Kolinda Grabar-Kitarović

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

11UDK: 327(497.5:4-67EU)     Rukopis je primljen 12. rujna 2005.      Prihvaćen 3. studenoga 2005.Mr. sc. Kolinda Grabar Kitarović,ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske,ZagrebMOGUĆNOST DOPRINOSA HRVATSKE ZNANSTVENE I STRUČNE JAVNOSTI PREOBRAZBI DRUŠTVA, KAO NUŽNOM UVJETU ZA OSTVARENJE EUROATLANTSKIH INTEGRACIJAUvaženi akademici,dame i gospodo,Osobita mi je čast obratiti se ovom cijenjenom skupu. Tema skupa – kako je određena naslovom - doista je aktualna i poticajna, a za mene osobno i izazovna, jer valja dodati nešto novo, uputiti na neke stvari izvan uobičajenoga političkog diskursa o ovoj temi. Stoga ću svoje izlaganje uokviriti naslovom Mogućnost doprinosa hrvatske znanstvene i stručne javnosti preobrazbi društva, kao nužnom uvjetu za ostvarenje euroatlantskih integracija i nešto drugačije pristupiti pro-blematici euroatlantskih integracija i učlanjenja Republike Hrvatske u Europsku uniju, te njezinim obvezama i interesima prema regionalnoj suradnji. Za Vladu Republike Hrvatske učlanjenje u Europsku uniju politički je pro-gram s apsolutnim prioritetom. Učlanjenje u Europsku uniju hrvatski je i na-cionalni politički program, jer je u Hrvatskoj o tome postignut konsenzus svih političkih snaga. To su općepoznate činjenice potvrđene nizom dokumenata u Hrvatskom saboru. Međutim, da taj politički program ima važnu motivirajuću i razvojnu dimenziju, možda nije uvijek do kraja shvaćeno. Taj program pred nas postavlja visoke europske društvene standarde, traži duboku preobrazbu društva, otvara golemo tržište i osigurava slobodno kretanje ljudi, robe, kapitala, poti-če, dakle, razvoj u svim segmentima društva, osigurava priključak na suvremene globalne procese u svakom pogledu, dakako i tehnološkom. Zato taj program za nas nema alternative. 12ADRIAS  svezak 12, 2005.Integracijski proces je i katalizator u procesu dvostruke tranzicije kroz koji mora proći Hrvatska. Osim procesa tranzicije kroz kakav su prolazile i sve nove članice Europske unije, dakle kroz prestrukturiranje i privatizaciju privrede te demokratizaciju društva, Hrvatska mora izliječiti i rane od ratnih razaranja.Europska unija djeluje na svoje članice ali i na kandidate i potencijalne kan-didate za članstvo svojom privlačnošću, po načelu soft power, ali i svjesnom kohezivnom politikom. Potvrđuje to i upravo protekla prva godina nakon velikog proširenja koja je pokazala da su sve nove članice, ali i Europska unija, uspješ-no prebrodile taj “veliki prasak” i da svi bilježe pozitivne trendove i ostvarenje sinergijskih učinaka. Potvrđuju to podaci o rastu bruto društvenog proizvoda, o zaposlenosti, životnom standardu itd.Europska unija nije samo skup udruženih država koje su prepoznale zajednič-ke političke interese te se povezale kako bi se oni realizirali. Ona je mnogo više od toga. To je razvijena svijest o sebi i svojim mogućnostima te potreba stalnog promišljanja o budućem razvoju vlastitog društva, pojedine države i Europske unije kao cjeline, te šireg okruženja odnosno cjelokupnoga budućeg globalizira-nog svijeta. To je i nastojanje da se ljudsko društvo utemelji na znanju, odgovor-nom odnosu prema razvoju i prema budućnosti. Članice Europske unije zalažu se za takvu politiku i u svijetu želeći zajed-no ostvariti utjecaj na aktualne globalne procese i biti snažnije prisutne u rješa-vanju globalnih pitanja. Svoj utjecaj i uvjerljivost zahvaljuju upravo sinergiji i zajedništvu u kojemu su ipak sačuvani nacionalni identiteti i povijesne posebno-sti te svekolika kulturna raznolikost. To međusobno obogaćivanje na načelima prihvaćanja zajedničkog sustava vrijednosti, poštivanja nacionalnih identiteta i multikulturalnosti te očuvanja državnih funkcija, uz prihvaćanje visokih nače-la međusobne suradnje kako između pojedinih članica tako i između institucija Unije i članica, zrači novom snagom. To je, dakako, prepoznato u svijetu i već je potaknulo različite integracijske procese i u drugim dijelovima svijeta. Ta moć i privlačnost Europske unije prepoznata je i u našem susjedstvu pa su euroatlantski integracijski procesi postali i politički program našega neposrednog ali i šireg okruženja. On je dijelom realiziran, primjerice u Sloveniji i Mađarskoj, a u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji u različitim je fazama procesa stabilizacije i pridruživanja. Mi te procese u susjedstvu snažno podržavamo upravo zbog svega onoga što okvir Europske unije daje – sigurnost, mir, vladavinu prava i razvojne perspektive. Udruživanje snaga vlastitom voljom i svjesnim opredjeljenjem, ujednačivanje društvenih, demokratskih i svih dru-gih standarda na višoj razvojnoj razini, ravnopravnost i jasna pravila ponašanja, intenzivna suradnja, međusobno poznavanje i razumijevanje, jamstva su mira, stabilnosti i razvoja regije. To su jamstva koja prihvaćamo mi u Hrvatskoj i koja nudimo u regionalnoj suradnji s našim susjedima.13Kolinda Grabar Kitarović: MOGUĆNOST DOPRINOSA HRVATSKE ZNANSTVENE I STRUČNE JAVNOSTI...Međutim, realizaciji takvog ambicioznog političkog programa potrebna je podrška svih društvenih segmenata, a posebno znanosti, struke, obrazovnih insti-tucija, medija. I to ne samo deklarativna potpora: potrebno je istraživati postojeće stanje, tražiti i osmišljavati rješenja u EU-okvirima, nuditi potrebnu znanstveno i stručno utemeljenu argumentaciju. Dakle, znanost u društvu mora izazivati, kri-tizirati, korigirati i poticati politiku na realizaciju optimalnih rješenja. Naravno, ovdje mislim u prvom redu na znanost koja se bavi društvenom problematikom, a koja se, barem do sada, još nije dovoljno uključila u sve te procese. Od znano-sti se s pravom očekuje da predvodi društvenu samospoznaju, otvara pitanjima, istražuje i spoznaje, da se aktivno i samoinicijativno uključuje u rješavanje svih relevantnih problema, da zahtijeva promjene, traži i nudi moguća rješenja. Na-ravno, i pritom preispituje samu sebe.Znanost može naći svoju ulogu i u samim pregovorima. Na temelju istraži-vanja i simulacije rezultata prilagodbe zakonodavstva lakše ćemo pregovarati i brže dolaziti do cilja. Znanost se mora uključiti i u druge segmente istraživanja, posebice u one koji su povezani s Lisabonskom strategijom kao jednim od teme-lja jačanja konkurentnosti.Hrvatska znanost mora se umrežiti u europsku znanost, mora postati aktivnija i kreativnija u promišljanju svega oko nas. Mora se baviti i pitanjima kojima se bavi međunarodna zajednica, a relevantna su za budućnost svijeta čak i ako nai-zgled nisu neposredno vezana uz Hrvatsku. Mora se više baviti i regijom koja nas okružuje i to onako kako to čini Europa – analizirati uzroke i posljedice aktualnih događaja bez straha i potrebe za prevelikom vremenskom distancom. Vrijeme je postalo dragocjen i nenadoknadiv resurs i zato ga ne možemo trošiti čekajući da se nešto riješi samo od sebe. Europski instituti razmatraju aktualne teme po vla-stitom izboru ili u dogovoru s politikom. U takav način rada trebaju se uključiti i hrvatske znanstvene institucije.Treba mnogo više komunicirati s okruženjem – s regijom i s drugim dije-lovima Europe. Ono što politika u nekim trenucima ne smije ili u čemu nalazi određena ograničenja, može znanost. Od Hrvatske se s pravom očekuje - zbog geografske bliskosti, zajedničke povijesti i poznavanja regije - da kvalitativno pridonese rješenjima za probleme u susjedstvu, jer se to očekuje od zrele države, kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji. Hrvatska se znanost, dakle, mora usmjeriti na aktualna pitanja i prostor što nas okružuje. Pritom se ona može suočavati i sa znanstvenim stajalištima susjed-nih država, organizirati okrugle stolove, simpozije i slično. Takav pristup također je sastavni dio integracijskog procesa, osposobljavanja za promišljanje o onome s čim se suočavamo, za postupanje kako to čini većina članica Europske unije. Djelatno razmišljanje o našoj sadašnjosti i o okruženju te traženje i predlaganje rješenja i s dozom originalnosti, to može biti naš specifi čan prilog europskoj zna-14ADRIAS  svezak 12, 2005.nosti odnosno europskoj misli. Takav pristup može Hrvatsku u Europskoj uniji i međunarodnoj zajednici učiniti zanimljivim i vjerodostojnim sugovornikom i partnerom.Europska unija je također povezana na znanju i udruživanju znanstvenih i stručnih kapaciteta država članica. To načelo postaje sve značajnije i osnovni pre-duvjet realizacije cilja da Europska unija postane najrazvijeniji dio svijeta. Želi li biti dio toga, Hrvatska se mora uključiti i u taj dio integracijskog procesa – postati kompetentan tumač zbivanja i aktualnih procesa u regiji, ali i u Europi i svijetu. A u tome se svakako očekuje i značajan doprinos hrvatske znanosti i struke.

A potential contribution by the Croatian scientifi c and professional community to the transformation of society as a precondition for attaining Euroatlantic integration

A potential contribution by the Croatian scientifi c and professional community to the transformation of society as a precondition for attaining Euroatlantic integration

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals