Stabilnost osteosinteze pločicom na zaključavanje kod prijeloma proksimalnog humerusa

Abstract

Starenje stanovništva dovodi do sve većeg broja osteoporotičnih oboljenja kostiju, poglavito u starijih osoba. Osteoporotične kosti veoma su krhke i najmanja sila može izazvati prijelom. Frakture proksimalnog humerusa spadaju u najčešće osteoporotične traume, i njihov broj je u stalnom porastu. Unatoč napretku operacijske tehnike, komplikacije za vrijeme operacije ili nakon nje, te broj loše sraslih prijeloma proksimalnog humerusa je značajan. Osteosinteza uključuje spajanje i unutarnju fiksaciju koštanih fragmenata nakon frakture pomoću implantanata napravljenih od biokompatibilnih materijala, s ciljem cijeljenja kosti. Od svoje pojave, osteosintetske pločice na zaključavanje pokazale su se boljima u odnosu na konvencionalne osteosintetske pločice, jer osiguravaju veću biomehaničku stabilnost koštanih ulomaka te pridonose očuvanju biološkog integriteta kosti što rezultira bržim i boljim cijeljenjem prijeloma. U ovom radu ispitana je biomehanička stabilnost osteosinteze s Philos pločicom i novokonstruiranom pločicom na zaključavanje, čemu je prethodilo numeričko ispitivanje računalnim simulacijama na modelima s Philos pločicom i Artrex pločicom, kod statičkog aksijalnog opterećenja, abdukcije, adukcije te fleksije. Eksperimentalna ispitivanja provedena su za ekstraartikularni prijelom proksimalnog humerusa na osteoporotičnim umjetnim kostima s osteotomijom u području kirurškog vrata humerusa, te na osteoporotičnim i neosteoporotičnim kostima bez osteotomije, kod aksijalnog opterećenja i abdukcije