7 research outputs found
Content of certain food components in flesh and stones of the cornelian cherry (Cornus mas L.) genotypes
The aim of this study was to determine the colour components (L*, a*, b*), soluble solid (SS), water and L-ascorbic acid contents in the fruit of ten different genotypes of cornelian cherry (Cornus mas L.) Fatty-acid composition, the total fat and ash and mineral contents were determined in the stones. The values of the colour components were: L* from 21.51 to 27.85, a* from 8.64 to 26.22, and b* from 2.15 to 11.90. They contained from 10.70 % to 19.30 % SS. The L-ascorbic-acid content ranged from 29.29 to 86.40 mg/100 g. The genotypes showed statistically significant differences according to the colour parameters and the content of soluble solids and L-ascorbic acid. In 100 g stones, there were from 5.82 to 6.73 g water, from 0.84 to 1.51 g ash, and from 4.45 to 7.94 g fat. For the fatty-acid composition, these were mainly represented by: linoleic acid from 64.78 % to 72.21 %; oleic acid from 15.50 % to 22.97 %; palmitic acid from 7.31 % to 8.11 %; stearic acid from 2.02 % to 2.99 %; linolenic acid from 1.47 % to 1.62 %; and arachidic acid from 0.27 % to 1.52 %. The genotypes showed statistically significant variations in the content of fatty acids with the exception of linolenic acid. 100 g of stones contained: calcium from 385.79 to 432.91 mg; potassium from 243.09 to 327.04 mg; phosphorus from 152.01 to 261.48 mg; magnesium from 39.38 to 56.68 mg; sodium from 13.22 to 19.40 mg; and copper from 0.39 to 0.81 mg
Kontroverze sindroma vratne vrtoglavice
Otkada su po prvi put spomenute i opisane, pa sve do danas, vratne vrtoglavice imaju svoje zagovornike i oponente, a vjerojatno Äe i ubuduÄe ostati polemiÄka tema, sve dok se ne rijeÅ”i pitanje pouzdanih dijagnostiÄkih testova i konsenzusom uspostave valjani kliniÄko-dijagnostiÄki kriteriji. Premda postoje razliÄite teorije o mehanizmu koji povezuje vrtoglavice s vratnim simptomima, joÅ” uvijek nemamo jasne i opÄeprihvaÄene patofizioloÅ”ke potpore ovom fenomenu. Suvremenom vestibularnom dijagnostikom se kod viÅ”e od 90% ovakvih bolesnika dobije neki drugi uzrok poremeÄaja ravnoteže. Brojna kliniÄka zapažanja, anatomsko-fizioloÅ”ke i epidemioloÅ”ke studije sugeriraju povezanost bola u vratu i opÄenito vratnih simptoma s vrtoglavicom, pa bi ovu Äinjenicu trebalo s punim uvažavanjem uzeti u obzir pri diferencijalno-dijagnostiÄkom razmatranju. KonaÄnu dijagnozu vratne vrtoglavice trebalo bi postaviti bolesnicima s bolom i otežanom pokretljivoÅ”Äu u vratu, kojima smo iskljuÄili sve ostale moguÄe uzroke vrtoglavice i kojima je usto lijeÄenje dovelo do znaÄajnog poboljÅ”anja, kako vratnih, tako i simptoma poremeÄaja ravnoteže. Nju potkrjepljuje i kratko vrijeme proteklo od ozljede vrata do pojave simptoma vrtoglavice, pozitivan nalaz testa torzije vratne kralježnice i patoloÅ”ki nalaz MR-a gornjega dijela vratne kralježnice. LijeÄenje vratne vrtoglavice ne bi smjelo biti uskraÄeno niti jednom bolesniku jer rasprava o postojanju ili nepostojanju vratnih vrtoglavica i mehanizmu njihova nastanka ima samo akademski, a gotovo nikakav praktiÄni znaÄaj. Pritom treba istaknuti da se kod veÄine bolesnika dobri rezultati postižu lijeÄenjem metodama fizikalne terapije, posebice manualne, dok farmakoterapija i vestibularna rehabilitacija ne dovode do znaÄajnijega poboljÅ”anja
Kontroverze sindroma vratne vrtoglavice
Otkada su po prvi put spomenute i opisane, pa sve do danas, vratne vrtoglavice imaju svoje zagovornike i oponente, a vjerojatno Äe i ubuduÄe ostati polemiÄka tema, sve dok se ne rijeÅ”i pitanje pouzdanih dijagnostiÄkih testova i konsenzusom uspostave valjani kliniÄko-dijagnostiÄki kriteriji. Premda postoje razliÄite teorije o mehanizmu koji povezuje vrtoglavice s vratnim simptomima, joÅ” uvijek nemamo jasne i opÄeprihvaÄene patofizioloÅ”ke potpore ovom fenomenu. Suvremenom vestibularnom dijagnostikom se kod viÅ”e od 90% ovakvih bolesnika dobije neki drugi uzrok poremeÄaja ravnoteže. Brojna kliniÄka zapažanja, anatomsko-fizioloÅ”ke i epidemioloÅ”ke studije sugeriraju povezanost bola u vratu i opÄenito vratnih simptoma s vrtoglavicom, pa bi ovu Äinjenicu trebalo s punim uvažavanjem uzeti u obzir pri diferencijalno-dijagnostiÄkom razmatranju. KonaÄnu dijagnozu vratne vrtoglavice trebalo bi postaviti bolesnicima s bolom i otežanom pokretljivoÅ”Äu u vratu, kojima smo iskljuÄili sve ostale moguÄe uzroke vrtoglavice i kojima je usto lijeÄenje dovelo do znaÄajnog poboljÅ”anja, kako vratnih, tako i simptoma poremeÄaja ravnoteže. Nju potkrjepljuje i kratko vrijeme proteklo od ozljede vrata do pojave simptoma vrtoglavice, pozitivan nalaz testa torzije vratne kralježnice i patoloÅ”ki nalaz MR-a gornjega dijela vratne kralježnice. LijeÄenje vratne vrtoglavice ne bi smjelo biti uskraÄeno niti jednom bolesniku jer rasprava o postojanju ili nepostojanju vratnih vrtoglavica i mehanizmu njihova nastanka ima samo akademski, a gotovo nikakav praktiÄni znaÄaj. Pritom treba istaknuti da se kod veÄine bolesnika dobri rezultati postižu lijeÄenjem metodama fizikalne terapije, posebice manualne, dok farmakoterapija i vestibularna rehabilitacija ne dovode do znaÄajnijega poboljÅ”anja
Smjernice za vestibularnu rehabilitaciju jednostranih i obostranih vestibularnih oÅ”teÄenja*
Vestibularna rehabilitacija jest planirani, individualno prilagoÄen sustav vježbi kojima se ubrzava proces srediÅ”nje kompenzacije oÅ”teÄenoga vestibularnog sustava. U medicinu ju uvode Cawthorne i Cooksey sredinom proÅ”loga stoljeÄa. Godinama su postojali prijepori o znaÄenju i uÄinkovitosti ovoga naÄina lijeÄenja. Provedene su brojne randomizirane prospektivne kliniÄke studije, koje su dokazale važnost vestibularnih vježbi, kao i njihov povoljan uÄinak na brzinu i stupanj oporavka bolesnika, tako da one posljednjih desetljeÄa zauzimaju sve znaÄajnije mjesto u lijeÄenju vrtoglavica. Vestibularna hipofunkcija, bilo da je rijeÄ o akutnome ili kroniÄnom poremeÄaju, ili pak o jednostranome ili obostranom oÅ”teÄenju, predstavlja dosta Äest problem za lijeÄnika praktiÄara, osobito onoga koji se bavi problemima vrtoglavica. Premda je vestibularna rehabilitacija za veÄinu poremeÄaja ravnoteže metoda izbora u lijeÄenju, ona je kod nas joÅ” uvijek podosta zapostavljena i neopravdano podcijenjena. Cilj ovih Smjernica za kliniÄku praksu jest pomoÄi lijeÄnicima i fizioterapeutima pri ujednaÄavanju pristupa pacijentima s jednostranim i obostranim vestibularnim oÅ”teÄenjima, izbjegavajuÄi nepotrebne varijacije u primjeni vestibularnih vježbi. One nisu udžbenik niti jedini i neupitni izvor znanja, veÄ pružaju okvir za strategiju kod donoÅ”enja odluka, ne zamjenjujuÄi pritom znaÄenje kliniÄke prosudbe. Vestibularnim vježbama znaÄajno se ubrzava oporavak bolesnika s vestibularnom hipofunkcijom i njihov povratak uobiÄajenim životnim aktivnostima. Svrha ovih Smjernica jest utvrditi koga, kada, kako i koliko dugo lijeÄiti, kao i kako otkloniti nepotrebne varijacije u pristupu rehabilitaciji pacijenata s vestibularnom hipofunkcijom. One se zasnivaju na dokazima dobivenim metaanalizom podataka iz dostupne medicinske literature, oslanjajuÄi se pored toga i na naÅ”e dugogodiÅ”nje iskustvo u radu s vertiginoznim pacijentima
Hrvatske smjernice za dijagnostiku i lijeÄenje benignoga paroksizmalnog pozicijskog vertiga (BPPV-a) [Croatian guidelines for diagnosis and management of benign paroxysmal positional vertigo (BPPV)]
BPPV is generally the most common cause of vertigo, caused by a pinch-off of tiny calcium carbonate crystals (called the otoconia or the otoliths) from the macula utriculi, most frequently due to the degenerative processes or a trauma, whereby the crystals, under the action of gravity in certain head positions coinciding with its direction, arrive to some of the semicircular canals, usually the posterior one, due to the existent anatomical circumstances and relationships, thus creating an inadequate stimulus of the cupular senses while floating through the endolymph and provoking symptoms of a strong and short-term dizziness. Two main clinical forms can be distinguished: canalolythiasis, with an accommodation of otolithic debris in the semicircular canal, and cupulolythiasis, with their location immediately next to the cupular sense. The diagnosis is established by a positive positioning test, Dix-Hallpike for the posterior and the supine roll for the lateral canal. Although one can expect a spontaneous recovery subsequent to few weeks or months, various methods of otolith repositioning to a less sensitive place lead to a prompt improvement while reducing or withdrawing the symptoms completely. These guidelines are intended for all who treat the BPPV in their work, with an intention to assist in the diagnosis and application of an appropriate therapeutic method
Content of certain food components in flesh and stones of the cornelian cherry (Cornus mas L.) genotypes
The aim of this study was to determine the colour components (L*, a*, b*), soluble solid (SS), water and L-ascorbic acid contents in the fruit of ten different genotypes of cornelian cherry (Cornus mas L.) Fatty-acid composition, the total fat and ash and mineral contents were determined in the stones. The values of the colour components were: L* from 21.51 to 27.85, a* from 8.64 to 26.22, and b* from 2.15 to 11.90. They contained from 10.70 % to 19.30 % SS. The L-ascorbic-acid content ranged from 29.29 to 86.40 mg/100 g. The genotypes showed statistically significant differences according to the colour parameters and the content of soluble solids and L-ascorbic acid. In 100 g stones, there were from 5.82 to 6.73 g water, from 0.84 to 1.51 g ash, and from 4.45 to 7.94 g fat. For the fatty-acid composition, these were mainly represented by: linoleic acid from 64.78 % to 72.21 %; oleic acid from 15.50 % to 22.97 %; palmitic acid from 7.31 % to 8.11 %; stearic acid from 2.02 % to 2.99 %; linolenic acid from 1.47 % to 1.62 %; and arachidic acid from 0.27 % to 1.52 %. The genotypes showed statistically significant variations in the content of fatty acids with the exception of linolenic acid. 100 g of stones contained: calcium from 385.79 to 432.91 mg; potassium from 243.09 to 327.04 mg; phosphorus from 152.01 to 261.48 mg; magnesium from 39.38 to 56.68 mg; sodium from 13.22 to 19.40 mg; and copper from 0.39 to 0.81 mg
Croatian Guidelines for Diagnosis and Management of Benign Paroxysmal Positional Vertigo (BPPV)
BPPV je opÄenito najÄeÅ”Äi uzrok vrtoglavice, prouzroÄen otkidanjem sitnih kristaliÄa kalcijeva karbonata, zvanih otokonije ili otoliti, iz otolitiÄke mrlje utrikulusa, najÄeÅ”Äe zbog degenerativnih procesa ili traume. Djelovanjem sile teže, pri odreÄenom položaju glave koji se podudara sa smjerom sile teže, otoliti dospijevaju u jedan od polukružnih kanaliÄa labirinta, najÄeÅ”Äe stražnji zbog postojeÄih anatomskih odnosa. PlutajuÄi endolimfom, podražuju kupularno osjetilo, izazivajuÄi simptome kratkotrajne, ali snažne vrtoglavice. Razlikuju se dva glavna kliniÄka oblika BPPV-a: kanalolitijaza ā nakupljanje otolita u kanaliÄima i kupulolitijaza ā nakupljanje otolita neposredno uz sĆ”mo kupularno osjetilo. Dijagnoza bolesti postavlja se pozitivnom položavajuÄom probom, Dix-Hallpikeovom za stražnji polukružni kanaliÄ, a supine roll za boÄni kanaliÄ. Premda se može oÄekivati spontani oporavak nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, razliÄiti postupci repozicije otolita dovode do trenutaÄnog poboljÅ”anja, smanjenjem ili potpunim povlaÄenjem simptoma bolesti. Ove smjernice namijenjene su svima koji se u svojem radu mogu susresti s BPPV-om, a cilj im je pomoÄ u postavljanju dijagnoze i primjeni odgovarajuÄeg naÄina lijeÄenja oboljelih.BPPV is generally the most common cause of vertigo, caused by a pinch-off of tiny calcium carbonate crystals (called the otoconia or the otoliths) from the macula utriculi, most frequently due to the degenerative processes or a trauma, whereby the crystals, under the action of gravity in certain head positions coinciding with its direction, arrive to some of the semicircular canals, usually the posterior one, due to the existent anatomical circumstances and relationships, thus creating an inadequate stimulus of the cupular senses while fl oating through the endolymph and provoking symptoms of a strong and short-term dizziness. Two main clinical forms can be distinguished: canalolythiasis, with an accommodation of otolithic debris in the semicircular canal, and cupulolythiasis, with their location immediately next to the cupular sense. The diagnosis is established by a positive positioning test, Dix-Hallpike for the posterior and the supine roll for the lateral canal. Although one can expect a spontaneous recovery subsequent to few weeks or months, various methods of otolith repositioning to a less sensitive place lead to a prompt improvement while reducing or withdrawing the symptoms completely.These guidelines are intended for all who treat the BPPV in their work, with an intention to assist in the diagnosis and application of an appropriate therapeutic method