Interests in typically developing preschool children and in children with communication and/or language impairments

Interesi su u literaturi često promatrani kao pokretači dječje motivacije za aktivnim učenjem, ali i odraz obilježja kognitivne obrade. Stoga su klinički važni kako u dijagnostici, tako i planiranju terapijskih postupaka. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati obilježja interesa djece predškolske dobi koja pokazuju odstupanja u komunikacijskom i/ili jezičnom razvoju. Istraživanjem su obuhvaćene četiri skupine djece dobi 4-7 godina: (1) djeca tipičnog razvoja; (2) djeca s odstupanjima u području socijalne komunikacije; (3) djece s odstupanjima u jezičnom razvoju; (4) djeca s oštećenjem sluha. Istraživanje je provedeno Upitnikom o interesima djece rane i predškolske dobi koji su popunjavali roditelji. Rezultati su pokazali da se djeca tipičnog razvoja i djeca s odstupanjima u komunikacijskom i jezično-govorno razvoju razlikuju u intenzitetu i širini interesa, kao i njihovom sadržaju. Djeca s komunikacijskim teškoćama pokazala su, očekivano, uži raspon interesa, manji interes za neke socijalne aktivnosti (npr. igra s vršnjacima) kao i nekim aktivnostima koje zahtijevaju imaginaciju (npr. igre lutkama, crtanje i sl.). Djeca s jezičnim teškoćama također su pokazala razliku u intenzitetu i tipu interesa u odnosu na djecu tipičnog razvoja. Uočen je niži interes za aktivnosti koje podrazumijevaju viši stupanj jezičnih vještina i kompetencija (npr. dječje pjesmice i brojalice). S druge strane pokazuju veći interes za nesocijalne aktivnosti od djece tipičnog razvoja. Djeca s oštećenjem sluha pokazuju obrazac interesa koji je očekivan s obzirom na njihove perceptivne i (posljedično) jezične teškoće (npr. sniženi interes za strane jezike ili slikovnice). Također manji interes pokazuju za aktivnosti koje s jedne strane uključuju socijalnu sredinu dok veći interes pokazuju za nesocijalne interese (gledanje televizije, uporaba elektroničkih uređaja). Ovi podaci mogu poslužiti kao smjernice u diferencijalnoj dijagnostici, ali i kvalitetnijoj izradi terapijskih ciljeva i aktivnosti koje bi se trebali temeljiti na sadržajima koji djeluju motivirajuće na učenje i aktivnost djeteta.Interests are often seen as initiators of children's motivation for active learning, but also as a reflection of cognitive processing. Therefore, they are clinically important both in diagnostic measures and intervention planning. The aim of this study was to examine interests of pre-school children with impairment in communication and/or language development. The present study included four groups of children aged 4-7 years: (1) typically developing children; (2) children with social communication disorder/delay; (3) children with language disorder; (4) children with hearing impairment. Interests questionnaire for preschool children was used. The results showed that typically developing children and children with impairment in communication and speech and language development differ in intensity and number of interests as well in their content. Children with communication difficulties have shown a narrower range of interests, a lower interest in some social activities (e.g. playing with peers) as well as in some activities that require use imagination (e.g. dolls, drawing, etc.). Children with language difficulties have also shown a difference in intensity and type of interest compared to typically developing children. There is a lower interest in activities requiring a higher level of language skills and competences (e.g., children's songs). On the other hand, they show greater interest in non-social activities than typically developing children. Hearing impaired children show a pattern of interest that is expected with regard to their perceptual and (consequently) language difficulties (e.g. reduced interest in foreign languages or picture books). Also, there is less interest in activities that, on the one hand, include the social environment while greater interests is shown for non-social interests (watching television, using electronic devices). These data can serve as guidelines for differential diagnostic measures, but also as directions in the development of therapeutic goals and activities that should be based on content that motivates children's learning and activity