66 research outputs found
COVID-19 in Intensive Care Units
KliniÄki se virus prezentira od vrlo blagih simptoma, blage prehlade pa sve do pneumonije koja može dovesti do akutnoga respiratornog zatajenja i u kasnijoj fazi multiorganskog zatajivanja sa smrtnoÅ”Äu od 2 do 10 %. Kod hospitaliziranih bolesnika intersticijska upala pluÄa i ARDS javljaju se obiÄno tijekom drugog tjedna lijeÄenja, 7 ā 9 dana od poÄetka bolesti. Neinvazivna ventilacijska potpora nije se pokazala uÄinkovitom u lijeÄenju ovog tipa ARDS-a uz postojeÄi dodatni rizik od pojaÄanog Å”irenja bolesti na medicinsko osoblje (otvoreni sustav ventilacije), a odgaÄanje invazivne ventilacijske potpore Äesto dovodi do pogorÅ”anja stanja bolesnika. Bolesnici sa saturacijom 75 ā 80 % i PaO2/FiO2 < 150 zahtijevaju invazivno ventilacijsko lijeÄenje. Kod ovih bolesnika može se javiti fulminantna kardiomiopatija Äak i u stadijima oporavka od bolesti. JoÅ” nije jasno izaziva li infekcija virusnu kardiomiopatiju ili je srÄana disfunkcija posljedica citokinske oluje. Pravovremeno odvajanje od mehaniÄke ventilacije kljuÄni je dio uspjeÅ”nog lijeÄenja COVID-19 bolesnika iz razloga Å”to je uopÄe respiratorna potpora bila u veÄini sluÄajeva graniÄno indicirana. Produženom ventilacijom bolesnika, dužom od 5 do 7 dana stvaraju se uvjeti za naseljavanje drugih patogena poÄesto rezistentnih bakterija i gljivica koje nailaze na izrazito oslabljen imunoloÅ”ki odgovor domaÄina Äime je put prema sepsi znaÄajno skraÄen i ubrzan. Za kontroliranje i uspjeÅ”no lijeÄenje najtežih COVID-19 respiratornih infekcija važna je dobra organizacija jedinica intenzivnog lijeÄenja uz jasno definirane protokole. U takvoj jedinici mora raditi dovoljan broj medicinskog osoblja, prvenstveno najiskusniji lijeÄnici intenzivisti, medicinski tehniÄari koji su ujedno i najvažnije osoblje.The virus develops from very mild symptoms, mild colds, to pneumonia that can lead to acute respiratory failure and ultimately to multiorgan failure with a mortality of 2 to 10%. In hospitalized patients, interstitial pneumonia and ARDS usually occur during the second week of treatment, 7 ā 9 days from the onset of the disease. Non-invasive ventilation support has not been shown to be effective in treating this type of ARDS with the existing additional risk of increased disease spread to medical staff (open ventilation system). But delaying invasive ventilation support often leads to worsening of the patient\u27s condition. Patients with a saturation of 75 ā 80% and PaO2 / FiO2 <150 require invasive ventilation treatment. Fulminant cardiomyopathy may occur in these patients even in the stages of recovery from the disease. It is not yet clear whether the infection causes viral cardiomyopathy or whether cardiac dysfunction is due to a cytokine storm. Early weaning from mechanical ventilation is one of the key aspects of successful treatment of patients with COVID-19 because respiratory support in general was borderline indicated in most cases. Prolonged ventilation of patients for more than 5 ā 7 days creates conditions for the colonization of other pathogens, often resistant bacteria and fungi that encounter a markedly weakened immune response of the host, which significantly shortens and accelerates the path to sepsis. Good organization of intensive care units with clearly defined protocols is important for the control and successful treatment of the most severe COVID-19 respiratory infections. Such units must have a sufficient number of medical staff, primarily meaning the most experienced intensive care physicians, and medical technicians who are essentially the most important personnel
COVID-19 in Intensive Care Units
KliniÄki se virus prezentira od vrlo blagih simptoma, blage prehlade pa sve do pneumonije koja može dovesti do akutnoga respiratornog zatajenja i u kasnijoj fazi multiorganskog zatajivanja sa smrtnoÅ”Äu od 2 do 10 %. Kod hospitaliziranih bolesnika intersticijska upala pluÄa i ARDS javljaju se obiÄno tijekom drugog tjedna lijeÄenja, 7 ā 9 dana od poÄetka bolesti. Neinvazivna ventilacijska potpora nije se pokazala uÄinkovitom u lijeÄenju ovog tipa ARDS-a uz postojeÄi dodatni rizik od pojaÄanog Å”irenja bolesti na medicinsko osoblje (otvoreni sustav ventilacije), a odgaÄanje invazivne ventilacijske potpore Äesto dovodi do pogorÅ”anja stanja bolesnika. Bolesnici sa saturacijom 75 ā 80 % i PaO2/FiO2 < 150 zahtijevaju invazivno ventilacijsko lijeÄenje. Kod ovih bolesnika može se javiti fulminantna kardiomiopatija Äak i u stadijima oporavka od bolesti. JoÅ” nije jasno izaziva li infekcija virusnu kardiomiopatiju ili je srÄana disfunkcija posljedica citokinske oluje. Pravovremeno odvajanje od mehaniÄke ventilacije kljuÄni je dio uspjeÅ”nog lijeÄenja COVID-19 bolesnika iz razloga Å”to je uopÄe respiratorna potpora bila u veÄini sluÄajeva graniÄno indicirana. Produženom ventilacijom bolesnika, dužom od 5 do 7 dana stvaraju se uvjeti za naseljavanje drugih patogena poÄesto rezistentnih bakterija i gljivica koje nailaze na izrazito oslabljen imunoloÅ”ki odgovor domaÄina Äime je put prema sepsi znaÄajno skraÄen i ubrzan. Za kontroliranje i uspjeÅ”no lijeÄenje najtežih COVID-19 respiratornih infekcija važna je dobra organizacija jedinica intenzivnog lijeÄenja uz jasno definirane protokole. U takvoj jedinici mora raditi dovoljan broj medicinskog osoblja, prvenstveno najiskusniji lijeÄnici intenzivisti, medicinski tehniÄari koji su ujedno i najvažnije osoblje.The virus develops from very mild symptoms, mild colds, to pneumonia that can lead to acute respiratory failure and ultimately to multiorgan failure with a mortality of 2 to 10%. In hospitalized patients, interstitial pneumonia and ARDS usually occur during the second week of treatment, 7 ā 9 days from the onset of the disease. Non-invasive ventilation support has not been shown to be effective in treating this type of ARDS with the existing additional risk of increased disease spread to medical staff (open ventilation system). But delaying invasive ventilation support often leads to worsening of the patient\u27s condition. Patients with a saturation of 75 ā 80% and PaO2 / FiO2 <150 require invasive ventilation treatment. Fulminant cardiomyopathy may occur in these patients even in the stages of recovery from the disease. It is not yet clear whether the infection causes viral cardiomyopathy or whether cardiac dysfunction is due to a cytokine storm. Early weaning from mechanical ventilation is one of the key aspects of successful treatment of patients with COVID-19 because respiratory support in general was borderline indicated in most cases. Prolonged ventilation of patients for more than 5 ā 7 days creates conditions for the colonization of other pathogens, often resistant bacteria and fungi that encounter a markedly weakened immune response of the host, which significantly shortens and accelerates the path to sepsis. Good organization of intensive care units with clearly defined protocols is important for the control and successful treatment of the most severe COVID-19 respiratory infections. Such units must have a sufficient number of medical staff, primarily meaning the most experienced intensive care physicians, and medical technicians who are essentially the most important personnel
Utjecaj prijeoperacijskog hranjenja na motilitet želuca, peristaltiku tankog crijeva i veliÄinu žuÄnog mjehura tijekom ranog poslijeoperacijskog perioda u bolesnika operiranih u spinalnoj anesteziji : doktorski rad
CILJ: ispitati utjecaj prijeoperacijskog hranjenja na brzinu pražnjenja želuca, na peristaltiku
tankog crijeva i na veliÄinu žuÄnog mjehura u ranom poslijeoperacijskom razdoblju u
bolesnika predviÄenih za ortopedski zahvat u spinalnoj anesteziji. UsporeÄivala se i dužina
trajanja hospitalizacije u prijeoperacijski hranjenih u odnosu na nehranjene bolesnike.
ISPITANICI I METODE: u studiju je ukljuÄeno 120 bolesnika s odjela traumatologije.
Bolesnici predviÄeni za operacijski zahvat ugradnje parcijalne proteze zgloba kuka u
spinalnoj anesteziji, bili su klasificirani kao ASA II i ASA III (anestezioloŔki bodovni sustav
klasifikacije komorbiditeta bolesnika prije operacijskog zahvata) i randomizirani u dvije
skupine. Ispitanici skupine 1 (60 bolesnika) bili su hranjeni pripravkom bistre tekuÄine
obogaÄene ugljikohidratima (PreOp 200 ml) dva sata prije operacije, dok se u ispitanika
kontrolne skupine (skupina 2; 60 bolesnika) provodio dosadaŔnji standardizirani protokol
prijeoperacijskog noÄnog gladovanja. Paracetamolski test apsorpcije primjenio se u svih
ispitanika ukljuÄenih u studiju, kao indirektni pokazatelj brzine pražnjenja želuca. Svim je
ispitanicima poslijeoperacijski uÄinjen ultrazvuk abdomena kojim se promatralo prisustvo ili
odsustvo peristaltike tankog crijeva te se mjerila veliÄina žuÄnog mjehura.
REZULTATI: usporeÄujuÄi obje skupine ispitanika nema statistiÄki znaÄajne razlike u
koncentraciji paracetamola u plazmi tijekom prvih 120 minuta. Peristaltika tankog crijeva
statistiÄki je znaÄajno bolja u prijeoperacijski hranjenih bolesnika. VeliÄina žuÄnog mjehura u
ranom poslijeoperacijskom razdoblju manja je u prijeoperacijski hranjenih bolesnika.
Dužina boravka u bolnici statistiÄki je znaÄajno kraÄa u skupini 1 u odnosu na skupinu 2: 12
(9-19) dana prema 16 (11-22) dana; p<0,001.
ZAKLJUÄCI: Hranjenje bolesnika, predviÄenih za ugradnju parcijalne endoproteze zgloba
kuka u spinalnoj anesteziji, dva sata prije operacije bistrom tekuÄinom obogaÄenom ugljikohidratima nema utjecaja na pražnjenje želuca u ranom poslijeoperacijskom razdoblju
ali znaÄajno poboljÅ”ava peristaltiku tankog crijeva, smanjuje veliÄinu odnosno potiÄe rad
žuÄnog mjehura te skraÄuje boravak bolesnika u bolnici.OBJECTIVES: to investigate influence of the preoperative feeding on gastric emptying, small
bowel peristaltic and gall bladder contractility early after the orthopaedic surgery in spinal
anesthesia. Comparison of the length of stay in hospital were made between same two groups.
MATERIAL AND METHODS: 120 patients from Department of Traumatology were
included in this study. They were randomized in two groups and classified as ASA II and III
for the implantation of endoprosthesis of the hip joint in spinal anesthesia. Patients from the
group 1 (60 patients) consumed clear carbohydrate enriched drink (PreOp 200 ml) two hours
before surgery. Group 2 (60 patients) represent the patients who overnight fasted. The
paracetamol test was performed on all patients in the study, as the indirect demonstration of
the gastric emptying rate. Abdominal ultrasound was performed in all patients whereby the
peristaltic of the small bowel was observed as well as gall bladder size.
RESULTS: there are no statistical significance was observed among the two groups in
paracetamol plasma concentrations during the early postoperative period. Peristaltic of the
small bowel in the early postoperative period was significantly better in preoperativly feeded
patients and same group showed reduction of the gall bladder size and volumen in comparson
with control group. The length of stay in hospital was significantly shorter for the group 1
comparison with group 2: 12 (9-19) days vs. 16 (11-22) days; p<0,001.
CONCLUSIONS: The preoperative feeding of the patients in spinal anesthesia two hours
before surgery has no influence on gastric emptying rate in early postoperative period but
significantly enhance the peristaltic of the small bowel, reduce size and volumen of the gall
bladder and shortens length of stay in hospital
Educational polygon āSkills labā
Simulatori i simulacija postali su sastavni i nezamjenjiv dio medicinske edukacije i
istraživanja. U veÄini medicinskih uÄiliÅ”ta Zapadne Europe i SAD-a postoje specijalizirane uÄionice
za uÄenje odreÄenih medicinskih vjeÅ”tina pomoÄu simulatora i simulacije, koje se ne
mogu u potpunosti savladati tijekom boravka na odgovarajuÄim odjelima, odnosno za vrijeme
kliniÄke nastave. Jedan od zasigurno najvažnijih segmenta u edukaciji studenata medicine
i drugih zdravstvenih grana je kardiopulmonalna reanimacija. Zbog specifiÄne važnosti i
nemoguÄnosti uÄenja ovih postupaka na bolesnicima, neophodno je omoguÄiti studentima i
polaznicima teÄajeva oživljavanja uvježbavanje navedenih postupaka na sofisticiranim modelima
(tzv. ālutke ili modeliā) u prostoru ili uÄionici iskljuÄivo namijenjenima toj namjeni.
Takav edukacijski poligon za uvježbavanje postupaka kardiopulmonalnog oživljavanja (CPR)
ustrojen je 2001. godine pod imenom āKabinet vjeÅ”tinaā. Danas u svijetu postoji sve veÄa
potreba za ovakvim centrima edukacije koji ukljuÄuju prilagodbu i potrebama āmedicinskih
laikaā, tj. nemedicinskog osoblja, kako bi se educirao Å”irok krug koji Äe biti u moguÄnosti pružiti
prvu i potrebnu pomoÄ na samom mjestu dogaÄaja.Simulators and simulations have become an integral and indispensable part of
medical education and research. Specialized educational polygons for training of certain
medical skills using simulators and simulations, which cannot be fully mastered during stay
at clinical departments or during clinical teaching, exist in most medical schools and university
hospitals in Western Europe and USA. One of the most important segments in the education
of medical students and other health care professionals is cardiopulmonary resuscitation
(CPR). Because of specific importance and inability to learn CPR procedures on patients,
it is necessary to enable students and course trainees education on sophisticated models
(called ādolls or modelsā) in classroom exclusively created for this purpose. Such educational
polygon, for training of cardiopulmonary resuscitation procedures, was established in
2001. In Rijeka and was named āSkills labā. Today in the world there is an increasing need
for simulation training centers that are maximally equipped and adapted for education of
non-medical staff (āmedical-laicsā) with a goal to educate people to be able to provide a first
and necessary assistance in CPR at the scene of event
Primjena veno-venske izvantjelesne membranske oksigenacije kod pacijenata s limfomom i teÅ”kim akutnim respiratornim distresnim sindromom: serija sluÄajeva
Aim: To report the clinical courses of two patients, one with Hodgkinās lymphoma (HL) and one with Non-Hodgkinās lymphoma (NHL), who developed severe refractory acute respiratory distress syndrome (ARDS) and were treated with veno-venous extracorporeal membrane oxygenation (VV ECMO). Case report: Both patients developed chemotherapy-associated febrile neutropenia followed by pneumonia and ARDS, after which they were transferred to the intensive care unit. Their respiratory failure deteriorated despite endotracheal intubation with protective mechanical ventilation, at which point a decision for VV ECMO initiation was made. Both patients had complicated treatment courses and developed severe ECMO-associated complications. The most important complications of ECMO support in our HL patient were cardiac arrest; right atrial laceration with pericardial tamponade which needed surgical treatment; right leg ischemia which required transfemoral amputation; thrombosis within the membrane oxygenator; several septic episodes with severe hemodynamic instability; and right sided tension pneumothorax. Despite all difficulties, the patient was successfully weaned from ECMO. Unfortunately, he died prior to hospital discharge as a result of sepsis with multiple organ failure. The most significant ECMO-induced complications in our NHL patient were severe bleeding incidents, most notably diffuse oropharyngeal and continuous bilateral pulmonary hemorrhage; superimposed bacterial pneumonia; extensive pneumomediastinum and subcutaneous emphysema. Despite all therapeutic efforts, the patient died during ECMO treatment because of respiratory decompensation. Conclusions: The patients with hematologic malignancies (HMs) undergoing ECMO support have poor outcomes, with high rates of severe ECMO-induced complications. Further studies focusing on patient selection and issues concerning prevention, diagnosis and treatment of ECMO-associated complications are needed.Cilj: Prikazati kliniÄki tijek dvoje pacijenata, pacijenta s Hodgkinovim limfomom i pacijentice s ne-Hodgkinovim limfomom, koji su razvili teÅ”ki refraktorni akutni respiratoracijski distresni sindrom (engl. acute respiratory distress syndrome; ARDS) te su lijeÄeni veno-venskom izvantjelesnom membranskom oksigenacijom (engl. veno-venous extracorporeal membrane oxygenation; VV ECMO). Prikaz sluÄaja: Nakon kemoterapije pacijenti su razvili febrilnu neutropeniju, pneumoniju i ARDS, nakon Äega su premjeÅ”teni u jedinicu intenzivnog lijeÄenja. UnatoÄ orotrahealnoj intubaciji i protektivnoj mehaniÄkoj ventilacijskoj potpori, doÅ”lo je do pogorÅ”anja njihova respiracijskog statusa te se odluÄilo uvesti VV ECMO potporu. Imali su kompliciran kliniÄki tijek praÄen teÅ”kim komplikacijama povezanim s koriÅ”tenjem ECMO-a. Kod pacijenta s Hodgkinovim limfomom razvile su se sljedeÄe komplikacije: kardijalni arest; laceracija aurikule desnog atrija s tamponadom perikarda, Å”to je zahtijevalo kirurÅ”ko lijeÄenje; ishemija desne noge koja je zahtijevala transfemoralnu amputaciju; tromboza membranskog oksigenatora; nekoliko septiÄkih epizoda praÄenih teÅ”kom hemodinamskom nestabilnoÅ”Äu te desnostrani tenzijski pneumotoraks. Iako se uspjeÅ”no odvaja od ECMO-a, pacijent je preminuo na odjelu zbog sepse s multiorganskim zatajenjem. U pacijentice s
ne-Hodgkinovim limfomom razvilo se difuzno orofaringealno i kontinuirano obostrano pluÄno krvarenje; sekundarna bakterijska pneumonija; opsežan pneumomedijastinum i subkutani emfizem. UnatoÄ svim mjerama potpore, pacijentica je preminula tokom lijeÄenja ECMO-om zbog dekompenzacije respiracijskog zatajivanja. ZakljuÄak: Pacijenti s hematoloÅ”kim neoplazmama lijeÄeni ECMO-om imaju loÅ”e terapijske ishode praÄene Äestim i teÅ”kim komplikacijama. Potrebna su kliniÄka istraživanja s posebnom pažnjom na izbor pacijenata, prevenciju, dijagnozu i lijeÄenje komplikacija povezanih s koriÅ”tenjem ECMO-a
Educational polygon āSkills labā
Simulatori i simulacija postali su sastavni i nezamjenjiv dio medicinske edukacije i
istraživanja. U veÄini medicinskih uÄiliÅ”ta Zapadne Europe i SAD-a postoje specijalizirane uÄionice
za uÄenje odreÄenih medicinskih vjeÅ”tina pomoÄu simulatora i simulacije, koje se ne
mogu u potpunosti savladati tijekom boravka na odgovarajuÄim odjelima, odnosno za vrijeme
kliniÄke nastave. Jedan od zasigurno najvažnijih segmenta u edukaciji studenata medicine
i drugih zdravstvenih grana je kardiopulmonalna reanimacija. Zbog specifiÄne važnosti i
nemoguÄnosti uÄenja ovih postupaka na bolesnicima, neophodno je omoguÄiti studentima i
polaznicima teÄajeva oživljavanja uvježbavanje navedenih postupaka na sofisticiranim modelima
(tzv. ālutke ili modeliā) u prostoru ili uÄionici iskljuÄivo namijenjenima toj namjeni.
Takav edukacijski poligon za uvježbavanje postupaka kardiopulmonalnog oživljavanja (CPR)
ustrojen je 2001. godine pod imenom āKabinet vjeÅ”tinaā. Danas u svijetu postoji sve veÄa
potreba za ovakvim centrima edukacije koji ukljuÄuju prilagodbu i potrebama āmedicinskih
laikaā, tj. nemedicinskog osoblja, kako bi se educirao Å”irok krug koji Äe biti u moguÄnosti pružiti
prvu i potrebnu pomoÄ na samom mjestu dogaÄaja.Simulators and simulations have become an integral and indispensable part of
medical education and research. Specialized educational polygons for training of certain
medical skills using simulators and simulations, which cannot be fully mastered during stay
at clinical departments or during clinical teaching, exist in most medical schools and university
hospitals in Western Europe and USA. One of the most important segments in the education
of medical students and other health care professionals is cardiopulmonary resuscitation
(CPR). Because of specific importance and inability to learn CPR procedures on patients,
it is necessary to enable students and course trainees education on sophisticated models
(called ādolls or modelsā) in classroom exclusively created for this purpose. Such educational
polygon, for training of cardiopulmonary resuscitation procedures, was established in
2001. In Rijeka and was named āSkills labā. Today in the world there is an increasing need
for simulation training centers that are maximally equipped and adapted for education of
non-medical staff (āmedical-laicsā) with a goal to educate people to be able to provide a first
and necessary assistance in CPR at the scene of event
Minimally invasive ultrasound guided surgery for extracting stitches as a cause of secondary infections after tendoraphy of the Achilles tendon rupture
Cilj: Prikazati moguÄnosti koriÅ”tenja ultrazvuka u rjeÅ”avanju kasnih komplikacija nakon kirurÅ”kog zbrinjavanja rupturirane Ahilove tetive.
Prikaz sluÄaja: U radu su prikazana dva bolesnika kod kojih se nakon Å”est i pet godina na mjestu kirurÅ”ke intervencije zbog rupture Ahilove tetive razvio upalni proces uz formiranje apscesa. UltrazvuÄnim pregledom se u oba bolesnika dijagnosticira postojanje apscesa i stranog tijela u smislu zaostalog konca. Pod kontrolom
ultrazvuka u operacijskoj dvorani minimalno invazivnim kirurŔkim pristupom izvade se svi zaostali konci i drenira formirani apsces.
Rasprava: KlasiÄni kirurÅ”ki zahvat je invazivan s moguÄnoÅ”Äu propagacije infekcije prema zdravom tkivu te uz moguÄnost pogreÅ”ke u smislu nenalaženja svih zaostalih konaca uzroÄnika upalnog odgovora. Prikazom ovih dvaju sluÄajeva dokazali smo da, osim u dijagnostiÄke svrhe, ultrazvuk može poslužiti kao pomoÄ pri samom kirurÅ”kom postupku u cilju izvoÄenja minimalno invazivnog kirurÅ”kog zahvata.
ZakljuÄak: U prikazu sluÄaja upuÄuje se na potencijalnu vrijednost minimalno invazivne kirurÅ”ke tehnike pod kontrolom ultrazvuka kojom se mogu izvaditi zaostali konci i drenirati nastali apsces u
bolesnika.Aim: To evaluate the use of ultrasound in management of the long term complications after surgical procedure of the ruptured Achiles tendon.
Case report: Authors report two cases of patients who developed tissue inflammation and abscess six and five years after surgery following rupture of the Achilles tendon. Ultrasound examination of the Achilles tendon confirmed abscess and foreign body (stitch) in both patients. A minimally invasive ultrasound guided technique was used for extracting all stitches and drainage of the present abscess in both patients.
Discussion: The clasical surgical approach is an invasive procedure with high possibility of widespreading infection into the healthy tissue. There is also the possibility of not finding all stitches which cause inflammation. These two cases emphasize the use of ultrasound not only for diagnosis but also as a help, during the minimally invasive surgical procedure.
Conclusion: In this case report we point out the potential value of the minimally invasive ultrasound guided surgery for extracting stitches and drainage of the present abscesses in both patients
A brief reeducation in cardio-pulmonary resuscitation after six months-the benefit from timely repetition
Objectives. Sudden cardiac death is a major cause of death in today\u27s world. During the minutes passing from the onset of cardiac arrest to the arrival of professional help, the cardiac arrest victim can only rely upon cardio-pulmonary resuscitation (CPR) provided by educated bystanders. Our aim was to explore the possibility of whether a short and affordable course of CPR reeducation could have a significant effect on skills retention and quality of CPR delivered.
Methods. We performed a prospective randomized study that included 72 first and second year medical students who had no clinical experience and no prior training in CPR. Subjects were educated in CPR in accordance with a standardized CPR education protocol. Six months later, half of the studied group (randomly chosen) underwent short reeducation in CPR. One year after initial education they were all tested for CPR skills. The results were printed and filmed.
Results. Students who attended the short reeducation were significantly better in approaching the victim safely, in obtaining a clear airway and in checking the pulse of the victim.
Conclusions. A short and inexpensive course of reeducation, carried out six months after initial education, may render CPR performance more effective for the victim and safer for the rescuer
- ā¦