DRESS/DIHS: a severe multisystem adverse drug reaction

Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS, od engl. Drug Reactionwith Eosinophilia and Systemic Symptoms) ili jednostavnije sindrom preosjetljivostiuzrokovan lijekom (DIHS, od engl. Drug-Induced Hypersensitivity Syndrome) jedna je od teških,po život opasnih reakcija preosjetljivosti. DRESS/DIHS obilježava nagli nastup osipa s vrućicom,limfadenopatijom, eozinofilijom i atipičnom limfocitozom, hepatitisom te mogućimzahvaćanjem bubrega, pluća, srca, gušterače ili drugih organa. Zbog odgođenog nastupa nakonpočetka primjene uzročnog lijeka, kao i zbog raznolikosti u kliničkoj simptomatologiji,ovaj je sindrom često neprepoznat ili je njegova dijagnoza odgođena. DRESS/DIHS je najčešćeuzrokovan antiepilepticima, ali se povezuje i s brojnim drugim lijekovima. U podlozi bolestinajvjerojatnije se nalazi složena interakcija između samog lijeka, reaktivacije herpes virusa ineadekvatnog imunološkog odgovora. Ishod ovog akutnog oboljenja varira od potpunog oporavkado trajnih sistemskih posljedica, uključujući i pojavu autoimunih bolesti.The syndrome termed Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms(DRESS), also known as Drug-Induced Hypersensitivity Syndrome (DIHS) is a severe, lifethreatening,multiorgan adverse drug reaction. It is characterized by an abrupt onset offever and rash, lymphadenopathy, eosinophilia, atypical lymphocytes, liver damage aswell as possible involvement of kidney, lungs, heart, pancreas or other organs. Due to thedelayed onset after the introduction of the culprit drug and a variety of clinicalmanifestations, DRESS/DIHS is frequently unrecognized or its diagnosis is delayed. It ismost commonly caused by anticonvulsants, but various other drugs have been implicatedin its onset. The pathogenesis includes a complex interplay between drugs, reactivation ofherpes viruses and altered immune response. Outcome of the disease varies fromcomplete recovery to permanent systemic complications including development ofautoimmune diseases

Stevens-Johnson syndrome and toxic epidermal necrolysis

Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i toksična epidermalna nekroliza (TEN) rijetke su ali teške reakcije na lijekove koje mogu ugroziti život pacijenta, stoga predstavljaju hitna stanja u medicini. Karakterizirani bolnim, eritematoznim i erozivnim lezijama kože i sluznica, SJS i TEN u biti predstavljaju spektar istog oboljenja pri čemu razliku predstavlja postotak zahvaćene kože. Osim oštećenja kože i sluznica, moguća je i afekcija drugih organa te pojava potencijalno smrtonosnih komplikacija. One uključuju dehidraciju, pneumoniju, akutni respiratorni distres sindrom, gastrointestinalne ulceracije, višestruko zatajenje organa i tromboembolijska zbivanja. Od lijekova koji mogu uzrokovati ovaj sindrom najčešće se spominju alopurinol, antibiotici, antikonvulzivi i nesteroidni protuupalni lijekovi oksikamske skupine. Sve je više dokaza koji upućuju na genetičku podlogu bolesti. Pritom se humani leukocitni antigen B smatra ključnim čimbenikom u prezentaciji lijekova limfocitima T i započinjanju imunološkog odgovora koji potom dovodi do masivne apoptoze epitelnih stanica. Visok rizik mortaliteta kao i trajnih posljedica koje nerijetko zaostaju nakon preboljenog SJS/TEN-a zahtijevaju promptno postavljanje dijagnoze, brzu identifikaciju uzročnog lijeka i njegovo isključivanje iz terapije, evaluaciju prognoze primjenom bodovnog sustava SCORTEN (engl. Severity-of-Illness Score for Toxic Epidermal Necrolysis) te primjenu odgovarajuće potporne njege uz eventualno uvođenje imunomodulacijske terapije.Stevens-Johnson syndrome (SJS) and toxic epidermal necrolysis (TEN) are rare but severe adverse drug reactions that can endanger patient’s life and are therefore considered to be true medical emergencies. Characterized by an abrupt onset of painful, more or less extensive erythematous and erosive lesions of the skin and mucous membranes, SJS and TEN are in fact considered to represent a spectrum of the same disease, differing only in the extent of skin detachment. In addition to the involvement of skin and mucosal surfaces, affection of other organs and potentially fatal complications may develop. These include dehydration, pneumonia and acute respiratory distress syndrome, gastrointestinal ulceration, multiple organ failure and thromboembolic events. Most common causative drugs include allopurinol, antibiotics, anticonvulsants and nonsteroidal anti-inflammatory drugs of the oxicam type. Recently there has been ample evidence supporting the role of genetic background in the development of the disease. Human leukocyte antigen B seems to be the key factor in presenting drugs to T lymphocytes and beginning the immune response which then results in massive apoptosis of epithelial cells. High mortality as well as the risk of longterm sequelae require rapid diagnosis, prompt identification and withdrawal of the culprit drug, evaluation of the prognosis using the SCORTEN (Severity-of-Illness Score for Toxic Epidermal Necrolysis) scale, supportive care and consideration of systemic therapy with immunomodulatory agents

Stevens-Johnson syndrome and toxic epidermal necrolysis

Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i toksična epidermalna nekroliza (TEN) rijetke su ali teške reakcije na lijekove koje mogu ugroziti život pacijenta, stoga predstavljaju hitna stanja u medicini. Karakterizirani bolnim, eritematoznim i erozivnim lezijama kože i sluznica, SJS i TEN u biti predstavljaju spektar istog oboljenja pri čemu razliku predstavlja postotak zahvaćene kože. Osim oštećenja kože i sluznica, moguća je i afekcija drugih organa te pojava potencijalno smrtonosnih komplikacija. One uključuju dehidraciju, pneumoniju, akutni respiratorni distres sindrom, gastrointestinalne ulceracije, višestruko zatajenje organa i tromboembolijska zbivanja. Od lijekova koji mogu uzrokovati ovaj sindrom najčešće se spominju alopurinol, antibiotici, antikonvulzivi i nesteroidni protuupalni lijekovi oksikamske skupine. Sve je više dokaza koji upućuju na genetičku podlogu bolesti. Pritom se humani leukocitni antigen B smatra ključnim čimbenikom u prezentaciji lijekova limfocitima T i započinjanju imunološkog odgovora koji potom dovodi do masivne apoptoze epitelnih stanica. Visok rizik mortaliteta kao i trajnih posljedica koje nerijetko zaostaju nakon preboljenog SJS/TEN-a zahtijevaju promptno postavljanje dijagnoze, brzu identifikaciju uzročnog lijeka i njegovo isključivanje iz terapije, evaluaciju prognoze primjenom bodovnog sustava SCORTEN (engl. Severity-of-Illness Score for Toxic Epidermal Necrolysis) te primjenu odgovarajuće potporne njege uz eventualno uvođenje imunomodulacijske terapije.Stevens-Johnson syndrome (SJS) and toxic epidermal necrolysis (TEN) are rare but severe adverse drug reactions that can endanger patient’s life and are therefore considered to be true medical emergencies. Characterized by an abrupt onset of painful, more or less extensive erythematous and erosive lesions of the skin and mucous membranes, SJS and TEN are in fact considered to represent a spectrum of the same disease, differing only in the extent of skin detachment. In addition to the involvement of skin and mucosal surfaces, affection of other organs and potentially fatal complications may develop. These include dehydration, pneumonia and acute respiratory distress syndrome, gastrointestinal ulceration, multiple organ failure and thromboembolic events. Most common causative drugs include allopurinol, antibiotics, anticonvulsants and nonsteroidal anti-inflammatory drugs of the oxicam type. Recently there has been ample evidence supporting the role of genetic background in the development of the disease. Human leukocyte antigen B seems to be the key factor in presenting drugs to T lymphocytes and beginning the immune response which then results in massive apoptosis of epithelial cells. High mortality as well as the risk of longterm sequelae require rapid diagnosis, prompt identification and withdrawal of the culprit drug, evaluation of the prognosis using the SCORTEN (Severity-of-Illness Score for Toxic Epidermal Necrolysis) scale, supportive care and consideration of systemic therapy with immunomodulatory agents

DRESS/DIHS: a severe multisystem adverse drug reaction

Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS, od engl. Drug Reactionwith Eosinophilia and Systemic Symptoms) ili jednostavnije sindrom preosjetljivostiuzrokovan lijekom (DIHS, od engl. Drug-Induced Hypersensitivity Syndrome) jedna je od teških,po život opasnih reakcija preosjetljivosti. DRESS/DIHS obilježava nagli nastup osipa s vrućicom,limfadenopatijom, eozinofilijom i atipičnom limfocitozom, hepatitisom te mogućimzahvaćanjem bubrega, pluća, srca, gušterače ili drugih organa. Zbog odgođenog nastupa nakonpočetka primjene uzročnog lijeka, kao i zbog raznolikosti u kliničkoj simptomatologiji,ovaj je sindrom često neprepoznat ili je njegova dijagnoza odgođena. DRESS/DIHS je najčešćeuzrokovan antiepilepticima, ali se povezuje i s brojnim drugim lijekovima. U podlozi bolestinajvjerojatnije se nalazi složena interakcija između samog lijeka, reaktivacije herpes virusa ineadekvatnog imunološkog odgovora. Ishod ovog akutnog oboljenja varira od potpunog oporavkado trajnih sistemskih posljedica, uključujući i pojavu autoimunih bolesti.The syndrome termed Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms(DRESS), also known as Drug-Induced Hypersensitivity Syndrome (DIHS) is a severe, lifethreatening,multiorgan adverse drug reaction. It is characterized by an abrupt onset offever and rash, lymphadenopathy, eosinophilia, atypical lymphocytes, liver damage aswell as possible involvement of kidney, lungs, heart, pancreas or other organs. Due to thedelayed onset after the introduction of the culprit drug and a variety of clinicalmanifestations, DRESS/DIHS is frequently unrecognized or its diagnosis is delayed. It ismost commonly caused by anticonvulsants, but various other drugs have been implicatedin its onset. The pathogenesis includes a complex interplay between drugs, reactivation ofherpes viruses and altered immune response. Outcome of the disease varies fromcomplete recovery to permanent systemic complications including development ofautoimmune diseases

Teški oblici medikamentoznih egzantema

Teški oblici medikamentoznih egzantema su rijetke, nepredvidive, vjerojatno imunološkim mehanizmima posredovane reakcije na lijekove, praćene značajnim morbiditetom i mortalitetom, a obično zahtijevaju hospitalno liječenje. Potrebno ih je na vrijeme prepoznati i odmah prekinuti primjenu uzročnog lijeka, uz provedbu odgovarajuće potporne i eventualno sistemske imunomodulacijske terapije. Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza su teške bulozne reakcije koje se međusobno razlikuju po stupnju zahvaćenosti kože, a karakterizirane su značajnim gubitkom epidermisa, uz mogućnost zahvaćanja sluznica kao i sistemskim simptomima. Mortalitet je visok, a preživjeli često imaju posljedice koje bitno narušavaju kvalitetu života. AGEP je febrilna erupcija karakterizirana brojnim malim pustulama na edematozno-eritematoznoj podlozi. Osip se spontano povlači unutar 1-2 tjedna, obično uz superficijalnu deskvamaciju. Prognoza bolesti je povoljna, bez daljnjih posljedica. DRESS karakterizira dugi period latencije nakon čega slijedi čitav niz srednje teških do teških kliničkih manifestacija uključujući vrućicu, osip, limfadenopatiju, oštećenje jetre, bubrega te potencijalno i drugih unutarnjih organa. Ishod bolesti varira od potpunog oporavka do trajnih sistemskih posljedica, a najčešći uzrok smrti je hepatitis. Ostali teški medikamentozni egzantemi uključuju generaliziranu fiksnu erupciju izazvanu lijekovima, antikoagulansima induciranu nekrozu koţe, lijekovima induciranu eritrodermiju i anafilaksiju.Severe cutaneous adverse drug reactions are rare, non-predictable, probably of immunological mechanism drug induced reactions, associated to a significant morbidity and mortality and usually leading to hospitalization. Early recognition and withdrawal of the causative drug is mandatory, while providing adequate supportive therapy with systemic immunomodulatory treatments if necessary. Stevens-Johnson syndrome and toxic epidermal necrolysis are severe bullous reactions that differ from each other in the level of skin detachment and are characterized by a great loss of epidermis, mucous membrane involvement and systemic symptoms. Mortality rate is high and surviving patients often suffer from sequelae that impair seriously their quality of life. AGEP is a febrile eruption characterized by numerous small pustules that arise on a widespread edematous erythema. They resolve spontaneously within 1-2 weeks, typically followed by a superficial desquamation. Prognosis is good, usually without any consequences. DRESS is characterized by a prolonged latency period, followed by a variety of clinical manifestations including fever, rash, lymphadenopathy, liver and kidney damage as also other visceral organs involvement. Outcome of the disease varies from the complete recovery to permanent systemic complications. Hepatitis is the most common cause of death. Other severe cutaneous adverse drug reactions include generalized fixed drug eruption, anticoagulant-induced skin necrosis, anaphylaxis and drug-induced erythroderma

Teški oblici medikamentoznih egzantema

Teški oblici medikamentoznih egzantema su rijetke, nepredvidive, vjerojatno imunološkim mehanizmima posredovane reakcije na lijekove, praćene značajnim morbiditetom i mortalitetom, a obično zahtijevaju hospitalno liječenje. Potrebno ih je na vrijeme prepoznati i odmah prekinuti primjenu uzročnog lijeka, uz provedbu odgovarajuće potporne i eventualno sistemske imunomodulacijske terapije. Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza su teške bulozne reakcije koje se međusobno razlikuju po stupnju zahvaćenosti kože, a karakterizirane su značajnim gubitkom epidermisa, uz mogućnost zahvaćanja sluznica kao i sistemskim simptomima. Mortalitet je visok, a preživjeli često imaju posljedice koje bitno narušavaju kvalitetu života. AGEP je febrilna erupcija karakterizirana brojnim malim pustulama na edematozno-eritematoznoj podlozi. Osip se spontano povlači unutar 1-2 tjedna, obično uz superficijalnu deskvamaciju. Prognoza bolesti je povoljna, bez daljnjih posljedica. DRESS karakterizira dugi period latencije nakon čega slijedi čitav niz srednje teških do teških kliničkih manifestacija uključujući vrućicu, osip, limfadenopatiju, oštećenje jetre, bubrega te potencijalno i drugih unutarnjih organa. Ishod bolesti varira od potpunog oporavka do trajnih sistemskih posljedica, a najčešći uzrok smrti je hepatitis. Ostali teški medikamentozni egzantemi uključuju generaliziranu fiksnu erupciju izazvanu lijekovima, antikoagulansima induciranu nekrozu koţe, lijekovima induciranu eritrodermiju i anafilaksiju.Severe cutaneous adverse drug reactions are rare, non-predictable, probably of immunological mechanism drug induced reactions, associated to a significant morbidity and mortality and usually leading to hospitalization. Early recognition and withdrawal of the causative drug is mandatory, while providing adequate supportive therapy with systemic immunomodulatory treatments if necessary. Stevens-Johnson syndrome and toxic epidermal necrolysis are severe bullous reactions that differ from each other in the level of skin detachment and are characterized by a great loss of epidermis, mucous membrane involvement and systemic symptoms. Mortality rate is high and surviving patients often suffer from sequelae that impair seriously their quality of life. AGEP is a febrile eruption characterized by numerous small pustules that arise on a widespread edematous erythema. They resolve spontaneously within 1-2 weeks, typically followed by a superficial desquamation. Prognosis is good, usually without any consequences. DRESS is characterized by a prolonged latency period, followed by a variety of clinical manifestations including fever, rash, lymphadenopathy, liver and kidney damage as also other visceral organs involvement. Outcome of the disease varies from the complete recovery to permanent systemic complications. Hepatitis is the most common cause of death. Other severe cutaneous adverse drug reactions include generalized fixed drug eruption, anticoagulant-induced skin necrosis, anaphylaxis and drug-induced erythroderma

Teški oblici medikamentoznih egzantema

Teški oblici medikamentoznih egzantema su rijetke, nepredvidive, vjerojatno imunološkim mehanizmima posredovane reakcije na lijekove, praćene značajnim morbiditetom i mortalitetom, a obično zahtijevaju hospitalno liječenje. Potrebno ih je na vrijeme prepoznati i odmah prekinuti primjenu uzročnog lijeka, uz provedbu odgovarajuće potporne i eventualno sistemske imunomodulacijske terapije. Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza su teške bulozne reakcije koje se međusobno razlikuju po stupnju zahvaćenosti kože, a karakterizirane su značajnim gubitkom epidermisa, uz mogućnost zahvaćanja sluznica kao i sistemskim simptomima. Mortalitet je visok, a preživjeli često imaju posljedice koje bitno narušavaju kvalitetu života. AGEP je febrilna erupcija karakterizirana brojnim malim pustulama na edematozno-eritematoznoj podlozi. Osip se spontano povlači unutar 1-2 tjedna, obično uz superficijalnu deskvamaciju. Prognoza bolesti je povoljna, bez daljnjih posljedica. DRESS karakterizira dugi period latencije nakon čega slijedi čitav niz srednje teških do teških kliničkih manifestacija uključujući vrućicu, osip, limfadenopatiju, oštećenje jetre, bubrega te potencijalno i drugih unutarnjih organa. Ishod bolesti varira od potpunog oporavka do trajnih sistemskih posljedica, a najčešći uzrok smrti je hepatitis. Ostali teški medikamentozni egzantemi uključuju generaliziranu fiksnu erupciju izazvanu lijekovima, antikoagulansima induciranu nekrozu koţe, lijekovima induciranu eritrodermiju i anafilaksiju.Severe cutaneous adverse drug reactions are rare, non-predictable, probably of immunological mechanism drug induced reactions, associated to a significant morbidity and mortality and usually leading to hospitalization. Early recognition and withdrawal of the causative drug is mandatory, while providing adequate supportive therapy with systemic immunomodulatory treatments if necessary. Stevens-Johnson syndrome and toxic epidermal necrolysis are severe bullous reactions that differ from each other in the level of skin detachment and are characterized by a great loss of epidermis, mucous membrane involvement and systemic symptoms. Mortality rate is high and surviving patients often suffer from sequelae that impair seriously their quality of life. AGEP is a febrile eruption characterized by numerous small pustules that arise on a widespread edematous erythema. They resolve spontaneously within 1-2 weeks, typically followed by a superficial desquamation. Prognosis is good, usually without any consequences. DRESS is characterized by a prolonged latency period, followed by a variety of clinical manifestations including fever, rash, lymphadenopathy, liver and kidney damage as also other visceral organs involvement. Outcome of the disease varies from the complete recovery to permanent systemic complications. Hepatitis is the most common cause of death. Other severe cutaneous adverse drug reactions include generalized fixed drug eruption, anticoagulant-induced skin necrosis, anaphylaxis and drug-induced erythroderma