Psihologija kapitalizma u djelu Mark Fishera te književnim distopijama

To understand the world, one must first understand the people that inhabit it and the system that they live in. Researching what is hidden behind the stage of the world, society and humans is a complex yet necessary path that can provide knowledge compulsory for planning change. Delving into the reality of capitalism and the environment that shape people’s identities can uncover the hidden reasons behind a malfunctioning society. Seeing how people’s actions affect them and their environment makes them aware of the immense power they have within. Carrying such ability, possible to change the world for the better, in collaboration with the rest of the community, can be frightening but eye-opening at the same time. Through the prism of a famous literary dystopia, Brave New World, the functioning of the entire system acting as a mirror of the human kind is explored. The parallels between its dystopian vision and the contemporary society reflect the realities of the present and the hidden problems that impede the human life experience. This offers an insight into where certain choices may lead the humanity to and help to raise awareness on the current situation. The paradox of such negativities in both real and fictional worlds is in the disillusionment they carry, which can be a powerful omen to encourage change within oneself, and therefore within the world.Da bismo razumjeli svijet, prvo moramo razumjeti ljude koji ga nastanjuju i sustav u kojem se nalaze. Otkrivanje onoga što se skriva iza kulisa svijeta, društva i ljudi je složen, ali neophodan put koji može pružiti znanje neophodno za planiranje promjena. Zadubljivanje u stvarnost kapitalizma i okruženje koje oblikuje identitete ljudi može otkriti skrivene razloge iza lošeg funkcioniranja društva. Kada ljudi vide kako vlastiti postupci utječu na njih i njihovu okolinu, postaju svjesni goleme moći koju imaju u sebi. Nositi takvu sposobnost za promjenu svijeta na bolje, uz suradnju s ostatkom zajednice, može biti zastrašujuće, ali u isto vrijeme prosvjetljujuće. Kroz prizmu poznate književne distopije, Vrli novi svijet, istražuje se funkcioniranje cjelokupnog sustava koji djeluje kao ogledalo ljudske vrste. Paralele između njegove distopijske vizije i suvremenog društva odražavaju realnost sadašnjosti i skrivene probleme koji sprječavaju da se život iskusi na pravi način. To nudi uvid u to kamo određeni izbori mogu dovesti čovječanstvo te pomaže u podizanju svijesti o trenutnoj situaciji. Paradoks takvih negativnosti u stvarnom i fiktivnom svijetu je ta da razotkrivanje istih može snažno utjecati na poticanje promjena unutar sebe, a time i u svijetu

ORGANIZATION OF PUBLIC HEALTH IN THE REPUBLIC OF CROATIA

Tema rada je organizacija javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj, pri čemu se posebno analizira povijest javnog zdravstva, pravni okvir, struktura zdravstvenog sustava te financiranje i suvremeni izazovi s kojima se sustav suočava. Cilj rada je pružiti detaljan pregled ključnih elemenata koji čine javnozdravstveni sustav u Hrvatskoj te analizirati njegovu učinkovitost i perspektive razvoja. Organizacijska struktura zdravstvenog sustava podijeljena je na tri razine: primarnu, sekundarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu, koje zajedno čine temelj za pružanje zdravstvenih usluga građanima. Rad ukazuje na nužnost kontinuirane modernizacije i digitalizacije zdravstvenih usluga, kao i na potrebu za efikasnijim upravljanjem financijskim resursima kako bi zdravstveni sustav u Hrvatskoj bio održiv i odgovorio na potrebe svojih građana. Unapređenje javnog zdravstva ključno je za poboljšanje kvalitete zdravstvenih usluga te za podizanje razine javnog zdravlja u cjelini

ELEMENTS OF ORAL LITERATURE AND TRADITIONAL CULTURE IN MIRKO KOVAC'S OPUS

Mirko Kovač, crnogorski, hrvatski i srpski pisac, romansijer i esejista, dramski pisac i pisac TV drama, pripada piscima koji su stvarali u drugoj polovini XX vijeka, na prelazu iz XX u XXI vijek, i na prelazu iz jedne književne epohe u drugu, iz moderne u postmodernu. Grupa pisaca, koji je pripadao i Mirko Kovač, donijela je u književnost novine u pogledu pripovjednih postupaka i svojim djelima označila početak novog književnog razdoblja – postmoderne. Već prvim svojim romanom Gubilište, objavljenim 1962. godine, u postupcima oblikovanja teksta, Kovač je donio novine. Ovaj je roman, kao i većina Kovačevih djela, građena na biblijskom podtekstu. Simbolika ovog romana je višeznačna a u njemu su, nakon analize pronađeni elementi usmene književnosti i tradicijske kulture. Roman Moja sestra Elida, godine 1965, zajedno sa romanom Borislava Pekića, označiti početak postmoderne na južnoslovenskim prostorima. Kako bi razumjeli rad koji je pred nama, kao i odgovore na zadatu temu, kratko ćemo se osvrnuti na sadržajnost naslovne teme rada. Napomenut ćemo da smo nakon uvida u stvaralački opus Mirka Kovača, najprije utvrdili da usmena književnost i tradicijska kultura imaju veliki značaj u opusu Mirka Kovača. Također, uočili smo da se Kovačev stvaralački opus može sagledati i kroz različite oblike usmene književnosti i tradicijske kulture, koje smo klasificirali na: religijsku tradiciju (pravoslavna/katolička tradicija – religijski rituali, crkve, blagdani) koja se ogleda u lajtmotivima njegovih romana i pripovijedaka; povijesnu tradicija – istinske i mitske predstave koje postoje o povijesnim zbivanjima u geografskim odredištima te zbivanja u njegovim proznim djelima (najvećim dijelom je to Hercegovina) i narodnu (seoska tradicija) koja je različita ili razlikovna od mjesta do mjesta navedenog geografskog područja. Tragajući za oblicima tradicijske kulture i usmene književnosti u djelu Mirka Kovača, zaključili smo da je ovaj pisac, u skladu sa odlikama književne epohe kojoj je pripadao, na osnovama Biblije, ali i usmene književnosti i tradicijske kulture, crpio motive i teme za svoja djela. Mirko Kovač je bio i pisac koji se borio protiv totalitarnog režima jednog vremena, kojeg je u svojim djelima kritizirao. Svoje stavove i kritiku društva, Kovač je iznosio kroz jezik i kroz motivsku strukturu svojih djela. Za prozu Mirka Kovača, možemo kazati da je karakterizira: defabulacija, demitologizacija, intertekstualnost, citatnost, međužanrovi, ukidanje granice između stvarnosti i fikcije. Navedeno je obilježje postmoderne. Prozu Mirka Kovača odlikuju motivi poput smrti, sna, đavola, zla, predskazanja, fragmenta iz Biblije i drugi. Junaci njegovih djela su likovi čije su sudbine tragične, događaji su često mistični i fantastični. Likovi i događaji se preklapaju iz djela u djelo, pa se stiče utisak da je Mirko Kovač, cijelog života pisao jedan roman. Ključne riječi: postmoderna, Biblija, citatnost, demitologizacija, mističnost, fantastičnost, tradicijska kultura, usmena književnost.Summary Mirko Kovač, Montenegrin, Croatian, Serbian writer, novelist, essayist, playwright, and TV drama writer, belongs to the authors who created in the second half of the 20th century, at the transition from the 20th to the 21st century, and at the transition from one literary epoch to another - from modernism to postmodernism. The group of writers, to which Mirko Kovač belonged, brought innovations in narrative techniques to literature and marked the beginning of a new literary period - postmodernism-with their work. With his first novel, Gubilište, published in 1962, Kovač introduced new approaches in text formation. This novel, like most of Kovač’s works, is based on a biblical subtext. The symbolism of this novel is multifaceted, and analysis has found elements of oral literature and traditional culture within it. The novel Moja sestra Elida, published in 1965, together with Borislav Pekić’s novel, marked the beginning of postmodernism in the South Slavic regions. To understand the work at hand, in response to the assigned topic, we will briefly reflect on the content of the main topic of the work. It should be noted that after reviewing the creative opus of Mirko Kovač, we first established that oral literature and traditional culture have significant importance in his work. We also noticed that Kovač’s creative oeuvre can be viewed through various forms of oral literature and traditional culture, which we grouped into: religious tradition (Orthodox/Catholic tradition - religious rituals, churches, holidays) reflected in the light motives of his novels and short stories; historical tradition – true and mythical representations of historical events in geographical locations, as well as events in his prose works (mostly Herzegovina) and folk (village tradition) which varies or differs from place to place in the specified geographical area. In searching for forms of traditional culture and oral literature in the work of Mirko Kovač, we concluded that this writer, in line with the characteristics of the literary epoch to which he belonged, drew motives and themes for his works from the foundations of the Bible, as well as oral literature and traditional culture. Mirko Kovač was also a writer who fought against the totalitarian regime of his time, which he criticized through his works. Kovač expressed his views and criticism of society through the language and the thematic structure of his works. We can say that Mirko Kovač’s prose is characterized by: defabulation, demythologization, intertextuality, citation, inter-genre elements, and the abolition of the boundary between reality and fiction. These are features of postmodernism. Mirko Kovač’s prose is marked by motives such as death, dreams, the devil, evil, premonitions, fragments from the Bible, and others. The protagonists of his works are characters whose fates are tragic, and events are often mystical and fantastic. Characters and events overlap from one work to another, giving the impression that Mirko Kovač wrote one continuous novel throughout his life

THE ART OF STREET ART

Od grafita, šablona, printova i murala, preko velikih slika i projekata za umjetničku suradnju, do uličnih instalacija, Street Art umjetnost pronašla je svoj put u srž suvremene umjetnosti. Grafiti kao supkultura predstavljaju važan doprinos suvremenoj likovnoj umjetnosti. Iako su zadržali način na koji nastaju, putem ilegalnog slikanja i neovlaštenog pristupa javnim površinama, grafiti su se umjetnički, od svojih gerilskih početaka do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća, razvili u ozbiljna umjetnička djela sa snažnim i provokativnim porukama i utkali put Street Art umjetnosti kakvu imamo danas. Aktivizam, mainstream, subverzivnost, internet, dijalog, autentičnost neke su od glavnih obilježja Street Arta, umjetnosti novog stoljeća. Street Art umjetnici nas svojim radom tjeraju na razmišljanje, sanjarenje, maštanje, divljenje. Subverzivna snaga ove vrste umjetnosti odražava se u snažnim i provokativnim porukama koje umjetnici dijele sa svojom publikom. Njezina efemerna karakteristika pojačava eksplozivnost i brzinu širenja poruke putem novih medija, a specifična i neobična lokacija na kojoj djelo nastaje, dodatno ističe snagu i dojmljivost poruke. Street Art umjetnici slobodni su u svom kreativnom procesu stvaranja, bez ograničenja spremni su stvoriti neka od svojih najuvjerljivijih umjetničkih djela kako bi provocirali ideje, prigrlili nepredvidivost javnog života, ponovno zauzeli ulice i poduzeli društvene akcije.From graffiti, templates, prints and murals over large paintings and projects for artistic co-operation to street installations, Street Art has found its way to the core of modern art.Graffiti as a subculture makes an important contribution to modern art. Although they kept the way they are done, by illegal painting and unauthorized access to public spaces, graffiti, since their guerilla beginnings to the end of the 1990s, have developed into serious works of art with their powerful and provocative messages. They paved the way for Street Art as we have today. Activism, mainstream, the internet, dialogue and authenticity are some of the main characteristics of Street Art, the art of the new century. Street Art artists make us think, dream, fantasize, admire. The subversive power of this art is reflected in strong and challenging messages which artists share with their audience. Their ephemeral characteristic boosts the explosiveness and the speed messages are shared through new media and unusual and specific places where they are made emphasize the power and impressiveness of the message. Street Art artists are free in their process of creating and with no limits, they are ready to produce some of their most convincing works of art in order to provoke ideas, embrace the uncertainty of public life, occupy the streets and take action

Protective effect of pentadecapeptide BPC 157 on organ damage in abdominal compartment syndrome in a rat model

Nedavna istraživanja ukazuju da stabilni želučani pentadekapeptid BPC 157 djeluje protektivno na oštećenja tkiva i organa kod okluzivnih sindroma velikih krvnih žila – bilo da se radi o perifernoj ili centralnoj okluziji na način da aktivira kolateralnu cirkulaciju. U ovom istraživanju po prvi smo puta u svijetu ispitivali utjecaj stabilnog želučanog pentadekapeptida BPC 157 na oštećenje organa u abdominalnom kompartment sindromu na animalnom modelu. Inducirali smo abdominalni komapartment sindrom u štakora koji predstavlja model polikompartment multiokluzivnog sindroma. Istraživali smo oštećenje organa i protektivno djelovanje BPC 157 na modelu ishemije i modelu reperfuzije. Intraabdominalni tlak, kojim je induciran abdominalni kompartment sindrom, i vrijeme trajanja ishemije je za štakore koji su bili anestezirani tiopentalom iznosio je 25 mm Hg (60 min), 30 mm Hg (30 min), 40 mm Hg (30 min) i 50 mm Hg (15 min) te kod štakora koji su bili anestezirani sa esketaminom (25 mm Hg tijekom 120 min). Kod modela reperfuzije prije dekompresije (kalvariektomija, laparotomija) štakori su imali dugotrajnu tešku intraabdominalnu hipertenziju, stupanj III (25 mm Hg/60 min) i stupanj IV (30 mm Hg/30 min; 40 mm Hg/30 min) te tešku okluziju / sindrom sličan okluziji odnosno ishemiju. Daljnje pogoršanje oštećenja organa uzrokovano je reperfuzijom od 60 minuta ili 30 minuta nakon dekompresije. Ozbiljno vaskularno i multiorgansko zatajenje (lezije mozga, srca, jetre, bubrega i probavnog sustava), raširena tromboza (periferno i centralno), teške aritmije, intrakranijalna (gornji sagitalni sinus) hipertenzija, portalna i kavalna hipertenzija te aortalna hipotenzija su se javile umodelu ishemije, a dodatno su se pogoršale u modelu reperfuzije. Štakori s intraabdominalnom hipertenzijom u modelu ishemije (stupanj III, stupanj IV) primili su BPC 157 (10 μg ili 10 ng/kg sc) ili fiziološku otopinu (5 ml) nakon 10 minuta. Kod modela reperfuzije, terapija BPC 157 (10 μg/kg, 10 ng/kg sc) primijenjena je u reperfuzijskim vremenima od 3 minute po dekompresiji i induciranju reperfuzije. Primjena BPC 157 oporavila je venu azygos putem spasonosnog kolateralnog puta gornje i donje šuplje vene. Dodatno, smanjena je intrakranijska (gornji sagitalni sinus), portalna i kavalna hipertenzija te aortalna hipotenzija, kao i izrazita kongestija želuca i velike hemoragijske lezije, oticanje mozga, venska i arterijska tromboza, kongestija donje šuplje vene i gornje mezenterične vene te kolabirana vena azygos; stoga je inače neuspjeli kolateralni put potpuno oporavljen kod primjene BPC 157. Ozbiljni EKG poremećaji (tj. teška bradikardija i ST-elevacija do asistolije) također su bili poništeni. Mikroskopski, transmuralna hiperemija gastrointestinalnog trakta, redukcija resica crijevne sluznice, redukcija kripte s fokalnom denudacijom površinskog epitela i dilatacija debelog crijeva bili su inhibirani. U jetri je BPC 157 smanjio kongestiju i ozbiljno povećanje sinusoida. U plućima je primijećena normalna prezentacija, bez žarišnog zadebljanja alveolarne membrane i bez plućne kongestije ili edema, a izostalo je ozbiljno intraalveolarno krvarenje. Spriječena je teška srčana kongestija, subendokardijalni infarkt, bubrežno krvarenje, edem mozga, krvarenje i neuralna oštećenja. Terapija s BPC 157 u reperfuziji eliminirala je / smanjila je vensku hipertenziju (intrakranijalnu (gornji sagitalni sinus), portalnu i kavalnu) i aortnu hipotenziju i spriječila povećanje lezije organa i vrijednosti malondialdehida (krv ˃ srce, pluća, jetra, bubrezi ˃ mozak, gastrointestinalni trakt). Brzo je došlo do vaskularnog oporavka (tj. začepljene donja šuplja vena i gornja mezenterična vena preokrenute su u normalnu prezentaciju krvnih žila, kolabirana vena azigos preokrenuta je u potpuno funkcionalno stanje, šant donje šuplje vene vene–gornje šuplje vene je oporavljen i vraćena je izravna isporuka krvi). Terapija s BPC 157 gotovo je poništila trombozu i krvarenje (tj. intracerebralno krvarenje) kao dokaz suzbijanja općeg zastoja i okolnosti Virchow trijade i reorganiziranog krvotoka. Poboljšanjem funkcije venskog sustava s BPC 157 preokrenuli smo lanac štetnih događaja u ishemiji i reperfuziji. Terapija s BPC 157 i protektivni učinak na organe mogao bi biti prenesen na pacijente, poništavajući lezije uzrokovane povišenim intraabdominalnim tlakom, potičući tako potpuni oporavak oštećenih organa. U konačnici, terapijska primjena BPC 157 kod pacijenata s abdominalnim kompartment sindromom smanjila bi visoku stopu smrtnosti i potrebom za hitnom dekompresijskom laparotomijom.Recent research indicates that the stable gastric pentadecapeptide BPC 157 has a protective effect on tissue and organ damage in occlusive syndromes of large blood vessels, whether there is a case of peripheral or central occlusion, by activating collateral circulation. In this research, for the first time in the world, we examined the influence of stable gastric pentadecapeptide BPC 157 on organ damage in abdominal compartment syndrome in an animal model. We induced abdominal compartment syndrome in rats, which represents a model of polycompartment multiocclusive syndrome. We investigated organ damage and the protective effect of BPC 157 in ischemia and reperfusion models. The intra-abdominal pressure that induced abdominal compartment syndrome and the duration of ischemia for rats anesthetized with thiopental was 25 mm Hg (60 min), 30 mm Hg (30 min), 40 mm Hg (30 min), and 50 mm Hg (15 min). and in rats anesthetized with esketamine (25 mm Hg for 120 min). In the reperfusion model before decompression (calvariectomy, laparotomy), rats had long-term severe intra-abdominal hypertension, grade III (25 mm Hg/60 min) and grade IV (30 mm Hg/30 min; 40 mm Hg/30 min) and severe occlusion/like syndrome or ischemia. Further worsening of organ damage was caused by reperfusion for 60 minutes or 30 minutes after decompression. Severe vascular and multiorgan failure (lesions of the brain, heart, liver, kidneys, and digestive system), widespread thrombosis (peripheral and central), severe arrhythmias, intracranial (superior sagittal sinus) hypertension, portal and caval hypertension, and aortic hypotension occurred in the ischemia model and further worsened in the reperfusion model. Rats with intra-abdominal hypertension in the ischemia model (grade III, grade IV) received BPC 157 (10 μg or 10 ng/kg sc) or saline (5 ml) after 10 minutes. In the reperfusion model, BPC 157 therapy (10 μg/kg, 10 ng/kg sc) was administered at reperfusion times of 3 minutes after decompression and induction of reperfusion. Administration of BPC 157 recovered the azygos vein via the superior and inferior vena cava salvage collateral route. In addition, intracranial (upper sagittal sinus), portal and caval hypertension and aortic hypotension were reduced, as well as pronounced gastric congestion and large hemorrhagic lesions, brain swelling, venous and arterial thrombosis, congestion of the inferior vena cava and superior mesenteric veins and collapsed azygos vein; therefore, the otherwise failed collateral pathway was fully restored with BPC 157 administration. Severe ECG disturbances (ie, severe bradycardia and ST-elevation to asystole) were also reversed. Microscopically, transmural hyperemia of the gastrointestinal tract, villi reduction of the intestinal mucosa, crypt reduction with focal denudation of the surface epithelium, and colon dilatation were inhibited. In the liver, BPC 157 reduced congestion and severe sinusoidal enlargement. A normal presentation was observed in the lungs, without focal thickening of the alveolar membrane and without pulmonary congestion or edema, and severe intraalveolar hemorrhage was absent. Severe cardiac congestion, subendocardial infarction, renal hemorrhage, brain edema, hemorrhage, and neural damage were prevented. Therapy with BPC 157 in reperfusion eliminated/reduced venous hypertension (intracranial (upper sagittal sinus), portal and caval) and aortic hypotension and prevented an increase in organ lesions and malondialdehyde values (blood ˃ heart, lungs, liver, kidneys ˃ brain, gastrointestinal tract). Vascular recovery occurred rapidly (ie, the occluded inferior vena cava and superior mesenteric vein were reversed to a normal presentation of blood vessels, the collapsed azygos vein was reversed to a fully functional state, the inferior vena cava–superior vena cava shunt was repaired and returned direct delivery of blood). BPC 157 therapy almost reversed thrombosis and hemorrhage (ie, intracerebral hemorrhage) as evidenced by suppression of general stasis and circumstances of the Virchow triad and reorganized blood flow. By improving the function of the venous system with BPC 157, we reversed the chain of harmful events in ischemia and reperfusion. Therapy with BPC 157 and the protective effect on the organs could be transferred to the patients, reversing the lesions caused by increased intra-abdominal pressure and thus promoting the full recovery of the damaged organs. Ultimately, the therapeutic use of BPC 157 in patients with abdominal compartment syndrome would reduce the high mortality rate and the need for emergency decompressive laparotomy

Life support with an automatic external defibrillator - The role of a nurse/medical technician in the T2 emergency medical service team

Ovaj rad bavi se analizom uloge medicinske sestre i tehničara u okviru T2 tima hitne medicinske službe, s posebnim naglaskom na uporabu automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) u izvanbolničkoj reanimaciji. Uzimajući u obzir značaj pravovremene defibrilacije kod iznenadnog srčanog zastoja te sve učestaliju dostupnost AVD uređaja na javnim mjestima, naglašava se potreba za kvalitetnom edukacijom i osposobljenošću zdravstvenih djelatnika. Uloga T2 tima, koji često djeluje bez prisutnosti liječnika, posebno dolazi do izražaja u udaljenim i teško dostupnim područjima. Rad istražuje važnost stalnog stručnog usavršavanja, dobre timske koordinacije, kao i poznavanja anatomije srca, uzroka srčanog zastoja te pravilne primjene AVD-a. Kroz pregled aktualnih izvora i nacionalnih preporuka, ističe se važnost aktivne uloge medicinskih sestara i tehničara u povećanju šansi za preživljavanje osoba pogođenih srčanim zastojem izvan bolničkog okruženja.This paper analyzes the role of nurses and medical technicians within the T2 emergency medical service (EMS) teams, with a particular focus on the use of automated external defibrillators (AEDs) during out-of-hospital resuscitation. Considering the critical importance of timely defibrillation in cases of sudden cardiac arrest and the growing availability of AEDs in public spaces, the study highlights the need for thorough education and training of healthcare professionals. The role of T2 teams - often operating without a physician - is especially vital in remote and hard-to-reach areas. The paper explores the significance of continuous professional development, effective team coordination, and comprehensive knowledge of cardiac anatomy, the causes of cardiac arrest, and proper AED application. Through a review of current literature and national guidelines, the study emphasizes the active role nurses and technicians play in improving survival outcomes for individuals experiencing cardiac arrest outside of hospital settings

THE PROBLEM OF MONOPOLY AND IMPERFECT COMPETITION

Ovaj rad istražuje problem monopola i nesavršene konkurencije, koji predstavljaju izazov za optimalno funkcioniranje tržišta i alokaciju resursa. Monopoli, često nastali zbog ulaznih prepreka kao što su kontrola ključnih resursa, vlasništvo nad patentima ili ekonomija obujma, mogu iskoristiti svoju tržišnu moć za diktiranje cijena i ograničavanje proizvodnje, što rezultira smanjenjem ukupne društvene dobrobiti. U radu su prikazane različite strategije za rješavanje problema monopola. Pristupi poput poticanja ulaska novih konkurenata smanjenjem ulaznih prepreka i poticanjem inovacija, deregulacije tržišta te uspostave javnog vlasništva ili javnoprivatnih partnerstava mogu biti načini rješavanja, ali svaki od ovih pristupa ima svoje prednosti i izazove te zahtijeva pažljivo planiranje i provedbu. Zaključno, rad naglašava potrebu za stalnom prilagodbom regulacijskih okvira i inovacijama u borbi protiv monopola, kako bi se postiglo tržište koje maksimizira ekonomski višak, potiče inovacije, osigurava pravične cijene i doprinosi općoj društvenoj dobrobiti.This paper examines the issue of monopoly and imperfect competition, which challenge the optimal functioning of markets and resource allocation. Monopolies, often arising from entry barriers such as control over key resources, ownership of patents, or economies of scale, can exploit their market power to dictate prices and restrict production, resulting in a decrease in overall social welfare. The paper outlines various strategies for addressing the problem of monopolies. Approaches such as encouraging the entry of new competitors by reducing entry barriers and fostering innovation, deregulating markets, and establishing public ownership or public-private partnerships are discussed. However, each of these approaches has its advantages and challenges and requires careful planning and implementation. In conclusion, the paper emphasizes the need for continuous adaptation of regulatory frameworks and innovations to combat monopolies. It aims to create markets that maximize economic surplus, foster innovation, ensure fair pricing, and contribute to overall social welfar

THE ORGANIZATION OF LOCAL SELF-GOVERNMENT ON THE EXAMPLE OF THE REPUBLIC OF CROATIA

Rad ne sadrži sažetak