Primjena bioraspoloživosti u postavljanju standarda za procjenu rizika: sugestije temeljene na seminaru s naglaskom na metale

Abstract

Bioavailability is increasingly recognised as the key issue linking increased levels of toxicants with actually occurring adverse effects in ecosystems, whilst taking the modifying effects of the abiotic components of the environment into account. Various factors may affect bioavailability in the field, and often these factors are time- and space-dependent. This is one of the main reasons why legislators have been reluctant in implementing bioavailability in risk assessment procedures. Over the last few years, however, considerable scientific progress has been made with regard to better understanding of chemical and ecological mechanisms responsible for rendering chemicals available for uptake and toxicity. As a consequence, legislators face the challenge to anticipate the scientific progress and to implement bioavailability in legislation. This paper discusses the possibilities of implementing various methodologies within a maximum period of time of three years.Biološka dostupnost sve se više smatra ključnim problemom vezanim s povećanom razinom toksičnih tvari što izazivaju neželjene učinke u ekosustavima pri čemu se uzimaju u obzir promjenljivi učinci abiotičkih sustava okoliša. Mnogi čimbenici mogu utjecati na biološku dostupnost u prirodi. Ovi su čimbenici i vremenski i prostorno ovisni. To je i glavni razlog zašto su zakonodavci oklijevali primijeniti biološku dostupnost u procese procjene rizika. Proteklih je godina, međutim, napravljen značajan napredak s obzirom na bolje razumijevanje kemijskih i ekoloških mehanizama odgovornih za dostupnost kemikalija apsorpciji i za njihovu toksičnost. Kao posljedica toga zakonodavci se suočavaju s izazovom da prihvate znanstveni napredak i primijene biološku dostupnost u zakonima. Ovaj članak raspravlja mogućnosti raznih metodologija u razdoblju od tri godine