Russian-­‐Soviet Modernity: None, Shared, Alternative, or Entangled?

Orig. English version of NLO article translated and published in Russian translation as: “Modernost’ v Rossii i SSSR: otsutstvuiushchaia, obshchaia, al’ternativnaia, perepletennaia?”

Anthony Giddens: refleksivna projekcija osobnosti

U ovom ću radu pokušati objasniti pojam refleksivne projekcije osobnosti koji uvodi Anthony Giddens. Što je refleksivna projekcija osobnosti, koji su njezini uzroci, kako se definira i kako se manifestira u svakodnevnom životu i međuljudskim odnosima, pitanja su na koja ću pokušati odgovoriti. Živimo u posttradicionalnom društvu u kojem norme, vrijednosti i sustavi koji su vrijedili u tradicionalnim društvima više nemaju veliku ulogu u životima pojedinaca. Nestajanje jasnih obrisa i principa ponašanja, kako na osobnoj, tako i na široj socijalnoj razini, prisiljava pojedinca da odgovore potraži na drugim mjestima i da identitet kreira drukčije nego prije. Na osobnoj razini, to se manifestira pojačanom, tj. izmijenjenom refleksivnošću, koja se kroz osobni monitoring usmjerava na stvaranje osobnosti. Proces koji se odvija u izmijenjenoj refleksivnosti Giddens naziva refleksivnom projekcijom osobnosti, ona se provodi stalnim monitoringom, a kao svoj rezultat ima trajektorij osobe. (IN ENGLISH: In this paper I shall try to explain the term reflexive project of the self, as seen by Anthony Giddens. What is reflexive project of the self? How and why does it happen? What is its definition? How does it manifest itself in everyday life and in human relationships? These are some of the questions I shall try to answer in the paper. We live in a posttraditional society. Norms, values and systems which were valid in traditional societies aren’t important in lives of individuals any longer. The disappearance of clear models and principles of behaviour on both personal and broader social level, forces an individual to look for answers elsewhere and to create their identity in a different way than before. On personal level, this manifests itself in increased and transformed reflexivity, directed towards the creation of personality through close personal monitoring. The process going on in thus modified reflexivity Giddens calls reflexive project of the self. It happens through constant monitoring and results in the trajectory of the self.

Mobilnost i socio-prostorno restrukturiranje

U ovom radu autor nastoji mobilnost u suvremenom društvu, kao sve značajnije njegovo obilježje, dovesti u veza sa “fluidizacijom” struktura, a odatle sa socioprostornim restrukturiranjem. S tim u vezi se ispituju neki teorijski uvidi kojima se nastoje misaono zahvatiti suvremeni globalni procesi, koji, prema tim uvidima, ostaju (a uslijed “metodološkog nacionalizma”) izvan vidokruga dosadašnjem sociološkom instrumentariju. Pretpostavka je da suvremena fleksibilna akumulacije kapitala stalno, u svojoj reprodukciji (a u svijetu u kome fizička bliskost nužno ne indicira na povezanost među ljudima) revalorizira raspoložive resurse, time povećava mobilnost, restrukturira zatečene socioprostorne entitete, generira destabilizaciju, privremenost, povremenost, a naspram stabilnosti, trajnosti i stalnosti. Postsocijalistička društva su, dakle i hrvatsko društvo, uslijed radikalne promjene u načinu valorizacije resursa (od socijalističkog planiranja do kapitalističkog tržišta) posebno snažno izložena ovom obliku restrukturiranja. Isključeni iz ovog načina reprodukcije, iz njegovih tokova i mreža, ostaju (kao pojedinci, grupe ili kolektivi) na periferiji, zatvoreni u svoju lokalnost, a uključeni, sa svijetom dijele njegove nemire. S povećanjima sposobnosti bivanja pokretnim smanjuju se mogućnosti isključivanja. (IN ENGLISH: In this paper the author aims to bring together the mobility of contemporary society (its increasingly relevant characteristic) and the “fluidity” of structures and thus socio-spatial restructuring. Some theoretical insights into contemporary global processes are examined; these processes remain (because of “methodological nationalism”) outside the scope of present day sociology devices. It is assumed that the flexible contemporary accumulation of capital constantly evaluates available resources for its reproduction (in the world where physical proximity does not indicate closeness among people). This results in the increased mobility and restructuring of old socio-spatial entities. It generates instability, temporariness and irregularity as opposed to stability, permanence and regularity. Postsocialist societies, the Croatian society among them, are particularly prone to this kind of restructuring because of radical changes in the evaluation of resources (from the socialist planned economy to the capitalist market). Not included in this type of reproduction, its currents and networking, these societies (their individuals, groups or collectives) remain on the periphery, isolated in their locality; included, they share the troubles with the rest of the world. More mobility, less isolation.

Teritorijalna zamka: Danilo Kiš, kulturna geografija i geopolitička imaginacija

Većina pokušaja da se "male", "minorne" ili književnosti "trećeg svijeta" uvrste u veću cjelinu uglavnom su neadekvatni, deduktivni i reducirajući. Male književnosti i njihovi pisci možda žude za priznanjem i pažnjom, ali nije od prevelike pomoći ako im se pristupi sa kompleksom novih stereotipa i sumnjivih generalizacija, koje ih poistovjećuju sa geopolitičkom situacijom nacija kojima pripadaju. Ovaj članak će se fokusirati na Casanovinu knjigu The World Republic of Letters (Svjetska književna republika) kao na primjer ovakvog stava prema malim književnostima. Članak će se koristiti primjerom Danila Kiša, koji je vrlo važna figura u Casanovinoj knjizi, i zalagati će se za stav da su njegova pozicija unutar njegovog rodnog književnog prostora i mjesta koji taj prostor zauzima u svjetskoj književnosti pogrešno predstavljeni u Svjetskoj književnoj republici. To pogrešno predstavljanje nije slučajno: ono direktno proizilazi iz Casanovinog dvostrukog mapiranja tog prostora, koje je pod jakim uticajem geopolitičke imaginacije i popularne kulturne geografije. Sve dok je međunarodni književni prostor zamišljen tako da se preklapa sa prostorom velikih posvećujućih nacija, sastavljen od njhovih nacionalnih kao i internacionalnih pisaca, uz dodatak internacionalnih pisaca sa periferije koji su "aneksirani" uz njih, mapa svjetske književnosti će samo reproducirati (geo)političku mapu svijeta. Zadatak konstrukcije konceptualnog okvira koji će uvažiti male književnosti ili književnosti trećeg svijeta ne može biti postignut dok god je pod uticajem geopolitičke imaginacije i popularne kulturne geografije, i dok god razdvaja književnosti na one "prvog svijeta" i sve ostale

Sense, existence and justice, or, how to live in a secular world?

It has been taken for granted that in western modernity we are dealing with a secularised world, an atheistic world where religion is no longer reigning the public sphere. In other words: a world where sense lies outside the world towards a world where sense is situated within it. If we follow the line of thought French philosopher Jean-Luc Nancy sets out in his books The Sense of the World and Dis-closure, we have to think world not as what has its sense within itself, but as what is sense itself. To live in a secular world, means to live in a world which is sense, a world that has become responsible for itself but never closes in itself. Nancy, thereby inspired by Martin Heidegger, claims that in a secularised world it is no longer a question of whether the world has sense, but that the world is sense. If we want to be atheists today, Nancy concludes, we no longer have to do with the question, “why is there something in general?” but with the answer, “there is something, and that alone makes sense