Mehanizam prebacivanja fosfatidilserina u apoptozi

Stanica je osnovna funkcionalna jedinica živih bića. Omeđena je staničnom membranom koja ima asimetričnu raspodjelu fosfolipida. Stanična smrt važna je za normalnu funkciju organizma. Nekroza i apoptoza su programirane stanične smrti. Prema mehanizmu nastanka apoptoza se dijeli na intrinzični i ekstrinzičnu. Jedan od krajnjih ciljeva apoptoze jest prebacivanje fosfatidilserina s unutarnjeg na vanjski sloj stanične membrane. Taj proces odvija se pomoći tri skupine transmembranskih proteina - skramblaze ovisne o kalciju (TMEM16F), skramblaze ovisne o kaspazama (Xkr) te flipaza ovisnih o kalciju i kaspazama (ATP11A i ATP11C). TMEM16F veže dva iona kalcija čime postaje aktivna te dolazi do prijenosa lipida i iona. Xkr nije aktivna u nativnom stanju, već nakon djelovanja kaspaze stvara heterotetramere s neuroplastinom i basaginom te u tom obliku vjerojatno djeluje kao skramblaza. ATP11 proteini su konstitucijski aktivni te prebacuju fosfatidilserin s vanjskog sloja membrane u unutarnji sloj. Flipaza je inhibirana cijepanjem kaspazom i porastom intracelularne razine kalcijevih iona tijekom apoptoze stoga fosfatidilserin ostaje eksprimiran na vanjskom sloju stanične membrane. Ekspersijom fosfatidilserina stanica šalje "eat me" signal fagocitima. Signal prepoznaju protein T limfocita za imunoglobulin i mucin 4 (TIM4) s IgV domenom, globulin mliječne masti EGF faktor rasta 8 (MFG-E8) te aneksini 1 i 2. Ova istraživanja imaju važnu ulogu u biomedicinskim znanostima i razvoju lijekova. Otkriveno je da virus HIV-a koristi prekomjernu eksperiju fosfatidilserina kako bi ušao u limfocite. Također, tumorska vaskularna mreža na endotelu ima povećanu ekspresiju fosfatidilserina. Ova bi otkrića mogla biti prvi korak k razvoju ciljane terapije za HIV i tumore

Mehanizam prebacivanja fosfatidilserina u apoptozi

Stanica je osnovna funkcionalna jedinica živih bića. Omeđena je staničnom membranom koja ima asimetričnu raspodjelu fosfolipida. Stanična smrt važna je za normalnu funkciju organizma. Nekroza i apoptoza su programirane stanične smrti. Prema mehanizmu nastanka apoptoza se dijeli na intrinzični i ekstrinzičnu. Jedan od krajnjih ciljeva apoptoze jest prebacivanje fosfatidilserina s unutarnjeg na vanjski sloj stanične membrane. Taj proces odvija se pomoći tri skupine transmembranskih proteina - skramblaze ovisne o kalciju (TMEM16F), skramblaze ovisne o kaspazama (Xkr) te flipaza ovisnih o kalciju i kaspazama (ATP11A i ATP11C). TMEM16F veže dva iona kalcija čime postaje aktivna te dolazi do prijenosa lipida i iona. Xkr nije aktivna u nativnom stanju, već nakon djelovanja kaspaze stvara heterotetramere s neuroplastinom i basaginom te u tom obliku vjerojatno djeluje kao skramblaza. ATP11 proteini su konstitucijski aktivni te prebacuju fosfatidilserin s vanjskog sloja membrane u unutarnji sloj. Flipaza je inhibirana cijepanjem kaspazom i porastom intracelularne razine kalcijevih iona tijekom apoptoze stoga fosfatidilserin ostaje eksprimiran na vanjskom sloju stanične membrane. Ekspersijom fosfatidilserina stanica šalje "eat me" signal fagocitima. Signal prepoznaju protein T limfocita za imunoglobulin i mucin 4 (TIM4) s IgV domenom, globulin mliječne masti EGF faktor rasta 8 (MFG-E8) te aneksini 1 i 2. Ova istraživanja imaju važnu ulogu u biomedicinskim znanostima i razvoju lijekova. Otkriveno je da virus HIV-a koristi prekomjernu eksperiju fosfatidilserina kako bi ušao u limfocite. Također, tumorska vaskularna mreža na endotelu ima povećanu ekspresiju fosfatidilserina. Ova bi otkrića mogla biti prvi korak k razvoju ciljane terapije za HIV i tumore

Mehanizam prebacivanja fosfatidilserina u apoptozi

Stanica je osnovna funkcionalna jedinica živih bića. Omeđena je staničnom membranom koja ima asimetričnu raspodjelu fosfolipida. Stanična smrt važna je za normalnu funkciju organizma. Nekroza i apoptoza su programirane stanične smrti. Prema mehanizmu nastanka apoptoza se dijeli na intrinzični i ekstrinzičnu. Jedan od krajnjih ciljeva apoptoze jest prebacivanje fosfatidilserina s unutarnjeg na vanjski sloj stanične membrane. Taj proces odvija se pomoći tri skupine transmembranskih proteina - skramblaze ovisne o kalciju (TMEM16F), skramblaze ovisne o kaspazama (Xkr) te flipaza ovisnih o kalciju i kaspazama (ATP11A i ATP11C). TMEM16F veže dva iona kalcija čime postaje aktivna te dolazi do prijenosa lipida i iona. Xkr nije aktivna u nativnom stanju, već nakon djelovanja kaspaze stvara heterotetramere s neuroplastinom i basaginom te u tom obliku vjerojatno djeluje kao skramblaza. ATP11 proteini su konstitucijski aktivni te prebacuju fosfatidilserin s vanjskog sloja membrane u unutarnji sloj. Flipaza je inhibirana cijepanjem kaspazom i porastom intracelularne razine kalcijevih iona tijekom apoptoze stoga fosfatidilserin ostaje eksprimiran na vanjskom sloju stanične membrane. Ekspersijom fosfatidilserina stanica šalje "eat me" signal fagocitima. Signal prepoznaju protein T limfocita za imunoglobulin i mucin 4 (TIM4) s IgV domenom, globulin mliječne masti EGF faktor rasta 8 (MFG-E8) te aneksini 1 i 2. Ova istraživanja imaju važnu ulogu u biomedicinskim znanostima i razvoju lijekova. Otkriveno je da virus HIV-a koristi prekomjernu eksperiju fosfatidilserina kako bi ušao u limfocite. Također, tumorska vaskularna mreža na endotelu ima povećanu ekspresiju fosfatidilserina. Ova bi otkrića mogla biti prvi korak k razvoju ciljane terapije za HIV i tumore

Analysis of Climate Change Impact on Water Supply in Northern Istria (Croatia)

This paper analyses impacts of climate change and anthropogenic pressure on groundwater resources in the Mirna river catchment used for water supply in Northern Istria (Croatia) up to 2050. Using Regional Climate Models simulations and hydrologic model, the future average annual and the characteristic (in critical period) water resource availabilities were calculated. Current and five future water demand scenarios were analysed. Water Exploitation Index (WEI) and modified Characteristic Water Exploitation Index (CWEI) were calculated. In 2050, the analysed springs will be subject to climate change consequences, with more extreme changes and intense variations. The WEI for average conditions indicates little risk of unmet future water demand. Considering seasonal variability, the future CWEIs indicates strong risk for most future water demand scenarios and overexploitation for water demand increases over 20%. The 2012 drought, more extreme than any considered future scenario, was also examined

Sedimentacijski procesi u akvatorijima luka smještenih na ušćima rijeka

U radu je tretirana problematika gradnje luka i lučkih sadržaja kao i osiguranja potrebnih prostora (dubina) u akvatorijima luka smještenim na lokacijama gdje vodotoci prolaze kroz luku ili njenu neposrednu blizinu. Najizraženiji negativni utjecaji vodotokova na luke su sedimentacijski procesi koji uzrokuju smanjenje dubine u lučkom akvatoriju što utječe na plovnost te otežavaju temeljenje i gradnju lučkih objekata. U radu je, na primjeru triju sjevernojadranskih hrvatskih luka: Rijeke, Raše i Plomina, prikazan međuodnos vodnog okruženja (voda iz rijeka: Rječine, Raše i Boljunčice) i spomenutih luka u kontekstu prisutnih sedimentacijskih procesa. Prikazom i analizom navedenih primjera u radu se ističe važnost sagledavanja problematike utjecaja donosa nanosa na lučki akvatorij ukoliko je on lociran u području ušća vodotoka. Ukazuje se i na problematiku proširenja postojećih lučkih površina na lokacijama recentnih naslaga u području ušća pojedinih vodotokova te daju preporuke za monitoring, planiranje i provođenje potrebnih aktivnosti vezanih uz navedenu problematiku, a koje treba uzeti u obzir pri kompleksnom planiranju takvih luka

Methemoglobinemija - prikaz slučaja i pregled literature

The objective of this case report is to present a patient with acquired methemoglobinemia due to poisoning of an unknown cause. A 55-year-old man was brought to the Emergency Department, University Hospital Center Zagreb, with an unwell appearance, cyanotic, restless, and presented with a quantitative consciousness disorder. An initial assessment showed decreased oxygen saturation (SpO2 85 [%]), while point-of-care arterial blood gas (ABG) analysis assessed normal partial pressure of oxygen (pO2). Severe lactic acidosis with a compensatory drop in partial pressure of carbon dioxide (pCO2) and high rates of methemoglobin were found. Supportive oxygen therapy and crystalloid solutions were administered, which resulted in rapid clinical recovery within 40 minutes of the initial assessment. Clinical recovery was accompanied by normalized ABG test results taken serially. Typical antidotes, methylene blue and vitamin C, were not administered due to rapid clinical improvement. Methemoglobinemia can be congenital (hereditary) or acquired (toxic). Both conditions are rarely seen in emergency departments, nevertheless, they should be approached properly since methemoglobinemia can be a severe, and fatal, condition. Methemoglobinemia symptoms are the results of inadequate oxygen transport. The diagnosis was confirmed by co-oximetry, while three clinical entities suspected methemoglobinemia: refractory hypoxia, “cyanosis-saturation gap“ and dark brown blood. This paper reports our patient’s clinical presentation, discusses the causes and mechanisms of possible poisoning, and reviews recent guidelines for methemoglobinemia management.Svrha ovog rada je prikaz slučaja pacijenta sa stečenom methemoglobinemijom uslijed trovanja nepoznatog uzroka. 55-godišnji muškarac zapuštenog izgleda dovežen je u Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP ) Kliničkog bolničkog centra (KBC) Zagreb cijanotičan, nemiran i kvalitativno promijenjenog stanja svijesti. U inicijalnoj obradi nađena je snižena saturacija kisikom (SaO2 85[%]), dok je plinska analiza arterijske krvi ukazivala na zadovoljavajuće vrijednosti parcijalnog tlaka kisika. Nađena je teška laktacidoza s kompenzatorno sniženim parcijalnim tlakom ugljikovog dioksida, a zamijećen je i visok postotak methemoglobina. Na primijenjenu suportivnu oksigenoterapiju te terapiju kristaloidnim otopinama, pacijentovo se kliničko stanje rapidno oporavlja unutar četrdesetak minuta, što se prati i normalizacijom serijski evaluiranog acidobaznog statusa. S obzirom na povoljan klinički tijek, nije bilo potrebe za primjenom antidota – metilenskog modrila i vitamina C. Postoje urođena (genetska) i stečena (toksična) methemoglobinemija. Oba stanja se rijetko viđaju na hitnom prijemu, a stečena methemoglobinemija može biti životno ugrožavajuće stanje. Simptomi methemoglobinemije izravna su posljedica neadekvatnog transporta kisika. Dijagnoza se postavlja na temelju ko-oksimetrije, ali sama klinička sumnja može se postaviti na temelju sljedeća tri entiteta: refraktorne hipoksije, „cyanosis-saturation gap“ i smeđe boje krvi. U ovom radu osvrnut ćemo se na klinički tijek našeg pacijenta, dotaći se potencijalnih mehanizama trovanja i uzroka toksične methemoglobinemije te prikazati recentne preporuke za zbrinjavanje ovakvih slučaja

Validation of scoring systems in prognosis of atrial fibrillation recurrence post pulmonary vein isolation by cryoablation

Fibrilacija atrija najčešća je aritmija. Liječenje fibrilacije atrija prema smjernicama Europskog kardiološkog društva sastoji se od antikoagulacije, bolje kontrole simptoma u vidu kontrole frekvencije i ritma te liječenja komorbiditeta. Osim medikamentne kontrole ritma, može se napraviti izolacija plućnih vena krioablacijom. Invazivni postupak nosi komplikacije poput paralize nervusa phrenicusa do srčane tamponade te je potrebno pacijente pravilno selektirati. U svrhu selekcije pacijenata u literaturi se navode mnogi bodovni sustavi koji predviđaju recidiv fibrilacije atrija nakon ablacije. Ciljevi ovog rada su ispitati kako recidiv fibrilacije atrija ovisi o bodovnim sustavima. Postavili smo hipotezu da modificirani CAAP-AF bodovni sustav najbolje previđa recidiv. U istraživanje je uključeno ukupno 350 pacijenata, od kojih je 75% muškaraca, a prosječna dob iznosi 58 godina. Statističkom analizom pokazano je da ukupni recidiv značajno ovisi o vrijednostima BASE-AF2, MB-LATER i modificiranom CAAP-AF bodovnom sustavu. BASE-AF2 i MB-LATER u svojim bodovnim sustavima sadrže varijablu ranog recidiva FA. Rezultati su u skladu s literaturom, a limitacije istraživanja su mali broj ispitanika te prethodna selekcija pacijenata za krioablaciju budući da se radi o retrospektivnom istraživanju. Zaključujemo kako je modificirani CAAP-AF bodovni sustav najprikladniji za selekciju pacijenata pogodnih za krioablaciju.Atrial fibrillation is the most common arrhythmia. According to the European society of cardiology, treatment of atrial fibrillation consists of anticoagulation, better symptom control regarding control of the rhythm and heart rate and treatment of comorbidities. Apart from controlling the rhythm with drugs, it can also be controlled by pulmonary vein isolation by cryoablation. This invasive procedure has complications ranging from paralysis of nervus phrenicus to cardiac tamponade. Therefore, it is important to carefully select the patient for the procedure. Various scoring systems created to predict the atrial fibrillation recurrence are found in literature. The aim of this research is to examine how does atrial fibrillation recurrence depend on scoring systems. We hypothesized that modified CAAP-AF scoring system is the best in predicting the recurrence. 350 patients were included in the research with average age of 58 and 75% are male. Conducting the statistical analysis, we found that the total recurrence significantly depends on BASE-FA2, MB-LATER an modified CAAP-AF scoring systems. BASE-AF2 and MB-LATER account for the early atrial fibrillation recurrence. Results are in accordance with the literature. The limitations of our research lie in the small number of patients and the fact that patients were preselected because this is a retrospective research. In conclusion, modified CAAP-AF scoring system is the best for patient selection for cryoablation

Preparation and characterization of Vancomycin liposomes

Vankomicin je glikopeptidni antibiotik koji se koristi kod infekcija meticilin-rezistentnim Staphilococcom aureusom (MRSA). Vankomicin može uzrokovati nefrotokičnost u ovisnosti o primjenjenoj dozi, do 40% slučajeva. Primjena vankomicina u formulaciji s liposomom, sfernom lipidnom vezikulom, pokazuje smanjeno zadržavanje vankomicina u bubregu i stoga smanjenu nefrotoksičnost. Liposomi s vankomicinom pripravljeni su metodom hidratacije filma te metodom smrzavanja. Karakterizirani su koristeći optičku mikroskopiju, mikroskopiju atomskih sila (AFM), diferencijalnu skenirajuću kalorimetriju (DSC), dinamičko raspršenje svjetlosti (DLS) te elektokinetiku. Optičkom mikroskopijom dokazano je postojanje liposoma. DSC-om je pokazano kako metode priprave značajno utječu na termička svojstva liposoma. DLS-om je pokazano kako prazni liposomi imaju sličnu raspodjelu u veličini kao i liposomi s uklopljenim vankomicinom. ζ-potencijal praznih liposoma veći je od ζ-potencijala liposoma s uklopljenim vankomicinom što ukazuje na veću nestabilnost i sklonost agregacije liposoma s vankomicinom, što je potvrđeno i AFM-om. Enkapsulacijska efikasnost vankomicina najveća je u lipsomima pripravljenima metodom smrzavanja mjerena 30 dana nakon priprave.Vancomycin is a glicopeptide antibiotic used for treatment of infections caused by methicillin-resistent Staphylococcus aureus. Nephrotoxicity is observed in up to 40% of cases, depending on the dosis. In formulation with liposomes, lipid vesicles, vancomycin’s concentration in the kidney lowers faster, reducing the nephrotoxicity. Vancomycin liposomes were prepared using thin film hydratation and freeze-thaw method. Characterization was made by optical mycroscopy, atomic force microscopy (AFM), differential scanning calorimetry (DSC), dynamic light scattering (DLS) and electrokinetics. Using optical microscopy, the existence of liposomes was proved. DSC results suggest that thermodynamic properties of liposomes significalntly depend of the preparation method. DLS showed that empty liposomes and vancomycin liposomes have almost the same size distribution. ζ-potential was greater for empty liposomes in comparison to vancomycin liposomes, suggesting that vancomycin lipsomes are less stable and more prone to aggregation, which was confirmed by AFM. Encapsulation efficiency of vancomycin was the highest in liposomes prepared by the freez-thaw method when the analysis was performed 30 days after preparation