Dietary supplement use among young elite athletes: basketball, football and waterpolo

Uzimanje suplemenata, odnosno dodataka prehrani, kod mladih sportaša još je uvijek velika nepoznanica na području Republike Hrvatske i u ovom djelu Europe, pri čemu su važna pitanja kako se sam pojam dodatka prehrani definira i onda, ovisno o vrsti proizvoda, primjerenost upotrebe među mlađim sportašima. Ovo je istraživanje provedeno s ciljem ispitivanja prevalencije i vrste dodataka prehrani kod mladih sportaša dobi 14 – 18 godina. U istraživanju je sudjelovalo 110 mladih vrhunskih sportaša prosječne dobi 15,59 ± 1,40 godina iz triju kompleksnih sportova (košarke, nogometa i vaterpola) te kontrolna skupina koju je činilo 107 nesportaša prosječne dobi 16,44 ± 1,35 godina. Svi sudionici ispunjavali su prethodno razvijen upitnik namijenjen upravo ovoj populaciji (Int J Sport Nutr Exerc Metab 2012; 22: 165-174). Razlike između kvantitativnih rezultata za sportaše odnosno kontrolnu skupinu ispitane su uz pomoć Studentovog t-testa, a razlike između kvalitativnih vrijednosti uz pomoć χ2 (hi – kvadrat) testa. Rezultati istraživanja pokazali su da mladi vrhunski sportaši češće uzimaju dodatke prehrani u odnosu na njihove vršnjake nesportaše. Najpopularniji dodaci prehrani kod mladih sportaša jesu vitaminskomineralni pripravci koje uzima čak 90,9% sportaša. Na razini svakodnevnog unosa, pojedinačni najviše korišteni mikronutrijenti među sportašima jesu vitamin C i magnezij, a među kontrolnom skupinom vitamin E i kalcij. Kreatin koristi 10,6% mladih sportaša ovih ekipnih sportova. Kao najčešći odgovori opisa pojma ‘’suplement’’ navedeni su: „Mislim da je to nešto što daje energiju poslije treninga“, „Dodatak koji potiče oporavak, rast mišića“, „Pomoć za regeneraciju i jačanje imuniteta“, „Pojačivači snage“, „Za bolju prehranu“, „Vitamini i minerali“ i slično. Izvori kojima sportaši vjeruju i voljeli bi dobiti informaciju o unosu dodataka prehrani uključuju liječnike (66,5%) i nutricioniste (62,3%). 8,9% sportaša potvrdilo je korištenje dopinga od strane njihovih vršnjaka. Zaključno, rezultati istraživanja ukazuju na potrebu edukacije mladih sportaša i njihovih trenera o objektivnosti i potrebi uzimanja dodataka prehrani, njihovom utjecaju na zdravlje te o važnosti znanja o dodacima prehrani.Dietary supplement use among young athletes is still unknown in Croatia and this part of Europe, where important questions are how the concept of food supplement is defined and then, depending on the type of product, is it suitable for use among younger athletes. This study was designed to investigate various aspects of taking dietary supplements, namely prevalence and type of supplements in young athletes aged 14 - 18 years from a variety of complex sports (basketball, football and waterpolo). 110 young male elite athletes aged on average 15.59 ± 1.40 years participated in the study as well as a control group of 107 non-athletes aged on average 16.44 ± 1.35 years. All participants completed a previously developed questionnaire intended for this population (Int J Sport Nutr Exerc Metab 2012; 22: 165-174). Differences between athletes and control group of non-athletes were tested using Student t-test for quantitative variables and chi square test for qualitative variables. The results showed that young elite athletes more often use supplements then non athletes. The most popular supplements in young athletes are multivitamins, with prevalence of use of 90.9% among athletes. On daily basis, the single most used micronutrients among athletes are vitamin C and magnesium, and among the control group vitamin E and calcium. Creatine is used by 10.6% of young athletes from these team sports. The most common descriptions of the term „supplement“ was: “I think it’s something that gives energy after training“, “Option that promotes recovery and muscle growth“, “Help to regenerate and boost immunity“, “Power amplifiers“, “For better nutrition“, “Vitamins and minerals“ and other. Preferred source of information on supplement intake for elite athletes are doctors (66.5%) and nutritionists (62.3%). 8.9% of athletes confirmed doping use among their peers. In conclusion, the results of this study indicate the need to encourage the education of young athletes and their coaches about the objectivity and the necessity to take supplements, their impact on health and the importance of knowledge about the supplements

Dietary supplement use among young elite athletes: basketball, football and waterpolo

Uzimanje suplemenata, odnosno dodataka prehrani, kod mladih sportaša još je uvijek velika nepoznanica na području Republike Hrvatske i u ovom djelu Europe, pri čemu su važna pitanja kako se sam pojam dodatka prehrani definira i onda, ovisno o vrsti proizvoda, primjerenost upotrebe među mlađim sportašima. Ovo je istraživanje provedeno s ciljem ispitivanja prevalencije i vrste dodataka prehrani kod mladih sportaša dobi 14 – 18 godina. U istraživanju je sudjelovalo 110 mladih vrhunskih sportaša prosječne dobi 15,59 ± 1,40 godina iz triju kompleksnih sportova (košarke, nogometa i vaterpola) te kontrolna skupina koju je činilo 107 nesportaša prosječne dobi 16,44 ± 1,35 godina. Svi sudionici ispunjavali su prethodno razvijen upitnik namijenjen upravo ovoj populaciji (Int J Sport Nutr Exerc Metab 2012; 22: 165-174). Razlike između kvantitativnih rezultata za sportaše odnosno kontrolnu skupinu ispitane su uz pomoć Studentovog t-testa, a razlike između kvalitativnih vrijednosti uz pomoć χ2 (hi – kvadrat) testa. Rezultati istraživanja pokazali su da mladi vrhunski sportaši češće uzimaju dodatke prehrani u odnosu na njihove vršnjake nesportaše. Najpopularniji dodaci prehrani kod mladih sportaša jesu vitaminskomineralni pripravci koje uzima čak 90,9% sportaša. Na razini svakodnevnog unosa, pojedinačni najviše korišteni mikronutrijenti među sportašima jesu vitamin C i magnezij, a među kontrolnom skupinom vitamin E i kalcij. Kreatin koristi 10,6% mladih sportaša ovih ekipnih sportova. Kao najčešći odgovori opisa pojma ‘’suplement’’ navedeni su: „Mislim da je to nešto što daje energiju poslije treninga“, „Dodatak koji potiče oporavak, rast mišića“, „Pomoć za regeneraciju i jačanje imuniteta“, „Pojačivači snage“, „Za bolju prehranu“, „Vitamini i minerali“ i slično. Izvori kojima sportaši vjeruju i voljeli bi dobiti informaciju o unosu dodataka prehrani uključuju liječnike (66,5%) i nutricioniste (62,3%). 8,9% sportaša potvrdilo je korištenje dopinga od strane njihovih vršnjaka. Zaključno, rezultati istraživanja ukazuju na potrebu edukacije mladih sportaša i njihovih trenera o objektivnosti i potrebi uzimanja dodataka prehrani, njihovom utjecaju na zdravlje te o važnosti znanja o dodacima prehrani.Dietary supplement use among young athletes is still unknown in Croatia and this part of Europe, where important questions are how the concept of food supplement is defined and then, depending on the type of product, is it suitable for use among younger athletes. This study was designed to investigate various aspects of taking dietary supplements, namely prevalence and type of supplements in young athletes aged 14 - 18 years from a variety of complex sports (basketball, football and waterpolo). 110 young male elite athletes aged on average 15.59 ± 1.40 years participated in the study as well as a control group of 107 non-athletes aged on average 16.44 ± 1.35 years. All participants completed a previously developed questionnaire intended for this population (Int J Sport Nutr Exerc Metab 2012; 22: 165-174). Differences between athletes and control group of non-athletes were tested using Student t-test for quantitative variables and chi square test for qualitative variables. The results showed that young elite athletes more often use supplements then non athletes. The most popular supplements in young athletes are multivitamins, with prevalence of use of 90.9% among athletes. On daily basis, the single most used micronutrients among athletes are vitamin C and magnesium, and among the control group vitamin E and calcium. Creatine is used by 10.6% of young athletes from these team sports. The most common descriptions of the term „supplement“ was: “I think it’s something that gives energy after training“, “Option that promotes recovery and muscle growth“, “Help to regenerate and boost immunity“, “Power amplifiers“, “For better nutrition“, “Vitamins and minerals“ and other. Preferred source of information on supplement intake for elite athletes are doctors (66.5%) and nutritionists (62.3%). 8.9% of athletes confirmed doping use among their peers. In conclusion, the results of this study indicate the need to encourage the education of young athletes and their coaches about the objectivity and the necessity to take supplements, their impact on health and the importance of knowledge about the supplements

ULOGA PREHRANE U PREVENCIJI KARCINOMA

Karcinom postaje sve veći javnozdravstveni problem današnjice, čija prevalencija je u kontinuiranom porastu diljem svijeta. Među vodećim je uzrocima smrtnosti, a glavni rizični čimbenici su oni na koje zapravo možemo utjecati te time prevenirati od 30 do 50 % različitih vrsta karcinoma. Jedan od ključnih i glavnih koraka u prevenciji je održavanje normalne/zdrave tjelesne mase, pravilnom, uravnoteženom i raznolikom prehranom uz redovnu tjelesnu aktivnost. Ne postoji „super hrana“ za koju možemo reći da sprječava razvoj karcinoma, kao niti točno određena hrana koja ga uzrokuje, ali postoje načini prehrane koji mogu doprinijeti prevenciji odnosno razvoju ove bolesti u sklopu prevencije. Preporučuje se općenito dati prednost hrani biljnog podrijetla, što je najbolje obuhvaćeno principima Mediteranske prehrane. Takva prehrana obiluje povrćem (osobito zelenim lisnatim, crvenim i narančastim te krucifernim), voćem (bobičastim, citrusima, crvenim i narančastim), mahunarkama i cjelovitim žitaricama te maslinovim uljem. Od hrane životinjskog podrijetla preporučuje se češća konzumacija ribe i mliječnih proizvoda. S druge strane, preporučuje se izbjegavati konzumaciju industrijski procesirane hrane bogate solju, mastima niske nutritivne kvalitete i dodanim šećerom te ograničiti konzumaciju crvenog mesa i paziti na sam proces pripreme hrane kako ne bi došlo do stvaranja štetnih/kancerogenih spojeva. Preporučuje se izbaciti mesne prerađevine, kao i prekomjernu konzumaciju alkohola. Usvajanje preporuka o promjeni načina života, što uključuje pravilnu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost, važan je dio prevencije razvoja karcinoma

ULOGA PREHRANE U PREVENCIJI KARCINOMA

Karcinom postaje sve veći javnozdravstveni problem današnjice, čija prevalencija je u kontinuiranom porastu diljem svijeta. Među vodećim je uzrocima smrtnosti, a glavni rizični čimbenici su oni na koje zapravo možemo utjecati te time prevenirati od 30 do 50 % različitih vrsta karcinoma. Jedan od ključnih i glavnih koraka u prevenciji je održavanje normalne/zdrave tjelesne mase, pravilnom, uravnoteženom i raznolikom prehranom uz redovnu tjelesnu aktivnost. Ne postoji „super hrana“ za koju možemo reći da sprječava razvoj karcinoma, kao niti točno određena hrana koja ga uzrokuje, ali postoje načini prehrane koji mogu doprinijeti prevenciji odnosno razvoju ove bolesti u sklopu prevencije. Preporučuje se općenito dati prednost hrani biljnog podrijetla, što je najbolje obuhvaćeno principima Mediteranske prehrane. Takva prehrana obiluje povrćem (osobito zelenim lisnatim, crvenim i narančastim te krucifernim), voćem (bobičastim, citrusima, crvenim i narančastim), mahunarkama i cjelovitim žitaricama te maslinovim uljem. Od hrane životinjskog podrijetla preporučuje se češća konzumacija ribe i mliječnih proizvoda. S druge strane, preporučuje se izbjegavati konzumaciju industrijski procesirane hrane bogate solju, mastima niske nutritivne kvalitete i dodanim šećerom te ograničiti konzumaciju crvenog mesa i paziti na sam proces pripreme hrane kako ne bi došlo do stvaranja štetnih/kancerogenih spojeva. Preporučuje se izbaciti mesne prerađevine, kao i prekomjernu konzumaciju alkohola. Usvajanje preporuka o promjeni načina života, što uključuje pravilnu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost, važan je dio prevencije razvoja karcinoma

Znanje o povezanosti unosa vode i zdravlja te navike unosa tekućina obzirom na obrazovanje

Uz poznate štetne posljedice akutne dehidracije, sve je više dokaza o doprinosu kronične blage dehidracije razvoju kroničnih bolesti. Glavna pretpostavka ovog istraživanja jest da među općom populacijom postoji nerazumijevanje temeljnih poruka o hidraciji danih od strane EFSA-e te da znanje o hidraciji varira obzirom na obrazovanje, uz bolje znanje kod visokoobrazovanih osoba. U istraživanju je sudjelovalo 1368 ispitanika, dobi od 8 do70 godina, 373 muškarca i 995 žena, koji su popunili on-line upitnik sastavljen od 51 pitanja. Prema rezultatima samoprocjene dnevnog unosa vodovodne i vode u boci, žene u Republici Hrvatskoj prosječno unose 1300 mL vode, a muškarci 1700 mL vode, s preferencijom vodovodne vode u odnosu na vodu u boci. Da se preporuke za unos vode odnose na tekućinu i vodu sadržanu u krutoj hrani u prosjeku razumije svega 12% ispitanika, dok većina ispitanika (>50%) smatra da se preporuke za unos vode odnose samo na tekućine. Doprinos krute hrane ukupnom dnevnom unosu vode većini ispitanika nije poznat. Upozoravajuće spoznaje koje proizlaze iz ovog istraživanje su: 1) većina ispitanika ne zna da se preporuke za unos vode odnose i na vodu sadržanu i u tekućinama i u krutoj hrani; 2) većina ispitanika krutu hranu ne percipira kao izvor vode niti smatra da kruta hrana doprinosi ukupnom dnevnom unosu vode; 3) ne postoji značajna razlika u znanju o povezanosti unosa vode i zdravlja te u navikama unosa tekućina u odnosu na stupanj obrazovanja. Iako je uočena određena razina poznavanja povezanosti stupnja hidracije i zdravlje, novije znanstvene spoznaje o toj povezanosti, koje se npr. tiču utjecaja na kognitivne funkcije, još su čini se uvijek nepoznate općoj populaciji

Znanje o povezanosti unosa vode i zdravlja te navike unosa tekućina obzirom na obrazovanje

Uz poznate štetne posljedice akutne dehidracije, sve je više dokaza o doprinosu kronične blage dehidracije razvoju kroničnih bolesti. Glavna pretpostavka ovog istraživanja jest da među općom populacijom postoji nerazumijevanje temeljnih poruka o hidraciji danih od strane EFSA-e te da znanje o hidraciji varira obzirom na obrazovanje, uz bolje znanje kod visokoobrazovanih osoba. U istraživanju je sudjelovalo 1368 ispitanika, dobi od 8 do70 godina, 373 muškarca i 995 žena, koji su popunili on-line upitnik sastavljen od 51 pitanja. Prema rezultatima samoprocjene dnevnog unosa vodovodne i vode u boci, žene u Republici Hrvatskoj prosječno unose 1300 mL vode, a muškarci 1700 mL vode, s preferencijom vodovodne vode u odnosu na vodu u boci. Da se preporuke za unos vode odnose na tekućinu i vodu sadržanu u krutoj hrani u prosjeku razumije svega 12% ispitanika, dok većina ispitanika (>50%) smatra da se preporuke za unos vode odnose samo na tekućine. Doprinos krute hrane ukupnom dnevnom unosu vode većini ispitanika nije poznat. Upozoravajuće spoznaje koje proizlaze iz ovog istraživanje su: 1) većina ispitanika ne zna da se preporuke za unos vode odnose i na vodu sadržanu i u tekućinama i u krutoj hrani; 2) većina ispitanika krutu hranu ne percipira kao izvor vode niti smatra da kruta hrana doprinosi ukupnom dnevnom unosu vode; 3) ne postoji značajna razlika u znanju o povezanosti unosa vode i zdravlja te u navikama unosa tekućina u odnosu na stupanj obrazovanja. Iako je uočena određena razina poznavanja povezanosti stupnja hidracije i zdravlje, novije znanstvene spoznaje o toj povezanosti, koje se npr. tiču utjecaja na kognitivne funkcije, još su čini se uvijek nepoznate općoj populaciji

Cystic Fibrosis – results of CFTR modulators in Croatia

Cistična fibroza najčešća je nasljedna bolest, koja skraćuje životni vijek, a uzrokuje je defekt u genu za transmembranski regulator provodljivosti cistične fibroze (eng. cystic fibrosis transmembrane regulator – CFTR). Poremećena je homeostaza elektrolita, što se očituje simptomima u više organskih sustava. Plućne manifestacije, s kroničnim infekcijama, upalom i, na kraju, respiratornim zatajenjem, ostaju i dalje najvažnija prijetnja životnom vijeku bolesnika. Do prije jednog desetljeća bilo je dostupno samo simptomatsko liječenje. Od 2012. g. dostupno je liječenje tzv. modulatorima CFTR-proteina i njihovim kombinacijama za osobe s cističnom fibrozom koje nose različite varijante CFTR-gena. Pojavom tih lijekova uvelike se promijenila perspektiva i kvaliteta života ljudi s cističnom fibrozom, ali postavljeni i novi izazovi u vezi s dugoročnim komplikacijama, pitanje eventualnog smanjenja konvencionalnog liječenja, ali i financiranja terapije, koja je mnogim bolesnicima nedostupna. Iznesene su bazične spoznaje o cističnoj fibrozi i funkciji CFTR-proteina, klasifikaciji varijanata CFTR-gena, mogućnostima liječenja CFTR-modulatorima te osnovni ishodi liječenja bolesnika s cističnom fibrozom u Hrvatskoj, gdje se ta terapija primjenjuje od jeseni 2021. godine.Cystic fibrosis, the most frequent lifespan shortening hereditary disease in Caucasians, is caused by a defect in the CFTR (cystic fibrosis transmembrane regulator) gene. Disturbed electrolyte homeostasis leads to the development of different symptoms in multiple organs. Pulmonary manifestations with chronic infections and inflammation result in respiratory failure and remain the most important life-shortening factor. Until recently only symptomatic treatment was available. In year 2012. a new treatment approach with small molecules that modulate the CFTR protein was introduced. Different combinations of CFTR modulators are applicable to certain patients carrying different variants of the CFTR gene. CFTR modulators made a huge difference in the quality of life and perspectives of people with cystic fibrosis. At the same time, new challenges emerged regarding long term complications and possible reduction of conventional treatment options, as well as financial issues that are an obstacle to the use of these drugs for many patients. This paper brings basic insight into cystic fibrosis, the function of CFTR protein, the classification of CFTR gene variants and possibilities of treatment with CFTR modulators as well as basic outcomes of CFTR modulators treatment in Croatia, where this therapy was introduced in autumn 2021

Knowledge about hydration and health and fluid intake habits according to level of education

Uz poznate štetne posljedice akutne dehidracije, sve je više dokaza o doprinosu kronične blage dehidracije razvoju kroničnih bolesti. Glavna pretpostavka ovog istraživanja jest da među populacijom postoji nerazumijevanje poruka o hidraciji danih od strane EFSA-e te da znanje o hidraciji varira s obzirom na obrazovanje. U istraživanju je sudjelovalo 373 muškarca i 995 žena koji su popunili on-line upitnik sastavljen od 51 pitanja. Prema rezultatima, žene u Republici Hrvatskoj prosječno unose 1300 mL vode, a muškarci 1700 mL vode, s preferencijom vodovodne vode u odnosu na flaširanu. Da se preporuke za unos vode odnose na tekućinu i hranu u prosjeku razumije 12% ispitanika, a u kojoj mjeri kruta hrana doprinosi unosu vode ispitanicima nije poznato. Više od 90% ispitanika slaže se da je ljeti potreban viši unos vode, dok 20,4% ispitanika smatra da skuhana riža i tjestenina doprinose unosu vode. Nije uočeno da obrazovanije osobe imaju bolje znanje o hidraciji.Besides known deleterious effect of severe dehydration, there is increasing evidence that mild chronic dehydration plays a role in chronic diseases development.The main hypothesis of this study is that among population there is a level of misunderstanding of main recommendations about hydration given by EFSA and that the knowledge about hydration varies according to education. The study included 373 men and 995 women who have completed an online questionnaire consisting of 51 questions. According to the results, average water intake among women was 1300 mL, and of men 1700 mL. Results showed that tap water was preferred over bottled. That the recommendations for water intake refer to food and drink understands, on average, about 12% of the respondents. Over 90% of respondents agree that during the summer people need to drink more water, while 20.4% of respondents believe that the cooked rice and pasta contribute to daily water intake. Higher level of education was not related to better hydration knowledge

Knowledge about hydration and health and fluid intake habits according to level of education

Uz poznate štetne posljedice akutne dehidracije, sve je više dokaza o doprinosu kronične blage dehidracije razvoju kroničnih bolesti. Glavna pretpostavka ovog istraživanja jest da među populacijom postoji nerazumijevanje poruka o hidraciji danih od strane EFSA-e te da znanje o hidraciji varira s obzirom na obrazovanje. U istraživanju je sudjelovalo 373 muškarca i 995 žena koji su popunili on-line upitnik sastavljen od 51 pitanja. Prema rezultatima, žene u Republici Hrvatskoj prosječno unose 1300 mL vode, a muškarci 1700 mL vode, s preferencijom vodovodne vode u odnosu na flaširanu. Da se preporuke za unos vode odnose na tekućinu i hranu u prosjeku razumije 12% ispitanika, a u kojoj mjeri kruta hrana doprinosi unosu vode ispitanicima nije poznato. Više od 90% ispitanika slaže se da je ljeti potreban viši unos vode, dok 20,4% ispitanika smatra da skuhana riža i tjestenina doprinose unosu vode. Nije uočeno da obrazovanije osobe imaju bolje znanje o hidraciji.Besides known deleterious effect of severe dehydration, there is increasing evidence that mild chronic dehydration plays a role in chronic diseases development.The main hypothesis of this study is that among population there is a level of misunderstanding of main recommendations about hydration given by EFSA and that the knowledge about hydration varies according to education. The study included 373 men and 995 women who have completed an online questionnaire consisting of 51 questions. According to the results, average water intake among women was 1300 mL, and of men 1700 mL. Results showed that tap water was preferred over bottled. That the recommendations for water intake refer to food and drink understands, on average, about 12% of the respondents. Over 90% of respondents agree that during the summer people need to drink more water, while 20.4% of respondents believe that the cooked rice and pasta contribute to daily water intake. Higher level of education was not related to better hydration knowledge

Allergenic potential of novel food

U ovom radu prikazan je pregled postojećeg zakonodavstva vezanog uz uvođenje različitih vrsta nove hrane na tržište. Nova hrana stvara mogućnost uvođenja alergenih proteina u prehrambeni lanac. U radu je dan osvrt na probleme vezane uz konzumaciju alergene hrane, alergijski potencijal nove hrane prema standardima Europske Unije, zahtjeve koji trebaju biti ispunjeni prilikom stavljanja nove hrane na tržište te probleme vezane uz taj postupak. Osnovu čini Europsko zakonodavstvo koje se uspoređuje sa zakonodavstvom država koje imaju izuzetno dobro utvrđene propise za iste (Kanada, SAD, Australija, Novi Zeland). Može se zaključiti da postupci procjene alergijskog potencijala nove hrane trebaju biti globalno procijenjeni na isti način (in vitro metode, in vivo metode, bioinformatički alati) te bi alergeni potencijal pojedinog sastojka hrane trebao biti jasno naznačen na ambalaži, deklaraciji ili popratnom pakiranju te jasno vidljiv i razumljiv potrošaču.The aim of this paper is to present review of the existing legislation relating to the introduction of different types of novel foods on the market. Novel food has the potential to introduce allergenic proteins into the food chain. This paper discuss issues related to the consumption of food allergens, alergenic potential of novel foods related to standards of European Union, requirements that must be met for placing the novel food on the market and the problems associated with this procedure. Basis is European legislation which is compared with the legislation of the countries that already have well-established regulations for novel foods (Canada, USA, Australia, New Zealand). It could be concluded that the assessment procedures of allergenic potential of novel food should be globally evaluated in the same manner (in vitro methods, in vivo methods, bioinformatics tools) and the potential allergens of novel food ingredients should be clearly indicated on the packaging, label or accompanying packaging and clearly visible and understandable to the consumer