Uloga tiskanih medija u praćenju bolonjskog procesa

Zanimanje javnosti za znanstvene teme oduvijek postoji, međutim njihov prikaz u medijima je dosta loš. Krivnju za takvo stanje snose i znanstvenici i novinari. Znanstvenici jer imaju loše komunikacijske vještine, a novinari, većina njih, jer imaju nedovoljno znanja i pripreme o znanstvenim temama o kojima izvještavaju (Juračić, 2011: 19). Bolonjski proces je najvažnija reforma visokoškolskog sustava u Republici Hrvatskoj od njezinog osamostaljenja. U ovom radu želi se pokazati je li uvođenje „bolonje“ bilo popraćeno na adekvatan način od strane tiskanih medija. Metodom analize sadržaja dviju najrelevantnijih i među najčitanijim novinama, Večernjeg lista i Jutarnjeg lista, pokušalo se pokazati koliko pažnje su navedene novine pridale Bolonjskom procesu i na koji način. Pretpostavke su bile da novine nisu na adekvatan način obradile teme iz područja visokog obrazovanja, da se općenito nedovoljno piše o znanosti u Hrvatskoj, a kada se takve teme i obrađuju one su kratke, samo s osnovnim informacijama, s izraženim nedostatkom analitičkog pristupa i s dozom senzacionalizma

Utjecaj komunikacijskih trendova na korištenje tehnika odnosa s javnošću

Kroz ovaj rad osvrnuli srno se na neke bitne značajke u odnosirna s javnošću. Prije svega, spomenuli srno povijest odnosa s javnošću i njihov razvoj do važnosti i uloge koju oni imaju u suvremenorn društvu. Najviše srno se usredotočili na utjecaj kornunikacijskih trendova na korištenje tehnika odnosa s javnošću. Kroz tehnike obradili srno one tradicionalne koje se dijele na pisane, govorne i vizualne te na novi koncept odnosa s javnošću koji su usko vezani i uz korištenje društvenih rnreža kao sve češća i primjenjivija praksa unutar djelatnosti odnosa s javnošću.Through this work we concentrated on some essential features in public relations. First of all, we mentioned the history of public relations and their development. We also mentioned the importance and the role they play in modern society. We mostly covered the impact of communication trends in the use of techniques of public relations. Through the techniques we processed the traditional ones that are divided into the written, spoken and visual techniques. And the new concept of public relations, which are closely linked with the use of social media networks as more frequent practice within the activities of public relations

Medijska propaganda Njemačke u drugom svjetskom ratu

Rad tematizira medijsku propagandu Njemačke u Drugome svjetskom ratu s naglaskom na medije koji su korišteni u svrhu širenja propagandnih poruka. Prvi dio rada bavi se određenjem pojma „propagande“, karakteristikama nositelja propagandne poruke i temeljnim načelima propagande. U radu se pokušava odgovoriti na kojim obilježjima počiva Hitlerova propaganda te se analiziraju strateški elementi propagandnog djelovanja Josepha Goebbelsa. Nastavak rada opisuje opsežnu funkciju i ulogu „Ministarstva propagande i narodnog prosvjećenja“ kao zakonodavnog tijela Trećeg Reicha čija je zadaća bila apsolutna kontrola nad svim medijima. Posljednji dio rada posvećen je ključnim instrumentima koji su zloupotrebljavani u propagandnim aktivnostima i bez kojih njemačka propaganda ne bi bila tako učinkovita u ostvarivanju političkih ciljeva, a to su tisak, radio, film i vizualni sadržaj plakata.Main thesis of this paper is German media propaganda in the Second World War and its usage in disseminating of nazi-propaganda. First part is concentrated on defining the term propaganda itself, its characteristics and basic principles. Second part tries to answer the question on which that propaganda is based on, by analysing strategic elements of Hitlers and Goebbles propagandistic activities. Further on, it tries to describe the vast scale and function of Ministry of propaganda as a legislative body of the Third Reich whose main mission was absolute control over media. Finally it tries to analyse the key instruments without which German propaganda machine wouldn‘t be as efficient as it was. Those key instruments are the papers, radio, film and visual content of their posters

Izazovi kriznog komuniciranja u prehrambenoj industriji

Kriza je svaka neplanirana i neželjena okolnost u životu tvrtke. Krize predstavljaju i posebno područje odnosa s javnošću koje obuhvaća predviđanje potencijalnih kriznih situacija, pripremu za njih, njihovo rješavanje te komuniciranje s oštećenima, medijima i drugim bitnim javnostima, kao i analizu i ocjenjivanje postupanja nakon završetka kriznog stanja. Kvaliteta kriznog komuniciranja od presudnog je značenja za budućnost tvrtke pogođene krizom. Tvrtke s dobro organiziranim odnosima s javnošću imaju pripremljene krizne planove koji određuju postupke u slučaju nastanka krize. U njima se određuju i uloge kriznog tima koji čine vodeći ljudi tvrtke i njihovi komunikacijski stručnjaci. Svrha ovoga rada bila je pridonijeti rasvjetljavanju pitanja kriznog komuniciranja u prehrambenoj industriji i sagledavanju važnosti postojanja razrađenog kriznog plana. Prema rezultatima anketnog istraživanja, većina tvrtki ima krizni plan, ali priprema se za moguće krize samo jednom godišnje ili rjeđe. Najčešće vrste kriznih situacija s kojima su se ispitanici u prehrambenom sektoru susretali su povlačenje proizvoda s tržišta i pritužbe na proizvod. Kada nastupe krizne situacije, tvrtke prehrambene industrije prvenstveno reagiraju strategijom ponovne izgradnje, zatim strategijom umanjivanja, a najrjeđe strategijom poricanja. Pri tome, kao komunikacijsku tehniku, najčešće koriste neslužbene sastanke, telefonske razgovore i priopćenja za medije.The crisis is any unplanned and unwanted circumstance in the life of the company. Crises represent the special field of public relations that includes predicting potential crises, preparing for them, solving them, and communicating with the damaged parties, the media, and other relevant audiences, as well as analysis and evaluation of actions after the end of a crisis. The quality of crisis communication is crucial for the future of the company affected by the crisis. Companies with well-organized public relations have prepared crisis plans that determine the actions if the crisis occurs. Those plans also determine the role of the crisis team, which consists of managers of the company and their communication specialists. The goal of this study was to clarify some issues regarding crisis communication in the food industry and the perceived importance of having an elaborate plan for handling crisis situations. According to the survey results, most companies have a crisis plan, but they prepare for potential crisis only once a year or less. The most common types of crises which the respondents in the food sector have encountered are product recalls and complaints about a product. When crisis situations are already occurring, food industry companies mainly react with a rebuild crisis response strategy, followed with a diminish crisis response strategy, and in the least number of cases with a deny crisis response strategy. Besides, as communication technique, with the same frequency they use informal meetings, telephone calls, and press releases, while rarely, but also with the same frequency, they use communication via social networks and e-mails, and the preparation of written materials

Imidž hrvatskog turizma iz perspektive stranih turista

Sagledavanje pozicije hrvatskog turizma na međunarodnoj razini predstavlja ključni elemenat u razvoju Hrvatske kao turističke destinacije. Turizam zahtijeva interdisciplinarno istraživanje svih elemenata društvenog života koji su, odnosno mogu biti povezani s turizmom. Republika Hrvatska postala je jedna od zemalja koje svoj imidž velikim dijelom temelje na turizmu. U suvremeno vrijeme konkurencija među turističkim destinacijama neprestano raste, a imidž pojedine zemlje je bitna sastavnica njezine konkurentnosti koja može odrediti njezin položaj na ljestvici. Turističko tržište je specifičan segment općeg tržišta. Proizvođači i ponuđači nastoje staviti na raspolaganje proizvode i usluge kojima je osnovni cilj zadovoljiti potrebe potrošača – turista. Turisti se tu pojavljuju kao specifični korisnici, odnosno potrošači koji osim materijalnim, svoje potrebe zadovoljavaju i nematerijalnim sredstvima. Hrvatska ima potencijal da se priključi krugu turistički razvijenih zemalja, ali u svrhu postizanja tog cilja mora oblikovati primjerenu razvojnu i turističku ponudu. (Alkier-Radnić, 2003:1) Proteklih godina Hrvatska je nastojala svoj imidž zadržati u okvirima svojih najvećih prednosti – sunca i mora. Tako je hrvatska turistička ponuda dobrim djelom ostala ograničena samo na tom proizvodu, zanemarujući ostale potencijale koje Hrvatska dobro isplaniranim promotivnim kampanjama može predstaviti u svijetu. Za uspješnu promociju nisu najvažnija velika novčana ulaganja, već napredna znanja i vještine kao sastavni dijelovi dobre marketinške strategije, koja ima pozitivan utjecaj na stvaranje i kontinuirano održavanje poželjnog imidža. S ciljem da se osmisli dobar strateški plan koji će promijeniti turistički imidž Hrvatske, Hrvatska turistička zajednica napravila je Strategiju hrvatskog turizma do 2020. godine prema kojoj je Hrvatska podijeljena na 10 regija. Strategija je sačinjena da bi Hrvatska postala visoko cijenjena destinacija životnog stila te očuvanih prirodnih i kulturnih vrijednosti, stoga ona predstavlja važan korak u izgradnji boljeg imidža Hrvatske kao turističke destinacije.Mapping the position of Croatian tourism at the international level is one of the key elements in the development of Croatia as a tourism destination. Tourism requires an interdisciplinary study of all the elements of social life that are or may be linked to tourism. The Republic of Croatia has become one of the countries that to a big extent base their image on tourism. In modern times the competition among tourism destinations is continuously growing, and countrys' image is an essential component of its competitiveness, which can determine its position in the rankings. „The tourism market is a specific segment of the general market. Manufacturers and suppliers are trying to make available those products and services whose principal goal is to satisfy the needs of consumers - tourists. Tourists here appear as specific users, meaning consumers who besides material, require also intangible assets to met their needs. Croatia has the potential to join the circle of developed tourism countries, but in order to achieve this goal it must design an adequte development and tourism offer.“ (Alkier-Radnić, 2003:1) In recent years, Croatia has sought to keep its image within its greatest strengths – sea and sun. As a result Croatian tourism has to a big extent remained limited to basing its offer on such a product, ignoring other potentials that Croatia through well planned promotional campaigns could present to the world. Big financial investments are not the most important aspect of successful promotion, but rathre it comes down to more advanced knowledge and skills that are integral parts of a good marketing strategy, which in the end has a positive impact on the creation and ongoing maintenance of a desirable image. With a goal of producing a good strategic plan that will change Croatian tourism image for the better, the Croatian National Tourist Board has produced a document 'Croatian Tourism Strategy till year 2020', according to which Croatia is divided into 10 regions. The goal of the strategy is to build Croatia up to a highly rated lifestyle destination with also richly preserved natural and cultural values, and therefore it is an important step in building a better image of the Croatia as a tourism destination