13 research outputs found
The Place and Role of Vitamins Today
Danas postoje najmanje tri zanimljiva znanstvena
podruÄja istraživanja uÄinaka vitamina, rezultati kojih se
pokuÅ”avaju iskoristiti i u kliniÄkoj medicini. To su ispitivanja
uÄinkovitosti nekih vitamina u oksidacijskom stresu, odnosno
u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. TreÄe podruÄje važno za
opÄu populaciju odreÄivanje je dnevnog unosa vitamina i
kvalitete prehrane u odnosu na oÄuvanje zdravlja. Za suvremenog
Äovjeka ipak su najzanimljiviji antioksidacijski uÄinci
pojedinih vitamina, koji Äe za opÄu populaciju postati važni
onog trenutka kada rezultati randomiziranih kliniÄkih istraživanja
potvrde pozitivne rezultate baziÄnih istraživanja in vitro i na
pokusnim životinjama. Usprkos Äesto kontroverznim podacima
epidemioloÅ”kih i kliniÄkih studija, shvaÄeno je kako dodatni
unos pojedinih vitamina i minerala u dnevnim koliÄinama jednakim
ili iznad RDAs nije koristan samo za spreÄavanje bolesti
povezanih s njihovim deficitom nego i za optimalni razvoj i
održavanje fizioloŔkih funkcija i/ili prevenciju nekih degenerativnih
bolesti. Upravo ta saznanja uzeta su u obzir pri stvaranju
novih DRIs vrijednosti, formuliranih od ameriÄke udruge FNB,
a koje u SAD u Kanadi vrijede od 1999. godine.There are today at least three interesting scientific
areas investigating the effects of vitamins and their
results being implemented into the clinical medicine. They
include trials of some vitamins\u27 effects in treating antioxidant
stress and in prevention of cardiovascular diseases. Another
aspect important to general population is determination of
daily intake of vitamins and the quality of nutrition (diet) regarding
the health preservation. However, the antioxidant effects
of vitamins are the most interesting for the contemporary
human and these results will become important for general
population when the preliminary positive results of in vitro and
animal studies get their proof in randomised clinical trials. In
spite of often-controversial data of epidemiological and clinical
studies, it seems that vitamin and mineral intake in doses
equal or even higher than RDA not only benefits prevention of
diseases related to their deficiency but also helps optimal
development and upkeep of physiologic function and/or prevention
of some degenerative diseases. These facts were
considered by the American FNB Society in creating new DRIs
values, which are valid in US and Canada since 1999
Uloga genskog polimorfizma metaboliÄkih enzima P450(CYP) kao Äimbenika osjetljivosti na uÄinkovitost i toksiÄnost lijeka te nastanak karcinoma
The polymorphic P450 (CYP) enzyme superfamily is the most important system involved in the biotransformation of many endogenous and exogenous substances including drugs, toxins, and carcinogens. Genotyping for CYP polymorphisms provides important genetic information that help to understand the effects of xenobiotics on human body. For drug metabolism, the most important polymorphisms are those of the genes coding for CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6, and CYP3A4/5, which can result in therapeutic failure or severe adverse reactions. Genes coding for CYP1A1, CYP1A2, CYP1B1, and CYP2E1 are among the most responsible for the biotransformation of chemicals, especially for the metabolic activation of pre-carcinogens. There is evidence of association between gene polymorphism and cancer susceptibility. Pathways of carcinogen metabolism are complex, and are mediated by activities of multiple genes, while single genes have a limited impact on cancer risk. Multigenic approach in addition to environmental determinants in large sample studies is crucial for a reliable evaluation of any moderate gene effect. This article brings a review of current knowledge on the relations between the polymorphisms of some CYPs and drug activity/toxicity and cancer risk.MeÄu enzimima I. faze biotransformacije sustav citokroma P450 (CYP) prednjaÄi po katalitiÄkoj svestranosti i pokazuje vrlo visok stupanj polimorfnosti. Istraživanja polimorfizama gena CYP rezultirala su brojnim genetiÄkim informacijama koje nam pomažu u razumijevanju uÄinaka ksenobiotika na ljudski organizam. Ova superporodica enzima najvažniji je enzimski sustav ukljuÄen u biotransformaciju mnogih endogenih i egzogenih spojeva ukljuÄujuÄi lijekove. Za metabolizam lijekova važan je polimorfizam CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 i CYP3A4/5 enzima. MeÄu najvažnije izoforme odgovorne za biotransformaciju razliÄitih kemijskih spojeva a posebno metaboliÄku aktivaciju prokarcinogena pripadaju CYP1A1, CYP1A2, CYP1B1, CYP2E1. Genska analiza kljuÄnih enzima metabolizma lijekova pomaže u predviÄanju terapijskog uÄinka ili razvoja Å”tetnih nuspojava lijekova. Stoga primjena genotipizacije u kliniÄkoj praksi pomaže u optimizaciji i individualizaciji terapije i smanjenju medicinskih troÅ”kova. Polimorfizam metaboliÄkih enzima može imati važan uÄinak na terapiju antidepresivima, antipsihoticima, antikoagulantima, antidijabeticima, antitumorskim lijekovima te lijekovima za lijeÄenje ulkusa i HIV-a. Podaci koje donosi toksikogenomika istražujuÄi individualne predispozicije za karcinogene, teratogene i druge toksiÄke uÄinke ksenobiotika, pridonose rasvjetljavanju molekularnih mehanizama kojima kemijski spojevi iz okoliÅ”a ili na radnome mjestu utjeÄu na nastanak bolesti u ljudi. Postoje znaÄajni dokazi o povezanosti genskih polimorfizama i osjetljivosti za razvoj karcinoma. MetaboliÄki putovi karcinogenih supstancija su kompleksni, posredovani aktivnoÅ”Äu razliÄitih gena, dok pojedinaÄni geni najÄeÅ”Äe imaju ograniÄen uÄinak. Stoga je multigenski pristup, uz ukljuÄivanje važnih Äimbenika iz okoliÅ”a u studijama s velikim brojem ispitanika bitan za pouzdanu procjenu rizika od razvoja karcinoma
Effects of high sucrose diet, gemfibrozil, and their combination on plasma paraoxonase 1 activity and lipid levels in rats
We investigated the influence of high sucrose diet (HSD) after 3 or 5 weeks of administration on paraoxonase 1 (PON1) activity in plasma of normolipidemic rats and the relationship between serum PON1 activity, triacylglycerides (TGs), HDL and total cholesterol vs. the control group of rats fed normal, control diet (CD). Because the data about the influence of gemfibrozil (GEM) on PON1 activity are controversial, we also investigated its effects (administration in the 4th and 5th week in rats on HSD and CD) on plasma PON1 activity and lipid levels in normolipidemic rats, and in rats with hypertriglyceridemia caused by HSD. Our results obtained in rats on HSD show a significant increase of plasma TGs levels by 47% (P<0.05) after 5 weeks of treatment, and PON1 activity by 32% and 23% (P<0.05) after 3 and 5 weeks, but without change in lipid levels vs. rats on CD. In the rats on CD and HSD, GEM caused a significant decrease of PON1 activity by 44% and 33%, while a significant decrease of TGs level by 38% (P<0.05) was measured only in rats on CD. The effects of GEM on total cholesterol, HDL and LDL in both groups of rats were typical for its action on lipoprotein metabolism. Because GEM in the rat liver stimulates proliferation of peroxisomes, Ī² oxidation, and production of H2O2, it is possible that the oxidative stress induced by GEM damages hepatocytes and lowers the synthesis of PON1
Djelovanje cikloheksimida na aktivnost butirilkolinesteraze in vivo
The paper describes the catalytic activity of butyrylcholinesterase (BuChE) measured in plasma, liver, white adipose tissue, heart, and brain of rats intraperitoneally administered a single nonālethal dose of cycloheximide (2.0 mg/kg body weight; CHM). The BuChE assay was performed on rats of both sexes either administered CHM or saline (controls), and killed 2, 3, 4, 5, 10 days later. A significant decrease of BuChE catalytic activity was observed in all tested tissues except plasma. In animals of both sexes, the lowest BuChE catalytic activity was found in the liver (2ā6%), while it was higher in white adipose tissue, heart, and brain. However, the respective values remained significantly different from controls (33ā67%, 49ā62%, and 14ā71% in males, and 24ā82%, 72ā86%, and 33ā67% in females). Since there was no effect of CHM on BuChE catalytic activity in plasma, the data suggest that CHM inhibits the synthesis of BuChE rather than its active site.U ovom je istraživanju mjerena katalitiÄka aktivnost enzima butirilkolinesteraze (BuChE) u plazmi, jetri, bijelom masnom tkivu, srcu i mozgu Å”takora tretiranih jednokratnom intraperitonealnom dozom cikloheksimida (2,0 mg/kg tjelesne težine, CHM). KatalitiÄka aktivnost enzima izmjerena je u navedenim tkivima životinja obaju spolova koje su žrtvovane 2, 3, 4, 5 ili 10 dana nakon primjene CHMāa ili fizioloÅ”ke otopine (kontrolna skupina). ZnaÄajno smanjenje katalitiÄke aktivnosti enzima BuChE izmjereno je u svim tkivima tretiranih životinja osim u plazmi gdje njegova aktivnost u životinja obaju spolova tijekom cjelokupnog istraživanja nije znaÄajno odstupala od kontrolnih vrijednosti. Preostala katalitiÄka aktivnost BuChE u jetrenome tkivu tretiranih životinja obaju spolova bila je 2ā6%, dok je u masnom tkivu, srcu i mozgu aktivnost ovog enzima bila viÅ”a negoli u jetri, no statistiÄki znaÄajno razliÄita od aktivnosti u istim tkivima kontrolnih životinja. KatalitiÄka aktivnost BuChE u bijelome masnom tkivu, srcu i mozgu tretiranih mužjaka bila je 33ā67, 49ā62 i 14ā71% u odnosu na aktivnost enzima u tkivima kontrolnih mužjaka, dok je u istim tkivima ženki taj raspon bio 24ā82, 72ā86 i 33ā67%. Butirilkolinesteraza je enzim koji se veÄim dijelom sintetizira u jetri te izluÄuje u cirkulaciju gdje mu je vrijeme poloviÄnog raspada 8ā12 dana. BuduÄi da CHM nije imao uÄinka na katalitiÄku aktivnost BuChE u plazmi Å”takora, a aktivnost enzima u jetri i drugim tkivima u kojima se vjerojatno sintetizira bila je znaÄajno smanjena, može se zakljuÄiti da CHM inhibira sintezu enzima, a ne njegovu katalitiÄku aktivnost. Stoga aktivnost BuChE u plazmi ne može biti pokazatelj otrovanja cikloheksimidom u ljudi
Correlation between serum butyrylcholinesterase activity and serum lipid concentrations in rats treated with different antagonists of the adrenergic system
Background and Purpose: Based on the facts that the blockade of adrenergic receptors can alter lipid profile in the serum and that it has been suggested that butyrylcholinesterase (BuChE) is involved in lipid metabolism, different adrenergic blocking agents were administered to rats to modify lipid concentrations in serum. The activity of BuChE was examined under such conditions and correlations with serum lipids were investigated. The purpose of this study was to evaluate the effects of different adrenergic antagonists on BuChE activity and to investigate the correlation between BuChE activity and serum lipids.
Materials and Methods: Six groups of male Fischer 344 rats (9 animals/ group) were treated orally with adrenergic antagonists (mixed in commercial diet) during 6 weeks: oxprenolol, atenolol, doxazosin, oxprenolol and doxazosin, atenolol and doxazosin, and guanethidine. A control group (9 rats) received only commercial diet. BuChE activity in serum was determined with kinetic color test using butyrylthiocholine as a substrate. Concentrations of serum lipids (total cholesterol, triglycerides and HDL cholesterol) were determined by enzymatic colorimetric tests. Data were analyzed by Kruskal-Wallis test and Spearmanās correlation coefficient.
Results: The results revealed that oxprenolol and doxazosin (given alone or in combination with atenolol or oxprenolol) increased (>30 %) BuChE activity. BuChE activity correlated with different serum lipids, and correlation depended on the type of adrenergic blockade.
Conclusion: Although the examined adrenergic antagonists did not influence serum lipid concentrations, the increase of BuChE activity and correlation with serum lipid concentrations suggested that the increase of this enzymeās activity might be the first sign of altered lipid metabolism
UÄinak diklorvosa na aktivnost butirilkolinesteraze i metabolizam lipida u Å”takora
This paper describes the effects of dichlorvos (DDVP) on butyrylcholinesterase (BuChE) activity with possible consequences for lipid and lipoprotein metabolism in rats. The rats of both sexes were given a single and multiple doses of DDVP (8.0 mg/kg body weight) with twoāday intervals between administrations, ensuring the continuous inhibition of BuChE activity without lethal outcome. BuChE activity was measured in plasma, liver, and white and brown adipose tissue. The recovery of BuChE activity was observed only in white adipose tissue of female rats 10 days after treatment. Our results show that DDVP significantly decreases BuChE activity in female and male rat plasma (40ā60%; P<0.05), and significantly increases triglycerides (60ā600%; P<0.05) and total cholesterol (35ā75%; P<0.05). In contrast to the increased HDLācholesterol (20ā30%; P<0.05), LDLācholesterol decreased (30ā40%; P<0.05). The decrease of BuChE activity and the changes in concentrations of lipids and lipoproteins were observed throughout the experiment. Our results contribute to the hypothesis that BuChE may play a role in lipid and lipoprotein metabolism.U radu su opisani uÄinci diklorvosa (DDVP) na aktivnost enzima butirilkolinesteraze (BuChE) i metabolizam lipida i lipoproteina u Å”takora obaju spolova. UÄinci DDVPāa u dozi od 8,0 mg/kg tjelesne težine istraživani su poslije primjene jedne i dviju intraperitonealnih aplikacija. Kod ponovljenih aplikacija DDVP je davan svakih 48 sati kako bi se osigurala kontinuirana inhibicija BuChE u tretiranih životinja, ali bez pojave smrtnosti životinja. Aktivnost BuChE izmjerena je u plazmi, jetri te bijelome i smeÄem masnom tkivu. Oporavak aktivnosti BuChE uoÄen je samo u bijelom masnom tkivu ženki Å”takora koje su žrtvovane 10 dana nakon zadnjeg tretmana. NaÄeno je da DDVP znaÄajno smanjuje aktivnost BuChE u plazmi životinja obaju spolova (40ā60%; P<0,05) te znaÄajno poveÄava koncentraciju triglicerida (60ā600%; P<0,05) i ukupnog kolesterola (35ā75%; P<0,05). Za razliku od poveÄane vrijednosti HDLākolesterola (20ā30%; P<0,05) uoÄen je statistiÄki znaÄajan pad koncentracije LDLākolesterola (30ā40%; P<0,05). Aktivnosti BuChE, kao i promjene u koncentracijama lipida i lipoproteina primijeÄene su tijekom cijelog eksperimenta. NaÅ”i rezultati govore u prilog hipotezi da BuChE ima važnu logu u metabolizmu lipida i lipoproteina in vivo
UÄinak diklorvosa na aktivnost butirilkolinesteraze i metabolizam lipida u Å”takora
This paper describes the effects of dichlorvos (DDVP) on butyrylcholinesterase (BuChE) activity with possible consequences for lipid and lipoprotein metabolism in rats. The rats of both sexes were given a single and multiple doses of DDVP (8.0 mg/kg body weight) with twoāday intervals between administrations, ensuring the continuous inhibition of BuChE activity without lethal outcome. BuChE activity was measured in plasma, liver, and white and brown adipose tissue. The recovery of BuChE activity was observed only in white adipose tissue of female rats 10 days after treatment. Our results show that DDVP significantly decreases BuChE activity in female and male rat plasma (40ā60%; P<0.05), and significantly increases triglycerides (60ā600%; P<0.05) and total cholesterol (35ā75%; P<0.05). In contrast to the increased HDLācholesterol (20ā30%; P<0.05), LDLācholesterol decreased (30ā40%; P<0.05). The decrease of BuChE activity and the changes in concentrations of lipids and lipoproteins were observed throughout the experiment. Our results contribute to the hypothesis that BuChE may play a role in lipid and lipoprotein metabolism.U radu su opisani uÄinci diklorvosa (DDVP) na aktivnost enzima butirilkolinesteraze (BuChE) i metabolizam lipida i lipoproteina u Å”takora obaju spolova. UÄinci DDVPāa u dozi od 8,0 mg/kg tjelesne težine istraživani su poslije primjene jedne i dviju intraperitonealnih aplikacija. Kod ponovljenih aplikacija DDVP je davan svakih 48 sati kako bi se osigurala kontinuirana inhibicija BuChE u tretiranih životinja, ali bez pojave smrtnosti životinja. Aktivnost BuChE izmjerena je u plazmi, jetri te bijelome i smeÄem masnom tkivu. Oporavak aktivnosti BuChE uoÄen je samo u bijelom masnom tkivu ženki Å”takora koje su žrtvovane 10 dana nakon zadnjeg tretmana. NaÄeno je da DDVP znaÄajno smanjuje aktivnost BuChE u plazmi životinja obaju spolova (40ā60%; P<0,05) te znaÄajno poveÄava koncentraciju triglicerida (60ā600%; P<0,05) i ukupnog kolesterola (35ā75%; P<0,05). Za razliku od poveÄane vrijednosti HDLākolesterola (20ā30%; P<0,05) uoÄen je statistiÄki znaÄajan pad koncentracije LDLākolesterola (30ā40%; P<0,05). Aktivnosti BuChE, kao i promjene u koncentracijama lipida i lipoproteina primijeÄene su tijekom cijelog eksperimenta. NaÅ”i rezultati govore u prilog hipotezi da BuChE ima važnu logu u metabolizmu lipida i lipoproteina in vivo
UÄinci simvastatina i fenofibrata na malondialdehid i reducirani glutation u plazmi, jetri i mozgu normolipidemiÄnih i hiperlipidemiÄnih Å”takora
The objective of study was to investigate the effects of different doses of simvastatin and fenofibrate on malondialdehyde (MDA) and reduced glutathione (GSH) in the plasma, liver, and brain tissue of male normolipidaemic and hyperlipidaemic rats. Normolipidaemic (Wistar) rats were receiving 10 or 50 mg/kg a day of simvastatin or 30 or 50 mg/kg a day of fenofibrate. Hyperlipidaemic (Zucker) rats were receiving 50 mg/kg/day of simvastatin or 30 mg/kg/day of fenofibrate. Control normolipidaemic and hyperlipidaemic rats were receiving saline. Simvastatin, fenofibrate, and saline were administered by gavage for three weeks. In normolipidaemic rats simvastatin and fenofibrate showed similar and dose-independent effects on plasma and brain MDA and GSH concentrations. Generally, plasma and brain MDA decreased, while brain GSH concentration increased. In hyperlipidaemic rats simvastatin did not affect plasma and brain MDA and GSH concentrations but significantly decreased liver GSH. Fenofibrate decreased plasma and liver MDA but increased brain MDA. In both rat strains fenofibrate significantly decreased liver GSH concentrations, most likely because fenofibrate metabolites bind to GSH. Our findings suggest that simvastatin acts as an antioxidant only in normolipidaemic rats, whereas fenofibrate acts as an antioxidant in both rat strains.Cilj ovog istraživanja bio je istražiti uÄinke razliÄitih doza simvastatina i fenofibrata na malondialdehid (MDA) i reducirani glutation (GSH) u plazmi, jetri i mozgu mužjaka normolipidemiÄnih (Wistar) i hiperlipidemiÄnih (Zucker) Å”takora. Na prvim dvjema eksperimentalnim skupinama normolipidemiÄnih Å”takora simvastatin je primijenjen u dozama 10 ili 50 mg/kg dnevno, a fenofibrat na treÄoj i Äetvrtoj skupini u dozama od 30 i 50 mg/kg/dan. Prva eksperimentalna skupina hiperlipidemiÄnih Å”takora primala je simvastatin 50 mg/kg/dan, a druga fenofibrat 30 mg/kg/dan. Kontrolne skupine normolipidemiÄnih i hiperlipidemiÄnih Å”takora primale su fizioloÅ”ku otopinu. Simvastatin, fenofibrat i fizioloÅ”ka otopina primjenjivani su oralno tijekom tri tjedna. U plazmi i mozgu normolipidemiÄnih Å”takora simvastatin I fenofibrat pokazali su sliÄne i o dozi neovisne uÄinke na koncentracije MDA i GSH. OpÄenito, MDA je bio smanjen, a koncentracija GSH bila je poveÄana. U hiperlipidemiÄnih Å”takora simvastatin nije utjecao na koncentraciju MDA i GSH, ali je prouzroÄio znaÄajno smanjenje GSH u jetri. Fenofibrat je smanjio MDA u plazmi i jetri te poveÄao MDA u mozgu. U oba soja Å”takora fenofibrat je znaÄajno smanjio koncentraciju GSH u jetri, vjerojatno zbog konjugacije GSH s nekim metabolitima fenofibrata. Prema naÅ”im rezultatima, simvastatin djeluje antioksidacijski samo u normolipidemiÄnih Å”takora, a antioksidacijski uÄinak fenofibrata prisutan je u oba soja
UÄinci simvastatina i fenofibrata na aktivnost butirilkolinesteraze u mozgu, plazmi i jetri normolipidemiÄnih i hiperlipidemiÄnih Å”takora
The study objective was to test the hypothesis that simvastatin and fenofibrate should cause an increase in butyrylcholinesterase (BuChE) activity not only in the plasma and liver but also in the brain of normolipidemic and hyperlipidemic rats. Catalytic enzyme activity was measured using acetylthiocholine (ATCh) and butyrylthiocholine (BTCh) as substrates. Normolipidemic and hyperlipidemic rats were divided in four groups receiving 50 mg/kg of simvastatin a day or 30 mg/kg of fenofibrate a day for three weeks and three control groups receiving saline. Simvastatin and fenofibrate caused an increase in brain BuChE activity in both normo- and hyperlipidemic rats regardless of the substrate. The increase with BTCh as substrate was significant and practically the same in normolipidemic and hyperlipidemic rats after simvastatin treatment (14ā17% vs controls). Simvastatin and fenofibrate also increased liver and plasma BuChE activity in both normolipidemic and hyperlipidemic rats regardless of the substrate. In most cases the increase was significant. Considering the important role of BuChE in cholinergic transmission as well as its pharmacological function, it is necessary to continue investigations of the effects of lipid-lowering drugs on BuChE activity.Cilj ispitivanja bio je u normolipidemiÄnih i hiperlipidemiÄnih Å”takora potvrditi pretpostavku da simvastatin (SIMV) I fenofibrat (FENO) ne uzrokuju samo poveÄanje aktivnosti butirilkolinesteraze (BuChE) u plazmi i jetri nego i poveÄavaju aktivnosti BuChE u mozgu. KatalitiÄka aktivnost enzima mjerena je upotrebom acetiltiokolina (ATCh) i butiriltiokolina (BTCh) kao supstrata. NormolipidemiÄni i hiperlipidemiÄni Å”takori rasporeÄeni su u eksperimentalne skupine, koje su tri tjedna primale SIMV 50 mg/kg na dan ili FENO 30 mg/kg na dan, dok su kontrolne skupine primale fizioloÅ”ku otopinu. I SIMV i FENO uglavnom su izazvali poveÄanje aktivnosti BuChE u mozgu obaju sojeva Å”takora bez obzira na koriÅ”teni supstrat. Aktivnosti BuChE mjerene BTCh kao supstratom bile su znaÄajno veÄe u odnosu na kontrolne vrijednosti u mozgu normolipidemiÄih Å”takora nakon primjene SIMV te u mozgu hiperlipidemiÄnih Å”takora nakon primjene obaju agensa (14ā17%, p<0,001). PoveÄanje aktivnosti BuChE u plazmi i jetri nakon primjene SIMV i FENO izmjeren je u oba soja Å”takora bez obzira na to je li koriÅ”ten ACTh ili BTCh. U veÄini sluÄajeva poveÄanje aktivnosti BuChE u plazmi i jetri bilo je znaÄajno. S obzirom na važnu ulogu BuChE u kolinergiÄnom prijenosu te na njezinu farmakoloÅ”ku funkciju,
potrebno je nastaviti istraživanja utjecaja antilipidnih lijekova na aktivnost BuChE
UÄinak deksametazona na aktivnost butirilkolinesteraze i lipide plazme u Å”takora
The paper describes the effect of glucocorticoide dexamethasone (DM) given intraperitoneally on the catalytic activity of butyrylcholinesterase (BuChE) measured in plasma, liver and white adipose tissue of rats of both sexes. Effects of DM on the concentration of plasma lipids and lipoproteins were also tested. Rats were given multiple (2 and 4) pharmacological doses (0.4 and 3.0 mg kg-1 body mass) of DM. All animals were sacrificed 48 h after the last dose. Administration of DM significantly decreased the catalytic activity of BuChE in plasma and liver of all treated groups regardless of sex. BuChE catalytic activity in white adipose tissue differed depending on the dose and frequency of administration. In contrast to liver where both doses caused significant BuChE inhibition, the lower DM dose did not inhibit BuChE activity in adipose tissue, and the inhibition achieved by the higher dose was not as strong as in liver. This result corroborates an earlier hypothesis that BuChE is also synthesized in the adipose tissue. DM significantly increased plasma concentrations of triglycerides, total cholesterol and high-density lipoprotein (HDL) cholesterol and decreased the low-density lipoprotein (LDL) cholesterol concentration. Neither positive correlation between BuChE and triglycerides nor negative correlation between BuChE and HDL was found. Changes in lipid profile during DM treatment were not sex- and time-dependent.U radu su opisani uÄinci glukokortikoida deksametazona (DM) na katalitiÄku aktivnost butirilkolinesteraze (BuChE) u plazmi, jetri i bijelom masnom tkivu Å”takora oba spola. Ispitan je i uÄinak DM na koncentracije plazmatskih lipida i lipoproteina. Å takori su tretirani viÅ”ekratno (2 i 4 puta) farmakoloÅ”kim dozama (0,4 i 3,0 mg kgā1 tjelesne mase) DM koji je primijenjen intraperitonealno. Životinje su žrtvovane 48 sati nakon Å”to su primile zadnju dozu. UtvrÄeno je da DM znaÄajno snižava katalitiÄku aktivnost BuChE u plazmi i jetri Å”takora oba spola. Rezultati katalitiÄkih aktivnosti BuChE u bijelom masnom tkivu bili su razliÄiti ovisno o veliÄini doze i broju aplikacija. Za razliku od jetre, gdje su obje doze izazvale znaÄajnu inhibiciju BuChE, u masnom tkivu niža doza nije inhibirala aktivnost enzima, a inhibicija s viÅ”om dozom nije bila tako snažna kao u jetri. Rezultati govore u prilog hipotezi da se BuChE osim u jetri sintetizira i u masnom tkivu. TakoÄer je utvrÄeno da DM znaÄajno poveÄava koncentraciju triglicerida, ukupnog kolesterola i HDL-kolesterola, te smanjuje koncentraciju LDL-kolesterola u plazmi. MeÄutim, nije utvrÄena pozitivna korelacija izmeÄu BuChE i triglicerida, niti negativna korelacija izmeÄu BuChE i HDL. Promjene koncentracija lipidnih frakcija tijekom primjene DM nisu ovisile o spolu eksperimentalnih životinja niti o trajanju pokusa