Stabilnost osteosinteze pločicom kod prijeloma proksimalnog humerusa

Starenje stanovništva dovodi do sve većeg broja osteoporotičnih oboljenja kostiju, poglavito u starijih osoba. Osteosinteza uključuje spajanje i unutarnju fiksaciju koštanih fragmenata nakon frakture pomoću implantanata napravljenih od biokompatibilnih materijala, s ciljem cijeljenja kosti. Od svoje pojave, osteosintetske pločice na zaključavanje pokazale su se boljima u odnosu na konvencionalne osteosintetske pločice, jer osiguravaju veću biomehaničku stabilnost koštanih ulomaka te pridonose očuvanju biološkog integriteta kosti što rezultira bržim i boljim cijeljenjem prijeloma. U ovom radu ispitana je biomehanička stabilnost osteosinteze s Philos pločicom (Synthes, Švicarska) i novokonstruiranom pločicom na zaključavanje tvrtke Zrinski AG (Njemačka). Eksperimentalna ispitivanja provedena su za ekstraartikularni prijelom proksimalnog humerusa na osteoporotičnim umjetnim kostima s osteotomijom u području kirurškog vrata humerusa, te na osteoporotičnim i neosteoporotičnim kostima bez osteotomije, kod aksijalnog opterećenja i abdukcije. Pomaci i deformacije određeni su pomoću korelacije digitalne slike (DIC - Digital Image Correlation)

Determination of parameters for the development of a rehabilitation device for patients with finger paresis

SAŽETAK: Zbog različitih bolesti i ozljeda šake, potrebno je provesti rehabilitaciju s ciljem postizanja pokretljivosti, koordinacije i povratka funkcije šake. Pri rehabilitaciji pacijenata s parezom šake, koja je posljedica moždanog udara, postupak najčešće obuhvaća fleksijsko i ekstenzijsko gibanje prstiju šake, a terapiju je moguće provoditi pomoću rehabilitacijskih uređaja. Kod fleksije i ekstenzije prstiju šake javljaju se momenti u zglobovima koji predstavljaju pokazatelje aktivnosti pojedinih mišića. Poznavanje potrebnih momenata i sila bitno je za konstruiranje rehabilitacijskog uređaja. Prilikom konstruiranja rehabilitacijskih uređaja moguće je u ranoj fazi, pomoću računalnog modela, analizirati karakteristike uređaja i učinkovitost međudjelovanja uređaja i dijela tijela za koji treba provesti rehabilitaciju. Cilj istraživanja bio je razviti biomehanički model ljudske šake koji opisuje fleksijsko i ekstenzijsko gibanje i ponašanje šake kod međudjelovanja s rehabilitacijskim uređajem te omogućuje analizu karakteristika uređaja za rehabilitaciju u ranoj fazi konstruiranja. Potrebni kinematički podaci utvrđeni su mjerenjem u biomehaničkom laboratoriju. Pomoću razvijenog matematičkog modela moguće je odrediti sile i momente u zglobovima, a time i procijeniti aktivnosti pojedinih mišića. Ovo, na temelju željene mišićne aktivnosti, omogućuje određivanje parametra potrebnog opterećenja koje treba osigurati uređaj u ranoj fazi konstruiranja rehabilitacijskog uređaja.Due to various diseases and injuries of the hand, rehabilitation is necessary in order to achieve mobility, coordination, and restoration of the function of the hand. Rehabilitation of patients with finger paresis, which is the result of a stroke, is a procedure that most often involves flexion and extension of the fingers of the hand, while the therapy can be performed using rehabilitation devices. During flexion and extension of the fingers, moments that occur in the joints are indicators of the activity of individual muscles. Knowing the necessary moments and forces is essential for developing a rehabilitation device. When designing rehabilitation devices, it is possible to analyse, at an early stage and using a computer model, the device characteristics, and efficiency of interaction of the device and the body part that is in need of rehabilitation. The aim of this research was to develop a biomechanical model of a human hand that describes flexural and extensional motion and behaviour of the hand when interacting with a rehabilitation device and enables the analysis of the device\u27s characteristics at an early stage of development. The required kinematic data were determined by measurement in a biomechanical laboratory. By using the developed mathematical model, it is possible to determine the forces and moments in the joints, thus evaluating the activities of individual muscles. Based on the desired muscle activity, this allows an assessment of the parameter of the required load that needs to be provided by the device at an early stage in the design of the rehabilitation device

Vrednovanje terapijskog medicinskog stola primjenom ergonomskih kriterija kao podloge za poboljšanja

Terapijski medicinski stol namijenjen je svrsi terapijskog tretmana. U medicinskoj se praksi, s obzirom na primjenu, može pronaći mnoštvo različitih rješenja stolova. Kod dizajna terapijskog stola prvenstveno se mora olakšati rad terapeutu, no pritom se mora paziti i na pristup pacijenta stolu. Kako bi krajnji cilj, a to je najjednostavnija i najučinkovitija upotreba terapijskog stola, bio ostvaren, potrebno je zadovoljavanje brojnih konstrukcijskih i ergonomskih zahtjeva. Cilj ovog rada je da se sistematiziraju značajke prema kriteriju značajnosti koje terapijski medicinski stol treba posjedovati kako bi se olakšao odabir pri nabavci, a isto tako i pri njegovom koncipiranju odonosno oblikovanju. U radu su, prema prikladnoj metodi procjene, vrednovana 4 različita tipa postojećih terapijskih medicinskih stolova na temelju dodijeljenih ergonomskih kriterija. Za potrebe vrednovanja, ispisane su i objašnjene značajke terapijskih medicinskih stolova te su im dodijeljeni koeficijenti značajnosti. Svaka značajka ocjenjena je ocjenom između 0.1 i 0.9, odnosno od neprimjerenog do vrlo primjerenog. \Na temelju analize rezultata, uočene su prednosti i nedostaci vrednovanih terapijskih medicinskih stolova, te su predložena rješenja za poboljšanja odabranih postojećih konstrukcija, a mogu biti upotrijebljena kao vodilje za konstruiranje novih rješenja. U zaključku su naglašene najbitnije značajke koje svaki terapijski medicinski stol treba posjedovati kako bi udobnost pacijenta bila na najvišoj razini, a opasnost od ugrožavanja zdravlja svih korisnika i gubitak funkcionalnosti stola, minimalni. Tako su jedne od veoma bitnih značajki mogućnost promjene visine stola, kako bi pacijentima bilo olakšano penjanje na stol i silaženje s njega, te broj podesivih dijelova gornjeg dijela stola, odnosno kreveta stola, koji bi za dostatnu razinu udobnosti iznosio tri ili više. Vrlo je važna i stabilnost stola, kako ne bi došlo do prevrtanja i/ili ozljeda korisnika, a također je bitno da je materijal kreveta stola nezapaljiv, protuklizan i da se lako čisti

Stabilnost osteosinteze pločicom na zaključavanje kod prijeloma proksimalnog humerusa

Starenje stanovništva dovodi do sve većeg broja osteoporotičnih oboljenja kostiju, poglavito u starijih osoba. Osteoporotične kosti veoma su krhke i najmanja sila može izazvati prijelom. Frakture proksimalnog humerusa spadaju u najčešće osteoporotične traume, i njihov broj je u stalnom porastu. Unatoč napretku operacijske tehnike, komplikacije za vrijeme operacije ili nakon nje, te broj loše sraslih prijeloma proksimalnog humerusa je značajan. Osteosinteza uključuje spajanje i unutarnju fiksaciju koštanih fragmenata nakon frakture pomoću implantanata napravljenih od biokompatibilnih materijala, s ciljem cijeljenja kosti. Od svoje pojave, osteosintetske pločice na zaključavanje pokazale su se boljima u odnosu na konvencionalne osteosintetske pločice, jer osiguravaju veću biomehaničku stabilnost koštanih ulomaka te pridonose očuvanju biološkog integriteta kosti što rezultira bržim i boljim cijeljenjem prijeloma. U ovom radu ispitana je biomehanička stabilnost osteosinteze s Philos pločicom i novokonstruiranom pločicom na zaključavanje, čemu je prethodilo numeričko ispitivanje računalnim simulacijama na modelima s Philos pločicom i Artrex pločicom, kod statičkog aksijalnog opterećenja, abdukcije, adukcije te fleksije. Eksperimentalna ispitivanja provedena su za ekstraartikularni prijelom proksimalnog humerusa na osteoporotičnim umjetnim kostima s osteotomijom u području kirurškog vrata humerusa, te na osteoporotičnim i neosteoporotičnim kostima bez osteotomije, kod aksijalnog opterećenja i abdukcije

Evaluation of medical therapeutic table using ergonomic criteria as a basis for improvement

Terapijski medicinski stol namijenjen je svrsi terapijskog tretmana. U medicinskoj se praksi, s obzirom na primjenu, može pronaći mnoštvo različitih rješenja stolova. Kod dizajna terapijskog stola prvenstveno se mora olakšati rad terapeutu, no pritom se mora paziti i na pristup pacijenta stolu. Kako bi krajnji cilj, a to je najjednostavnija i najučinkovitija upotreba terapijskog stola, bio ostvaren, potrebno je zadovoljavanje brojnih konstrukcijskih i ergonomskih zahtjeva. Cilj ovog rada je da se sistematiziraju značajke prema kriteriju značajnosti koje terapijski medicinski stol treba posjedovati kako bi se olakšao odabir pri nabavci, a isto tako i pri njegovom koncipiranju odonosno oblikovanju. U radu su, prema prikladnoj metodi procjene, vrednovana 4 različita tipa postojećih terapijskih medicinskih stolova na temelju dodijeljenih ergonomskih kriterija. Za potrebe vrednovanja, ispisane su i objašnjene značajke terapijskih medicinskih stolova te su im dodijeljeni koeficijenti značajnosti. Svaka značajka ocjenjena je ocjenom između 0.1 i 0.9, odnosno od neprimjerenog do vrlo primjerenog. Na temelju analize rezultata, uočene su prednosti i nedostaci vrednovanih terapijskih medicinskih stolova, te su predložena rješenja za poboljšanja odabranih postojećih konstrukcija, a mogu biti upotrijebljena kao vodilje za konstruiranje novih rješenja. U zaključku su naglašene najbitnije značajke koje svaki terapijski medicinski stol treba posjedovati kako bi udobnost pacijenta bila na najvišoj razini, a opasnost od ugrožavanja zdravlja svih korisnika i gubitak funkcionalnosti stola, minimalni. Tako su jedne od veoma bitnih značajki mogućnost promjene visine stola, kako bi pacijentima bilo olakšano penjanje na stol i silaženje s njega, te broj podesivih dijelova gornjeg dijela stola, odnosno kreveta stola, koji bi za dostatnu razinu udobnosti iznosio tri ili više. Vrlo je važna i stabilnost stola, kako ne bi došlo do prevrtanja i/ili ozljeda korisnika, a također je bitno da je materijal kreveta stola nezapaljiv, protuklizan i da se lako čisti