Teorija i praksa rada s mladima: prilog razumijevanju rada s mladima u hrvatskom kontekstu

Namjera je ovog teksta da bude prilog razumijevanju jednog dijela politika za mlade, odnosno identificiranje i analiziranje rada s mladima – karakterističnog oblika interakcije mladih i profesionalaca usmjerenog na razvoj osobnih i socijalnih kompetencija mladih osoba, kao jednog segmenta doprinosa rješavanju nekih od aktualnih socijetalnih problema. Rad s mladima, u svojoj biti, ima transformativni karakter te kao takav, ako se provodi na kvalitetan i primjeren način, može potaknuti društvenu promjenu iniciranu od strane jedne društvene skupine. Upravo iz tog razloga, prkoseći Baizermanovoj tvrdnji da je on „umijeće koje je moguće vidjeti, ali ne i opisati i analizirati“ (1996), vjerujemo da je neophodno i moguće razumjeti karakteristike, metodologiju, prednosti i nedostatke rada s mladima, ali i specifičan kontekst u kojem se on odvija. Rad s mladima tako treba sagledati u odnosu na cjelokupnu politiku za mlade, uzimajući u obzir aktere i institucionalni okvir, ali potrebno je ponuditi i praktične savjete koji će olakšati provođenje ove djelatnosti svima onima koji rade s mladima, a žele se usavršiti u radu s njima

Service-Learning – The Integration of Higher Education and the Community in the Process of the Education of Socially Responsible and Active Citizens

U radu se analizira veza između civilne misije sveučilišta, visokoškolske nastave (kao jedne od temeljnih akademskih djelatnosti) i obrazovanja društveno odgovornih i aktivnih građana. Prikazuje se jedan od najaktualnijih modela iskustvenog učenja na sveučilištima, izvornog naziva service-learning. Riječ je o modelu koji počiva na integraciji kurikuluma i aktivnog angažmana studenata u zajednici s ciljem njihova boljeg razumijevanja sadržaja kolegija, zatim potreba i problema zajednice te poticanja njihova (daljnjeg) civilnog zalaganja. Ovom modelu međunarodna akademska zajednica sve češće pristupa kao mehanizmu koji uspješno doprinosi realizaciji određenih aspekata civilne misije sveučilišta. S ciljem doprinosa pojmovnoj analizi, razlažu se koncepti i pristupi definiranju te teorijska ishodišta. Otvarajući područje rasprave o izazovima integracije ovog modela u visokoškolsku nastavu na naša sveučilišta, nudi se i obrazlaže prijedlog nazivlja na hrvatskom jeziku – učenje zalaganjem u zajednici.The paper analyses the connection between the civic mission of the university, higher education teaching (as one of the basic academic activities) and the education of socially responsible and active citizens. It presents one of the most current models of experiential learning at the university level, originally called service-learning. The model in question relies on the integration of the curriculum and active involvement of the students in the community with the aims of ensuring their better understanding of the academic discipline, the needs and problems of the community and encouraging their (further) civic involvement. The international academic community is increasingly regarding this model as a mechanism that successfully contributes to the realisation of certain aspects of the civic mission of the university. With the purpose of contributing to the conceptual analysis, the concepts and approaches to the definition and theoretical origins are presented. Opening the area of the discussion about the challenges of the integration of this model into higher education curriculum at our universities, the Croatian equivalent of the term service learning is offered and explained

Assessing Extracurricular Activities: &e Students’ Perspective

Značajan doprinos izvannastavnih aktivnosti u kontekstu razvoja općih kompetencija djece i mladih evidentiran je brojnim istraživanjima u posljednjih tridesetak godina. Paralelno, povezanost ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje s akademskim uspjehom i osobnim razvojem, utjecala je na niz razvojnih teorija o studentima. Prateći (obrazovne) politike poticanja cjeloživotnog učenja, uglavnom s ciljem doprinosa uspješnosti studiranja i zapošljavanja studenata, brojna visoka učilišta razvijaju mehanizme vrednovanja izvannastavnih aktivnosti. Istraživanje o vrednovanju izvannastavnih aktivnosti na hrvatskim visokim učilištima, provedeno kroz grupne diskusije na pet poludnevnih deliberativnih radionica sa 102 studenta, donosi njihovu perspektivu i prijedloge vrednovanja u nacionalnom kontekstu. Istraživanje ukazuje na to da studenti prepoznaju važnost zalaganja u izvannastavnim aktivnostima, ali pritom kritički promišljaju o vrstama aktivnosti i kompetencijama koje bi se vrednovale. Studenti nude različite prijedloge vrednovanja izvannastavnih aktivnosti, ovisno o vrsti aktivnosti i još važnije, (ne)povezanosti aktivnosti s područjem studiranja. Najprimjerenijim smatraju evidentiranje aktivnosti u dopunskoj ispravi o studiju, uz navođenje stečenih kompetencija, a dodjeljivanje ECTS bodova jedino ukoliko je izvannastavna aktivnost povezana s područjem studiranja. Mišljenja studenata o potrebi i načinu vrednovanja rada studenata u studentskim predstavničkim organizacijama su suprotstavljena.Many studies conducted in the past 30 years point to a significant contribution of extracurricular activities to the development of generic skills in children and young adults. At the same time, the connection between key competences related to lifelong learning, academic success, and personal development growth affected multiple student development theories. In order to meet the aim of education policy of lifelong learning, with a particular aim of contributing to the academic success and student employment, many universities are developing models of the assessment of extracurricular activities. Research about assessment of extracurricular activities at Croatian universities, conducted through five half-day deliberative workshops with 102 students, brings forward their perspective and recommendations of assessment models. Research shows that students recognize the importance of devotion to extracurricular activities, and, in doing so, critically think about the types of activities and competences that should be assessed. They assume that it is necessary to have a differentiated assessment of activities based on their connection with the field of study and based on the type of activity. As the most appropriate way of assessment, students suggest a model of activity track in the diploma supplement, but if the activity is related to the curriculum, they would like to obtain an appropriate number of ECTS credits. There are conflicting opinions concerning assessments of students’ activity in student governance bodies

Assessing Extracurricular Activities: &e Students’ Perspective

Značajan doprinos izvannastavnih aktivnosti u kontekstu razvoja općih kompetencija djece i mladih evidentiran je brojnim istraživanjima u posljednjih tridesetak godina. Paralelno, povezanost ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje s akademskim uspjehom i osobnim razvojem, utjecala je na niz razvojnih teorija o studentima. Prateći (obrazovne) politike poticanja cjeloživotnog učenja, uglavnom s ciljem doprinosa uspješnosti studiranja i zapošljavanja studenata, brojna visoka učilišta razvijaju mehanizme vrednovanja izvannastavnih aktivnosti. Istraživanje o vrednovanju izvannastavnih aktivnosti na hrvatskim visokim učilištima, provedeno kroz grupne diskusije na pet poludnevnih deliberativnih radionica sa 102 studenta, donosi njihovu perspektivu i prijedloge vrednovanja u nacionalnom kontekstu. Istraživanje ukazuje na to da studenti prepoznaju važnost zalaganja u izvannastavnim aktivnostima, ali pritom kritički promišljaju o vrstama aktivnosti i kompetencijama koje bi se vrednovale. Studenti nude različite prijedloge vrednovanja izvannastavnih aktivnosti, ovisno o vrsti aktivnosti i još važnije, (ne)povezanosti aktivnosti s područjem studiranja. Najprimjerenijim smatraju evidentiranje aktivnosti u dopunskoj ispravi o studiju, uz navođenje stečenih kompetencija, a dodjeljivanje ECTS bodova jedino ukoliko je izvannastavna aktivnost povezana s područjem studiranja. Mišljenja studenata o potrebi i načinu vrednovanja rada studenata u studentskim predstavničkim organizacijama su suprotstavljena.Many studies conducted in the past 30 years point to a significant contribution of extracurricular activities to the development of generic skills in children and young adults. At the same time, the connection between key competences related to lifelong learning, academic success, and personal development growth affected multiple student development theories. In order to meet the aim of education policy of lifelong learning, with a particular aim of contributing to the academic success and student employment, many universities are developing models of the assessment of extracurricular activities. Research about assessment of extracurricular activities at Croatian universities, conducted through five half-day deliberative workshops with 102 students, brings forward their perspective and recommendations of assessment models. Research shows that students recognize the importance of devotion to extracurricular activities, and, in doing so, critically think about the types of activities and competences that should be assessed. They assume that it is necessary to have a differentiated assessment of activities based on their connection with the field of study and based on the type of activity. As the most appropriate way of assessment, students suggest a model of activity track in the diploma supplement, but if the activity is related to the curriculum, they would like to obtain an appropriate number of ECTS credits. There are conflicting opinions concerning assessments of students’ activity in student governance bodies

Politička znanja hrvatskih maturanata i značajnosti odrednica koje ih oblikuju

Kroz tri modela (obrazovni model, model civilne participacije i kombinirani model) pokazalo se da obrazovni faktori imaju najveći utjecaj na politička znanja. U tom se pogledu vrsta srednjoškolskog programa izdvaja kao glavna odrednica političkog znanja što je u skladu s dosadašnjim nalazima istraživanja na populaciji maturanata u Hrvatskoj (Bagić, 2011). Uzimajući u obzir da su polaznici gimnazijskih programa, koji sadrže najveći udio sadržaja usmjerenih na politička znanja, ostvarili najbolje rezultate, dok su učenici iz trogodišnjih škola, u kojima je najmanji udio ovih sadržaja, ostvarili najlošije rezultate, moguće je detektirati smjer i alate kojima djelovati, kako bi se uočene (značajne) razlike umanjile. Imajući u vidu da više od dvije trećine svih učenika srednjih škola u Hrvatskoj pohađaju neki tip strukovnih škola/programa, neophodno je kontinuirano razmatrati mogućnosti jačanja programa političkog/građanskog obrazovanja uopće, a osobito u strukovnim školama

Školski volonterski program i građanstvo Održivosti - studija slučaja inovativne odgojnoobrazovne intervencije

Usvajanjem Agende 2030 i njezinih 17 ciljeva održivog razvoja, obrazovanje je, osim kao jedan od ciljeva, prepoznato i kao neizostavan mehanizam postizanja preostalih. U tom kontekstu, odgoj i obrazovanje građana održivosti postaje ideal suvremenih odgojnoobrazovnih sustava (UNESCO, 2014, 2017). U znanstvenoj literaturi posljednjih se pet godina tako razvija konstrukt ‘građanstva održivosti’ (GO) koji nadograđuje konstrukte ekološkog, društveno odgovornog i aktivnog građanstva. Dosad poznati konstrukti se tako proširuju uključujući brigu o globalnom blagostanju, kao i spremnost za aktivno, odgovorno i inovativno djelovanje s ciljem održivih društvenih promjena temeljenih na osvještavanju i uvažavanju međuovisnosti osobne i društvene dobrobiti ljudi i (prirodnog) okruženja (Banks, 2016; Gericke et al., 2018; Wals, 2015).XXVI Nаučnа konferencijа „Pedаgoškа istrаživаnjа i školskа prаksа

Academic Profession and University Mission: Attitudes, Conditions and Implications for University Civic Mission Integration

Suvremena sveučilišta suočavaju se s nizom novih okolnosti koje od njih zahtijevaju transformaciju njihove unutarnje strukture i odnosa s okolinom. Pored izvrsnosti u istraživanju i nastavi, od njih se sve više očekuje snažniji i direktniji doprinos društvenom i ekonomskom razvoju. U tom smislu sveučilišta razvijaju suradnju s vanjskim okruženjem te uspostavljaju suradničke (partnerske) odnose s različitim dionicima u zajednici. Ovaj segment akademske djelatnosti istražuje se u okviru novog područja istraživanja o trećoj i civilnoj misiji sveučilišta, a teži boljem razumijevanju interakcije sveučilišta i zajednice, odnosno doprinosa sveučilišta lokalnom, regionalnom i nacionalnom razvoju. Interakcija sveučilišta s različitim dionicima u zajednici pitanje je svrhe sveučilišta i visokog obrazovanja te predstavlja veliki izazov za suvremena sveučilišta. Aktualni politički i ekonomski pritisci potiču sveučilišta na transformaciju u poduzetničke organizacije koje trebaju snažnije doprinositi ekonomskom razvoju. Paralelno, u akademskoj zajednici jačaju otpori ovim procesima, te se zagovaraju principi i načela civilne misije sveučilišta koja podrazumijeva oplemenjivanje javne svrhe sveučilišta i odgovornost sveučilišnih nastavnika kao nositelja pozitivih društvenih promjena u zajednici. Koncept civilne misije sveučilišta do sada nije izazivao značajniji interes u hrvatskoj istraživačkoj zajednici, pa se nalazi malo podataka o tome što su i koliko naša sveučilišta učinila po pitanju integracije civilne misije u akademske djelatnosti. S obzirom da u domaćem visokoškolskom sustavu civilna misija sveučilišta nije institucionalno promovirana, razvidno je da se hrvatskoj akademskoj zajednici dalo prostora da se spram koncepta civilne misije sveučilišta postavlja ovisno o osobnom poimanju civilnosti i odgovornosti spram (lokalne) zajednice. Imajući na umu istraživanja koja sustavno pokazuju da je integracija civilne misije u temeljne akademske djelatnosti jedini održivi put njezine integracije na sveučilište, jasno je da se ona veže uz transformaciju tradicionalnih obrazaca nastavnih i istraživačkih aktivnosti, pri čemu sveučilišni nastavnici postaju njezini ključni nositelji. Ovim se istraživanjem analiziraju mogućnosti integracije civilne misije u akademske djelatnosti na hrvatskim sveučilištima s obzirom na osnovne determinante njezine uspješne integracije: (I) spremnost sveučilišnih nastavnika na uvođenje promjena u svoj svakodnevni nastavni i istraživački rad, (II) stavove i vrijednosne dispozicije koje sveučilišni nastavnici zauzimaju spram civilne misije, te (III) mehanizme institucionalne podrške koji bi ih potaknuli na integraciju civilne misije u temeljne akademske djelatnosti. Posebna pozornost u radu posvećena je ideniti$kaciji obilježja sveučilišnih nastavnika spremnijih na integraciju civilne misije u akademske djelatnosti. Istraživanje karakterizira kvantitativni istraživački pristup, a empirijski podaci prikupljeni su metodom anketiranja na reprezentativnom uzorku od 570 ispitanika (sveučilišnih nastavnika), pri čemu se koristila mrežna/internetska anketa. Spremnost sveučilišnih nastavnika na uvođenje promjena u svoj svakodnevni nastavni i istraživački rad ispitivala se primjenom Teorije difuzije inovacija (Rogers, 1962), što predstavlja prvi pokušaj utvrđivanja skupina prema faktoru inovativnosti/spremnosti na prihvaćanje promjena u populaciji sveučilišnih nastavnika u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazuju da je među sveučilišnim nastavnicima u Hrvatskoj 14,2 posto onih koji prihvaćaju promjene u nastavnom i istraživačkom radu (inovatori i rani usvajači), 33,7 posto neutralnih (rana većina) i 46,8 posto onih koji se promjenama opiru (kasna većina i kolebljivci, još ih se naziva kozervativcima). Inovatori i rani usvajači dominantno su sveučilišni nastavnici izabrani u znanstvenonastavno zvanje, u rasponu od 31. do 50. godine života, dok ih je najmanje među najmlađom dobnom skupinom. Najmlađu dobnu skupinu, do 31. godine starosti dominantno čini skupina kasne većine i kolebljivaca, pa rezultati istraživanja impliciraju da su najmlađi suradnici na hrvatskim sveučilištima najmanje spremni na prihvaćanje promjena u svakodnevnom nastavnom i istraživačkom radu. Vrijednosne dispozicije i stavovi sveučilišnih nastavnika, prema analiziranim aspektima civilne misije, pokazuju da većina sveučilišnih nastavnika u Hrvatskoj uvažava civilnu misiju i njezina načela kao važnu svrhu visokog obrazovanja. Iskazuju pozitivne stavove spram civilnog zalaganja, i uvažavaju odgovornost sveučilišta i sveučilišnih nastavnika u poticanju civilnog zalaganja studenata te obrazovanju društveno odgovornih i aktivnih građana. Međutim, koncept civilne misije slabo povezuju s doprinosom sveučilišta razvoju lokalne zajednice, a usmjerenost sveučilišnih potencijala na suradnju s dionicima u lokalnoj zajednici ne procjenjuju značajnom. U svom svakodnevnom nastavnom i istraživačkom radu najmanje teže razvoju motivacije, te znanja i vještina studenata za rješavanje problema lokalne zajednice. Procjenjujući mogućnosti promocije civilnog zalaganja u nastavnim i istraživačkim aktivnostima, sveučilišni nastavnici smatraju da se zalaganje studenata u zajednici ne može promovirati niti poticati putem nastave redovitih kolegija, pa prednost daju izbornim i ciljano osmišljenim kolegijima. Na integraciju civilne misije u nastavne i istraživačke djelatnosti najviše bi ih potaknuli: (I) interes studenata, (II) osigurana administrativna potpora i infrastruktura, (III) ,eksibilne mogućnosti opterećenja u radu i vrednovanja različitih akademskih aktivnosti, (IV)$nancijska potpora za troškove osmišljenih aktivnosti te (V) osiguranje mogućnosti usavršavanja. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da veću spremnost na promjene u svom svakodnevnom nastavnom i istraživačkom radu te veći stupanj senzibilizacije spram koncepta civilne misije sveučilišta iskazuju: (I) sveučilišni nastavnici društvenohumanističkih i umjetničkih područja, (II) žene, (III) nastavnici u znanstvenonastavnom zvanju i (IV) dobna skupina sveučilišnih nastavnika od 41. do 50. godine. Najmanje spremni na promjene u svakodnevnom nastavnom i istraživačkom radu, s iskazanim manjim senzibilitetom spram koncepta civilne misije, jesu najmlađi ispitanici do 31. godine, u suradničkom zvanju. Provedeno istraživanje otvara nova istraživačka pitanja usmjerena različitim aspektima odnosa hrvatskih sveučilišta i (lokalne) zajednice u kojoj ona djeluju. Osim što se u domaćem znanstvenom diskursu prepoznaje potreba sustavnijeg istraživačkog pristupa područjima treće, i civilne misije sveučilišta, utvrđuju se speci$čna pitanja i izazovi usmjereni razvojnim mogućnostima integracije civilne misije u akademske djelatnosti na naša sveučilišta. Imajući u vidu pozitivne stavove sveučilišnih nastavnika spram pojedinih aspekata civilne misije, te s obzirom na procjenu motivacijskog potencijala pojedinih institucionalnih mehanizama, kao podrške u integraciji civilne misije u akademske djelatnosti, provedenim se istraživanjem prepoznaje dio dostupnih razvojnih mogućnosti za integraciju civilne misije na naša sveučilišta, i predlažu smjernice stvaranja poticajnog okruženja za njezinu integraciju.Contemporary universities are being faced with a series of new circumstances which demand changes both in their internal structure and in the relationship with their surroundings. Apart from excellence in research and teaching, they are all expected to substantially and directly contribute to social and economic development. In that sense, universities are cooperating with their surroundings and establishing collaborative relationships (partnerships) with various stakeholders in the community. is segment of academic activities is explored within the new area of research - the university’s third and civic mission. It seeks a better understanding of the university’s interaction with the community, and its contributions to local, regional and national development. e interaction between universities and different stakeholders in the community is a question of university and higher education purpose and represents a major challenge for contemporary universities. e current political and economic pressures encourage universities to transform themselves into business organizations are expect them to foster economic development. At the same time, the academic community is strengthening its resistance to these processes, and is advocating principles of university civic mission. e university civic mission implies the extension of the universities’ public purpose and the responsibility of university teachers as bearers of positive social changes in the community. e concept of university civic mission has not generated considerable interest in the Croatian research community. In other words, there is little information on what have our universities done (and how) on integrating the civic mission in academic activities. Considering the domestic higher education system does not institutionally promote university civic mission, it is clear that the Croatian academic community has been given the freedom to position itself towards the concept of university civic mission depending on one’s personal understanding of civility and accountability to the (local) community. Taking into account previous research, which has systematically shown that the civic mission integration within core academic activities is the only sustainable way of its integration at the university, it is evident that the integration is associated with the transformation of traditional patterns of teaching and research, in which university teachers become its key agents. e research analyzes the possibilities of integrating the civic mission into academic activities at the Croatian universities with regard to the basic determinants of its successful integration: (I) willingness of university teachers to introduce changes into their everyday teaching and research, (II) university teachers’ attitudes and value dispositions on civic mission, and (III) mechanisms of institutional support which would encourage civic mission integration into the core academic activities. is dissertation has devoted special attention to identifying characteristics of university teachers who are more willing to integrate civic mission within academic activities. e research used a quantitative research approach. Empirical data were obtained from surveys on a representative sample of 570 respondents (university teachers), using an on-line questionnaire. e willingness of university teachers to introduce changes into their everyday teaching and research was examined using the Diffusion of Innovations theory (Rogers, 1962). is was the$rst attempt in determining groups according to the factor of innovation / willingness to accept changes within the population of university teachers in Croatia. e research results show that among university teachers in Croatia, 14.2% are those who accept the changes in teaching and research (innovators and early adopters), 33.7% are neutral (early majority) and 46.8% resist change (late majority and laggards, also called conservatives). Innovators and early adopters, on the one hand, are predominantly associate and tenure professors, ranging from 31 to 50 years of age. Innovators and early adopters are rarely found among the youngest age group. e youngest age group, up to 31 years of age, on the other hand, consists of mostly late majority, and laggards. In other words, research results show that the youngest associates at Croatian universities are the least willing to accept changes in daily teaching and research. University teachers’ value dispositions and attitudes concerning the analyzed aspects of civic mission show that university teachers in Croatia regard civic mission and its principles as an important purpose of higher education. Furthermore, they express positive attitudes toward civic engagement, and they respect the responsibility of universities and university teachers in promoting student civic engagement and in educating socially responsible and active citizens. However, they do not associate the Assessing possibilities of promoting civic engagement in teaching and research activities, university teachers believe that the involvement of students in the community can not be promoted nor encouraged by teaching core courses, and give priority to elective and speci$cally designed courses. To integrate civic mission in their teaching and research activities the university teachers would be most encouraged by: (I) student interest, (II) available administrative support and infrastructure, (III) ,exible workload opportunities and recognition of various academic activities, (IV)$nancial support to cover expenses for designed activities and (V) further training opportunities. e results of this research indicate that the following groups are more willing to change in their everyday teaching and research and more sensitive to the concept of university civic mission: (I) university teachers of social and humanistic sciences and art, (II) women, (III) associate and tenure professors and (IV) university teachers from 41 to 50 years of age. e least willing to change their everyday teaching and research activities, with a reported lower sensitivity towards the concept of civic missions, are the youngest respondents, up to 31 year of age, working as young researchers and associates. is research raises new research questions directed at different aspects of the relationship between Croatian universities and (local) communities in which they operate. Even though the domestic scienti$c discourse recognizes the need for more systematic research approach to the university third and civic mission, speci$c questions and challenges are posed directed at developmental possibilities of integrating the civic mission in the academic activities at our universities. Bearing in mind the positive attitudes of university teachers towards certain aspects of the civic mission, and with regard to the assessment of motivational potential of certain institutional mechanisms to support the integration of civic mission in academic activities, this research recognizes segments of available developmental possibilities for integrating civic mission at our universities, and suggests guidelines for creating an encouraging environment for its integration

A new kid on the block: youth work meets youth policy in Croatia

In the light of these caveats, we argue that it is necessary to provide a context for youth work development and illustrate present-day attempts to professionalise this practice. This chapter consists of three sections, which together follow a logical matrix: con- textualisation – problem identification – policy response. Consequently, the first section provides a historical perspective of youth work development in Croatia. The second section offers an overview of Croatian youth policy with a particular emphasis on youth work, discussing the definition of youth work in Croatia, the platform of its practice, and what influences its framing in the way it is conceptualised today. In the third section, we delineate and analyse a number of issues and propose policy solutions regarding youth work regulation. The idea of this chapter is to critically examine youth work policy initiatives at the national level or, in other words, to offer an interpretation of the ongoing process of youth work professionalisation. We seek to provide a coherent academic argument about youth work as a policy priority, and offer some recommendations as well, aiming to make a contribution to holistic youth policy development in a national context. --------------- IN CROATIAN: U svjetlu navedenih upozorenja, tvrdimo da je potrebno osigurati kontekst za razvoj rada s mladima i ilustrirati današnje pokušaje profesionalizacije ove prakse. Ovo poglavlje sastoji se od tri odjeljka koji zajedno slijede logičku matricu: kontekstualizacija - identifikacija problema - odgovor politike. Slijedom toga, prvi dio daje povijesnu perspektivu razvoja rada s mladima u Hrvatskoj. Drugi dio nudi pregled politike za mlade u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na rad s mladima, pri čemu se raspravlja o definiciji rada s mladima u Hrvatskoj, platformi njegove prakse i o tome što utječe na njegovo oblikovanje na način na koji ga se danas konceptualizira. U trećem odjeljku ocrtavamo i analiziramo niz pitanja i predlažemo rješenja u vezi s reguliranjem rada s mladima. Ideja ovog poglavlja je kritički ispitati inicijative u politici rada s mladima na nacionalnoj razini ili, drugim riječima, ponuditi tumačenje procesa profesionalizacije rada s mladima koji je u tijeku. Nastojimo osigurati dosljednu akademsku argumentaciju o radu s mladima kao prioritetu politike za mlade te ponuditi i neke preporuke s ciljem doprinosa razvoju cjelovite politike za mlade u nacionalnom kontekstu

STEM colonization: applying hard sciences' socio‐organisational patterns and evaluation procedures to the soft sciences in Croatia

IN ENGLISH: Academic systems are undergoing changes in which the social organisation of research as well as patterns of scientific productivity in the humanities and social sciences progressively resemble those in hard sciences. The hard and soft sciences are increasingly converging. This development can be observed in (a) publishing patterns, (b) the division of research, and (c) the internationalisation of research. This study explored the extent to which these changes occurring in academic systems in terms of a transformation of disciplinary practices are also becoming a trend in transitional post‐socialist countries. We used Croatia as a case of a post socialist transitional context and compared it to Slovenia, a country with a similar past but somewhat different science policies and strategies. The results point to increasing convergence in some soft disciplines, visible in projectification and internationalisation of academic work as well as a significant change in the publishing patterns. --------------- IN CROATIAN: Akademski sustavi prolaze kroz promjene u kojima društvena organizacija istraživanja, kao i obrasci znanstvene produktivnosti u humanističkim i društvenim znanostima progresivno nalikuju onima u tvrdim znanostima. Tvrde i meke znanosti sve se više približavaju. Taj se razvoj može primijetiti u (a) obrascima objavljivanja, (b) podjeli istraživačkog posla i (c) internacionalizaciji istraživanja. Ovo je istraživanje bavi se pitanjem u kojoj mjeri ove promjene u vidu transformacije disciplinske prakse također postaju trend u tranzicijskim postsocijalističkim zemljama. Koristili smo Hrvatsku kao slučaj postsocijalističkog prijelaznog konteksta i uspoređivali je sa Slovenijom, zemljom sa sličnom prošlošću, ali ponešto drugačijom znanstvenom politikom i strategijom. Rezultati ukazuju na sve veću konvergenciju u nekim mekim disciplinama, vidljivu u projektifikaciji i internacionalizaciji akademskog rada, kao i na značajnu promjenu u obrascima objavljivanja

Youth political (i)literacy: the case of Croatian high school students

Contemporary political and social theorists (e.g. Habermas 1984; Delli Carpini/Keeter 1993; 1997; Vujčić 2001) consider political knowledge as an important dimension of a democratic political culture and a vital prerequisite for deliberating on various political issues, as well as for active and responsible participation in the political process. Despite the growing number of research and literature targeting this issue internationally, political literacy is still quite neglected in the academic discourse in Croatia, and therefore data on youth political literacy and socialization are scarce. Some of the recent studies show how Croatian youth has no or little knowledge related to democracy and citizen participation. They communicate undemocratic attitudes, poor knowledge of basic political concepts and human rights, as well as low level of ‘being up to date’ with the recent political turmoil. This paper analyses the most recent study on youth political literacy conducted in Croatian high schools in 2015, with more than 1000 students participating. Political literacy was operationalized through three dimensions: (I) understanding the fundamental political concepts, (II) knowledge of constitutional-political organization and (III) awareness of recent (national) political developments. Preliminary results indicate low level of literacy, but there are significant differences among students of different types of high schools – students attending grammar schools report significantly higher level of political knowledge. Considering that more than two third of all high school students in Croatia attend other types of vocational schools, it is evident that educational authorities and NGOs have to seriously (re)consider strengthening the program of political education