The role of biopsy in congenital kidney disease - oligomeganephronia and nephronophthisis

Anomalije mokraćnog sustava su najučestalije kongenitalne anomalije. Nalaze se kao izolirane promjene ili s anomalijama drugih organskih sustava. Promjenama su najpodložniji bubrezi, a kongenitalne bubrežne anomalije čine 60 % uzroka kronične bubrežne bolesti. Napredovanje oštećenja smanjuje bubrežnu funkciju i naposljetku dovodi do kroničnog bubrežnog zatajenja. Otkrivanje oligomeganefronije i nefronoftize u ranom stadiju bolesti, te započinjanje terapije, usporava napredak oštećenja, otklanja nastanak komplikacija i odgađa nastup kroničnog bubrežnog zatajenja. Donošenje zaključka o tipu promjene na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza i slikovnih pretraga ne predstavlja dovoljno pouzdan izbor. Kao dijagnostičko sredstvo u procjeni naravi bolesti, stupnja i raširenosti patološke promjene, primjenjuje se biopsija. Ultrazvučno vođena perkutana biopsija je metoda koja se najčešće koristi. Primjena ultrazvuka omogućuje dobar prikaz intrarenalnih struktura i prikupljanje uzorka tkiva na kojemu su promjene najizraženije. Jasan prikaz krvnih žila i kanalnog sustava otklanja mogućnost njihova oštećenja. Preoperativnom pripremom bolesnika, pravilnim izvođenje tehnike i odgovarajućom postoperativnom skrbi smanjuje se rizik nastanka komplikacija. U slučaju postojanja kontraindikacija za izvođenje perkutane biopsije, zahvat se izvodi laparoskopski. Izravan vizualan nadzor uvođenja sonde u trbušnu šupljinu, prikaz anatomskih struktura i prikupljanje uzorka pospješuju učinkovitost ove metode. Patohistološka analiza tkiva dobivenog biopsijom, potvrđuje dijagnozu i procjenjuje potrebu za primjenom dijalize i transplantacije u djece s kroničnom bubrežnom bolesti.Anomalies of the urinary tract are the most common type of congenital anomalies. They occur as isolated changes or related to anomalies of the other organ systems in the body. Kidneys are most vulnerable subject to these anomalies; congenital renal anomalies comprise 60% of the causes of chronic kidney disease (CKD). Progression of this disease abridges kidney functions, and ultimately leads to chronic kidney failure (CKF). Detection of the oligomeganephronia and nephronophthisis in their early stages, as well as the treatment, decelerates the progression of damage to tissue, eliminates the occurrence of complications, and delays the onset of chronic renal failure. Drawing conclusions about the type of anomaly based solely on clinical features, laboratory reports and medical imaging, does not represent a reliable method. On the contrary, renal biopsy serves as more feasible diagnostic tool in assessing the nature of the disease, the degree, and the extent of the pathological changes. Most commonly used method is the ultrasound-guided percutaneous biopsy. The application of ultrasound provides an adequate view of intrarenal structures and collecting tissue samples in which the changes are most visible. A clear image of blood vessels and urinary canal system eliminates the possibility of their damaging. Preoperative preparation, proper techniques, and appropriate postoperative care reduce the risk of possible complications. In the case of contraindications for performing percutaneous biopsy, surgery is performed laparoscopically. Direct visual supervision of insertion of the probe inside the abdominal cavity, images of anatomical structures, and sample collection increase the efficiency of the laparoscopic method. A sample of tissue obtained by biopsy is then analyzed by light microscopy, immunofluorescence, immunohistochemistry, electron microscopy, and in situ hybridization. Pathohistological analysis of tissue obtained by biopsy confirms the diagnosis and evaluates the need for dialysis and transplantation for children with chronic kidney disease

The role of biopsy in congenital kidney disease - oligomeganephronia and nephronophthisis

Anomalije mokraćnog sustava su najučestalije kongenitalne anomalije. Nalaze se kao izolirane promjene ili s anomalijama drugih organskih sustava. Promjenama su najpodložniji bubrezi, a kongenitalne bubrežne anomalije čine 60 % uzroka kronične bubrežne bolesti. Napredovanje oštećenja smanjuje bubrežnu funkciju i naposljetku dovodi do kroničnog bubrežnog zatajenja. Otkrivanje oligomeganefronije i nefronoftize u ranom stadiju bolesti, te započinjanje terapije, usporava napredak oštećenja, otklanja nastanak komplikacija i odgađa nastup kroničnog bubrežnog zatajenja. Donošenje zaključka o tipu promjene na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza i slikovnih pretraga ne predstavlja dovoljno pouzdan izbor. Kao dijagnostičko sredstvo u procjeni naravi bolesti, stupnja i raširenosti patološke promjene, primjenjuje se biopsija. Ultrazvučno vođena perkutana biopsija je metoda koja se najčešće koristi. Primjena ultrazvuka omogućuje dobar prikaz intrarenalnih struktura i prikupljanje uzorka tkiva na kojemu su promjene najizraženije. Jasan prikaz krvnih žila i kanalnog sustava otklanja mogućnost njihova oštećenja. Preoperativnom pripremom bolesnika, pravilnim izvođenje tehnike i odgovarajućom postoperativnom skrbi smanjuje se rizik nastanka komplikacija. U slučaju postojanja kontraindikacija za izvođenje perkutane biopsije, zahvat se izvodi laparoskopski. Izravan vizualan nadzor uvođenja sonde u trbušnu šupljinu, prikaz anatomskih struktura i prikupljanje uzorka pospješuju učinkovitost ove metode. Patohistološka analiza tkiva dobivenog biopsijom, potvrđuje dijagnozu i procjenjuje potrebu za primjenom dijalize i transplantacije u djece s kroničnom bubrežnom bolesti.Anomalies of the urinary tract are the most common type of congenital anomalies. They occur as isolated changes or related to anomalies of the other organ systems in the body. Kidneys are most vulnerable subject to these anomalies; congenital renal anomalies comprise 60% of the causes of chronic kidney disease (CKD). Progression of this disease abridges kidney functions, and ultimately leads to chronic kidney failure (CKF). Detection of the oligomeganephronia and nephronophthisis in their early stages, as well as the treatment, decelerates the progression of damage to tissue, eliminates the occurrence of complications, and delays the onset of chronic renal failure. Drawing conclusions about the type of anomaly based solely on clinical features, laboratory reports and medical imaging, does not represent a reliable method. On the contrary, renal biopsy serves as more feasible diagnostic tool in assessing the nature of the disease, the degree, and the extent of the pathological changes. Most commonly used method is the ultrasound-guided percutaneous biopsy. The application of ultrasound provides an adequate view of intrarenal structures and collecting tissue samples in which the changes are most visible. A clear image of blood vessels and urinary canal system eliminates the possibility of their damaging. Preoperative preparation, proper techniques, and appropriate postoperative care reduce the risk of possible complications. In the case of contraindications for performing percutaneous biopsy, surgery is performed laparoscopically. Direct visual supervision of insertion of the probe inside the abdominal cavity, images of anatomical structures, and sample collection increase the efficiency of the laparoscopic method. A sample of tissue obtained by biopsy is then analyzed by light microscopy, immunofluorescence, immunohistochemistry, electron microscopy, and in situ hybridization. Pathohistological analysis of tissue obtained by biopsy confirms the diagnosis and evaluates the need for dialysis and transplantation for children with chronic kidney disease

Perinatalne značajke infekcije virusom SARS-CoV-2 u trudnoći: moguć razlog za zabrinutost

Ever since the beginning of COVID-19 pandemic, uncertainty regarding clinical presentation and differences among various subpopulations exist. With more than 209,870,000 confirmed cases and more than 4,400,000 deaths worldwide, we are facing the new era of health crisis which will undoubtedly impair global health, economic and social circumstances. In the past year, numerous genetic mutations which code SARS-CoV-2 proteins led to the occurrence of new viral strains, with higher transmission rates. Apart from the implementation of vaccination, the effect of SARS-CoV-2 on pregnancy outcome and maternal fetal transmission remains an important concern. Although neonates diagnosed with COVID-19 were mostly asymptomatic or presented with mild disease, the effect on early pregnancy is yet to be evident. While positive finding of SARS-CoV-2 RNA in some samples such as amniotic fluid, placental tissue, cord blood and breast milk exists, additional research should confirm its association with transplacental transmission.Od početka pandemije COVID-19 do danas tijek bolesti među različitim subpopulacijama ljudi nije do kraja poznat. Diljem svijeta potvrđeno je više od 209.870.000 oboljelih, ali i više od 4.400.000 smrtnih slučajeva. Nalazimo se u vremenu globalne krize, suočeni s njezinim posljedicama na zdravlje ljudi, ekonomiju i društvo. Protekle godine su brojne genske mutacije koje dovode do strukturnih promjena proteina SARS-CoV-2 dovele do pojave novih sojeva virusa s većom transmisijom. Bez obzira na uvođenje cijepljenja učinak SARS-CoV-2 na ishod trudnoće i prijenos virusa s majke na dijete i dalje su važan predmet interesa. Zasad je poznato da je novorođenčad s COVID-19 najčešće asimptomatska ili s blagom kliničkom slikom, a utjecaj infekcije na ranu trudnoću bit će tek vidljiv. Iako je RNK SARS-CoV-2 potvrđena u uzorcima plodove vode, posteljičnog tkiva, krvi pupkovine i u majčinu mlijeku potrebna su dodatna istraživanja koja će potvrditi njezinu povezanost s transplacentnim prijenosom

Procjena rizika u trudnoćama majki u dobi iznad 40 godina

The objective of this study was to assess the relationship between women’s age and risk of pregnancy-related complications. The study was a retrospective cohort analysis of the pregnancy-related complications and outcomes between two age groups of parturient women. Categorical data were expressed as absolute and relative frequencies. Statistical analysis was performed using χ2-test. The incidence of gestational diabetes was higher in the 40-47 age group as compared with the 20-24 age group. The rates of hypertension, preeclampsia, intrahepatic cholestasis of pregnancy and hypothyroidism did not differ between the two groups. The rates of labor induction, oxytocin use, vaginal delivery, and need for episiotomy were higher in younger age group. Dystocia and breech presentation as indications for cesarean section were more common among younger women. According to study results, the risk of gestational diabetes and rates of cesarean delivery increased with advanced maternal age.Cilj istraživanja bio je ispitati povezanost dobi majke i rizika povezanih s njihovim trudnoćama. Retrospektivno kohortno istraživanje provedeno je usporedbom pojavnosti rizika i ishoda trudnoća dviju skupina trudnica. Kategorijski podatci prikazani su apsolutnim i relativnim frekvencijama. Statistička analiza provedena je primjenom χ2-testa. Incidencija gestacijskog dijabetesa bila je veća u skupini trudnica u dobi od 40-47 godina u usporedbi sa skupinom u dobi od 20-24 godine. Stopa hipertenzije, preeklampsije, intrahepatične kolestaze u trudnoći i hipotireoidizma nije se razlikovala između dviju dobnih skupina trudnica. Stope indukcije porođaja, upotrebe oksitocina, vaginalnog porođaja i potreba za epiziotomijom bile su veće u trudnica mlađe dobi. Nenapredovanje porođaja i stav ploda zatkom kao indikacije za carski rez bile su češće u žena mlađe dobi. Rezultati istraživanja upućuju na veći rizik gestacijskog dijabetesa i dovršenja trudnoće carskim rezom u trudnica uznapredovale životne dobi

Kolposkopija u dijagnostici premalignih i malignih promjena vrata maternice

Dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima humanog papiloma virusa (HPV-a) glavni je čimbenik nastajanja premalignih i malignih lezija vrata maternice. Učinkovita prevencija i kontrola bolesti zahtijeva poznavanje epidemioloških karakteristika populacije, provođenje metoda probira te otkrivanja bolesti u što ranijem stadiju odnosno predstadiju invazivne bolesti. Dijagnostičke metode koje se koriste u cilju probira uključuju citološke metode – PAPA test, mikrobiološka testiranja, HPV testiranje, HPV genotipizaciju i kolposkopiju. Korištenje novih dijagnostičkih testova zahtijeva preispitivanje uloge svih razina probira odnosno dijagnosticiranja. Usporedom smjernica različitih stručnih društava za probir i dijagnosticiranje premalignih i malignih lezija vrata maternice, kolposkopija je metoda koja određuje daljnji smjer. Cilj je ovog rada propitati važnost i ulogu kolposkopije u dijagnostici i praćenju premalignih i malignih promjena vrata maternice u sinergiji s drugim dijagnostičkim metodama

Male to female birth ratios over a 35-year period

Aim Along with changes to the human physique recorded over the past decades in certain countries, there are also changes concerning the male-female birth ratio. The aim of this study was to establish the movement of male-female birth ratios and factors affecting the ratio. Methods This retrospective study was conducted in Zagreb, Croatia, in the period from 1985 to 2019 on a sample of 3804 newborns. Results In the 35-year period the ratio of boys and girls at birth did not change significantly. Girls had lower birth weight, and boys had higher birth length. In the war period (1992-1994), a mild increase in the ratio of boys was noted, but not statistically significant. Father’s age in the last period examined (2007-2009) showed to be a statistically significant predictor of the child’s gender. Namely, the descendants of younger fathers were statistically significantly more frequently girls, while the descendants of older fathers were more frequently boys. Married mothers had higher percentage of male births (51.5%), and a lower percentage (47.1%) by unmarried mothers. Conclusion The changes in birth ratios are particularly pronounced in different age and socioeconomic groups of parents nowadays when the growth of living standards is accompanied by significant changes of the human physique

Awareness and attitude of doctors about the HPV vaccine in Croatia

Uvod: Primarna prevencija raka vrata maternice uključuje informiranje i poticanje svijesti o odgovornom spolnom ponašanju i metodama prevencije spolno prenosivih infekcija i kontracepcije. U okviru mjera primarne prevencije, cijepljenje protiv humanog papilomavirusa (HPV) jest dostupna i učinkovita dopuna mjerama zaštite od premalignih i malignih lezija anogenitalne regije. Cilj rada bio je istražiti znanje, mišljenja, stavove o cijepljenju i status cijepljenja liječnika protiv HPV-a u Hrvatskoj. Metode: Deskriptivna, opažajna, presječna studija provedena je među članovima Hrvatske liječničke komore koristeći elektronički upitnik. Analizirana su sociodemografska obilježja ispitanika, znanja, mišljenja i stavovi o cijepljenju, status cijepljenja i spremnost na cijepljenje ispitanika i njihove djece. Analiza rezultata provedena je hi-kvadrat testom. Rezultati: U analiziranoj skupini (N=1,688 od 18,421) ispitanika, zagovarateljima/cama cijepljenja smatra se 91,59% (N=1546), protivnicima 3,14% (N=53), a 5,27% (N=89) nema stav prema cijepljenju. Udio liječnika cijepljenih protiv HPV-a iznosi 12,32% (N=208), 19,73% (N=333) je cijepilo dijete, 46,64% (N=632 od 1355) onih koji nisu cijepili ili nemaju djecu, planira to učiniti. Najveću skupinu cijepljenih liječnika čine liječnici bez specijalizacije (n=112 od 371, 30,19%), mlađe dobne skupine. Većina liječnika (99,17%, N=1674) smatra da je cjepivo protiv HPV-a dostupno u Republici Hrvatskoj, 86,85% (N=1466) smatra da je cijepljenje namijenjeno osobama oba spola starijima od 9 godina, 60,55% ispitanika (N=1022) smatra da cervikalna displazija ne predstavlja kontraindikaciju za cijepljenje. Kao najčešći razlozi protivljenja cijepljenju protiv HPV-a navedene su nuspojave i mišljenje da je cijepljenje nepotrebno. Zaključak: Većina ispitanika ovog istraživanja ima pozitivan stav o cijepljenju protiv HPV-a. Iako je stopa liječnika i njihove djece cijepljenih protiv HPV-a razmjerno niska, većina ispitanika spremna je cijepiti svoje dijete. Niska stopa cijepljenih liječnika vjerojatno je posljedica manjeg broja ispitanika mlađih dobnih skupina koji su imali priliku biti cijepljeni. Ipak, spremnost na cijepljenje djece važan je pokazatelj stava o cijepljenju.Introduction: Primary prevention of cervical cancer includes informing, raising awareness about responsible sexual behavior, prevention of sexually transmitted infections, and contraception. As part of primary prevention, human papillomavirus (HPV) vaccination is an available and effective additional protective method against premalignant and malignant anogenital lesions. This study aimed to investigate physician’s knowledge, opinions, and attitudes about vaccination and HPV vaccination status in Croatia. Methods: A descriptive, observational, cross-sectional study was conducted among members of the Croatian Medical Chamber by using electronic questionnaire. Socio-demographic characteristics of the respondents, knowledge, attitudes and willingness for vaccination, vaccination status of respondents and their children were analyzed by chi-square test. Results: In the analyzed group (N=1,688 of 18,421), 91.59% respondents (N=1,546) advocate, 3.14% (N=53) oppose, and 5.27% (N=89) do not have attitude towards vaccination. The share of physicians vaccinated against HPV is 12.32% (N=208), 19.73% (N=333) vaccinated their child, and 46.64% (N=632 of 1,355) who did not vaccinat their children or do not have any , intend to do it. The majority of vaccinated physicians do not have specialization (30.19%, N=112 of 371), and belong to younger age groups. The majority (99.17%, N=1,674) believethat the HPV vaccine is available in Croatia, 86.85% (N=1,466) believe that vaccination is intended for both sexes older than nine years, and 60.55% of respondents (N=1,022) believe that cervical dysplasia is not a contraindication for vaccination. The commonest reasons for opposing HPV vaccination are side effects and opinion that vaccination is unnecessary. Conclusion: Most respondents have a positive attitude about HPV vaccination. Despite the low HPV vaccination rate of physicians and their children, most respondents are willing to vaccinate their children. The low vaccination rate is probably due to the smaller number of younger respondents who have had the opportunity to be vaccinated. Nevertheless, willingness to vaccinate children is an important indicator of the attitude towards vaccination

Perforacija stijenke maternice nakon upotrebe unutarmaterničnog uloška: prikaz slučaja i pregled literature

Uvod: Upotreba unutarmaterničnog uloška, IUD (engl. Intrauterine device) siguran je oblik kontracepcije koji je zbog učinkovitosti i malog rizika neželjenih događaja, pozitivno prihvaćen od strane korisnica. Učestalost neželjenih događaja vrlo je niska, ali većom primjenom ove metode predviđa se i veći broj komplikacija. Metode: U ovom radu prikazan je slučaj bolesnice kod koje je nakon više godina korištenja, prilikom zamjene unutarmaterničnog uloška, nastupila asimptomatska kompletna perforacija uterusa. Rasprava: Perforacija uterusa nakon primjene unutarmaterničnog uloška vrlo je rijetka komplikacija, a ukoliko nastupi može biti tiha ili asimptomatska, kao što je bio slučaj kod naše bolesnice. Dijagnostičkom obradom postavljena je sumnja na ekstrauterinu, intraabdominalnu lokalizaciju uloška koja je potvrđena laproskopskim pristupom, a unutarmaternični uložak u cijelosti je odstranjen. Zaključak: Komplikacije su moguće i nakon više godina od redovite i sigurne primjene, i u asimptomatskih bolesnica

Impact of Intrapartal Analgesia Using Petihdine or Tramadol on Obstetrical Outcomes – a Head-to-Head Randomized Double Blind Prospective Interventional Study

Cilj: Cilj istraživanja bila je usporedba djelovanja tramadola i petidina tijekom porođaja na opstetričke ishode (njihov analgetski učinak, trajanje porođaja, pojavnost nuspojava u rodilja i neonatalni status). Metode: Djelovanje analgetika ispitano je prospektivnim usporedbenim (engl. head-to-head) randomiziranim dvostruko slijepim intervencijskim istraživanjem na uzorku od 60 rodilja tijekom ročnog porođaja. U istraživanju su upotrijebljene doze tramadola i petidina od 50 mg primijenjene intravenski. Pri analizi podataka služili smo se testom razlike u proporcijama dvaju nezavisnih skupova i Studentovim t-testom. Prije provedbe t-testa normalnost je ispitana Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Rezultati: Primjena tramadola povezana je s manje prijavljenih nuspojava te kraćim trajanjem porođaja u odnosu prema skupini rodilja liječenih petidinom. Analizom analgetskog učinka statistički značajno niža vrijednost boli nakon 10 minuta i 30 minuta utvrđena je u pacijentica kojima je primijenjen petidin u odnosu prema onima na tramadolu, uz negativnu razliku osjeta boli u obje promatrane točke mjerenja. Efekt primjene tramadola iščeznuo je nakon 30 minuta. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u karakteristikama CTG zapisa, Apgarina zbroja, vrijednosti pH iz pupkovine. Zaključak: Prema rezultatima istraživanja, tramadol skraćuje trajanje porođaja, a petidin ima jači analgetski učinak, ali i više neugodnih nuspojava za majku. Neonatalni je ishod neovisan o vrsti opioida.Objective: The aim of the study is to compare the effects of tramadol and pethidine during labor on the obstetrical outcomes (their analgesic effect, duration of labor, and the occurrence of adverse events in mother and neonate. Methods: The effect of analgesia was investigated by a prospective head-to-head randomized double-blind intervention study on a sample of 60 women in labor. In the study, 50 mg of tramadol and pethidine was administered intravenously. Data analysis was performed using tests of the difference of two independent proportions and Student’s tests. Prior to the comparison of groups, normality was tested using Kolmogorov-Smirnov test. Results: The use of tramadol is associated with side effects less frequently reported and a shorter labor duration compared to the use of pethidine. Compared to tramadol, a statistically significant lower level of pain was determined after ten minutes and 30 minutes in patients among whom pethidine was used. In the tramadol group, a negative difference in the sensation of pain was determined in both points of measurement that were observed. The effect of tramadol administration vanished after 30 minutes. There were no statistically significant differences in fetal heart rate characteristics, Apgar score, and fetal acid-base status at birth. Conclusion: According to the study, tramadol shortens the duration of labour, whereas pethidine has a stronger analgesic effect, but is also accompanied with more maternal side effects being reported. No difference in the neonatal outcome was found