changes due to glomerular hyperfiltration, albuminuria and elevated arterial pressure. Obese individuals with additional risk factors may develop obesity-related glomerulopathy. Recently, methods have been developed for early detection of kidney injury related to obesity, based on the fact that tubular lesions precede the onset of albuminuria, i.e. prior to glomerular injury. Body mass reduction, i.e. normalization, is the basic method in the treatment of renal complications of obesity
Hypertension in children: new Croatian Guidelines on diagnosis and treatment
Hipertenzija u djece i adolescenata ima bitan utjecaj na kvalitetu života u odrasloj dobi zbog poveÄanja kardiovaskularnog rizika. Zbog porasta prevalencije hipertenzije, prvenstveno uslijed epidemije pretilosti meÄu djecom, postala je i javnozdravstveni problem. U nastojanju da se podigne svjesnost o arterijskoj hipertenziji u pedijatrijskoj populaciji i olakÅ”a njihovo zbrinjavanje u svakodnevnoj praksi, 2019. godine objavljene su prve PraktiÄne smjernice za dijagnostiku i lijeÄenje arterijske hipertenzije u djece i adolescenata. U ovom preglednom Älanku obraÄen je samo dio sadržaja Smjernica ukljuÄujuÄi definiciju i klasifikaciju hipertenzije, metode mjerenja arterijskoga tlaka te indikacije i osnovne principe lijeÄenja arterijske hipertenzije u djece.Pediatric hypertension has a profound effect on later life by increasing the risk for future cardiovascular events. With itās growing prevalence, mostly because of the obesity epidemic, it has become a public health problem. As an attempt to raise awareness of pediatric hypertension and to provide practical guidelines on diagnosis and treatment of arterial hypertension in children and adolescents, in 2019 our national guidelines were published. This review focuses on selected parts of the guidelines including definition and clasiffication of hypertension, blood pressure measurement techniques and therapeutic approach to pediatric hypertension
Utjecaj tjelesne aktivnosti na arterijski tlak u djece i adolescenata
Uvod: Tjelesna aktivnost u djeÄjoj i ranoj adolescentnoj
dobi ima brojne dobrobiti za kardiovaskularno zdravlje.
Cilj: Ustanoviti ima li tjelesna aktivnost utjecaj na arterijski
tlak u djece i adolescenata.
Materijali i metode: Elektronsko pretraživanje literature
i pregled lista referenci preuzetih Älanaka uz kljuÄne
rijeÄi ātjelesna aktivnost, arterijski tlak, djeca i adolescentiā.
Rezultati: U radu su prezentirana istraživanja kojima je
dokazana jasna poveznica izmeÄu tjelesne aktivnosti i
smanjenja arterijskog tlaka u djece, kao i pregled studija
u kojima ta veza nije potvrÄena. U analizu je u konaÄnici
ukljuÄeno 12 studija s ukupno 12512 ispitanika: 7
studija (8455 ispitanika) u kojima je potvrÄena i 5 studija
(4057 ispitanika) u kojima nije potvrÄena poveznica
izmeÄu tjelesne aktivnosti i razine arterijskog tlaka.
Sedam studija bile su randomizirane, 3 randomizirane
kontrolirane studije, te 2 meta-analize. U radu se naglaŔava
važnost tjelesne aktivnosti kao mjere prevencije
kardiovaskularnih bolesti. Navedene su i aktualne
preporuke Svjetske zdravstvene organizacije o poželjnoj
razini tjelesne aktivnosti u djece od 5 do 17 godina.
ZakljuÄak: U brojnim radovima dokazana je inverzna
povezanost tjelesne aktivnosti i arterijskog tlaka kako
u odraslih, tako i u djece i adolescenata. Najsnažniji
dokazi postoje o utjecaju tjelesne aktivnosti visokog
intenziteta na arterijski tlak u pedijatrijskoj populaciji,
a taj uÄinak je najoÄitiji u djece prekomjerne tjelesne
mase. Iako nije dokazana u svim studijama, i tjelesna
aktivnost nižeg intenziteta takoÄer donosi odreÄene povoljne
uÄinke na arterijski tlak, ali i za kardiovaskularno
zdravlje opÄenito
TREATMENT MODALITIES OF LABIAL FUSION IN PREPUBERTAL GIRLS
Adhezije labija oznaÄavaju pojavu tanke membrane izmeÄu malih labija koja može biti razliÄite dužine. Nisu rijetka pojava u prepubertetskih
djevojÄica, no kako su obiÄno asimptomatske ostaju nedijagnosticirane. ObiÄno se otkriju tijekom sistematskog pregleda ili kada fuzija labija dovede do postmikcijskog kapanja urina, bakteriurije, vaginalne iritacije, dizurije, mokraÄne infekcije ili opstrukcije. Uzrok labijalnih adhezija nije u potpunosti razjaÅ”njen. KroniÄna iritacija vulve u kombinaciji s loÅ”om higijenom smatra se važnim etioloÅ”kim Äimbenikom. Pretpostavka o hipoestrogenskom statusu u prepubertetskih djevojÄica kao moguÄem uzroÄnom Äimbeniku za nastanak labijalnih adhezija nije viÅ”e Å”iroko prihvaÄena. Naime, prema nedavno objavljenoj studiji pokazalo se da nema razlike u serumskoj razini estrogena izmeÄu djevojÄica s adhezijama i onih bez adhezija. LijeÄenje adhezija ukljuÄuje konzervativnu terapiju s lokalnim estrogenskim ili betametazonskim kremama, a u odabranim sluÄajevima manualnu separacijuili kirurÅ”ki zahvat. Lokalna primjena estrogenskih i betametazonskih krema opÄenito se smatra sigurnom i uspjeÅ”nom Äak i kod duže primjene uz minimalne ili nikakve nuspojave. Ne postoje jasne smjernice glede dužine trajanja medikamentnog lijeÄenja, iako se veÄina istraživaÄa slaže da bi optimalno lijeÄenje bilo izmeÄu 1 do 2 ili 3 mjeseca uz primjenu krema dva puta na dan.
Edukacija roditelja o ispravnoj tehnici primjene estrogenskih i betametazonskih krema važna je ne samo za uspjeh lijeÄenja, veÄ i
za izbjegavanje rijetkih, ali ipak moguÄih nuspojava.Labial adhesion is a thin membranous fusion of the labia minora of varying length. It is not a rare condition in prepubertal girls, but since it is often asymptomatic, it remains undiagnosed. It is usually discovered during regular check-ups or when the fusion results in post-void dripping, bacteriuria, vaginal irritation, dysuria, urinary tract infection or obstruction. The cause of labial adhesions is unclear. Chronic irritation of the vulva in combination with poor hygiene is believed to be important etiologic factors. A theory of hypoestrogenic status in prepubertal girls as a potential etiologic factor for labial adhesions is no longer widely accepted, since a recent study concluded that there was no difference in estrogen levels between children with and those without labial adhesions. Treatment options include conservative management with topical estrogen or betamethasone creams or, when indicated, manual separation or surgery. Topical estrogen and betamethasone creams are generally considered safe and effective treatment of labial adhesions, even over prolonged periods of time, with minimal if any side effects. No guidelines have been
structured for the limits or duration of topical therapy, but most authors agree that optimal treatment should last from 1 to 2 or 3 months on twice-a-day regimen. Parental education concerning appropriate application technique is important not only for the success of treatment, but also to avoid the possible side effects
Ima li ultrazvuk mokraÄnog sustava mjesto u obradi rane novoroÄenaÄke žutice? Obostrano krvarenje u nadbubrežnu žlijezdu kod novoroÄenÄeta: prikaz sluÄaja
Adrenal hemorrhage is a rare clinical entity in the neonatal period, with an incidence of 1.7-2.1/1000 births. It is more often diagnosed on the right side, whilst bilateral hemorrhage occurs in 10%-15% of cases. Clinical presentation shows a wide range of symptoms, from the signs of adrenal insufficiency to asymptomatic course of illness with incidental finding of changes on testing. Neonatal jaundice due to hemolysis of hemorrhagic content often is an accompanying sign. We present a male neonate born at term, with early neonatal jaundice of unknown cause and without evidence of perinatal infection. Ultrasound of the urinary tract revealed hypoechoic formations in the upper poles of both kidneys, confirmed by magnetic resonance imaging of the abdomen. Clinical and laboratory test results showed no signs of adrenal insufficiency. There was no confirmation of embryonic tumor or neuroblastoma. Ultrasound of the urinary tract as an available and noninvasive test has its place in the treatment of early neonatal jaundice of unknown cause. Additional invasive treatment and unnecessary laparotomy can be avoided with ultrasound monitoring of the formation regression.Adrenalna hemoragija je rijedak kliniÄki entitet u novoroÄenaÄkoj dobi, s incidencijom od 1,7-2,1/1000 novoroÄenih. ÄeÅ”Äe se dijagnosticira na desnoj strani, a u 10%-15% sluÄajeva je obostrana. KliniÄka prezentacija je Å”irokog spektra, od znakova adrenalne insuficijencije do asimptomatskog tijeka uz sluÄajan nalaz promjene na slikovnim pretragama. Neonatalna žutica zbog hemolize hemoragiÄnog sadržaja Äest je prateÄi znak. Iznosimo prikaz muÅ”kog novoroÄenÄeta roÄenog u terminu s ranom neonatalnom žuticom nepoznatog uzroka i bez dokazanog perinatalnog infekta. UÄinjen je ultrazvuk mokraÄnog sustava, koji je pokazao hipoehogene tvorbe u podruÄju gornjeg pola oba bubrega, Å”to je potvrÄeno i magnetskom rezonancom abdomena. KliniÄki i laboratorijski nije bilo znakova insuficijencije nadbubrežne žlijezde. Nije bilo potvrde embrionalnog tumora ili neuroblastoma. Ultrazvuk mokraÄnog sustava kao dostupna i neinvazivna pretraga ima mjesto u obradi rane neonatalne žutice nepoznatog uzroka. UltrazvuÄnim praÄenjem regresije tvorbe može se izbjeÄi dodatna invazivna obrada i nepotrebna laparotomija
ZnaÄenje kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka u djece i adolescenata
The objective of this study was to present our data on ambulatory blood pressure monitoring (ABPM) in children and adolescents referred to our Department because of casual BP elevation over the 95th percentile on at least 3 visits in primary care office. ABPM studies in 139 children, 94 boys and 45 girls, mean age 14.14 (range 4-19) years, were reviewed. A total of 107 (76.98%) children had hypertension according to the ABPM criteria. Primary hypertension (PH) was diagnosed in 89 (64.03%), secondary hypertension (SH) in 18 (12.95%) and white coat hypertension (WCH) in 32 (23.02%) children. In both PH and SH groups, hypertension was predominantly systolic (60.67% and 55.56%, respectively). There was no statistically significant difference in diurnal and nocturnal systolic and diastolic blood pressure (BP) loads between PH and SH groups. The non-dipping phenomenon was detected in 49.44%, 66.66% and 40.62% of children with PH, SH and WCH, respectively. The mean pulse pressure values were 60.41, 58.58 and 52.25 mm Hg in the PH, SH and WCH groups, respectively. A statistically significant difference was found in pulse pressure values between PH and WCH (df=55, t=6.15, p<0.01) groups and between SH and WCH groups (df=31, t=3.18, p=0.001). Target organ damage was diagnosed in 16 (17.98%) children with PH and in 5 (27.78%) children with SH. None of the children with WCH had target organ damage. ABPM is indispensable for establishing the diagnosis of hypertension in children. It is the only reliable method of WCH diagnosis.Cilj istraživanja bio je prikazati naÅ”e rezultate kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka (KMAT) u djece i adolescenata upuÄenih u naÅ”u Kliniku zbog poviÅ”enog krvnog tlaka (BP) iznad 95. percentile izmjerenog u ordinacijama lijeÄnika primarne zdravstvene zaÅ”tite u 3 ili viÅ”e navrata. Analizirali smo rezultate KMAT-a u 139 djece, 94 djeÄaka i 45 djevojÄica. Srednja dob bila je 14,14 (4-19) godina. Prema nalazu KMAT-a 107 (76,98%) djece imalo je hipertenziju. Primarna hipertenzija (PH) utvrÄena je u 89 (64,03%), sekundarna hipertenzija (SH) u 18 (12,95%) i hipertenzija bijele kute (WCH) u 32 (23,02%) djece. I u PH i u SH radilo se veÄinom o sistoliÄnoj hipertenziji (60,67% odnosno 55,56%). Nije bilo statistiÄki znaÄajne razlike u vrijednostima postotka poviÅ”enog krvnog tlaka iznad 95. centile (engl. BP load) izmeÄu dnevnog i noÄnog sistoliÄnog i dijastoliÄnog tlaka izmeÄu PH i SH. Fenomen non-dipping utvrÄen je u 49,44% djece s PH, 66,66% djece sa SH te 40,62% djece s WCH. Srednja vrijednost tlaka pulsa bila je 60,41 mm Hg u PH, 58,58 mm Hg u SH i 52,25 mm Hg u WCH. StatistiÄki znaÄajna razlika naÄena je u tlaku pulsa izmeÄu PH i WCH (df=55, t=6,15, p<0,01), te izmeÄu SH i WCH (df=31, t=3,18, p=0,001). OÅ”teÄenje ciljnih organa ustanovljeno je kod 16 (17,98%) djece s PH i 5 (27,78%) djece sa SH. OÅ”teÄenje ciljnih organa nije ustanovljeno kod djece s WCH. KMAT je neophodan za dijagnosticiranje hipertenzije u djece i predstavlja jedinu pouzdanu metodu za dijagnosticiranje WCH
ZnaÄenje kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka u djece i adolescenata
The objective of this study was to present our data on ambulatory blood pressure monitoring (ABPM) in children and adolescents referred to our Department because of casual BP elevation over the 95th percentile on at least 3 visits in primary care office. ABPM studies in 139 children, 94 boys and 45 girls, mean age 14.14 (range 4-19) years, were reviewed. A total of 107 (76.98%) children had hypertension according to the ABPM criteria. Primary hypertension (PH) was diagnosed in 89 (64.03%), secondary hypertension (SH) in 18 (12.95%) and white coat hypertension (WCH) in 32 (23.02%) children. In both PH and SH groups, hypertension was predominantly systolic (60.67% and 55.56%, respectively). There was no statistically significant difference in diurnal and nocturnal systolic and diastolic blood pressure (BP) loads between PH and SH groups. The non-dipping phenomenon was detected in 49.44%, 66.66% and 40.62% of children with PH, SH and WCH, respectively. The mean pulse pressure values were 60.41, 58.58 and 52.25 mm Hg in the PH, SH and WCH groups, respectively. A statistically significant difference was found in pulse pressure values between PH and WCH (df=55, t=6.15, p<0.01) groups and between SH and WCH groups (df=31, t=3.18, p=0.001). Target organ damage was diagnosed in 16 (17.98%) children with PH and in 5 (27.78%) children with SH. None of the children with WCH had target organ damage. ABPM is indispensable for establishing the diagnosis of hypertension in children. It is the only reliable method of WCH diagnosis.Cilj istraživanja bio je prikazati naÅ”e rezultate kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka (KMAT) u djece i adolescenata upuÄenih u naÅ”u Kliniku zbog poviÅ”enog krvnog tlaka (BP) iznad 95. percentile izmjerenog u ordinacijama lijeÄnika primarne zdravstvene zaÅ”tite u 3 ili viÅ”e navrata. Analizirali smo rezultate KMAT-a u 139 djece, 94 djeÄaka i 45 djevojÄica. Srednja dob bila je 14,14 (4-19) godina. Prema nalazu KMAT-a 107 (76,98%) djece imalo je hipertenziju. Primarna hipertenzija (PH) utvrÄena je u 89 (64,03%), sekundarna hipertenzija (SH) u 18 (12,95%) i hipertenzija bijele kute (WCH) u 32 (23,02%) djece. I u PH i u SH radilo se veÄinom o sistoliÄnoj hipertenziji (60,67% odnosno 55,56%). Nije bilo statistiÄki znaÄajne razlike u vrijednostima postotka poviÅ”enog krvnog tlaka iznad 95. centile (engl. BP load) izmeÄu dnevnog i noÄnog sistoliÄnog i dijastoliÄnog tlaka izmeÄu PH i SH. Fenomen non-dipping utvrÄen je u 49,44% djece s PH, 66,66% djece sa SH te 40,62% djece s WCH. Srednja vrijednost tlaka pulsa bila je 60,41 mm Hg u PH, 58,58 mm Hg u SH i 52,25 mm Hg u WCH. StatistiÄki znaÄajna razlika naÄena je u tlaku pulsa izmeÄu PH i WCH (df=55, t=6,15, p<0,01), te izmeÄu SH i WCH (df=31, t=3,18, p=0,001). OÅ”teÄenje ciljnih organa ustanovljeno je kod 16 (17,98%) djece s PH i 5 (27,78%) djece sa SH. OÅ”teÄenje ciljnih organa nije ustanovljeno kod djece s WCH. KMAT je neophodan za dijagnosticiranje hipertenzije u djece i predstavlja jedinu pouzdanu metodu za dijagnosticiranje WCH
Karakteristike kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka u djece i adolescenata s esencijalnom hipertenzijom ovisno o tjelesnoj masi
Uvod: Arterijska hipertenzija i debljina kod djece su u
stalnom porastu i meÄusobno su povezane. Postoje
studije koje pokazuju razlike u karakteristikama kontinuiranog
mjerenja arterijskog tlaka (KMAT) u smislu
nepovoljnih nalaza u normotenzivne djece ovisno o indeksu
tjelesne mase (ITM), Å”to poveÄava kardiovaskularni
rizik.
Cilj: Analizirati postoje li razlike u karakteristikama
KMAT-a ovisno o ITM kod djece i adolescenata sa dijagnosticiranom
esencijalnom hipertenzijom.
Materijali i metode: Retrospektivno su analizirani podaci
132-oje pacijenata sa esencijalnom hipertenzijom u
dobi od 10 do 18 godina; podijeljenih u tri grupe ovisno
o ITM u one sa normalnom tjelesnom masom (ITM
<85.c. za dob i spol), prekomjernom tjelesnom masom
(ITM 85-95.c. za dob i spol) i pretile (ITMā„95.c. za dob i
spol). Svima je raÄeno KMAT-a i analizirane su kliniÄke
znaÄajke ispitanika. Za statistiÄku analizu koriÅ”teni su
F-test jednolikosti varijanci te T-test dva uzorka nejednakih
varijacija i za sve rezultate statistiÄka znaÄajnost
je odreÄena kao P<0,05.
Rezultati: Nije utvrÄena statistiÄki znaÄajna razlika u
prosjeÄnim vrijednostima sistole i dijastole, prosjeÄnim
vrijednostima dijastole i sistole danju i noÄu, tlaku pulsa,
prosjeÄnoj vrijednosti pulsa u 24 h, te postotku neopadajuÄeg
(eng. non diper) obrasca ovisno o ITM.
ZakljuÄak: Rezultati ne pokazuju statistiÄki znaÄajne
razlike u parametrima mjerenim KMAT-om kod djece i
adolescenata sa esencijalnom hipertnezijom, Å”to upuÄuje
na moguÄi združeni utjecaj genetskih, okoliÅ”nih
faktora i debljine na krvni tlak kod djece i adolescenata
sa esencijalnom hipertenzijom. Preporuka su nefarmakoloŔke
mjere kako u prevenciji, tako i lijeÄenju
hipertenzije kod djece i adolescenata, koje ukljuÄuju
prehrambene navike i naÄin života
Tranzitorni pseudohipoaldosteronizam sekundarno infekciji mokraÄnog sustava u muÅ”kog dojenÄeta s unilateralnom hidronefrozom i primarnim opstruktivnim megaureterom: prikaz sluÄaja
We present a case of transient form of type 1 pseudohypoaldosteronism (S-PHA)
in a 1.5-month-old male infant who presented with lethargy, failure to thrive, severe hyponatremia
(Na=118 mmol/L), hypochloremia (Cl=93 mmol/L) and fever due to urinary tract infection. Potassium
levels were normal. Markedly elevated serum aldosterone level and elevated serum renin confirmed
the diagnosis of pseudohypoaldosteronism. Renal ultrasound showed grade III hydronephrosis
on the left kidney while contrast-enhanced voiding urosonography excluded the existence of vesicoureteral
reflux, which raised suspicion of obstructive uropathy at the level of vesicoureteral junction.
Serum sodium normalized after several days of intravenous fluids and antibiotic therapy, after which
oral supplementation of sodium was introduced. The levels of 17-hydroxyprogesterone, adrenocorticotropic
hormone, cortisol and thyroid-stimulating hormone were normal. Functional magnetic resonance
urography conducted at the age of 3 months confirmed the diagnosis of primary congenital
obstructive megaureter and the infant was referred to a pediatric surgeon. Although a rare occurrence,
S-PHA can be a potentially life-threatening condition in infants if not recognized and treated appropriately.
Therefore, serum concentrations of electrolytes should be obtained in every child diagnosed
with obstructive anomaly of the urinary tract and/or acute cystopyelonephritis. On the other hand,
every child diagnosed with S-PHA should be evaluated for obstructive anomaly of the urinary tract.Prikazujemo sluÄaj tranzitornog oblika pseudohipoaldosteronizma tip 1 u muÅ”kog dojenÄeta u dobi od dobi mjesec i pol
koje se prezentiralo letargijom, nenapredovanjem na tjelesnoj masi, teŔkom hiponatremijom (Na=118 mmol/L), hipokloremijom
(Cl=93 mmol/L) te febrilitetom u sklopu akutne infekcije mokraÄnog sustava. Serumska razina kalija je bila uredna.
ZnaÄajno poviÅ”ene vrijednosti aldosterona i renina u plazmi potvrdile su dijagnozu pseudohipoaldosteronizma. Ultrazvukom
mokraÄnog trakta utvrÄena je hidronefroza III. stupnja lijevo, dok je mikcijskom urosonografijom pojaÄanom kontrastom
iskljuÄena prisutnost vezikoureteralnog refluksa te je postavljena sumnja na opstrukciju na razini vezikoureteralnog spoja.
Serumska razina natrija se normalizirala nakon nekoliko dana parenteralne rehidracije i antibiotske terapije, nakon Äega je
uvedena oralna suplementacija natrija. Razina 17-hidroksiprogesterona, ACTH, kortizola i TSH su bile uredne. U dobi
od 3 mjeseca uÄinjena je funkcionalna MR urografija koja je potvrdila dijagnozu primarnog kongenitalnog opstruktivnog
megauretera te je dojenÄe upuÄeno djeÄjem kirurgu. Iako rijedak, pseudohipoaldosteronizam je potencijalno životno ugrožavajuÄe
stanje ako nije na vrijeme prepoznato i primjereno zbrinuto. Sukladno tome, serumske koncentracije elektrolita treba
provjeriti kod svakog djeteta s poznatom opstruktivnom anomalijom mokraÄnog sustava i/ili cistopijeloneferitisom. S druge
strane, kod svakog djeteta s pseudohipoaldosteronizmom treba iskljuÄiti anomaliju mokraÄnog sustava
Ambulatory blood pressure monitoring and biomarkers of renal damage in early detection of diabetic nephropathy in children
Uvod. DijabetiÄka nefropatija (DN) definirana je kao mikrovaskularna komplikacija u bolesnika sa Å B koja bitno poveÄava rizik kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Iako se unazad nekoliko desetljeÄa kod djece dijagnosticira znatno rjeÄe, važno ju je otkriti Å”to ranije s ciljem dugoroÄnog oÄuvanja bubrežne funkcije. Osim albuminurije kao opÄe prihvaÄenoga biljega DN, ustanovljeno je da bi i rane promjene arterijskoga tlaka (AT) te biljezi tubularnoga oÅ”teÄenja takoÄer mogli biti pokazatelji razvoja DN, Äak i prije pojave trajne albuminurije. Stoga su ciljevi naÅ”ega istraživanja bili odrediti karakteristike kontinuiranog mjerenja arterijskoga tlaka (KMAT) u djece sa Å”eÄernom boleÅ”Äu (Å B) tipa 1 te utvrditi njihov odnos s biljegom tubularnog oÅ”teÄenja neutrophil gelatinase-associated lipocalin-a (NGAL) i albuminurijom te ustanoviti Äimbenike karakteristiÄne za Å B koji su povezani s albuminurijom i biljegom tubularnog oÅ”teÄenja NGAL-om. -----
Ispitanici i metode. U istraživanje je ukljuÄeno 201 dijete i adolescent sa Å B tip 1 u dobi 5 ā 20 godina s trajanjem bolesti od najmanje godinu dana. Svi ispitanici bili su pacijenti endokrinoloÅ”kog odjela Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice. OdreÄivane su serumske vrijednosti HbA1c, kreatinin i lipidogram, kao i 3 uzorka prvog jutarnjeg urina za omjer albumin/kreatinin (ACR) u razmaku od tri mjeseca. Svakom ispitaniku sa Å B izmjeren je ordinacijski AT i uÄinjen je KMAT. Kontrolnu skupinu Äinilo je 100 somatski zdrave djece. -----
Rezultati. Dokazali smo viÅ”e dnevne vrijednosti SAT-a (sistoliÄki arterijski tlak) te noÄnog SAT-a i DAT-a (dijastoliÄki arterijski tlak) u djece sa Å B u odnosu na zdravu populaciju uz visok udio izostanka noÄnog pada AT i urednu varijabilnost AT. S obzirom na razinu albuminurije varijabilnost noÄnog DAT-a, mlaÄa dob i loÅ”a metaboliÄka kontrola bolesti bile su prediktori visoko normalne albuminurije, dok su statistiÄki znaÄajni prediktori mikroalbuminurije bili 24 - satni, dnevni i noÄni DAT, jutarnji skok AT i metaboliÄka kontrola bolesti. Nije bilo razlike u uNGAL-u izmeÄu djece sa Å B i kontrola. TakoÄer, razlika u uNGAL- u nije bilo niti izmeÄu djece s normoalbuminurijom i mikroalbuminurijom, kao niti izmeÄu djece s nisko normalnom i visoko normalnom albuminurijom. Iako nije naÄena povezanost uNGAL-a sa standardnim parametrima KMAT-a, bolesnici s poviÅ”enim uNGAL-om imali su viÅ”u varijabilnost dnevnog SAT-a. Varijabilnost AT i loÅ”a metaboliÄka kontrola bolesti izdvojili su se kao zajedniÄki Äimbenici koji su imali utjecaja i na ACR i na uNGAL. -----
ZakljuÄak. Analizom dobivenih podataka nije potvrÄena hipoteza o oÅ”teÄenju tubula kao najranijem znaku DN u djece sa Å B tip 1, niti je potvrÄena povezanost parametara KMAT-a s biljegom tubularnog oÅ”teÄenja uNGAL-om. MeÄutim, dokazali smo kako su manja odstupanja u AT, prvenstveno promjene varijabilnosti AT, prisutne i bez mikroalbuminurije. PoveÄana varijabilnost AT i loÅ”a metaboliÄka kontrola bolesti prediktori su glomerularnog i tubularnog oÅ”teÄenja.Introduction. Diabetic nephropathy (DN) is one of the microvascular complications in diabetic patients which significantly increases the risk of cardiovascular morbidity and mortality. Although recent reports demonstrate a lower frequency of DN in children for several decades, the early recognition remains important in order to preserve renal function. Microalbuminuria has been established as a standard marker of kidney disease in diabetes, but early changes in blood pressure as well as signs of tubular damage could be present even before development of sustained microalbuminuria. The aims of our study were to analyse the characteristics of ambulatory blood pressure monitoring (ABPM) in children with type 1 diabetes and to determine the relationship between ABPM, urinary neutrophil gelatinase-associated lipocalin (uNGAL) as a marker of tubular damage and albuminuria. Our aim was also to establish the diabetic indices related to albuminuria and tubular marker NGAL. -----
Patients and methods. The study group consisted of 201 children and adolescents aged 5 to 20 years with diabetes duration of at least one year. All patients were regulary followed at Department of Pediatrics, Sestre milosrdnice University Hospital Center in Zagreb. Serum concentrations of HbA1c, creatinine and lipids were determined along with 3 consecutive samples of first morning urine for albumin/creatinine ratio (ACR) over a 6 ā month period . In all children with diabetes an office blood pressure was measured and ABPM performed. The control group consisted of 100 healthy children. -----
Results: Diabetic children had elevated daytime systolic and nighttime systolic and diastolic blood pressure compared to reference values of the healthy population along with high percentage of non-dippers but normal blood pressure variability. Nighttime diastolic blood pressure variability, younger age and poor glycaemic control were found as predictors of high ā normal albuminuria. The predictors of microalbuminuria were 24 ā hour, daytime and nighttime diastolic blood pressure, morning blood pressure surge and glycaemic control. No difference in uNGAL between diabetic and control group was observed. Also, there was no difference in uNGAL between the normoalbuminuric and microalbuminuric children as well as between those with low normal and high normal albuminuria. Although there was no correlation of uNGAL with standard parameters of ABPM, the subjects with elevated uNGAL had higher daytime blood pressure variability. Blood pressure variability and poor glycaemic control were common predictors of both ACR and uNGAL. -----
Conclusion: The results of our research didn't confirm neither the hypothesis on tubular damage as the earliest sign of DN in children with type 1 diabetes nor the correlation between ABPM variables and tubular damage marker NGAL. However, we have demonstrated that minor elevations in blood presssure, particulary in blood pressure variability, are already present without established microalbuminuria. Furthermore, an elevated blood pressure variabilty and poor glycaemic control were found as the predictors of both glomerular and tubular damage