Milk urea concentration as an indicator of optimal nutrition and quality of goat milk

Koncentracija uree u kravljem mlijeku poznata je i često se koristi za procjenu izbalansiranosti obroka energijom i proteinima. Podataka o koncentraciji uree u kozjem mlijeku zbog njegove manje ekonomske važnosti, sezonske poliestričnosti i različitog načina uzgoja i držanja koza relativno je malo. Osnovna je pretpostavka ovoga doktorskog rada da će utvrđena koncentracija uree definirati optimalan udio sirovih proteina (SP) u krmnoj smjesi (KS) nužnih za najmanja odstupanja kvalitativnih i kvantitativnih svojstava mlijeka. Za utvrđivanje te povezanosti istraživanje je obuhvatilo 72 alpina koze, podijeljene u tri skupine sa 24 slučajno odabrana grla. Svaka je skupina obuhvatila koze od 1. do 4. laktacije koje su hranjenje krmnom smjesom sa 14%, 16% i 18% SP. Uzorci mlijeka uzimani su jedanput mjesečno AT metodom tijekom jedne laktacije. Pojedinačni uzorci mlijeka za svaku kozu koristiti su se za utvrđivanje fizikalnih svojstava (pH, °SH, točka ledišta), kemijskog sastava (osnovni, omjer mliječne masti i proteina, NPN i urea) i fiziološkog broja somatskih stanica. U skupnim uzorcima mlijeka od svake skupine koza određena su svojstva zgrušavanja (vrijeme zgrušavanja, brzina formiranja gruša i čvrstoća gruša). Statistička analiza podataka provedena je procedurom MIXED, modelom s ponovljenim mjerenjima korištenjem softverskog paketa SAS V8 (SAS STAT, 2015.). Alpina koze hranjene krmnom smjesom sa 16% SP prosječno su dnevno tijekom laktacije proizvele 3,33 kg mlijeka sa 3,16% mliječne masti, 2,85% proteina, a prosječna koncentracija uree u mlijeku bila je 41,24 mg/100 mL. Povećanje udjela SP sa 14% na 16% u krmnoj smjesi povećalo je dnevnu količinu mlijeka za 0,4 kg (p45 mg/100 mL, as well as a significant decrease in milk fat and protein content compared to the previous urea class (40-45 mg/100 mL), from point of production efficiency it can be concluded that the optimal concentration of urea in Alpine goat milk is about 40 mg/100 ml. Goats with milk urea concentrations higher than 40.00 mg/100 mL were fed in the same proportion (19.92% versus 24.9%) of feed mixture with 16% CP and 18% CP, hence, it can be concluded that more crude protein in feed mixture will not result in higher production and better milk quality, and may have a negative effect on the fertility of goats and the environment as well as on the viability of production

Milk urea concentration as an indicator of optimal nutrition and quality of goat milk

Koncentracija uree u kravljem mlijeku poznata je i često se koristi za procjenu izbalansiranosti obroka energijom i proteinima. Podataka o koncentraciji uree u kozjem mlijeku zbog njegove manje ekonomske važnosti, sezonske poliestričnosti i različitog načina uzgoja i držanja koza relativno je malo. Osnovna je pretpostavka ovoga doktorskog rada da će utvrđena koncentracija uree definirati optimalan udio sirovih proteina (SP) u krmnoj smjesi (KS) nužnih za najmanja odstupanja kvalitativnih i kvantitativnih svojstava mlijeka. Za utvrđivanje te povezanosti istraživanje je obuhvatilo 72 alpina koze, podijeljene u tri skupine sa 24 slučajno odabrana grla. Svaka je skupina obuhvatila koze od 1. do 4. laktacije koje su hranjenje krmnom smjesom sa 14%, 16% i 18% SP. Uzorci mlijeka uzimani su jedanput mjesečno AT metodom tijekom jedne laktacije. Pojedinačni uzorci mlijeka za svaku kozu koristiti su se za utvrđivanje fizikalnih svojstava (pH, °SH, točka ledišta), kemijskog sastava (osnovni, omjer mliječne masti i proteina, NPN i urea) i fiziološkog broja somatskih stanica. U skupnim uzorcima mlijeka od svake skupine koza određena su svojstva zgrušavanja (vrijeme zgrušavanja, brzina formiranja gruša i čvrstoća gruša). Statistička analiza podataka provedena je procedurom MIXED, modelom s ponovljenim mjerenjima korištenjem softverskog paketa SAS V8 (SAS STAT, 2015.). Alpina koze hranjene krmnom smjesom sa 16% SP prosječno su dnevno tijekom laktacije proizvele 3,33 kg mlijeka sa 3,16% mliječne masti, 2,85% proteina, a prosječna koncentracija uree u mlijeku bila je 41,24 mg/100 mL. Povećanje udjela SP sa 14% na 16% u krmnoj smjesi povećalo je dnevnu količinu mlijeka za 0,4 kg (p45 mg/100 mL, as well as a significant decrease in milk fat and protein content compared to the previous urea class (40-45 mg/100 mL), from point of production efficiency it can be concluded that the optimal concentration of urea in Alpine goat milk is about 40 mg/100 ml. Goats with milk urea concentrations higher than 40.00 mg/100 mL were fed in the same proportion (19.92% versus 24.9%) of feed mixture with 16% CP and 18% CP, hence, it can be concluded that more crude protein in feed mixture will not result in higher production and better milk quality, and may have a negative effect on the fertility of goats and the environment as well as on the viability of production

Milk urea concentration as an indicator of optimal nutrition and quality of goat milk

Koncentracija uree u kravljem mlijeku poznata je i često se koristi za procjenu izbalansiranosti obroka energijom i proteinima. Podataka o koncentraciji uree u kozjem mlijeku zbog njegove manje ekonomske važnosti, sezonske poliestričnosti i različitog načina uzgoja i držanja koza relativno je malo. Osnovna je pretpostavka ovoga doktorskog rada da će utvrđena koncentracija uree definirati optimalan udio sirovih proteina (SP) u krmnoj smjesi (KS) nužnih za najmanja odstupanja kvalitativnih i kvantitativnih svojstava mlijeka. Za utvrđivanje te povezanosti istraživanje je obuhvatilo 72 alpina koze, podijeljene u tri skupine sa 24 slučajno odabrana grla. Svaka je skupina obuhvatila koze od 1. do 4. laktacije koje su hranjenje krmnom smjesom sa 14%, 16% i 18% SP. Uzorci mlijeka uzimani su jedanput mjesečno AT metodom tijekom jedne laktacije. Pojedinačni uzorci mlijeka za svaku kozu koristiti su se za utvrđivanje fizikalnih svojstava (pH, °SH, točka ledišta), kemijskog sastava (osnovni, omjer mliječne masti i proteina, NPN i urea) i fiziološkog broja somatskih stanica. U skupnim uzorcima mlijeka od svake skupine koza određena su svojstva zgrušavanja (vrijeme zgrušavanja, brzina formiranja gruša i čvrstoća gruša). Statistička analiza podataka provedena je procedurom MIXED, modelom s ponovljenim mjerenjima korištenjem softverskog paketa SAS V8 (SAS STAT, 2015.). Alpina koze hranjene krmnom smjesom sa 16% SP prosječno su dnevno tijekom laktacije proizvele 3,33 kg mlijeka sa 3,16% mliječne masti, 2,85% proteina, a prosječna koncentracija uree u mlijeku bila je 41,24 mg/100 mL. Povećanje udjela SP sa 14% na 16% u krmnoj smjesi povećalo je dnevnu količinu mlijeka za 0,4 kg (p45 mg/100 mL, as well as a significant decrease in milk fat and protein content compared to the previous urea class (40-45 mg/100 mL), from point of production efficiency it can be concluded that the optimal concentration of urea in Alpine goat milk is about 40 mg/100 ml. Goats with milk urea concentrations higher than 40.00 mg/100 mL were fed in the same proportion (19.92% versus 24.9%) of feed mixture with 16% CP and 18% CP, hence, it can be concluded that more crude protein in feed mixture will not result in higher production and better milk quality, and may have a negative effect on the fertility of goats and the environment as well as on the viability of production

Koncentracija uree u kozjem mlijeku: važnost određivanja i čimbenici varijabilnost

The optimal concentration of urea in cow\u27s milk is known and is often used to assess the balance of energy and protein in diets. While in goat (and sheep) milk it is not controled nor defined. Main determinants of urea formation in milk are the amount of crude protein intake and the ratio betwwen protein and energy proportion in diet. Goat diet with excessive amount of crude protein and energy unbalanced diet cause the excess of nitrogenous substances in rumen along with release of ammonia and rise in concentration of urea in blood and milk, which adversely affects the production, milk coagulation propreties, environmental pollution and reproductive capabilities of goats. However, besides diet, there are other factors that influence milk urea concentration: breed, stage of lactation, parity, season, body mass, litter size, production and chemical composition of milk. Numerous studies conducted on cow milk included the influence of sources of variability listed above, while there are only few studies available for goat milk due to its less economic importance, seasonal polyesterity and different way of breeding and keeping goats. The aim of this paper is to comparatively and critically combine the previous research results on the importance of determining the milk urea concentration as well as on individual sources of variability of urea concentration in goat milk.Optimalna koncentracija ureje u kravljem mlijeku je poznata i često se koristi za procjenu izbalansiranosti obroka energijom i proteinima, dok u kozjem (i ovčjem) mlijeku još uvijek nije definirana. Glavne odrednice stvaranja ureje u mlijeku jesu količina sirovih proteina u obroku i omjer proteinskog i energetskog dijela obroka. Hranidba koza s prekomjernom količinom sirovih proteina i energetski neuravnotežena hranidba uzrokuje višak dušičnih tvari u buragu, uz oslobađanje amonijaka i porast koncentracije ureje u krvi i mlijeku, što može nepovoljno utjecati na proizvodnju, koagulacijske osobine mlijeka, zagađenje okoliša i reproduktivne odlike koza. Međutim, osim hranidbe, postoje i drugi čimbenici koncentracije ureje u mlijeku: pasmina, stadij i redoslijed laktacije, vrijeme mužnje, sezona, tjelesna masa, veličina legla, proizvodnja i kemijski sastav mlijeka. Brojne studije provedene na kravljem mlijeku uključivale su utjecaj navedenih izvora varijabilnosti, dok je za kozje mlijeko dostupno svega nekoliko studija, vjerojatno zbog njegove manje ekonomske važnosti, sezonske poliestričnosti i različitog načina uzgoja i držanja koza. Cilj ovog rada je komparativno i kritički objediniti dosadašnje rezultate istraživanja o važnosti određivanja koncentracije ureje kao i pojedinim izvorima varijabilnosti koncentracije ureje u kozjem mlijeku

Nutritional and therapeutic properties of goat’s milk

Proizvodnja i konzumacija kozjeg mlijeka u svijetu je u stalnom porastu kao i broj koza, koji se povećava u odnosu na ostale vrste mliječnih životinja. To se posebno odnosi na zemlje u kojima je kozje mlijeko odraz tradicionalne proizvodnje. Sastojci kozjeg mlijeka svojim osobinama (bolja probavljivost, hipoalergenost, veći puferni kapacitet, viša pH vrijednost) povoljno djeluju na zdravlje ljudi. Prednost kozjeg mlijeka u odnosu na kravlje je i u višem sadržaju selena, koji je neophodan za aktivnost enzima glutation peroksidaze, značajnog u prevenciji karcinoma i krvožilnih bolesti. Kozje mlijeko u usporedbi s kravljim sadrži više masnih kiselina koje povoljno utječu na zdravlje ljudi, posebice na krvožilni sustav. Bjelančevine kozjeg mlijeka su probavljivije od bjelančevina kravljeg, a efikasnija je i apsorpcija aminokiselina. Osjetljivost ljudi na α-laktalbumin i β-laktoglobulin kravljeg mlijeka zanemariva je nakon zamjene kravljeg mlijeka s kozjim. Cilj ovog rada je navesti prednosti kozjeg mlijeka u odnosu na kravlje te istaknuti njegove terapijske i nutritivne vrijednosti.Production of goat milk and its consumption in the world is increasing, and so is the population of goats which increases more than the population of other dairy animals. This is particularly true in countries where goat milk is reflection of the traditional production. Goat’s milk, in addition to the high nutritional value (better digestibility, hypoallergenic, higher buffering capacity, higher pH value) is characterized by therapeutic characteristics important for human health. The preference of goat’s milk over cow’s milk is also a higher selenium content, which is essential for the activity of the enzyme glutathione peroxidase, also significant in the prevention of cancer and cardiovascular diseases. Goat’s milk in comparison with cow’s, contains more fatty acids, which have beneficial effects on human health, especially the cardiovascular system. Goat’s milk proteins are more digestible than cow’s milk proteins, also an absorption of amino acids are more efficient. The sensitivity of people to α-lactalbumin and β-lactoglobulin of cow’s milk is negligible after replacing cow’s milk with goat’s milk. The objective of this paper is to specify benefits of goat’s milk in regard to cow’s and highlight its therapeutic and nutritional values

Devino mlijeko i proizvodi od devinog mlijeka

Camel milk and camel milk products have always been highly esteemed playing even today an important role in the diet of the population in the rural areas of Africa, Asia and the Middle East, with scarce agricultural areas, high temperatures and small amount of precipitation. In aggravated environmental circumstances, camels may produce more milk than any other species, while their demand for food is very modest. A camel produces between 1000 and 2000 L of milk during the lactation period of 8 to 18 months, while the daily production of milk is between 3 and 10 L. The goal of the overview is to present the chemical composition of camel milk, and products made from camel milk. On average camel milk contains 81.4-87 % water, 10.4 % dry matter, 1.2-6.4 % milk fat, 2.15-4.90 % protein, 1.63-2.76 % casein, 0.65-0.80 % whey protein, 2.90-5.80 % lactose and 0.60-0.90 % ash. Variations in the contents of camel milk may be attributed to several factors such as analytical methods, geographical area, nutrition conditions, breed, lactation stage, age and number of calvings. Camel milk is becoming an increasingly interesting product in the world, not only for its good nutritive properties, but also for its interesting and tasteful products.Devino mlijeko i proizvodi od devinog mlijeka oduvijek su bili cijenjeni, a i danas imaju vrlo važnu ulogu u prehrani stanovništva ruralnih područja Afrike, Azije i Srednjeg Istoka, u kojima prevladavaju oskudne poljoprivredne površine, te visoke temperature i male količine oborina. U otežanim okolišnim uvjetima deve mogu proizvesti više mlijeka nego bilo koja druga vrsta, dok su njezini zahtjevi za hranom skromni. Deva proizvodi između 1000 i 2000 L mlijeka u razdoblju od 8. do 18. mjeseca laktacije. Prosječna dnevna proizvodnja mlijeka iznosi između 3 L i 10 L između 12. i 18. mjeseca laktacije. Cilj istraživanja je prikazati pregled kemijskog sastava devinog mlijeka, mliječnih proizvoda, te drugih proizvoda koji se proizvode od devinog mlijeka. Devino mlijeko u prosjeku sadrži 81,4-87 % vode, 10,4 % suhe tvari, 1,2-6,4 % mliječne masti, 2,15-4,90 % proteina, 1,63-2,76 % kazeina, 0,65-0,80 % proteina sirutke, 2,90-5,80 % laktoze i 0,60-0,90 % mliječnog pepela. Varijacije u sastavu devinog mlijeka mogu se pripisati nekolicini čimbenika kao što su: analitički postupci mjerenja, geografsko područje, hranidbeni uvjeti, pasmina, stadij laktacije, dob i broj teljenja. Devino mlijeko postaje sve interesantniji proizvod u svijetu, ne samo zbog svojih dobrih kemijskih osobina već i zbog svojih zanimljivih i ukusnih proizvoda

Seasonal variations of milk production and quality of Mediterranean ewes in extremely warm weather conditions

Starting from the assumption that the climatic conditions determine the quantity and quality of available forage on the pastures which is the largest source of nutrients of meal of sheep reared in coastal and island of Croatia, the aim of this research was to determine the seasonal variations of milk production and quality of Pag and Istrian sheep during three consecutive years – lactations (2012 – 2014) with extremely hot weather conditions. Regular monthly milking controls (using the AT4 method) included 30 flocks of Pag sheep and 19 flocks of Istrian sheep. In total, 29674 daily test records were collected in Pag sheep, and in Istrian sheep 12304 daily test records including the daily milk yield, the chemical composition of milk (content of milk fat, protein, lactose and dry matter) and number of somatic cells in milk. Significant (P0.05). Significant variations of the daily milk yield of Pag sheep (P<0.001) and Istrian sheep (P<0.01) due to the season were established, as well as significant (P<0.001) seasonal variations of the content of all analysed milk constituents of Pag and Istrian sheep. Significant (P<0.001) phenotypic correlations were found between the daily milk yield and contents of all analysed components of Pag and Istra sheep milk

Production, composition and properties of mare’s milk

U većini zemalja svijeta kobilje mlijeko oduvijek je bilo cijenjeno zbog svojih ljekovitih svojstava pa se danas sve više koristi u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji, te kao zamjena humanom mlijeku u prehrani novorođenčadi. Procjenjuje se da oko 30 milijuna ljudi u svijetu konzumira kobilje mlijeko. Posljednjih godina kobilje mlijeko postaje i u Hrvatskoj sve interesantniji proizvod zbog svog specifičnog sastava i svojstava. Kobilje mlijeko danas je predmet brojnih istraživanja i rasprava zbog optimalnog omjera kazeina i proteina sirutke te visoke probavljivosti, što ga čini prihvatljivim za prehranu dojenčadi. Cilj rada je prikazati kemijski sastav te najvažnija svojstva kobiljeg mlijeka kao i mogućnosti njegove primjene. Zbog visokog udjela proteina mliječnog seruma, kobilje mlijeko je bogat izvor esencijalnih aminokiselina i pogodno je za prehranu ljudi. Lipidi kobiljeg mlijeka sadrže manje triacilglicerola (oko 80 %) za razliku od humanog i kravljeg mlijeka (oko 98 % u oba mlijeka), dok je veći udio fosfolipida (oko 5 %) i slobodnih masnih kiselina (oko 9 %) u usporedbi s kravljim i humanim mlijekom. Kobilje mlijeko sadrži visoku koncentraciju višestruko nezasićenih masnih kiselina, nizak sadržaj kolesterola, visok udio laktoze te vitamina A, B i C.In most countries of the world, mare’s milk has always been appreciated due to the proposed therapeutic effects. Thus, it has been increasingly used in nutrition, cosmetics and pharmacy and as a substitute for human milk in newborn diets. According to some estimation, about 30 million people worldwide consume mare’s milk. Recently, mare’s milk has become an interesting product in Croatia because of its specific composition and properties. The optimal ratio of casein to whey proteins and the high digestibility make mare’s milk acceptable for the infant diet, why numerous researchers and discussions focus on it. The aim of this study was to establish chemical composition and the most important properties of mare’s milk, as well as possibilities of its utilization. Because of the high percentage of whey proteins, mare’s milk is a rich source of essential aminoacids and is also convenient for human consumption. In comparison to cow and human milk, mare’s milk lipids contain less triacylglycerols (c. 80 % mare vs c. 98 % cow and human), but it has a higher percentage of phospholipids (c. 5 %) and free fatty acids (c. 9 %). Besides, mare’s milk is characterized by a higher concentration of polyunsaturated fatty acids, lactose, vitamins A, B and C, and by a lower content of cholesterol

The effect of crude protein in the diet on the quantity and composition of milk in Alpine goats

Višak bjelančevina i nedostatak energije u obroku koza uzrokuje višak dušičnih tvari u buragu uz oslobađanje amonijaka te porast koncentracije ureje u krvi i mlijeku, što nepovoljno utječe na proizvodnju i preradbene osobine mlijeka, zagađenje okoliša i reprodukcijske odlike koza. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj kratkoročne (30 dana) promjene sadržaja sirovih bjelančevina (SB) u krmnoj smjesi na dnevnu količinu mlijeka (DKM), koncentraciju ureje (U) i omjer masti i bjelančevina (M/B) u kozjem mlijeku. Preliminarno istraživanje provedeno je na 72 alpina koze, grupirane u tri skupine, s po 24 nasumično odabrane koze. Od jarenja do odbića, koze su hranjene istim obrokom (12 % SB), nakon čega je uslijedilo razdoblje kratkoročne hranidbe s različitim udjelom SB u krmnoj smjesi: (S-1=14 % nizak udio, S-2=16 % optimalan i S-3=18 % visok udio). Povećanje SB u krmnoj smjesi za 2 %, 4 % i 6 % imalo je za posljedicu povećanje DKM za: 1,29 L, 1,48 L i 1,91 L, kao i koncentracije ureje za: 16, 26 i 30 mg/100 mL. Omjer M/B smanjio se u S-1, S-2 i S-3 skupini s 1,55 na 1,24; s 1,53 na 1,18 i s 1,39 na 1,12. Optimiziranje hranidbe u pogledu racionalnijeg uravnoteženja bjelančevina kao najskuplje hranjive tvari obroka, izbalansiranosti energijom i bjelančevinama, kao i utvrđivanje fizioloških granica koncentracije ureje u mlijeku, preduvjet su intenzivne proizvodnje kozjeg mlijeka.The excess of protein and lack of energy in the diet of goats cause an excess of nitrogen compounds in the rumen with the release of ammonia and the increase of urea concentration in blood and milk, which adversely affects: production and processing properties of milk, environmental pollution and reproductive performance. The aim of the present study was to determine the effect of short-term (30 days) changes of meals in the view of different content of crude protein (CP) to: daily milk yield (DMY), the concentration of urea (U) and the ratio between fat and protein (F/P) in milk. Preliminary research was conducted on 72 Alpine goats, grouped into three groups (I, II, III), with 24 randomly selected goats. From kidding to weaning, goats were fed with the same meal (11 % CP), which was followed by period of short-term feeding with different amounts of CP in the meal (I -14 % low proportion, II - 16 % optimal proportion, III - 18 % high proportion). The increase of CP in portion for 4 %, 4 % and 6 % resulted in an increase of the DMY for: 1.29 L, 1.48 L and 1.91 L, and also the concentration of urea for 16, 26 and 30 mg/100 mL. The ratio of F/P decreased in I, II, and III group from 1.55 to 1.24; from 1.53 to 1.18 and from 1.39 to 1.12. Optimizing nutrition in terms of a more rational protein intake as the most expensive components of a meal, balance of the energy and protein, as well as defining the limit value of urea concentration in milk are a prerequisite for intensive production of goat’s milk

Effetto della parziale sostituzione dell’NaCl con il KCl sulle proprietà fisiche e sensoriali del lonzino

The aim of this study was to investigate the effect of partial replacement of NaCl with KCl on the physical and sensory properties of dry-cured loin. The dry-cured loins were prepared after three treatments, where treatment C served as a control without NaCl replacement, while in treatments F1 and F2, 25 and 37.5 % NaCl was replaced by KCl, respectively. A significant difference (P<0.05) was found in the water activity of the dry-cured loins at all stages between treatments C and F2 and at most stages between treatments C and F1. The study revealed a significantly higher (P<0.05) pH after salting in treatment F2 (5.79) compared to control treatment C (5.58), but no significant differences were found between treatments during the rest of production until the end of storage in vacuum. It was found that there were no significant differences in color values between treatments at all stages of production and storage in vacuum. Among the 17 descriptive sensory traits, significant differences were found only for color uniformity, salty taste and aromatic plant aroma intensity. In contrast, likeability sensory traits like texture and taste likeability, maturity impression, aroma richness and overall likeability were significantly better rated in the control treatment. Considering the adverse effects on likeability sensory traits, replacing NaCl with KCl does not seem to be sufficiently justified. Therefore, further studies are needed as taste improvement could also be achieved by mixing substitutes with a more favourable effect on flavor and other technological indicators, still resulting in lower sodium content.Cilj ovog istraživanja bio je istražiti učinak djelomične zamjene NaCl s KCl na fizikalna i senzorska svojstva suhih pečenica. Za potrebe istraživanja pripremljena su tri tretmana suhih pečenica, pri čemu je tretman C služio kao kontrola bez zamjene NaCl, dok je u tretmanima F1i F2 zamijenjeno 25, odnosno 37,5 % NaCl s KCl. Utvrđena je značajna razlika (P<0,05) u aktivitetu vode pečenica u svim fazama proizvodnje između tretmana C i F2 i u većini faza između tretmana C i F1. Istraživanjem je utvrđena značajno veća (P<0,05) pH vrijednost nakon soljenja u tretmanu F2 (5,79) u usporedbi s kontrolnim tretmanom C (5,58), ali nisu pronađene značajne razlike između tretmana tijekom ostatka proizvodnje do kraja skladištenja u vakuumu. Utvrđeno je da nema značajnih razlika u vrijednostima boje između tretmana u svim fazama proizvodnje i skladištenja u vakuumu. Među 17 opisnih senzorskih svojstava, značajne razlike su pronađene samo u ujednačenosti boje, slanom okusu i intenzitetu arome aromatičnog bilja. Nasuprot tome, dopadljivost teksture i okusa, dojam zrelosti, bogatstvo arome i ukupna dopadljivost značajno su bolje ocijenjeni u kontrolnom tretmanu. Uvažavajući nepovoljan učinak na svojstva dopadljivosti, čini se da zamjena NaCl s KCl nije dovoljno opravdana. Stoga su potrebna daljnja istraživanja o poboljšanju okusa što bi se moglo postići miješanjem nadomjestaka s povoljnijim učinkom na okus i druge tehnološke pokazatelje, uz postizanje nižeg sadržaja natrija u proizvodu.Ziel dieser Studie war es, die Auswirkung eines teilweisen Ersatzes von NaCl durch KCl auf die physikalischen und sensorischen Eigenschaften von getrocknetem Schweinekarree zu untersuchen. Die getrockneten Schweinekarreestücke wurden nach drei Behandlungen zubereitet, wobei die Behandlung C als Kontrolle ohne NaCl-Ersatz diente, während bei den Behandlungen F1 und F2 25 bzw. 37,5 % NaCl durch KCl ersetzt wurden. Es wurde ein signifikanter Unterschied (P<0,05) in der Wasseraktivität der getrockneten Schweinekarreestücke in allen Stadien zwischen den Behandlungen C und F2 und in den meisten Stadien zwischen den Behandlungen C und F1 festgestellt. Die Studie ergab einen signifikant höheren (P<0,05) pH-Wert nach dem Salzen bei der Behandlung F2 (5,79) im Vergleich zur Kontrollbehandlung C (5,58), aber es wurden keine signifikanten Unterschiede zwischen den Behandlungen während der restlichen Produktion bis zum Ende der Lagerung im Vakuum festgestellt. Es wurde festgestellt, dass es keine signifikanten Unterschiede in den Farbwerten zwischen den Behandlungen in allen Phasen der Produktion und der Lagerung im Vakuum gab. Von den 17 beschreibenden sensorischen Merkmalen wurden nur für die Farbgleichmäßigkeit, den salzigen Geschmack und die Intensität des aromatischen Pflanzenaromas signifikante Unterschiede festgestellt. Im Gegensatz dazu wurden die sensorischen Eigenschaften wie Textur und Geschmack, Reifeeindruck, Aromareichhaltigkeit und allgemeine Schmackhaftigkeit bei der Kontrollbehandlung signifikant besser bewertet. In Anbetracht der nachteiligen Auswirkungen auf die sensorischen Merkmale der Schmackhaftigkeit scheint der Ersatz von NaCl durch KCl nicht ausreichend gerechtfertigt zu sein. Daher sind weitere Studien erforderlich, da eine Geschmacksverbesserung auch durch die Mischung von Ersatzstoffen erreicht werden könnte, die sich günstiger auf den Geschmack und andere technologische Indikatoren auswirken und dennoch zu einem niedrigeren Natriumgehalt führen.El objetivo de este estudio fue investigar el efecto del reemplazo parcial del NaCl por el KCL sobre las propiedades físicas y sensoriales de la carne rostizada seca. Para fines de la investigación, fueron preparados tres tratamientos de la carne rostizada seca, donde el tratamiento C sirvió como el control sin reemplazo del NaCl, mientras que en los tratamientos F1 y F2 fue reemplazado 37,5 % del NaCl por el KCl. Fue encontrada una diferencia significativa (P<0,05) en la actividad del agua en las carnes rostizadas en todas las fases de la producción entre los tratamientos C y F2 y en la mayoría de las fases entre los tratamientos C y F1. El estudio encontró un valor de pH significativamente mayor (P<0,05) después de la salazón en el tratamiento F2 (5,79), en comparación con el tratamiento control C (5,58), pero no fueron encontradas diferencias significativas entre los tratamientos durante el resto de la producción hasta el final del almacenamiento en vació. Fue determinado que no hubo diferencias significativas en los valores de color entre los tratamientos en todas las etapas de la producción y del almacenamiento en vacío. Entre las 17 propiedades sensoriales descriptivas, fueron encontradas diferencias significativas solamente en la uniformidad del color, del sabor salado y en la intensidad del aroma de las hierbas aromáticas. En cambio, la atracción de la textura y del sabor, la impresión de madurez, la riqueza del aroma y la atracción general fueron calificadas significativamente mejor en el tratamiento control. Teniendo en cuenta el efecto negativo sobre las propiedades de atracción, la sustitución del NaCl por el KCl no parece suficientemente justificada. Por lo tanto, es necesario investigar más para mejorar el sabor, lo que podría lograrse mezclando los sustitutos con un efecto más favorable sobre el sabor y otros indicadores tecnológicos, al tiempo que se logra menor contenido de sodio en el producto.L’obiettivo di questa ricerca consisteva nell’esaminare l’effetto della parziale sostituzione dell’NaCl (cloruro di sodio) con il KCl (cloruro di potassio) sulle proprietà fisiche e sensoriali dei lonzini (lonza di maiale essiccata). Per le esigenze della ricerca sono stati predisposti tre trattamenti di essicazione del lonzino, laddove il trattamento identificato con la lettera C è servito come trattamento di controllo senza la sostituzione dell’NaCl, mentre nei trattamenti F1 e F2 la sostituzione parziale dell’NaCl con il KCl è stata rispettivamente del 25 e del 37,5 %. La ricerca ha evidenziato una significativa differenza (P<0,05) nell’attività dell’acqua del lonzino in tutte le fasi di produzione tra i trattamenti C e F2 e nella maggior parte delle fasi tra i trattamenti C e F1. La ricerca ha altresì evidenziato un valore pH significativamente maggiore (P<0,05) dopo la salatura nel trattamento F2 (5,79) rispetto al trattamento di controllo C (5,58), ma non sono state evidenziate significative discrepanze tra i trattamenti nel corso delle altre fasi della produzione, fino allo stoccaggio in sottovuoto. Non sono state, poi, rilevate significative differenze nei valori cromatici tra trattamenti in tutte le fasi di produzione e di stoccaggio sottovuoto. Tra le 17 proprietà descrittive sensoriali, sono state accertate differenze soltanto nell’uniformità del colore, nella sapidità e nell’intensità dell’aroma delle erbe aromatiche. Di contro, la gradevolezza della texture (consistenza) e del gusto, l’impressione di stagionatura, la ricchezza d’aroma e la generale gradevolezza del prodotto hanno avuto una miglior valutazione nel trattamento di controllo. Considerato l’effetto sfavorevole sulla caratteristica della gradevolezza, sembra che la sostituzione dell’NaCl con il KCl non sia sufficientemente giustificata. Si rendono, pertanto, necessari ulteriori ricerche sul miglioramento gustativo che potrebbe ottenersi mescolando prodotti succedanei che abbiano un effetto favorevole sul gusto e sugli altri indicatori tecnologici e garantiscano un minor contenuto di sodio nel prodotto