36 research outputs found
Bisfosfonati u lijeÄenju koÅ”tanih metastaza
Bisphosphonates (BPs) are drugs that prevent bone loss in the bones affected by malignant disease. Bone homeostasis is maintained by the activity of osteoblasts and osteoclasts. It is generally accepted that activation of osteoclasts is a key step in the emergence and development of bone metastases, and that bone resorption is important not only in classical lithic lesions but also in osteoblastic bone metastases. BPs inhibit osteoclast activity and stimulate osteoclast apoptosis. Thus, osteoclasts are a key therapeutic target in the treatment of bone metastases. Therefore, the use of BPs is a standard form of treatment and prevention of complications associated with bone metastases in patients with malignant tumors, regardless of the primary.
The greatest experience in the treatment of bone metastases from breast cancer is by intravenous BPs such as zolendronic acid, pamidronate and ibandronat. All of them show clinical activity. Until recently, randomized, placebo-controlled studies with BPs did not show a significant reduction in skeletal complications of bone metastases of prostate cancer. However, in the treatment of advanced hormone-resistant prostate cancer, zolendronic acid showed a reduction in the overall risk of skeletal complications by 36% and reduced the intensity of pain. The use of BPs in the treatment of bone metastases of other solid tumors has not been confirmed by randomized placebo-controlled studies. One study has shown a reduction in the incidence of bone metastases and their complications by about 30%. Patients with other tumors and symptomatic bone metastases may also be candidates for treatment with zolendronic acid, especially if bone metastases are a dominant site of metastasis and, if the expected survival is longer than 6 months. Patients with bone metastases of kidney cancer have a special benefit from BP therapy. Despite the apparent clinical benefit from the use of BPs, it is clear that they only play a part in preventing bone metastases and their complications, and some patients in spite of bone metastases never develop complications. Nowadays, one cannot predict which patients will benefit from BPs. Criteria are needed to define when BPs should be started and when they should be stopped. Before the administration of BPs, a primary disease, the extent of bone disease, expected survival, the probability that a patient would experience complications related to bone metastases should be taken into consideration.Bisfosfonati (BPs) su lijekovi koji sprjeÄavaju gubitak koÅ”tane mase u kostima zahvaÄenim zloÄudnom boleÅ”Äu. KoÅ”tanu homeostazu održava aktivnost osteoblasta i osteoklasta. OpÄe je prihvaÄeno da je aktivacija osteoklasta kljuÄni korak za pojavu i razvoj koÅ”tanih metastaza te da je resorpcija kosti važna ne samo kod klasiÄnih litiÄnih lezija nego i kod osteoblastiÄnih koÅ”tanih metastaza. Bisfosfonati prijeÄe aktivnost i potiÄu apoptozu osteoklasta. Dakle, osteoklasti su glavna terapijska meta u lijeÄenju koÅ”tanih metastaza. Primjena bisfosfonata standardni je oblik lijeÄenja i prevencije komplikacija povezanih s koÅ”tanim metastazama u bolesnika sa zloÄudnim tumorima bez obzira na primarno sijelo.
NajviÅ”e iskustva u lijeÄenju koÅ”tanih metastaza raka dojke steÄeno je pri intravenskoj primjeni bisfosfonata i to zolendroniÄne kiseline, pamidronata i ibandronata. Svi oni pokazuju kliniÄku aktivnost. Randomizirana, placebom kontrolirana kliniÄka ispitivanja bisfosfonata donedavno nisu upuÄivala na znaÄajnije smanjenje komplikacija prouzroÄenih koÅ”tanim metastazama raka prostate. MeÄutim, u lijeÄenju uznapredovanog raka prostate otpornog na hormone pokazalo se da zolendroniÄna kiselina smanjuje i ukupan rizik komplikacija u kostima za 36% i jaÄinu boli. Korist primjene bisfosfonata u lijeÄenju koÅ”tanih metastaza drugih solidnih tumora nije potvrÄena u randomiziranim, placebom kontroliranim ispitivanjima. U jednom je ispitivanju uoÄeno smanjenje pojavnosti koÅ”tanih metastaza i komplikacija za otprilike 30%. U bolesnika s drugim tumorima i simptomatiÄnim koÅ”tanim metastazama takoÄer bi se moglo primijeniti lijeÄenje zolendroniÄnom kiselinom, osobito ako su koÅ”tane metastaze dominantno sijelo metastaza te ako je oÄekivano preživljenje dulje od 6 mjeseci. Bolesnicima s koÅ”tanim metastazama raka bubrega terapija bisfosfonatima je od posebne koristi. UnatoÄ oÄitoj kliniÄkoj koristi od primjene bisfosfonata, jasno je da oni samo sudjeluju u spreÄavanju pojave koÅ”tanih metastaza i komplikacija izazvanih koÅ”tanim metastazama, a u nekih bolesnika komplikacije nikad me nastupe bez obzira na prisutnost koÅ”tanih metastaza. U ovom trenutku nije moguÄe predvidjeti koji Äe bolesnici imati koristi od bisfosfonata. Potrebno je utvrditi kriterije prema kojima bi se odredilo kad treba zapoÄeti i kad prekinuti primjenu bisfosfonata. Prije primjene bisfosfonata valja uzeti u obzir primarnu bolest, raÅ”irenost bolesti u kostima, oÄekivano preživljenje i vjerojatnost da bi bolesnik mogao imati komplikacije u vezi s
koŔtanim metastazama
Tko bi trebao primiti novu hormonsku terapiju s terapijom smanjenja androgena u metastatskom hormon osjetljivom raku prostate?
Treatment with androgen deprivation (ADT ) has for many years been a standard treatment for patients with metastatic hormone-sensitive prostate cancer (mHSPC). However, several phase 3 randomized trials have completely changed the therapeutic approach for these patients.
First, two phase 3 trials, CHAARTED and STAMPEDE , showed that docetaxel added to ADT improves survival of patients with mHSPC. Here we present an overview of the most important trials in this setting: STAMPEDE , LATITUDE , ARCHE S, EN ZAMET and TIT AN in which abiraterone acetate, enzalutamide and apalutamide combined with ADT achieved significant improvement in overall survival of patients with mHSPC compared with ADT only. All three agents combined with ADT became new standard of therapy for this group of patients.LijeÄenje deprivacijom androgena (ADT ) veÄ dugi niz godina je standardni oblik lijeÄenja bolesnika s metastatskim hormonski osjetljivim rakom prostate (mHSPC). No, nekoliko studija faze 3 potpuno je promijenilo terapijski pristup za ove bolesnike. Najprije su dvije studije faze 3, CHAARTED i STAMPEDE , pokazale da dodatak docetaksela ADT poboljÅ”ava preživljenje bolesnika s mHSPC. Ovdje predstavljamo pregled najvažnijih ispitivanja u ovoj indikaciji: STAMPEDE , LATITUDE , ARCHE S, EN ZAMET i TIT AN u kojima su abirateron acetat, enzalutamid i apalutamid u kombinaciji s ADT-om postigli znaÄajno poboljÅ”anje ukupnog preživljavanja bolesnika s mHSPC-om u usporedbi samo s ADT-om. Dakle, sva tri lijeka u kombinaciji s ADT-om postali su novi standard terapije za ovu skupinu bolesnika
Trojna sustavna terapija za metastatski hormon-osjetljivi rak prostate
For many years, androgen deprivation therapy (ADT) as monotherapy has been the
gold standard for metastatic hormone-sensitive prostate cancer (mHSPC) treatment. Several studies
have been published within the last decade demonstrating a significant survival advantage resulting
from combining the treatment with standard ADT plus docetaxel or androgen receptor targeted
therapy (ARTA) compared to ADT monotherapy. Recently published data of the PEACE-1 and
ARASENS trials suggest that in the future, triple therapy might be a treatment option for patients
with mHSPC.Dugi niz godina, terapija deprivacije androgena (ADT) kao monoterapija bila je zlatni standard lijeÄenja metastatskog
hormonski osjetljivog raka prostate (mHSPC). U posljednjem desetljeÄu objavljeno je nekoliko studija koje pokazuju
znaÄajnu prednost u preživljavanju kombiniranim lijeÄenjem ADT uz docetaksel ili terapijom koja cilja androgeni receptor
(ARTA) u usporedbi s ADT u monoterapiji. Nedavno objavljeni podaci ispitivanja PEACE-1 i ARASENS sugeriraju da bi
u buduÄnosti trostruka terapija mogla biti opcija lijeÄenja pacijenata s mHSPC
Ovarian Cancer
Karcinom jajnika glavni je uzrok smrtnosti
meÄu karcinomima ženskoga spolnog sustava. Ne postoje
rutinski testovi rane dijagnostike raka jajnika, a rano prepoznavanje
bolesti otežano je zbog oskudne simptomatologije.
Ukupna stopa preživljenja bolesnica od karcinoma jajnika
iznosi gotovo 50%, Ŕto je velik napredak u odnosu na rane
80-e godine kada je iznosila oko 35%, a može se zahvaliti
uvoÄenju paklitaksela u lijeÄenje.Ovarian cancer is the main reason of death
among gynecological cancers. There is no routine test for
early diagnosis of ovarian cancer and early detection of this
cancer is difficult because of lack of simptomatology. Overall
survival rate among patients with ovarian cancer is almost
50 % and it represents a significant increase of survival in the
last decade due the introduction of paclitaxel in the treatment
of advanced stages of ovarian carcinoma
Clinical guidelines for diagnostics, treatment and monitoring of patients with testicular cancer
Rak testisa najÄeÅ”Äi je solidni tumor u muÅ”karaca u dobi od 15. do 34. godine. Incidencija raka testisa u svijetu udvostruÄena je u posljednjih 40 godina. Tumori zametnih stanica Äine 95% svih tumora testisa, a podijeljeni su u dva osnovna histoloÅ”ka tipa: seminomi i neseminomi. Osobito znaÄenje daje im velik postotak izljeÄivosti i u diseminiranoj fazi bolesti. Tom je uspjehu najviÅ”e pridonijela kemoterapija, ali kirurgija je i dalje neizostavan dio uspjeÅ”nog lijeÄenja. U znatnog dijela bolesnika danas se nastoji odrediti terapijski minimum kojim se izbjegava niz nuspojava, a dovodi do jednakog uspjeha kao i donedavno agresivniji terapijski pristup. U tekstu koji slijedi iznesene su kliniÄke upute radi standardizacije dijagnostike, lijeÄenja i praÄenja bolesnika s tumorima
zametnih stanica testisa u Republici Hrvatskoj.Testicular tumors are the most common solid tumors in men between age 15- 34 years. The worldwide incidence of these tumors has doubled in the past 40 years. Germ cell tumors comprise 95% of malignant
tumors arising in the testes and they are classified as seminoma and nonseminoma. Testicular cancer has high cure rates even in disseminated stage of disease. The chemotherapy mostly contributed to these results, but surgery is an unavoidable part of this success. In significant number of these patients treatment algorithms today
have intention to offer the same cure rates with minimally aggressive therapy. The following text presents the clinical guidelines in order to standardize procedures and criteria for diagnosis, treatment, and follow-up of patients with testicular cancer in the Republic of Croatia
Clinical Recommendation for Diagnostics, Treatment and Monitoring of Patients with Prostate Cancer
Adenokarcinom prostate najÄeÅ”Äa je zloÄudna neoplazma u muÅ”karaca u Republici Hrvatskoj. KliniÄki je Äesto asimptomatski, a najÄeÅ”Äe se otkriva na osnovi poviÅ”enih vrijednosti PSA u serumu. Odluka o lijeÄenju
donosi se na temelju TNM-klasifikacije, gradusne skupine i vrijednosti PSA. KliniÄki lokalizirana bolest vrlo se uspjeÅ”no lijeÄi radikalnom prostatektomijom ili radikalnom radioterapijom s hormonskom terapijom ili bez nje. KliniÄki lokalno uznapredovala bolest najÄeÅ”Äe se lijeÄi združenom primjenom radikalne radioterapije i hormonske
terapije. Metastatska bolest godinama se može kontrolirati androgenom deprivacijom, a nakon razvoja kastracijski rezistentne bolesti opravdani su kemoterapija ili dodatni oblici hormonske terapije. U radu su prikazane kliniÄke upute radi ujednaÄenja postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, lijeÄenja i praÄenja bolesnika s rakom prostate u Republici Hrvatskoj.Prostate adenocarcinoma is the most common solid neoplasm in male population in Croatia. It is often asymptomatic. The finding of PSA rise is the most common reason for diagnostic workout. Treatment plan is
based on TNM classification, grade group and PSA. Clinically localized disease is successfully treated by radical prostatectomy or radiotherapy with or without hormonal therapy. Locally advanced disease is treated with radiotherapy and hormonal therapy. Metastatic disease can be controlled for many years by androgen deprivation. For castration resistant metastatic disease appropriate treatment is chemotherapy or secondary hormonal therapy. The following paper presents the clinical guidelines to standardize procedures for the diagnosis, treatment and
follow-up of patients with prostate cancer in the Republic of Croatia
CLINICAL RECOMMENDATIONS FOR TREATING AND MONITORING PATIENTS WITH RENAL CANCER
SvjetlostaniÄni tip karcinoma bubrežnih stanica najÄeÅ”Äi je oblik raka bubrega. KliniÄki je uglavnom asimptomatski, a samo se kod manjeg postotka bolesnika oÄituje hematurijom, tupom boli i palpabilnom masom u trbuhu. NajÄeÅ”Äe se otkrije sluÄajno tijekom radioloÅ”kih pregleda. Dijagnoza raka bubrega potvrÄuje se patohistoloÅ”kim nalazom nakon provedene dijagnostiÄke obrade. Odluka o lijeÄenju donosi se temeljem kliniÄke procjene stadija bolesti i drugih Äimbenika rizika. Ovisno o tome, moguÄnosti lijeÄenja ukljuÄuju kirurÅ”ki zahvat te s obzirom na visoku rezistenciju raka bubrega na kemoterapiju i hormonsku terapiju, primjenu ciljane terapije (imunoterapija, inhibicija aktivnosti receptora tirozin kinaze) te palijativnu radioterapiju. U tekstu koji slijedi predstavljene su kliniÄke upute s ciljem standardizacije postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, upravljanja i lijeÄenja te praÄenja bolesnika s rakom bubrega u Republici Hrvatskoj.Clear cell renal carcinoma is the most common kidney cancer. It is generally asymptomatic. A small percentage of patients present with hematuria, flank pain and abdominal mass. It is usually detected accidentally during radiologic examination. The diagnosis of kidney cancer is confirmed by pathohistological findings after completion of the diagnostic process. The decision about treatment is made based on clinical assessment of disease stage and other risk factors. Depending on that, treatment options include surgery, and considering high resistance of kidney cancer on chemotherapy and hormone therapy, use of targeted therapies (immunotherapy, tyrosine kinase inhibitors) and palliative radiotherapy. The following text presents the clinical guidelines in order to standardize procedures and criteria for the diagnosis, management, treatment and monitoring of patients with kidney cancer in the Republic of Croatia
KliniÄke upute za dijagnostiku, lijeÄenje i praÄenje bolesnika oboljelih od raka mokraÄnog mjehura Hrvatskoga onkoloÅ”kog druÅ”tva i Hrvatskoga uroloÅ”kog druÅ”tva Hrvatskoga lijeÄniÄkog zbora [Clinical guidelines for diagnosing, treatment and monitoring patients with bladder cancer - Croatian Oncology Society and Croatian Urology Society, Croatian Medical Association]
Urothelial cancer is the most common bladder cancer. Hematuria is the most common presenting symptom in patients with bladder cancer. The most common diagnostics of bladder cancer is performed by transurethral resection of bladder after which pathohistological diagnosis is set. It is necessary to determine whether the cancer penetrated in muscle layer (muscle-invasive cancer) or not (muscle-noninvasive cancer). Decision on therapeutic modality depends on the clinical stage of disease and on prognostic and risk factors. For muscle non-invasive bladder cancer transurethral resection is preferred with or without intravesical instillation of Bacillus Calmette-GuƩrin (BCG). For invasive cancer the method of choice is radical cystectomy. Radiotherapy is used in radical and palliative purposes. Metastatic disease is most frequently treated by chemotherapy metotrexate/vinblastine/doxorubicine/cisplatin (MVAC) or gemcitabine/cisplatin (GC). The purpose of this article is to present clinical recommendations to set standards of procedures and criteria in diagnostics, treatment and follow up of patients with bladder cancer in the Republic of Croatia