Moses Hess

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

SOCIJALIZAM I KOMUNIZAM (1843) {t Moses Hess ( ... ) Gruba pogreška u kuju Stein slalno zapada ponajprije zbog svog krivog poimanja francuskog duh~. jeste u tome što on u težnj i prema jednakosti r.azabirc samo či.sto vanjsko, materija'b1o stremljenje 'ka užit 'tl · uju. - Dok takozvani materijnhlzam našeg vremena on sam o pravdava jer u njemu villi sarno prvi rati apstraktne osobe koja sebi time daje konkretan sadržaj, tt komunizmu on nalazi samo tdnju prulelarij.ata da sebi pri·bnvi isto uživanje kao što je ono posjedni,ka. Međutim, upravo je jedna od glav.nih prcdnost.i kom un izma š to u njemu nestaje suprotnosni između uživanja i rada. Samo je..: kod privatnog vlasništva tiŽiivanje odvojeno od rada. Za-jcdn.ica .k pr<tk tičko ostv.arenje fHozo l"ske e like koja u s lobodnom djelo· vanju istinskog i jt:tlin.og uživanja vidi takozvano najviše dobro - baš ikno što je obratno, privatno vlatiniš lvo prak.Ličko ostvarenje egoizma i nemo· rala koji s jedne strane poriče slobodno djelovanje i sro:t..ava ga uu robov-s kog rada, a s druge sn·a,ne SJtav lja na rnjcslo najvišeg čovječjeg uobra Početkom četrdesetih godina prošlog sto-l j eća Hessov i Weitlingov komunizam po-čeo je zaokupljali dio radnika i inteligen-cije u Njemačkoj, u čemu su vladajući u-gledali veliku opasnost. Da bi spriječ io širenje tog revolucionarnog komunističkog duha. Lorenz von Stein [1815- 1890). hege-lovac. profesor filozofije i državnog prava na Univerzitetu u Klelu (za koga se kas-nije ispostavilo da je agent pruske vlade). koga K. Marx i F. Engels u Njemačkoj ide-ologiji nazivaju •prezreni Lorenz Stein• , objavio je u Leipzigu 1842. godine knj igu Sozialismus und Communismus des heuti-gen Frankreichs. Ein Beitrag <~:ur Zeitge-schichte. (Socijalizam i komunizam u da-našojoj Francuskoj . Prilog suvremenoj hl· stariJI). Stelnova je knjiga - imala sasvim obrnuti učinak od onog što je očekivao njezin autor. jer je ona pažnju široke jav-nosti privukla komunizmu i njegovu zna-čenju , l tako je mnogo pridonijela širenju te doktrine• (A. Cornu. Karl Marx i Fried-rich Engels. Od demokratskog llberali:tma do komunizma. •Naprijed•. Zagreb. 1960). Moses Hess je najprije pohvalio to SteJ-novo djelo u · Rheinische Zeitungu•. (16. i l l 1843). ali je nekoliko mjeseci kasnije u radu Sozlalismus und Communismus (Socijalizam i komunizam) objavljenom u ·Elnundzwantlg Bog en aus Schweitz•. što ih je izdao njemački pjesnik l sitnoburžo-aski demokrat Georg Herweg (1817-1875) ostro krit ikovao tu knjigu nazvavši je bi-jednom kopilacijom . U Socijalizmu i ko· munizmu M. Hess jasno Izlaže svoju Ideju o potrebi povezivanja francuskog i njema-čkog socijalizma. svoj stav o odnosu jed-nakosti i slobode, etičkog zasnivanja so-cijalizma. tj. ono što će biti jedno od bit· ni h određenja •istinskog socijalizma•. -Objavljujemo ulomak iz Sozialismus und Communismus prema djelu: Moses Hess, Phllosophlsche und sozialistische Schrlf· ten 1837-1850. Eine Auswahl. Herausge-geben und eingeleitet von Auguste Cornu und Wolfgang Monkl. Akademie-Verlag, Berlin, 1961.- S. J . 1 politička misao 95 životinjsko uživauje kao dos tojan cilj onog isto tako životinjskog 1·ada.-S tein se još uvijek nalazi usred tih a pstrakcija o radu i uživanju, c.lok je komunizam to davno napustio i - razumije !>'e, u duJm svog pn og predsta\'· nika - \eć postao ono sto jednom u slvamosti treba da hude: praktičk(l etika. - Stein poznaje komunizam samo u njego\om pn·om, najsirovijem obliku ; ono što se dešavalo s idejom komunizma nakon Babeufa, l\ocija· tistička učenja St. Si mona. Fouriera, Proudhona itd., on ne promatra kao razvojne i prola7.ne stupnjeve te ideje, nego izolira kao samos talne pojave čiju povezanos t s općom idejom o EgaliT e' I'Jicijclo naslućuje, no čije je po-sebne veze s komunizmom tako malo S\!je tan da npr. Proudllona M rsta\"3 pored l.Amennaisa, i upravo 1aro jer ue zna kamo da ~ stavi čini od njega »drugorazrednog pisca«! Za njega l'roudhon nije komunist iako najo~trijc kritizira i poriče lično ili pPivatno vlasni~lvo. Dakako, pre ma pl'edst.avi koju je on. Stein , sebi stvorio o komuniz,mu, Proudhon ne može hiti k<>muni st jer Proudhon je naučan! No on ne mo~c biti ni socijatisl u S teinovom '>misiu jer on poriče privatno vlasništvo. E,.go, on je •dntgora;.redni pisac•! - Na1· mc, Stein potpuno odvaja isLinski socijalizam od komunizma; ou daj..: neku jadnu apstrakciju St. Simonovih i Fourierovih l~rija koje sc u najmanju rwku mo7.e naći u već objavljenim njemaćJ<..i.m prevodima i 7.ascbnim pri· kazima; ali o suštinskoj pove7znosti ovih i komunističkih ideja n~ lraga. -On vjeruje da je sa svojom jednom kategorijom ~ga/ile uredio sve. Neza· vi no oo toga, cijela je knjiga kompilacija bez ideje. puko rcdanje St. Simo-na, Fouriera, Lerouxa. Lameonaisa, Proudhona, Babeufa, Cabeta itd. koji listom u određenom redu, u stroju, čovjek do čovjeka, stoje po~tavljen1 kao pmske vojničine. - Poslije uvoda Ste~n bi moTao započeti svoj pri· kaz s Babeufom. Ta pna ličnost komunizma neposredno je proi7.ašla iz <>ankilotiuna. Jedna,ko~t. koju je Babeuf imao u vidu, bila je s toga jedna· kost sankilota, jednakost siromaštva. Boga~l\·o, luksuz, umjetnost i nauk-u trebalo je ukinuti, grado\'e razoriti; Roussc::movo prirodno s tanje bilo je pri· viđenje koje se tada javljalo u glavama. Veliko polje industrije bilu je tom komunizmu još uvijek terra incognit.a. Bio je to najapstraktniji komunizalll da jednakost treba osrvt'\riti ucgativnim putem, likvitlacijom svakog užitka. Bio je to kaluđerski, kršćanski komunizam, aU bez zagrobnog života, bez na· de u nek-u bolju budućnost. Samo . e prinx.lne potrebe prizna\'alu ~t vam im, no sigurno također samo iz nužde. Da se čovjeka moglo napraviti bez tijela, negirali bi i to tijclo. Budući ela Lo nije išlo, dopušteno je zemljoradnji da po-s toji kao sredstvo zadovoljavanja t je lesnih potreha. Ovaj najsiromašniji ob· lik komunizma nije se mogao odr7.ati ni u teoriji jer je sam poricao svaku na· uku; morao je odmah postati praktičan. Ali stvarnost je već bila na daleko 'išcm stupnju od tog prirodnog stanja koje je zato i izvuklo kraći kraj. -Uzroke koji su za vrijeme Carstva i Restauracije izvana sputavali razvoj demokratskog duha i s druge strane unutar društva stvarali suprotnosti između burl..oazije i proletarijata, čime se upravo taj duh LoLiko osnažio cio je poslije JuJske revolucije mogao istupiti u najbogatijoj raznovrsnosti, Stein tumači s takvom jasnoćom i jednoslavno~ću koji čitaoca osvjcžavaju tim prije što mu inače dosađuje doktrinarna širina s čestim ponavljanjem U pogledu ove poslJednje okolnosti, npr. ponavlja se uu zasićenosti poveza· 1 ~galite - jednakost. - S. J. 1 politička misao 96 nost komunizma s proletarijatom. To je ta jedina živa strana koju Stein mo-'J~ c.la nađe u komunizmu. Naprotiv, tamo gdje se radi o opravdanju zahtje· va prolctarijata, on izmiče s vlastitim filozofskim floskulama, a iz toga što u svom razmišljanju nema stav viru se nesposobnost da ovdje nešto shvati. l\ shvati·ti bi mogao dakako amo spoznajom pove7.anosti komunizma sa socijalizmom i naukom, spoznajom kuja mu, kao š to je rečeno, potpuno nedostaje. Kako u stvari Stem zamišlja rješenje socijalnog prohlema čiju važnost pr iznaje - kako zami~Jja konačno pomu-enjc proletari jata i burloazije ili uprotno!>ti izmedu novčarske aristokracije i pauperizma, iz njegove se knjige, u kojoj se doduše o tom pitanju tu i tamo razmišlja, određeno ne razabire. Sigurno je, medutim, da on u komunizmu, koji ne shvać.a, vidi ~amo nešto stravično a ne puroit coje. On, dakle, mora smaLrati mogućim il'.mircnjc protivnosti u s tanju suprui.Jlosti. On je Lo i nep11ilmjetno nabuknuo e; nekoliko općeni to sročenll1 fra7.a i time, kao i drugdje svojom polemikom protiv »ncgalivnil1« tendencija u Njemačkoj, naznačio svoje mjesto mec!u •miTireljima«. - U tvari, međutim ne treha misliti na pomirenje protiv· nosti u stanju suprotno!>ti. Stein iwosi dodu e trivijalnu rečenicu da će po prc:.tanku s taleških razlika s\ atko moći zaraditi imetak, aJi on ipak s druge -.tranc opet prirnaje da je to •pra\u« :zarade samo iluzorno hudu6i c.1a bi zarađeni ili naslijeđeni imetak svugdje gc.lje je povezan s •pravom« apstrakt· ne osobe. s nadarenošću i radom, morao nužnu odnijeti pobjedu nad pukim upravom«, nad nadan.:nošću bez sredstava. Cini se da StCill vidi izlaz u uki· Janju uas/jednosci imoV'ine, mada to nigdje ne kaže. Ali ovdje, 'kao i svugdjt: gdje :.e radi o pri~tcipimtt, nema pomirenja između ·oprečnosti. Pri.tl· cip priva tnog vlasništva sadrži u sebi Lo da svatko može po svojoj volji ras· polagati onim št.o je njegovo; moje vlasništvo mogu nekome zavjetovalii ili pokloniti, u protivnom ono nije moje via ništvo, ti u pravilu ja ću ga ostavj1.i mojoj djeci ili mojim najbliž.im mđacimn iLi čak mojim prijateljima, ali ue državi, ne općenitom. Ukinemo li nasljednost, kako to žele pristaše St. Simona, uk.inuli smo time i privatno vlasni t vo j tad treba još samo shvatiti suštinu komunizma. Babeuf, kao što smo vitljcli, ne shvaća tu suštinu. Sr. Sfmnn je Lakuucr ne shvaća; on je imao u vidu samo poredak, ali ne s lobodu; on je :lclio hijerarhiju, koja je od svih oblika vladavi· ne najgori i to zato jer je najc.losl jedniji. No tamo gdje je sloboda ukinula, ne može b iti ni jt'dnakosli, ni pravičnosti. St. Simon j e htio jednakost bw. slobode, Fourier naprotiv slobodu bez jednakosti; koliko god je prvi hio !!>'UVi:še pomaman za novotarijama i u svojoj praktičkuj revnosti zanemarivao ll.:oriju, toliko je ovaj drugi bio 5.u\fi· ~e konzervati\'an i htio je jednu posve nuvu i doista originalnu ideju, ideju apsolutno slobodnog rada, pomiriti s postojećim. Suvremeni socijalni reformatori i komunisti konačno SlL dospjeli dotle da shvaćaju pojam komunizma u svoj njegovoj ši ri'J'li i dulYini. - Samo je s apsolutnom slu-hodom, ne samo •rndn• u užem, ograničenom smislu, nego svake ljudske :.klonosti i djelatnosti uopće, moguća apsolutna jednakost ili, štaviše, za. jednica svih .t.amislivih •dobara«, kao što se obratno opet samo u tuj zajed· nici muže zamisliti tu slobodu. Rad, društvo uopće. ne treba organiz:irati, \ C!Ć se ono organizira samo od sebe time što svalko čini ono čega se ne može odreti i propušta ono š to ne može da ćini. U bilo kojoj djelatnosti, diL 1 politička misao 97 u veoma raznovrsnim djelatnostima S\'aki ćovjek uživa- a iz mnogoslru kosti slobodnih ljudskih sklonosti i djelatnosti sastoji se slobodni, ne mrtn , vještački, nego živi. vječno mladi organitam s lobodnog ljudskog druš t\':1 , slobodnih ljudskih zaposlenja koja ovdje prestaju bili • rad..-, koja su ovdje: š taviše potpuno identična s •uživanjem•. O •pomirenju« komunizma i principa ličnog via ni~t:\·a više ne mo~:c biti govora. Od ada počinje istin.l>ka, svjcsua borba principa. Do ... adašnja povijest nije nipoSto potpuno provodila priucip ličnog vla5n iš tva; š to sc \"i ~e približavamo modernom dobu tim vi~c nalazimo ela taj princip pravi u~tup ke ,svmn prolivai_ku, komltnizmu. DosadaSnja povijest bil a je samo sli j~.:pn . prirodna borba izmcc.lu apstrakt10 općeni tog, države , i ego izma pojedinaC·· nog, građanskog druMva. Samo u gradatJ skom druš tvu u potpunos ti vladu princip ličnog vlas ništva. Pravo vlasništva okrenulo sc, tncdutim. s princ i pom apslrak:tne slobode u svo ju suprotno!>! ; pravo !ićnog vlasništva stvorilo je [JO· najprije ropstvo. Bio je polrcbau t i · ućugodE;nji rad dn b i bita in·ojev:ma po· bjeda apstraktne pravne države. A m•a sc Lada, jer joi je gradans.ko druf.t\'o još uvijek proturječi lo , morala takoder p a·el\ori ti u l>\oju l>UprotuoJ.t . Pa.n o općenitog postaje pri suprotnosti i egoizmu nepravda M iju. Dol> p j~.:\ i> i na svoj vrhunac, pravna je dd.ava ili prm•u pojedinca ko ji u ehi usredotocuJc državu i za sebe kaže: l'etat c'est moi', ili je suve renitet naroda. No ap,u-akt· na pravna država nije po\ijesno porekta samo sebe \cĆ 3\0jom \'Lastitom d i· jalektikum samu u La dva oblika, nego j kri7.anccm »konJ.litualne monarhi jec, s juste milicuom' između monarhije i republike.- Uzmimo samu jedm1 primjer. republiku, jer je ta još uvijek Jjublma<. mnogih njemačl.ih fl . lozofa. Pravna dl7.3\'a treba, c.lakh;, d<~li ~uverenitcl 1ltlrucl11 ; alj s ob:tii'(Hll da je pozvana ela zajamči apstraktnu ličnu slobodu, lično vlasništvo, ona, apstraktno jcthlnslvu ili općenitost r~1znib osoba, mora .cJa sc stavi i :.11atl i nasuprot njih. Tako nastaje prolurjcčnost da se narod, koji žeLi c.Ja vladu su-bom samim, dije li na upravljače kuj i gospodare i na one kojima sc upravlju a koji robuju. Pravu zakonodavstva, koje bi LrcbaJo pripadati cijelom naro du, izvršava nulno l>amo jedan njegov dio i tu U\ i jek una j dio koji Lnn kako da se si1om ili luka\l>l\um dot-opa vla!.ti. - Dodvoricc ili vladini la'k.tvd utoliko su u pr:l\'U kada kažu da je oblik \'lada\rine u dr.t.avi posve nc,a;.au. Pozitivna pravna dr1.ava, kako pol>luji u Sjevernoj Americi ,·eć od druge polovine prošlog stoljeća', u Evropi nakon Francuske revolucije djelomaćnu· svakako je napredak u odnosu na feudalnu, teokrdisku i despotsku d da\u obuzetu još uvijek prirodnim određenjem vlasni§tva, porijekla, oacionalnol>· ti, religije itd., mada je pravna dri.ava, koja ta priroclna određenja laJ..od..:t još nije prevladala već ih je samu ud:.trrmila, tom određenom ljuds kom c.Jru~­tvu bliža nego apsolutnom ljudskom društ,·u, komunizmu - baš kao ~to i protestant izam preci lavlja naprednk u odnosu na katolici:tnm, mada je ta kođer ovom b l i7j nego aLcizmu - a kada bih mogao birati između SjcWI'I II..' Amerike i Rusije il i i zmeđu francuske i austrijske po litike, ove prve bilt pretpostavio drugima ba~ kao i proteslan lsku religiju katol ičkoj. Ali prill· c:ipiielnu je oblik vladavine svakako nevažan - svaki ~c pu svojoj ~uš t illi 2 4 l 'etat c'est moi - drfava to sam )a, S. J . od druge polovine XVIII stoljeća - S. J . 3 Juste-milieu - srednji put. zlatna sredina, s. J. 1 pollt1čka misao 98 protivi apsolutnoj slobodi i jednakosti, a gospodarenja i robovanja još uvi-jek itua svugdje, od samodršlva do repuhlike, od nasljedne kraljevine, koja je neposredno proizašla iz građanskog društva, do izborne vlade putem ,·ećine glasm·a koja je prevladala prirodni element hčnog vlasništva u držav-nom obliku. {.; najboljem slučaju manjim vlada veći broj. Ali iz predstav-ničkog sistema, koje je u našim velikim dr.Lavama nužnost, istovremeno nuž-no proizlazi da je i pri naj radi kalnije'm izbvmom zakonu vladav.ina većine iluzorna; ona sc nu7mo pretvara u vlndavinu manjine - manjina vla<.la, jedina može vladati. Ali ona ima također samo iluz01nu vlast; čim je narod osjeti, tj. čim pw.tane stvama vlast, biva oborena kako bi sc igra ponavlia-La ~\e dotle dok ~e dtLava, stanje ~uprotnosri, dijalektički ne ukine i ne napravi mj~.o•St..'1 jedinom t.lrušrveoom it\·utu, stanju zajednice. ( . .. ) 1 politička misao 99 

Socijalizam i komunizam (1843)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals