Verifikation eines Fragebogens über das Motivationsklima im Sportbereich

It is determined that two dispositional points exist, which differentiate between individuals in their goal perspective decisions (i.e. task and ego orientation) in relation to the way a person judges his/her competence and defines achievement success. Motivational climate in a sport setting can be characterized as more or less task or ego involving which is related to the athlete’s motivational responses, i.e. goal perspective choice in the training process. The sample the comprised of 144 male Croatian basketball players from 9 teams, aged 14-16 years. They responded to the LAPOPECQ questionnaire that was constructed to measure the learning and the performance orientation in PE classes. By applying this instrument to the sports setting it was expected to obtain an insight into the factor structure which defines the motivational climate of young basketball players based on their achievement orientation (learning or performance orientation) in basketball training. According to the principal components factor analysis (GK - criterion) and after fixing the principal components of intercorrelation items matrix, these results mostly confirmed Papaioannou’s model because 23 out of 27 items defined the same hypothetical factors as in Papaioannou’s solution, and 45.71% of variance was explained by the questionnaire items. The first factor was defined as the learning oriented environment occurring as a result of the athlete’s satisfaction in learning. The second factor suggested a climate in which success is defined by the normative based criteria of evaluation. The third factor explained the athlete’s worries about mistakes. The fourth one implied a climate in which success is defined by the ability criteria based on the outcome without effort, and the last factor implied a learning orientation climate, which is created by the coach’s behaviour.Es wurde festgestellt, dass es zwei Dispositionspunkte gebe, die zwischen individuellen Personen betreffend ihrer zielbezogenen Entscheidungen (d.h. Aufgabeoder Egoeinstellung) unterscheiden. Es geht darum, in welcher Weise jemand seine/ihre eigene Kompetenz beurteilt und seinen/ihren eigenen Erfolg bestimmt. Das Motivationsklima im Sportbereich kann als mehr oder weniger aufgabe- oder egobezogen beschrieben werden, was von den Motivationsantworten eines Sportlers, bzw. seiner Auswahl der Zielperspektive im Trainingsprozess abhängt. Die Stichprobe umfasste 144 kroatische Basketballspieler aus 9 Teams, 14-16 Jahre alt. Sie füllten den LAPOPECO Fragebogen aus, der zum Messen von Lern- und Leistungsorientation in den Sportstunden gestaltet wurde. Durch Anwendung dieser Methode auf den Sportbereich sollte die Einsicht in die Faktorenstruktur ermöglicht werden, die, auf der Erfolgsorientation junger Basketballspieler beim Basketballtraining (Lern- oder Leistungsorientation) beruhend, ihr Motivationsklima bestimmt. Nach der Faktorenanalyse der Hauptkomponenten (GK-Kriterium) und nach dem Korrigieren der Hauptkomponenten der Matrix der Interkorrelationspunkte, haben die Ergebnisse das Papaioannous Model größtenteils bestätigt, denn in 23 von 27 Punkten sind dieselben hypothetischen Faktoren wie bei Papaioannou bestimmt und 45,71% der Varianz mit den Fragebogenpunkte erklärt worden. Der erste Faktor ist als die lernorientierte Umgebung bestimmt worden, die das Ergebnis der Lernzufriedenheit des Sportlers widerspiegelt. Der zweite Faktor hat ein Klima suggeriert, in dem Erfolg durch normative Bewertungskriterien bestimmt wird. Der dritte Faktor hat die Besorgnis der Sportler wegen ihrer Fehler erklärt, während der vierte ein Klima impliziert hat, in dem Erfolg durch die aufs Ergebnis ohne Anstrengung beruhenden Fähigkeitskriterien bestimmt wird. Der letzte Faktor hat ein durch das Benehmendes Trainers gestaltetes lernorientiertes Klima suggeriert

Verifikation eines Fragebogens über das Motivationsklima im Sportbereich

It is determined that two dispositional points exist, which differentiate between individuals in their goal perspective decisions (i.e. task and ego orientation) in relation to the way a person judges his/her competence and defines achievement success. Motivational climate in a sport setting can be characterized as more or less task or ego involving which is related to the athlete’s motivational responses, i.e. goal perspective choice in the training process. The sample the comprised of 144 male Croatian basketball players from 9 teams, aged 14-16 years. They responded to the LAPOPECQ questionnaire that was constructed to measure the learning and the performance orientation in PE classes. By applying this instrument to the sports setting it was expected to obtain an insight into the factor structure which defines the motivational climate of young basketball players based on their achievement orientation (learning or performance orientation) in basketball training. According to the principal components factor analysis (GK - criterion) and after fixing the principal components of intercorrelation items matrix, these results mostly confirmed Papaioannou’s model because 23 out of 27 items defined the same hypothetical factors as in Papaioannou’s solution, and 45.71% of variance was explained by the questionnaire items. The first factor was defined as the learning oriented environment occurring as a result of the athlete’s satisfaction in learning. The second factor suggested a climate in which success is defined by the normative based criteria of evaluation. The third factor explained the athlete’s worries about mistakes. The fourth one implied a climate in which success is defined by the ability criteria based on the outcome without effort, and the last factor implied a learning orientation climate, which is created by the coach’s behaviour.Es wurde festgestellt, dass es zwei Dispositionspunkte gebe, die zwischen individuellen Personen betreffend ihrer zielbezogenen Entscheidungen (d.h. Aufgabeoder Egoeinstellung) unterscheiden. Es geht darum, in welcher Weise jemand seine/ihre eigene Kompetenz beurteilt und seinen/ihren eigenen Erfolg bestimmt. Das Motivationsklima im Sportbereich kann als mehr oder weniger aufgabe- oder egobezogen beschrieben werden, was von den Motivationsantworten eines Sportlers, bzw. seiner Auswahl der Zielperspektive im Trainingsprozess abhängt. Die Stichprobe umfasste 144 kroatische Basketballspieler aus 9 Teams, 14-16 Jahre alt. Sie füllten den LAPOPECO Fragebogen aus, der zum Messen von Lern- und Leistungsorientation in den Sportstunden gestaltet wurde. Durch Anwendung dieser Methode auf den Sportbereich sollte die Einsicht in die Faktorenstruktur ermöglicht werden, die, auf der Erfolgsorientation junger Basketballspieler beim Basketballtraining (Lern- oder Leistungsorientation) beruhend, ihr Motivationsklima bestimmt. Nach der Faktorenanalyse der Hauptkomponenten (GK-Kriterium) und nach dem Korrigieren der Hauptkomponenten der Matrix der Interkorrelationspunkte, haben die Ergebnisse das Papaioannous Model größtenteils bestätigt, denn in 23 von 27 Punkten sind dieselben hypothetischen Faktoren wie bei Papaioannou bestimmt und 45,71% der Varianz mit den Fragebogenpunkte erklärt worden. Der erste Faktor ist als die lernorientierte Umgebung bestimmt worden, die das Ergebnis der Lernzufriedenheit des Sportlers widerspiegelt. Der zweite Faktor hat ein Klima suggeriert, in dem Erfolg durch normative Bewertungskriterien bestimmt wird. Der dritte Faktor hat die Besorgnis der Sportler wegen ihrer Fehler erklärt, während der vierte ein Klima impliziert hat, in dem Erfolg durch die aufs Ergebnis ohne Anstrengung beruhenden Fähigkeitskriterien bestimmt wird. Der letzte Faktor hat ein durch das Benehmendes Trainers gestaltetes lernorientiertes Klima suggeriert

PHYSICAL ACTIVITYAND SOME ASPECTS OF MENTAL HEALTH

Razvoj tehnologije, sve izraženiji sedentarni način života, te nedovoljna tjelesna aktivnost predstavljaju prijetnju psihosomatskom stanju pojedinca na početku 21. stoljeća. Kako su brojna istraživanja pokazala da redovita tjelesna aktivnost jača organizam, razvija motoričke sposobnosti, smanjuje rizik od prerane smrti, doprinosi socijalizaciji, poboljšava opće zdravstveno stanje, te pozitivno utječe na mentalno zdravlje, nameće se zaključak kako bi upravo vježbanje trebalo biti dio općeg obrazovanja i kulture življenja. Cilj ovog rada je analizirati spoznaje iz literature, kako domaće tako i strane, koje se bave tjelesnom aktivnosti kao jednim od čimbenika koji pridonose psihološkom zdravlju pojedinca. Drugim riječima, prikazat će se doprinos tjelesnog vježbanja u smanjivanju anksioznosti i stresa, odnosno povećanju zdravstvenog stanja pojedinca, kao i veza između tjelesnog vježbanja i samopoštovanja, te će se pokušati objasniti utjecaj tjelesnog vježbanja na socijalizaciju i psihosomatsko stanje pojedinca.Technology development, more domicile way of life, and insufficient physical activity represent a threat to psychosomatic state of the individual at the beginning of 21st c. As many researches have shown that regular physical activity strengthens the body, develops motor skills, reduces the risk of early death, contributes to the socialization, improves general health and positively affect mental health, we come to conclusion that the exercise should be a part of general education and culture of life. The aim of this work is to analyze the findings from the literature, both domestic and foreign, that are engaged in physical activity as one of the factors that contribute to the psychological health of individuals. In other words, the contribution of physical exercise in reducing anxiety and stress, and increasing the health of individuals, as well as the connection between physical exercise and selfesteem will be elaborated and the impact of physical exercise on socialization and psychosomatic state of the individual will be explained

Psihometrijske karakteristike hrvatske verzije upitnika usmjerenosti na zadatak (task) i na ishod (ego) u sportu (cteosq)

The purpose of this study was to examine the selected psychometric properties of the Croatian version of Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire in order to extend the construct validation of this sport motivation instrument. The present study utilized a quasi-confirmatory factor analytic approach to evaluate the theoretical two-factor structure of the original TEOSQ scores and to examine the assumption of structure invariance across two different sports. 388 young male Croatian athletes from 17 football and 17 handball teams participated in this study. The results show that the Croatian version of TEOSQ confirmed the original two-factor solution (task, ego). Cronbach’s alpha coefficients for both dimensions indicated adequate reliability. The results are discussed with regard to accurate assessment of motivational constructs and a need for a valid and reliable instrument that can be used within the national sport-specific environment.Uvod Suvremena istraživanja motivacije u okviru socijalno-kognitivnih teorija tumače uključenost i ustrajnost u sportskoj aktivnosti, količinu i intenzitet bavljenja sportom i sportsku uspješnost kao ciljno usmjerene. Najčešće korišten teorijski okvir za istraživanje ovog područja jest teorija postignuća koja pretpostavlja da je pojedinac intencionalno, cilju usmjereno biće koje djeluje na racionalnoj osnovi, motivirano da demonstrira vlastitu kompetentnost (Nicholls, 1992; Roberts, Treasure i Balague, 1998). Središnja varijabla je percepcija sposobnosti i sportaš usvaja one ciljeve koji najviše odgovaraju njegovoj kognitivnoj predodžbi uspjeha. Sportaši postavljaju ‘implicitnu teoriju’ o tome što je za njih postignuće u određenoj sportskoj situaciji i odabiru one ciljeve koji zadovoljavaju njihove potrebe i odgovaraju njihovim implicitnim teorijama uspjeha. Prema socijalno-kognitivnom pristupu motivaciji postignuća, postoje dva načina modeliranja ciljeva u sportu. To su usmjerenost na zadatak i usmjerenost na ishod; predstavljaju ortogonalne dimenzije i osoba može biti visoko ili nisko orijentirana na pojedinoj ili podjednako na obje dimenzije. Sportaš dominantno usmjeren na zadatak (task oriented) procjenjuje svoj uspjeh u sportu kao osobni napredak u učenju, razvoju i usavršavanju sportskih vještina kroz ulaganje napora. Takav sportaš ili sportašica koristi samoreferentni kriterij vrednovanja vlastite izvedbe i uspješnosti, koji se temelji na usporedbi s prethodnim postignućem, razinom sposobnosti ili vještine. Sportaš dominantno usmjeren na ishod (ego oriented), orijentiran je na rezultat; vlastitu kompetentnost procjenjuje prema normativnom kriteriju evaluacije, tj. u odnosu na druge. Smatra se uspješnim jedino ako je bolji od svih ostalih; dominantno je kompetitivno usmjeren i želi demonstrirati vlastitu superiornost u sportu u odnosu na protivnika, ali i suigrače. Takvi sportaši nastoje biti bolji ili jednaki ostalima uz minimalan napor, smatrajući uglavnom da je uspjeh posljedica superiornih sposobnosti. Ako im ne uspije nadmašiti druge, javljaju se neprilagođeni obrasci ponašanja (Roberts i sur., 1998), npr. izbjegavanje izazova, prestanak ulaganja napora (čime često unaprijed sami pred sobom opravdavaju neuspjeh), odusta-janje od zadatka ili odlazak iz sporta. Sportaši orijentirani na zadatak intrinzično su motivirani, ne odustaju od aktvnosti ni u slučaju ponovljenih neuspjeha, već to smatraju smjernicama za vlastito usavršavanje. Neka novija istraživanja (Hardy i Swain, 2000; Harwod i Svain, 2000) ukazuju na to da uz ova dva postoji i treći obrazac formiranja ciljeva u sportu. Radi se o samoreferentnoj usmjerenosti na ishod i rezultat, tipičnoj za sportaše koji su orijentirani prema demonstraciji vlastitih sportskih vještina i sposobnosti, neovisno o drugima. Cilj je ovog rada provjeriti neke metrijske karakteristike hrvatske verzije upitnika, točnije provjeriti njegovu faktorsku strukturu i pouzdanost. Metode Sudionici. Uzorak su činila 182 hrvatska nogometaša i 206 rukometaša juniorskog uzrasta (M=15,6 god., SD=1,23 god.), iz 17 nogometnih i 17 rukometnih klubova. Svi su sportaši bili članovi svojih ekipa najmanje šest mjeseci, trenirali su 3-5 puta tjedno i natjecali su se na državnoj razini. Instrumenti. Za procjenu ciljne orijentacije uporabljena je hrvatska verzija Upitnika orijentacija na zadatak i ishod u sportu (TEOSQ – Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire; Duda, Chi, Ne-wton, Walling i Cately, 1995). Upitnik sadrži dvije podskale: usmjerenost na zadatak i učenje (7 čestica, npr. “Osjećam se najuspješnijim u sportu kada učim nove vještine i to me tjera da još više vježbam”) i usmjerenost na ishod i rezultat (6 česti-ca, npr. “Osjećam se najuspješnijim u sportu kada sam ja najbolji”), a sudionici odgovaraju na 5-stu-panjskoj skali Likertova tipa. Konstruktna valjanost i pouzdanost originalne verzije potvrđene su u brojnim inozemnim istraživanjima. Upitnik je preveden na hrvatski jezik i adaptiran za upotrebu sa sportašima promatranih sportova koristeći metodologiju koju predlaže Vallerand (1989), a koja se sastoji od tri koraka: tehnika povratnog prijevoda (back-translation technique), prevedenu verziju analizirao je stručnjak iz područja motivacije u sportu i prevedeni upitnik je uporabljen u pilot istraživanju. Obrada rezultata. Za provjeru dvofaktorske strukture upitnika uporabljen je kvazikonfirmativni faktorsko-analitički pristup, metoda glavnih komponenata uz varimax rotaciju i Kaiser-Gutmannov kriterij za utvrđivanje značajnosti faktora. Rezultati i rasprava Inicijalno je provjerena prikladnost korelacijske matrice za faktorizaciju Kaiser-Meyer-Olkinovim testom. Budući da su rezultati pokazali da su podaci prikladni za faktorizaciju, provedena je faktorska analiza metodom glavnih komponenata. Korišten je kvazikonfirmativni pristup (broj faktora - 2, unaprijed je zadan), a postupak je proveden dva puta, tj. za svaki sport posebno, kako bi se testirala stabilnost očekivane dvofaktorske strukture. U oba su slučaja dobivena po dva faktora s potpuno jednakom pripadnošću čestica kao u izvornoj verziji upitnika. Drugim riječima, dobivena je jednostavna faktorska struktura u oba slučaja, a svaki je faktor, sukladno očekivanjima, činilo 7 (usmjerenost na zadatak) i 6 (usmjerenost na ishod) čestica. Dobiveni su faktori objasnili 60,84% (nogomet) i 60,54 (rukomet) varijance. Izračunati su deskriptivni parametri, a pouzdanost pojedinih dimenzija, procijenjena Cronbachovim koeficijentom alpha, pokazala se visokom. Također, sukladno teorijskim pretpostavkama, dimenzije ciljne orijentiranosti pokazale su se ortogonalnima. Općenito gledano, rezultati su pokazali da je hrvatska verzija upitnika orijentacije na zadatak i na ishod (CTEOSQ – Croatian Task and Ego Ori-entation in Sport Questionnaire) visoko pouzdan mjerni instrument, a ova je validacija još jedna potvrda konstruktne valjanosti TEOSQ upitnika. Analiza ciljne orijentiranosti mladih hrvatskih sportaša ekipnih sportova pokazuje dominaciju ciljne orijentiranosti na učenje i zadatak, što se smatra poželjnijim obrascem definiranja ciljeva u sportu. Usmjerenost na zadatak, učenje i razvoj vještina, prema teoriji motivacije postignuća, tipična je za sportaše visoke intrinzične motivacije (Duda, 2001, Treasure, 2001). Kod takvih je sportaša rizik odustajanja od sporta značajno manji, više uživaju u svom sportu, ulažu više napora, kooperativniji su i sl. U radu se navode preporuke trenerima za učvršćivanje ovog tipa ciljne orijentiranosti te za stvaranje takvog sportskog okruženja i motivacijske klime u kojoj za to postoje preduvjeti. Zaključak Prema teoriji motivacije postignuća osobe se razlikuju po načinu postavljanja ciljeva. Varijacije ciljne orijentiranosti treba precizno izmjeriti, a Upitnik orijentacije na zadatak i na ishod u sportu (TEOSQ) jedan je od najčešće korištenih instrumentata, čija je valjanost i pouzdanost potvrđena u brojnim inozemnim istraživanjima. Cilj ovog rada, koji predstavlja doprinos validaciji TEOSQ upitnika, bio je provjeriti faktorsku strukturu i pouzdanost hrvatske verzije ovog upitnika (CTEOSQ). Rezultati dobiveni na ovim uzorcima potvrdili su očekivanu dvofaktorsku strukturu, a dimenzije upitnika pokazale su se pouzdanima. U budućim istraživanjima planira se dodatno provjeriti valjanost ove verzije upitnika, istražiti relacije ovog mjernog instrumenta s nekim drugim instrumentima koji se uobičajeno koriste za procjenu motivacije u sportu. Dobiveni su rezultati također pokazali da su mladi hrvatski sportaši iz ekipnih sportova više orijentirani na zadatak i učenje nego na ishod i rezultate, što se smatra poželjnijim načinom formuliranja ciljeva u sportu i prilagođenijim motivacijskim obrascem

Psychological pressure and athletes’ perception of motivational climate in team sports

The differences in perception of motivational climate between athletes who differ in the feeling of pressure with regard to the sport they participate in were investigated. The sample consisted of 388 young male Croatian football and handball players. The Croatian version of the Perceived Motivational Climate Questionnaire was administered and pressure/tension subscale from the Croatian version of Intrinsic Motivation Inventory was used to evaluate a feeling of pressure during training and competition. The results showed the prevalence of mastery motivational climate. The feeling of pressure correlated positively with performance climate, and negatively with mastery motivational climate. Low-pressured athletes perceived more signs of the mastery climate in their environment than highly pressured athletes. The high-pressured athletes perceived significantly more signs of performance motivational climate in their teams in comparison to low-pressured athletes

Motivation and Obstacles to Physical Activity

Neaktivnost i sjedilački način života jedan su od vodećih zdravstvenih rizika suvremenog društva. Rezultati istraživanja dobiveni na različitim uzorcima pokazuju da je preko 50 % populacije tjelesno neaktivno što povećava proporciju zdravstvenih oboljenja i rizika te snižava radnu produktivnost i povećava troškove. Motivacijske teorije objašnjavaju pozadinu ljudskog ponašanja. Teorija promjene ponašanja, teorija samoefi kasnosti, teorija kognitivne evaluacije i transteorijski model promjene ponašanja prezentirane su kao teorijski okvir za objašnjenje neaktivnog životnog stila. U radu se navode pozitivni predskazatelji i najčešće prepreke zbog kojih ljudi ne vježbaju ili ne ustraju vježbati, kao i opće smjernice na što staviti naglasak u javnozdravstvenim projektima i kampanjama koje se provode s ciljem osvještavanja važnosti tjelesnoga vježbanja te s ciljem motiviranja nevježbača na promjenu životnoga stila.Inactivity and sedentary lifestyle have become the leading health risk factors in contemporary society. Results of different studies obtained on different samples have shown that over 50 % of population is physically inactive, which increases the proportion of health risks and diseases, decreases work capability, and increases expenses. Motivational theories explain the background of human behaviour. The theory of behaviour change, self-effi cacy theory, theory of cognitive evaluation and transtheoretical model of stages of change are presented in this paper as a theoretical background for explaining inactive lifestyles. We explained some positive predictors and common barriers which contribute to non-exercise behaviour. We also provided some directions as to how to proceed in public-health projects and manifestations organised to increase the necessity of physical activity and exercising, as well as some suggestions on how to motivate inactive people to change their lifestyle

Prevalencija nekih kroničnih bolesti, osjetljivih na kineziološki tretman, kod tjelesno aktivnih i neaktivnih žena postmenopauzalne dobi

The aim of the study was to investigate the differences between the prevalence of certain diseases sensitive to kinesiological treatment in physically active and inactive women aged 50 to 65. A total of 214 Caucasian urban women responded to the questionnaire on their health status. 111 women had been participating in aerobic classes 2-4 times a week for at least 5 years, while 103 women had never been involved in regular physical activity. The women were asked if they had been diagnosed with any of the following non-communicable diseases or health conditions: bone loss, coronary heart disease, heart arrhythmia, hypertension, diabetes mellitus, chronic low back pain, functional limitations of joints, anxiety, and depression. A statistically significant difference in the prevalence of two diseases was found. A significantly lower number of active women reported symptoms of heart arrhythmia (χ2= 4.36, p < 0.05) and anxiety (χ2 = 6.77, p < 0.01). The results of the investigation showed a significant difference between physically active and inactive postmenopausal women in two health conditions. Fewer active women reported heart arrhythmia and anxiety symptoms.Uvod Pozitivni učinci tjelesne aktivnosti na fizičko zdravlje i psihičko blagostanje tijekom čitavog života odavno su poznati (Elavsky, & McAuley, 2005; Curl, 2000), a potreba jačeg uključivanja opće populacije u redovitu tjelesnu aktivnost postala je dio opće svijesti. Usprkos spoznajama o pozitivnom doprinosu redovite tjelesne aktivnosti unapređenju i održanju zdravlja, statistike pokazuju da neaktivnost populacije progresivno raste s dobi (Morss, et al., 2004). Znanstvene spoznaje brojnih istraživanja (Vuori, 2004; Hernelahti, Kujala, & Kaprio, 2004; Woo, 2000; Lees, & Booth, 2004; Fleischmann, et al., 2004) potvrđuju da se mnoge kronične bolesti češće javljaju u neaktivnih osoba nego u osoba koje se redovito bave tjelovježbom. Dokazano je da je tjelesna neaktivnost izravni uzrok mnogih kroničnih bolesti (Vuori, 2004; Lees, & Booth, 2004; Meyer, et al., 2001), koje se mogu nazvati bolestima osje-tljivimA na kineziološki tretman. Zbog pretežno sedentarnog načina života, incidencija tih bolesti u in-dustrijaliziranim zemljama kontinuirano raste (Vuori, 2004), čineći tjelesnu neaktivnost jednim od glavnih javnozdravstvenih problema diljem svijeta, posebno u starijoj populaciji. Starenje stanovništva, rastući trend duljeg očekivanog trajanja života, kao i veća dugovječnost žena u odnosu na muškarce, uvjetuju da su žene postmenopauzalne dobi jedan od najbrže rastućih segmenata stanovništva (Elavsky, & McAuley, 2005; Curl, 2000). Brojne hormonske i metaboličke promjene koje se javljaju oko i nakon menopauze, izlažu žene ove dobne skupine visokom riziku ra-zvoja srčanožilnih bolesti, osteoporoze i porasta tjelesne mase. Mnoga su istraživanja pokazala da redovita tjelovježba može ublažiti menopauzalne znakove i simptome, prevenirati i zaustaviti razvoj brojnih kroničnih bolesti, uključujući prije spomenute srčanožilne bolesti i osteoporozu te smanjiti rizik od razvoja nekih karcinoma (Lindh-Åstrand, Nedstrand, Wyon, & Hammar, 2004; Jeng, Yang, Chang, & Tsao, 2004). Tjelesna aktivnost može pozitivno utjecati i na mentalno zdravlje i odnos prema promijenjenoj percepciji zdravlja. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi postoji li statistički značajna razlika u prevalenciji nekih kineziološki osjetljivih bolesti između redovito tjelesno aktivnih i neaktivnih žena u dobi od 50 do 65 godina, korištenjem anamnestičkog upitnika. Postavljena je hipoteza da će prevalencija devet promatranih bolesti/stanja biti viša u neaktivnoj skupini. Metode Ispitanici Uzorak ispitanika činilo je 214 postmenopauzalnih žena, stanovnica Zagreba, u dobi od 50 do 65 godina; 111 žena bavilo se redovitom tjelesnom aktivnosti u jednom sportsko-rekreacijskom centru (program aerobike umjerenog intenziteta), 2 do 4 puta tjedno tijekom najmanje 5 godina. Neaktivnu skupinu činile su 103 žene, pacijentice jedne ginekološke ambulante. Između dviju skupina nisu utvrđene značajne razlike u tjelesnoj masi (aktivna sku-pina 68 ± 9.27 kg; neaktivna skupina 68.4 ± 10.1 kg; t = 0.17, p = 0.862) ni visini (aktivna skupina 162.6 ± 5.6 cm; neaktivna skupina 162.7 ± 5.5 cm; t = - 0.22, p = 0.828). Dvije su se skupine razlikovale u dobi (aktivna skupina 59.3 ± 4.8 god.; neaktivna skupina 57.2 ± 4.6 god.; t = 3.28, p = 0.001). Aktivne su žene u prosjeku bile dvije godine starije. Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Ki-neziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sve su ispitanice upoznate s detaljima istraživanja i dale su pisani pristanak za sudjelovanje. Mjerenja Dobiveni odgovori dio su podataka prikuplje-nih uz pomoć anamnestičkog upitnika sastavljenog za opsežnije istraživanje o zdravlju i kvaliteti života postmenopauzalnih žena. Ispitanice su upitane jesu li im dijagnosticirane sljedeće bolesti/stanja: gubitak koštane mase (osteopenija i/ili osteoporoza), koronarna bolest srca, srčana aritmija, povišen arterijski krvni tlak i dijabetes melitus. Upitnik je sadržavao i pitanja o pojavljivanju kroničnih bolova u križima, bolova i funkcionalnih smetnji u zglobovima, kao i anksioznih i/ili depresivnih stanja. Statistička analiza podataka Dobiveni podaci analizirani su pomoću programa Statistica for Windows (ver 6.0). Izračunate su frekvencije svake bolesti/stanja u obje skupine, a koristio se χ2 test za utvrđivanje razlika u preva-lenciji bolesti između aktivne i neaktivne skupine žena. Rezultati Utvrđena je statistički značajna razlika u prevalenciji dvaju poremećaja. Značajno manji broj akti-vnih žena naveo je dijagnosticirane srčane aritmije (χ2 = 4.36, p < 0.05) i pojavljivanje anksioznih stanja (χ2 = 6.77, p < 0.01). U prevalenciji drugih promatranih bolesti između dvije skupine ispitanica nije nađeno statistički značajnih razlika. Rasprava i zaključci Rezultati su pokazali značajnu razliku u prevalenciji samo dvaju poremećaja između dviju skupina – manji broj aktivnih žena naveo je postojanje srčane artimije i simptoma anksioznosti. Očekivana niža prevalencija simptoma anksioznosti, utvrđena kod aktivne skupine, odgovara rezultatima ekstenzivne serije metaanaliza kojima su istraživani utjecaji trenutne i dugotrajne tjelesne aktivnosti na anksioznost (Paluska, & Schw-enk, 2000). Autori su utvrdili da je tjelovježba povezana s redukcijom simptoma anksioznosti te da bi, klinički primijenjena, redovita tjelesna aktivnost mogla igrati važnu ulogu u ublažavanju tih simptoma. Nalazi dobiveni kliničkim studijama ukazuju na neurokemijske učinke tjelesne aktivnosti odgovorne za smanjenje pojavljivanja i jačine simptoma anksioznosti (Goodwin, 2003). Zaključivanje o utjecaju tjelovježbe na srčane aritmije nije, naravno, moguće bez detaljnih informacija o eventualnim organskim uzrocima ovih poremećaja. No, ipak, značajno niža prevalencija aritmije u aktivnoj skupini mogla bi se, barem djelomično, pripisati tjelovježbom induciranoj adaptaciji (tj. parasimpatičkoj neuralnoj aktivnosti) s posljedičnom pravilnijom i stabilnijom srčanom aktivnosti. Ovaj je nalaz u skladu s ranijim istraživanjem u kojem je dokazano da redovita tjelesna aktivnost ima pozitivne učinke na vagalnu aktivnost srca te, po-sljedično tome, ublažava utjecaj starenja na autonomnu kontrolu frekvencije srca (Melo, et al., 2005). Iako bi se na temelju dobivenih rezultata moglo zaključivati da tjelesna aktivnost nema značajan po-zitivan utjecaj na prevenciju promatranih kroničnih bolesti, u obzir treba uzeti neka ograničenja studi-je (relativno malen broj ispitanica, prigodan uzorak, metodološka ograničenja svojstvena presječnim re-trospektivnim istraživanjima). Usprkos tome, vjerujemo da nalazi daju barem preliminarnu podršku pozitivnim učincima tjelovježbe kod postmenopauzalnih žena. S obzirom na javnozdravstvenu važnost problema, kao i očekivani pozitivan odnos troškova i učinka promatran sa stajališta zdravstvenog sustava, nužna su daljnja, šira epidemiološka istraživanja o utjecaju redovite tjele-sne aktivnosti na poboljšanje zdravlja i prevenciju kroničnih bolesti. Time bi se dobila temeljna saznanja za implementaciju programa zdravstvene tjelesne aktivnosti (HEPA) kod starije ženske populacije, kao i ostalih segmenata stanovništva Hrvatske

Motivationsklima im Sportlerteam: Situative und dispositive Determinanten

Pretpostavke teorije dostignuća u sportu govore da je motivacija funkcija dispozicijskih osobina pojedinca, ali i situacijskih karakteristika sportskoga konteksta. Okolinski faktori predstavljaju sredstva koja pojedinac iskorištava za formiranje motivacijski relevantnih poticaja, a interpersonalni kontekst važan je faktor koji oblikuje sportaševu percepciju. Njihovo međudjelovanje determinira motivacijsku klimu. Nju čini niz faktora koji određuju ciljeve što ih sportaš želi postići, vrednovanja i nagrađivanja njegovih stremljenja te zahtjeva koje treba zadovoljiti. Postoje dva temeljna obrasca motivacijske klime: motivacijska klima usmjerena prema učenju i razvoju vještina i motivacijska klima usmjerena prema demonstraciji superiorne izvedbe i rezultatu. Pretpostavlja se da dispozicijski (ciljna orijentacija) i situacijski faktori (trenerovo rukovodeće ponašanje) djeluju na formiranje motivacijske klime, što se pokušalo ispitati u ovom radu. Težnje ovoga rada bile su utvrditi relacije ciljne orijentacije sportaša te trenerova rukovodećega ponašanja s aspektima percipirane motivacijske klime u dva sporta i ispitati mogućnost predviđanja dimenzija motivacijske klime na osnovi individualnih procjena ciljne orijentacije sportaša i na osnovi procjena trenerova ponašanja prema ocjeni mladih hrvatskih košarkaša i nogometaša. Hijerarhijska regresijska analiza pokazuje da su za predikciju motivacijske klime usmjerene k učenju i razvoju sportskih vještina važniji situacijski faktori od dispozicijskih, dok za predikciju motivacijske klime usmjerene k izvedbi i postizanju rezultata vrijedi obratno.The achievement theory in sports assumes that motivation is a function of dispositional characteristics of individuals and characteristics of sports environment. Environmental factors are means used by individuals to create inner, relevant motivational drives, whereas the interpersonal context of sporting activities is an important factor which influences perception of athletes. Their interaction determines motivational climate which is compounded from a sequence of factors like goals of individual athletes, evaluations and awards for their striving, and requirements regarding interpersonal relations with the rest of the participants in the sports context. There are two basic paradigms of motivational climate: Mastery and Performance. It is assumed that dispositional (goal orientation) and environmental (coach\u27s leadership behaviour) factors influence motivational climate patterns. The aim of the study was to determine correlations of athletes\u27 goal orientation and coaches\u27 leadership behaviour with the aspects of perceived motivational climate in two sports and to investigate to which extent it is possible to predict dimensions of motivational climate from the assessments of athletes\u27 individual goal orientation and the assessments of coach\u27s leadership behaviour. A sample of young Croatian basketball and football players participated in the study. Hierarchical regression analysis indicates that the situational factors are more important for prediction of the mastery-oriented motivational climate than the dispositional factors, whereas quite the opposite is valid for prediction of the performance-oriented motivational climate.Gemäß der Leistungstheorie im Sport wird Motivation bedingt durch die dispositiven Eigenschaften des Einzelnen, aber auch durch die situativen Merkmale des jeweiligen Sportereignisses. Ambientale Faktoren stellen Mittel dar, die der Sportler zu relevanten Anregungen verarbeitet; der interpersonale Kontext wiederum ist ein wichtiger Faktor, der die Wahrnehmung des Sportlers prägt. Die Wechselwirkung dieser beiden Bereiche bestimmt das Motivationsklima. Das Motivationsklima weist eine Reihe von Faktoren auf, die das vom Sportler angestrebte Ziel bestimmen, ferner die Bewertung und Auszeichnung seiner Leistungen sowie die Anforderungen, denen er gerecht werden muss. Das Motivationsklima kennt zwei Grundmuster: eines, das auf den Erwerb neuer Kenntnisse und Fähigkeiten ausgerichtet ist, und ein zweites, dessen Ziel die Demonstration von Höchstleistungen und Resultaten ist. Es wird angenommen, dass sowohl Dispositionsfaktoren (Zielorientierung) als auch situative Faktoren (Anleitung durch den Trainer) die Gestaltung des Motivationsklimas mitbestimmen, und gerade dies sollte in dieser Studie geprüft werden. Die Schwierigkeiten dabei waren, den Bezug zwischen der Zielorientierung von Sportlern (Baskettball-Spielern und Fußballspielern) und dem Trainerverhalten einerseits und dem wahrgenommenen Motivationsklima andererseits herauszuarbeiten. Des Weiteren sollte untersucht werden, inwiefern Prognosen über das Motivationsklima und seine Dimensionen möglich sind, und zwar aufgrund von individuellen Einschätzungen der Sportler zu ihren Zielorientierungen sowie zum Verhalten des Trainers. Die durchgeführte hierarchische Regressionsanalyse zeigt, dass für Prognosen über ein auf den Erwerb neuer Kenntnisse und Fähigkeiten ausgerichtetes Motivationsklima situative Faktoren eher zum Tragen kommen als Dispositionsfaktoren. Das umgekehrte Verhältnis gilt für ein Motivationsklima, dessen Ziel die Demonstration von Höchstleistungen und Resultaten ist

Intrinsische Motivation und Zwecksbezogenheit bei den Leichtathletik treibenden Kindern

The purpose of this study was to determine the relationship of goal orientation to a multidimensional measure of intrinsic motivation in young track-and- field athletes. Also, the gender differences in task and ego orientations and in the indicators of intrinsic motivation were examined. The sample consisted of children aged between 11 to 15 years (N=246), enrolled in a track-and-field after-school activity. Goal orientation was assessed by the Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire, whereas the Intrinsic Motivation Inventory was used for assess- ing the intrinsic motivation. Results showed that gen- der significantly influenced task or ego goal orien- tation in sport, as well as two components of intrinsic motivation: interest/enjoyment and pressure/tension. Analysis of the multivariate relationship between goal orientation and intrinsic motivation showed that task orientation in participants corresponded with the much greater interest and enjoyment in particular sporting activities that children were engaged in, and to a greater investment of effort. Ego orientation was, on the other hand, associated with higher perceived competence and stronger feelings of pressure/tension in track-and-field. The practical value of this study is to remind the coaches, who work with young athletes, to reinforce task orien- tation and intrinsic motivation in order to enhance adherence to sporting activities.Uvod S obzirom na rastući trend osipanja djece iz sporta i sa željom da se spriječi opadanje motivacije za vježbanje, u radu se pokušalo otkriti na koji način djeca percipiraju sportsku aktivnost te koji su njihovi motivacijski koncepti. A baš je sportsko okruženje prikladno za istra- živanje ponašanja usmjerenoga ka postignuću. Zato je i cilj ovog istraživanja bio istražiti relacije između ciljne orijentacije i pokazatelja intrinzičke motivacije na uzorku djece koja se bave atletikom. Intrinzička motivacija (IM) smatra se unutarnjom pokretačkom energijom koja objašnjava sudjelovanje u nekoj aktivnosti zbog osobnog uživanja i osjećaja zadovoljstva, a ne zbog vanjskih razloga. Temelji se na unutarnjoj potrebi za kompetentnošću i samoodređenjem. Moguće je razlikovati nekoliko vrsta IM: IM za znanjem, IM za postignućem i IM za senzornom stimulacijom. Okolinski faktori, kao što su negativne povratne informacije, nagrade, rokovi, kazne te bilo koji oblici vrednovanja umanjuju, dok pozitivne povratne informacije i mogućnost slobodnog izbora povećavaju intrinzičku motivaciju. Prema teoriji ciljne orijentacije svako je ponašanje određeno ciljevima koji ovise o karakteristikama pojedinca i situacije. U području sporta razlikuju se dvije grupe međusobno suprotstavljenih ciljeva: usmjerenost prema za- datku te usmjerenost prema rezultatu. Sportaš usmjeren prema zadatku teži razvoju vještine i prosubuje osobni uspjeh na temelju uloženog napora. Sportaš usmjeren na rezultat prosuđuje osobni uspjeh na temelju usporedbe s drugima (biti uspješan = biti bolji) te smatra da je uspjeh posljedica vlastitih superiornih sposobnosti. Sukladno nalazima dosadašnjih istraživanja u području psihologije sporta, usmjerenost prema zadatku pozitvno je povezana s porastom IM, dok usmjerenost ka rezultatu može proizvesti pad IM. Metode rada Ispitivanje je provedeno adaptiranim upitnikom ciljne orijentacije (TEOSQ, Duda i sur., 1995) te intrinzicke motivacije (IMI; Mc Auley i sur., 1989) na uzorku od 246 djece (97 djecaka i 149 djevojcica) koja se bave atletikom u školskim i sportskim atletskim klubovima. Prosječna dob uzorka je 12,95 godina. Odgovori su vrednovani na skali Likertova tipa (od 1 - uopće se ne slažem, do 5 – potpuno se slažem). Dobiveni su rezultati prije obrade podataka kondenzirani na faktore ciljne orijentacije (f. usmjerenosti na zadatak, f. usmjerenosti na rezultat), te faktore intrinzičke motivacije (interes/uži- vanje, percipirana kompetentnost, napor/važnost, kao pozitivni prediktori, te pritisak/tenzija kao negativnui prediktor IM). Rezultati i diskusija Univarijatnom analizom varijance utvrđene su statistički značajne razlike između spolova. Djevojčice su iskazale veću usmjerenost na zadatak i razvoj atletskih vještina, dok su dječaci bili više usmjereni na uspjeh i sportski rezultat. Osim toga, pokazalo se da djevočice uživaju u vježbanju atletike više od dječaka, koji pak pri vježbanju osjećaju veći pritisak. Rezultati korelacijske analize pokazuju da usmjerenost na zadatak značajno i pozitivno korelira sa svim faktorima IM osim s faktorom pritisak/tenzija, gdje je dobivena povezanost negativnog smjera. Usmjerenost ka rezultatu u pozitivnoj je vezi sa samoprocijenjenom kompetentnošću te faktorom napora, kao i s generalnim faktorom IM. Pozitivna povezanost faktora IM i usmjerenost na rezultat nije bila očekivana, iako je u skladu s rezultatima nekih dosadašnjih istraživanja. Kod dječaka je vidljiva značajna pozitivna povezanost usmjerenosti na zadatak i uloženog napora te negativna veza s faktorom pritisak/tenzija. S druge strane, usmjerenost na rezultat značajno korelira s percipiranom kompetentnošću i ukupnom razinom IM. Kod djevojčica je utvrđena značajna povezanost usmjerenosti na zadatak i svih faktora IM, osim faktora pritiska. Usmjerenost na rezultat kod djevojčica korelira s percipiranom kompetentnošću za sportsku izvedbu u području atletike. Multivarijatna povezanost prostora IM i ciljne orijentacije utvrđena je kanoničkom korelacijskom analizom, što je rezultiralo dvjema značajnim kanoničkim funkcijama. Na temelju faktorske strukture prva kanonička funkcija određena je visokom razinom orijentiranosti na zadatak, što se povezuje s povećanim osjećajem uživanja u vježbanju te povećanim ulaganjem napora djece-atletičara. Drugi kanonički faktor određuje visoka usmjerenost na rezultat koja se povezuje s višom razinom percipirane kompetentnosti, ali i s većim osjecajem pritiska/napetosti pri vježbanju u atletičara- djece. Zaključak Dobiveni su rezultati gotovo potpuno potvrdili poznate pretpostavke. Povezanost usmjerenosti na rezultat s pozitivnim prediktorima IM može biti rezultat specifičnosti populacije (hrvatska djeca-sportaši) iz koje je uzorak odabran. Na temelju rezultata ovog istraživanja uočena je potreba za doradom adaptirane verzije upitnika intrinzičke motivacije, a u budućim se istraživanjim planira ispitati povezanost njenih faktora sa još nekim motivacijskim konceptima u sportskom okruženju.Das Ziel dieser Studie war, den Zusammenhang der Zwecksbezogenheit und multidimensionaler Bewertung intrinsischer Motivation bei den jungen Leichtathletikern festzustellen. Es wurden auch Geschlechtsunterschiede bei der Aufgabe- bzw. Selbstbezogenheit und bei den Hennzeichnungen der intrinsischen Motivation geprüft. Die Stichprobe umfaßte 246 Hinder im Alter von 11-15 Jahren, die sich ausser Schule mit Leichtathletik befassten. Die Zwecksbezogenheit wurde mittels des Fragebogens „Task and Ego Orientation in Sport“ und die intrinsische Motivation mittels des Fragebogens „Intrinsic Motivation Inventory“ bewertet. Die Ergebnisse zeigen, dass Zwecks- oder Selbst- bezogenheit im Sport, sowie zwei Homponenten der intrinsischen Motivation: Interesse/Vergnügen und Druck/Spannung durch die Geschlechtsunterschiede bedeutend beeinflusst sind. Die Analyse der multi- variaten Horrelation zwischen Zwecksbezogenheit und intrinsischer Motivation zeigte, dass die Be- zogenheit zur Aufgabe mit viel größerem Interesse und Vergnügen am bestimmten Sport (besonders am Sport, den die Hinder treiben), sowie auch mit dem höheren Leistungseinsatz korrelierte. Andererseits wurde die Selbstbezogenheit mit der höheren Perzeption eigener Hompetenz und stärkeren Spannungsgefühlen in Leichtathletik bezogen. Der praktische Wert dieser Studie ist, die Trainer junger Leichtathletiker daran zu erinnern, die Auf- gabebezogenheit, sowie die intrinsische Motivation anzuregen, um den Anhang zum Sport zu behalten