Ekološke dimenzije globalizacije

The process of globalization divides the world in winners and losers that more often rise against the new world order, framed by this unstoppable process which nourishes relations of, only seemingly survived colonialism. For certain the globalization is, as a dominant process at the end of the 20th and beginning 21st century, present in all aspects of social life, but not with the same rate and the same consequences, not bringing the absolute benefit and it is clear that all factors of this process do not have the same value and importance in its realization. This article comprises the analysis of some aspects of the globalization and challenges that this process initiates in analyzed aspects. A relation of ecology and globalization is not always simple and unilateral. Despite of the fact that globalization affects environment, it can be determined that ecology affects the globalization too. Also, the growth and spreading of the process of economic globalization does not necessarily lead to deteriorating of the environment.Proces globalizacije deli svet na dobitnike i gubitnike koji sve češće ustaju protiv novog svetskog poretka, uobličenog ovim nezaustavljivim procesom, koji po njihovom shvatanju neguje odnose, samo na izgled preživelog, kolonijalizma. Ono što je sigurno, globalizacija se, kao dominantan proces kraja XX i početka XXI veka, ogleda u svim sferama društvenog života, ali ne istim tempom i sa istim posledicama, ne donosi apsolutnu dobit i jasno je da svi činioci ovog procesa nemaju istu težinu i značaj u njegovoj realizaciji. Ovaj rad obuhvata analizu pojedinih ekoloških aspekata globalizacije i izazove koje ovaj proces u tom aspektu inicira. Sam odnos ekologije, odnosno životne sredine, i globalizacije nije jednostavan i jednosmeran. Uprkos nepobitnoj činjenici da globalizacija utiče na životnu sredinu, može se tvrditi i da ekologija utiče na globalizaciju. Takođe, povećanje i širenje procesa ekonomske globalizacije sveta ne vodi nužno do pogoršanja ekološkog stanja sveta

Ekološke dimenzije globalizacije

The process of globalization divides the world in winners and losers that more often rise against the new world order, framed by this unstoppable process which nourishes relations of, only seemingly survived colonialism. For certain the globalization is, as a dominant process at the end of the 20th and beginning 21st century, present in all aspects of social life, but not with the same rate and the same consequences, not bringing the absolute benefit and it is clear that all factors of this process do not have the same value and importance in its realization. This article comprises the analysis of some aspects of the globalization and challenges that this process initiates in analyzed aspects. A relation of ecology and globalization is not always simple and unilateral. Despite of the fact that globalization affects environment, it can be determined that ecology affects the globalization too. Also, the growth and spreading of the process of economic globalization does not necessarily lead to deteriorating of the environment. .Proces globalizacije deli svet na dobitnike i gubitnike koji sve češće ustaju protiv novog svetskog poretka, uobličenog ovim nezaustavljivim procesom, koji po njihovom shvatanju neguje odnose, samo na izgled preživelog, kolonijalizma. Ono što je sigurno, globalizacija se, kao dominantan proces kraja XX i početka XXI veka, ogleda u svim sferama društvenog života, ali ne istim tempom i sa istim posledicama, ne donosi apsolutnu dobit i jasno je da svi činioci ovog procesa nemaju istu težinu i značaj u njegovoj realizaciji. Ovaj rad obuhvata analizu pojedinih ekoloških aspekata globalizacije i izazove koje ovaj proces u tom aspektu inicira. Sam odnos ekologije, odnosno životne sredine, i globalizacije nije jednostavan i jednosmeran. Uprkos nepobitnoj činjenici da globalizacija utiče na životnu sredinu, može se tvrditi i da ekologija utiče na globalizaciju. Takođe, povećanje i širenje procesa ekonomske globalizacije sveta ne vodi nužno do pogoršanja ekološkog stanja sveta

Ekološke dimenzije globalizacije

The process of globalization divides the world in winners and losers that more often rise against the new world order, framed by this unstoppable process which nourishes relations of, only seemingly survived colonialism. For certain the globalization is, as a dominant process at the end of the 20th and beginning 21st century, present in all aspects of social life, but not with the same rate and the same consequences, not bringing the absolute benefit and it is clear that all factors of this process do not have the same value and importance in its realization. This article comprises the analysis of some aspects of the globalization and challenges that this process initiates in analyzed aspects. A relation of ecology and globalization is not always simple and unilateral. Despite of the fact that globalization affects environment, it can be determined that ecology affects the globalization too. Also, the growth and spreading of the process of economic globalization does not necessarily lead to deteriorating of the environment.Proces globalizacije deli svet na dobitnike i gubitnike koji sve češće ustaju protiv novog svetskog poretka, uobličenog ovim nezaustavljivim procesom, koji po njihovom shvatanju neguje odnose, samo na izgled preživelog, kolonijalizma. Ono što je sigurno, globalizacija se, kao dominantan proces kraja XX i početka XXI veka, ogleda u svim sferama društvenog života, ali ne istim tempom i sa istim posledicama, ne donosi apsolutnu dobit i jasno je da svi činioci ovog procesa nemaju istu težinu i značaj u njegovoj realizaciji. Ovaj rad obuhvata analizu pojedinih ekoloških aspekata globalizacije i izazove koje ovaj proces u tom aspektu inicira. Sam odnos ekologije, odnosno životne sredine, i globalizacije nije jednostavan i jednosmeran. Uprkos nepobitnoj činjenici da globalizacija utiče na životnu sredinu, može se tvrditi i da ekologija utiče na globalizaciju. Takođe, povećanje i širenje procesa ekonomske globalizacije sveta ne vodi nužno do pogoršanja ekološkog stanja sveta

Mišljenje učenika završne godine srednje medicinske škole i studenata završne godine preddiplomskog studija sestrinstva o doniranju organa

Aim. To examine and compare the opinions of the final year secondary health care students and the final year students of the undergraduate Nursing study programme about the significance of organ donation. Methods. A cross-sectional study was conducted on a sample of 60 participants of whom 30 were undergraduate Nursing study programme students and 30 were secondary health care students. The research instrument was a questionnaire designed for the purpose of this study, which included the following groups of questions: the first group consisted of questions about the participants’ general data, while the second group contained questions about organ donation itself. Results. From the obtained results, it was determined that there is no statistically significant difference in the decision to donate organs depending on the level of education. Furthermore, the results show that both groups of participants want to donate organs and the main motivation is to rescue someone’s life. In addition, the majority of participants express the view that such behavior is a humane act. Conclusion. Education level does not affect organ donation decision making. The main motivation for deciding on donating organs is to rescue someone’s life. Organ donation is an act of humanity. In the survey, several respondents expressed negative opinion about organ donation. Therefore, it is recommended that workshops aimed at future health professionals, be organized in secondary health care schools and other educational institutions for healthcare professionals to emphasize the importance of organ donation.Cilj. Ispitati i usporediti mišljenja učenika završne godine srednje medicinske škole i studenata završne godine preddiplomskog studija sestrinstva o važnosti doniranja organa. Metode. Provedena je presječna studija na ukupno 60 ispitanika od kojih je 30 učenika srednje medicinske škole i 30 studenata preddiplomskog studija sestrinstva. U prikupljanju podataka primijenjen je upitnik izrađen za potrebe ovog istraživanja koji je sadržavao sljedeće skupine pitanja: u prvoj skupini pitanja o općim podacima ispitanika, a u drugoj skupini pitanja o tematici doniranja organa. Rezultati. Dobivenim rezultatima utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika kod donošenja odluke o doniranju organa ovisno o stupnju obrazovanja. Nadalje, rezultati su pokazali da i učenici završne godine srednje medicinske škole i studenti završne godine preddiplomskog studija sestrinstva žele donirati organe te im je glavna motivacija spašavanje nečijeg života, a dodatno većina ispitanika izražava stav da je takvo postupanje human čin. Zaključak. Stupanj obrazovanja ne utječe na donošenje odluke o doniranju organa. Glavna je motivacija prilikom donošenja odluke o doniranju organa spašavanje nečijeg života. Doniranje organa je human čin. U istraživanju je nekoliko ispitanika izrazilo negativno mišljenje o doniranju organa. Stoga je preporuka da se u srednjim medicinskim školama i ostalim obrazovnim ustanovama za zdravstvene djelatnike organiziraju radionice koje imaju cilj budućim zdravstvenim djelatnicima ukazati na važnost doniranja organa

Fizioterapija cervikogene proprioceptivne vrtoglavice

Cervikalni proprioceptivni sustav (CPS) koji se sastoji od mehanoreceptora malih zglobova vratne kralježnice, mehanoreceptora hvatišta vratnih mišića i ligamenata, mišićnih vretena smještenih u dubokim, kratkim mišićima vratne kralježnice i senzitivnih vlakana koja povezuju vratne proprioceptore s neuronima stražnjih rogova kralježnične moždine, imaju bitnu ulogu u održavanju ravnoteže tijela. CPS (cervikalni proprioceptivni sustav) je, putem tractusa spinovestibularisa, povezan s vestibularnim jezgrama. Kliničke i neurofiziološke su studije pokazale da funkcionalne smetnje ili organska oštećenja CPS-a uzrokuju istovjetne simptome kao i vestibularne bolesti: vrtoglavicu, nistagmus i smetnje ravnoteže. Funkcionalna blokada (disfunkcija) kraniocervikalnih zglobova najčešći je uzrok cervikogene proprioceptivne vrtoglavice (CPV). Stalna napetost čahure blokiranog zgloba podražuje mehanoreceptore kojima su osigurane zglobne čahure. Pojačana aktivnost mehanoreceptora rezultira konfuzijom u vestibularnom sustavu. Naime, impulsi iz blokiranih kraniocervikalnih zglobova ne poklapaju se s impulsima iz vestibularnog osjetila i drugih senzoričkih sustava koji sudjeluju u održavanju ravnoteže tijela. Neusklađenost impulsa rezultira neadekvatnom vestibulo-spinalnom i vestibulo-okularnom reakcijom, što se očituje vrtoglavicom i nistagmusom. Hiperaktivnost mehanoreceptora kraniocervikalnih zglobova uzrokuje i smetnje u refleksnoj regulaciji tonusa posturalnih mišića, što se očituje »općom nestabilnošću«. Prepoznavanje cervikogene proprioceptivne vrtoglavice CPV-a kao zasebnoga kliničkog entiteta važno je s dijagnostičkog i terapijskog aspekta. Kako je riječ o perifernom vestibularnom poremećaju koji još uvijek nije dovoljno prepoznat kod medicinskih djelatnika, u ovom radu bit će opisane etiopatogeneza, klinička slika, dijagnostika i terapija CPV-a s posebnim naglaskom na manualnu terapiju

Fizioterapija cervikogene proprioceptivne vrtoglavice

Cervikalni proprioceptivni sustav (CPS) koji se sastoji od mehanoreceptora malih zglobova vratne kralježnice, mehanoreceptora hvatišta vratnih mišića i ligamenata, mišićnih vretena smještenih u dubokim, kratkim mišićima vratne kralježnice i senzitivnih vlakana koja povezuju vratne proprioceptore s neuronima stražnjih rogova kralježnične moždine, imaju bitnu ulogu u održavanju ravnoteže tijela. CPS (cervikalni proprioceptivni sustav) je, putem tractusa spinovestibularisa, povezan s vestibularnim jezgrama. Kliničke i neurofiziološke su studije pokazale da funkcionalne smetnje ili organska oštećenja CPS-a uzrokuju istovjetne simptome kao i vestibularne bolesti: vrtoglavicu, nistagmus i smetnje ravnoteže. Funkcionalna blokada (disfunkcija) kraniocervikalnih zglobova najčešći je uzrok cervikogene proprioceptivne vrtoglavice (CPV). Stalna napetost čahure blokiranog zgloba podražuje mehanoreceptore kojima su osigurane zglobne čahure. Pojačana aktivnost mehanoreceptora rezultira konfuzijom u vestibularnom sustavu. Naime, impulsi iz blokiranih kraniocervikalnih zglobova ne poklapaju se s impulsima iz vestibularnog osjetila i drugih senzoričkih sustava koji sudjeluju u održavanju ravnoteže tijela. Neusklađenost impulsa rezultira neadekvatnom vestibulo-spinalnom i vestibulo-okularnom reakcijom, što se očituje vrtoglavicom i nistagmusom. Hiperaktivnost mehanoreceptora kraniocervikalnih zglobova uzrokuje i smetnje u refleksnoj regulaciji tonusa posturalnih mišića, što se očituje »općom nestabilnošću«. Prepoznavanje cervikogene proprioceptivne vrtoglavice CPV-a kao zasebnoga kliničkog entiteta važno je s dijagnostičkog i terapijskog aspekta. Kako je riječ o perifernom vestibularnom poremećaju koji još uvijek nije dovoljno prepoznat kod medicinskih djelatnika, u ovom radu bit će opisane etiopatogeneza, klinička slika, dijagnostika i terapija CPV-a s posebnim naglaskom na manualnu terapiju

Community Policing and Local Self-Government: A Case Study of Serbia

The concept of community policing is based on constant consultations between the police and the local self-government and a complex system of preventative responses. A qualitative approach has been applied in a rural community based on the analysis of administrative documents from 2003 to 2011, direct observation and a survey examining the attitudes of 65 police officers who participated directly in the project implementation. The major findings include the existence of a centralized police model and traditional policing, the resistance of low and middle managers to change and the absence of continuous consultations between the police and local self-government