Znanstvena recenzija: ocjena vrijednosti

Objectives: Editors o f journals depend on the system of peer review to screen out poorly conceived, poorly executed and unoriginal manuscripts. This study was designed to assess the reliability and consistency of reviewers ’ responses with regard to manuscripts submitted for publication to a leading international dental journal. Methods: Three elements in the peer review process were investigated; namely: (1) reviewers\u27 reports on manuscripts to the oral and maxillofacial radiology section of Oral Surgery, Oral Medicine, Oral Pathology, Oral Radiology and Endodontics were studied for consistency in the three reports for each of 78 consecutively submitted manuscripts rated as Ufull papers”; (2) ten previo sly accepted and ten previously rejected manuscripts were sent out for re-review by different panels of reviewers who were uninformed o f the prior review; and (3) questionnaires were sent to the editors o f ten leading dental journals to compare their peer review criteria and outcomes. Results: Reviewers were consistently reliable in their responses to questions regarding originality and scientific merit, and in delineating manuscript acceptability. O f manuscripts that were previously accepted eight o f ten were again accepted following a further double blind review. Of manuscripts that were rejected originally, six of ten were again rejected upon a second review by other referees. The use o f two reviewers was validated for accepted articles; but validity required at least three reviewers when manuscripts were rejected. The selected jo urnal editors reported acceptance rates of from 30 to 80% with publication waiting times form three to 24 months. Higher acceptance percentages generally were associated with greater delays in publication. Conclusions: Journal peer review is not perfectly reliable; however, it does serve the purpose of reducing the number of poorly conceived and poorly constructed research papers.Cilj istraživanja: Urednici časopisa ovise o sustavu recenzija kako bi se zaštitili od loše zamišljenih, loše izvedenih i neoriginalnih rukopisa. Cilj ove studije bio je procijeniti pouzdanost i dosljednost recenzenta prema rukopisima poslanim kako bi se objavili u vodećem međunarodnom stomatološkom časopisu. Postupak: Istraživana su tri elementa u postupku recenzije; poglavito: (1) proučeni su izvještaji recenzenata o rukopisima poslanim odsjeku za radiologiju časopisa Oral Surgery, Oral medicine, Oral Pathology, Oral Radiology and Endodontics, kako bi se ustanovila dosljednost triju recenzija za svaki od 78 redom pristiglih radova označenih kao “juli papers (2) deset već prihvaćenih i deset prethodno odbijenih radova poslano je na ponovnu recenziju različitim recenzentima koji nisu bili obaviješteni o prethodnim recenzijama; i (3) poslani su upitnici urednicima vodećih stomatoloških časopisa kako bi se usporedili kriteriji i rezultati recenzija. Rezultati: Recenzenti su bili dosljedno pouzdani u odgovorima o izvornosti, znanstvenom doprinosu i odluci o prihvatljivosti rukopisa. Od deset prethodno prihvaćenih rukopisa osam je bilo ponovno prihvaćeno nakon dvostruke slijepe recenzije. Od deset rukopisa koji su prethodno bili odbijeni šest je po odluci drugih referenata bilo ponovno odbijeno. Korištenje dva recenzenta bilo je punovrijedno za prihvaćene članke, ali da bi se postigla pravovaljanost kod odbijenih rukopisa potrebna su barem tri recenzenata. Urednici izabranih časopisa izvijestili su o prihvaćanju radova u 30 do 80% slučajeva, a vrijeme do tiska radova bilo je od 3 do 24 mjeseca. Viši postotak prihvaćenih radova općenito je bio povezan s dužim razdobljem do objave radova. Zaključak: Recenzija u časopisu nije savršeno pouzdana; međutim, ona služi da bi se i smanjio broj loše zamišljenih i loše izvedenih znanstvenih radova

Video Subtraction: Dynamic Temporal Change Versus Intrinsic Colour Instability

Svrha: Vrjednovati metodu digitalnog oduzimanja mirujućih videoslika za prikaz promjena u pokusima djelotvornosti stimulirane oralne higijene. Metode: Za točno premještanje videokamere tipa Stoma Vision (STV, -Trophy Radiologie, Vincennes, France) kod promatranja prednjih zuba i zubnoga mesa modela tipa DXTRR (Dentsply/Rinn, Elgin, Illinois) bio je upotrebljen akrilički fiksator. Slike su bile spremljene u binarnom obliku (16 bita: 5 za crveno, 5 za plavo, 6 za zeleno) unutar VG/STV-PC softwarea što ga je isporučio proizvođač kamere. Za simuliranje promjena u prekrivanju sredstvima za razotkrivanje naslaga i uaple zubnoga mesa na model je nanesen crveni vosak. Izrađivane su video snimke tijekom stanovitoga vremena, ali bez manipuliranja modelom, da bi se procijenila prirođena nestabilnost boje sustava. Suptrakcija vrijednosti slika provodila se je po sljedećoj jednadžbi: g(x1,y)=f(x1,y)-h(x1,y), kojom se računaju rezlike odgovarajućih čestica slike (pixel) od f i h, što je dalo novu sliku y. Histogramske raščlambe za svaku od boja (crvena, plava i zelena) slijedile su diskretnu funkciju P(rk)=N/n, gdje je rk razina boje kth, Nk broj čestica u slici uz tu razinu boje i područje &=0,i,2,...L\u277. Rezultati: Suptrakcija videoslika pružila je solidan uvid u dinamičke privremene promjene kad je kontrast boje bi znatan (npr. na krunu zuba stavljena točkica crvenoga voska). Između ostalih čimbenika, opazena je unutarnja nestabilnost boje tijekom vremena, zbog promjene temperature izvora svjetla, osobito kada je STV bila sktivirana više od jednoga sata. Zaključci: Video suptrakcija pokazuje potencijal kao metoda za kvantificiranje promjena razotkrivanja statusa dentalne higijene ili promjena boje zuba tijekom vremena; no zbog nestalnosti temperature boje tijekom vremena, treba faktorirati promjene.Objectives: To evaluate digital subtraction of still video images to show temporal change in a simulated oral hygiene effectiveness trial. Methods: An acrylic stent was used for the accurate repositioning of a Stoma Vision (STV) video camera (Trophy Radiologie, Vincennes, France) to view the anterior teeth and gingivae of a DXTRR manikin (Dentsply/Rinn, Elgin, Illinois). Images were stored in binary form (16 bit: 5 red; 5 blue: 6 green) within the RVG/STV-PC software provided by the manufacturer of the camera. Red wax was applied to the manikin to simulate changes in the coverage o f plaque disclosing solutions and gingival inflammation. Videos were also taken over time without manipulation o f the model to evaluate intrinsic colour instability o f the system. Image subtraction followed the formula: g(x1,y)=f(x1,y)-h(x1,y), computing the differences of corresponding pixel from f and h, given the new image y. Histogram analysis for each (red, blue and green) followed the discrete function P(rk)=N/n, where rk is the kth colour level, Nk is the number of pixels in the image with that color level and k=0,l,2,...L~1 is range. Results: Subtraction o f video images provided solid evidence o f dynamic temporal change where colour contrast was substantial (e.g. placing a wax red dot over the crown of a tooth). Intrinsic colour instability due to the temperature of light source among other factors was seen over time, especially when the STV was activated for more than one hour. Conclusions: Video subtraction shows potential as a method to quantify changes in disclosed dental hygiene status or tooth coloration over time; however, changes due to colour temperature modification over time need to be factored

In vivo Accuracy of CCD-based Radiography for the Estimation of Periapical Lesion Dimensions

Ciljevi: Ova je klinička studija provedena da bi se usporedile točnosti procjena stomatologa o dimenzijama periapikalnih prosvjetljenja temeljenih na primjeni elektroničkoga slikanja uporabom sustava za intraoralnu radiografiju tipa RVG® 32000, te filma tipa Ektaspeed. Metode: Držeći se dozvole Nadzornoga tijela Institucije i informacija o uvjetima, napravljene su bile predoperacijske slike periapikalnih oštećenja 12 redom pridošlih pacijenata kojima je bio potreban kirurški zahvat. Slike su napravljene na oba načina: sustavom RVG® 32000, i filmom Ektaspeed. Stvarna veličina oštećenja bila je ustanovljena izradom otisaka od koštanoga voska tipa Ethicon®, tijekom same operacije. Skupina od pet stomatologa postigla je konsenzus u procjeni superiornih - inferiornih i mezio-distalnih dimenzija periapikalnih prosvjetljenja ustanovljenih iz predoperacijskih slika, odvojeno i neovisno za dva modaliteta. Rezultati: Procjene dimenzija oštećenja izrađene sustavom RVG® 32000 i filmom Ektaspeed znatno su se među se razlikovale. Odstupanje od stvarnih izmjerenih vrijednosti bilo je znatno veće za procjene temeljene na filmskim radio grafijama od odstupanja procjena na temelju slika sustava RVG® 32000. Općenito uzevši, dimenzije oštećenja bile su na osnovi filmskih slika precijenjene, a malo podcijenjene na osnovi slika snimljenih sustavom RVG® 32000. Zaključci: Digitalno intraoralno slikanje sustavom RVG® 32000 daje moguće prednosti pred konvencionalnom radiografijom time što stomatolozima omogućuje u prosjeku točnije procjene veličina periapikalnih prosvjetljenja.Objectives: This clinical study was performed to compare the accuracy of endodontists ’ assessment o f the sizes o f periapical radiolucencies using electronic imaging with the RVG® 32000 intraoral radiographic system and Ektaspeed film. Methods: Following Institutions Review Board approval and informed consent, presurgical images were made both with the RVG® 32000 and Ektaspeed film for periapical lesions in 12 consecutive patients requiring endodontic surgery. Actual lesion size was determined by making impressions with Ethicon® bone wax at the time of surgery. A panel o f five endodontists reached consensus in estimation of the superior- inferior and mesio-distal dimensions of the periapical radiolucencies from the presurgical images, separately and independently for two modalities. Results: Lesion dimension estimates were significantly different between images made with the RVG® 32000 Ektaspeed film. There was a much greater deviation from the measured actual values for estimates using film radiographs than for those for the RVG® 32000 images. Generally, there was an over-estimation o f lesion size with film, and a slight under-estimation with RVG® 32000 images. Conclusions: Digital intraoral imaging with the RVG® 32000 offers potential advantages over conventional radiography in permitting endodontists on average to more accurately estimate the size of periapical radiolucencies

Dehiscence Detection Using Video Prints of Enhanced Images Acquired with a CCD Intra-Oral Detector

Ciljevi: Radiografsko određivanje dehiscencije u alveolarnoj kosti koja graniči sa zubom problematično je ako se ne događa u vremenskim razmacima i ne može biti prikazano radiografskom suptrakcijom. Ova je studija provedena kako bi se ustanovilo može li obogaćenje digitalno prikupljenih slika omogućiti da se otkriju ta stanja. Metode: Kao ispitni model poslužili su svježi, nebalzamirani mrtvi zubni uzorci. Zabilježena su područja prirodne dehiscencije. U slučaju izostanka prirodne dehiscencije, defekti su stvarani u regijama bukalne ili labijalno alveolarne kosti skalpelom veličine 15. Tako uzrokovani defekti bili su kategorizirani kao “prirodna simulacija ” ili “dobro definirani”. Ostala područja ostavljena su netaknutima da posluže kao normalne kontrolne vrijednosti. Periapikalne radiografije bile su izrađene sustavom RVG-S® s generatorom X-zraka Iris 70® (Trophy Radiologie, Vincennes, France). Projekciona geometrija i parametri ekspozicije bili su održavani stalnima. Šestorica stomatologa bili su promatrači. Oni su svaki zasebno, pod jednakim uvjetima promatranja ispitali otisnute video crteže obogaćenih slika. Rezultati: Učinak postojanja i tipa defekata alveolarne kosti bio je statistički značajan (p<0,002), no način obogaćivanja kontrasta slike nije imao veći utjecaj (p>0,05). Ukupna osjetljivost za detekciju koštanih defekata bila je samo 30%, uz specifičnost od 79% i ukupnu točnost od 48%. Zaključci: Neovisno o načinu obogaćivanja kontrasta, video ispisi digitalnog očitavanja slika zuba okruženog s kosti pokazali su malu osjetljivost za detekciju prirodno nastalih pojava dehiscencije i za izrađene defekte u svrhu simuliranja toga stanja.Objectives: The radiographic determination of dehiscence in the alveolar bone adjacent to teeth is problematic unless it occurs over time and can be displayed by radiographic subtraction. Hence a study was performed to determine whether enhancement of digitally-acquired images might facilitate detection of this condition. Methods: Fresh, non-embalmed dentulous cadavers served as the test model. Areas of natural dehiscence were recorded. In the absence o f natural dehiscence, defects were created in regions of the buccal or labial alveolar bone using a# 15 scalpel. The created defects were categorized either as “natural simulation” or “w ell-definedO ther areas were left intact as normal controls. Periapical radiographs were made using a RVG-S® with an Irix 70® X-ray generator (Trophy Radiologie, Vincennes, France). Constant projection geometry and exposure parameters were maintained. The observers were six orthodontists who examined video prints of enhanced images individually under identical viewing conditions. Results: The effect of presence and type of alveolar bone defect was statistically significant (p<0.002); however, the mode of image contrast enhancement had no significant impact (p<0.05). The overall sensitivity for detection o f the bony defects was only 30%, with a specificity of 79% and overall accuracy of 48%. Conclusions. Irrespective of the mode of contrast enhancement used, video prints from digital readout of images of the teeth and surrounding bone showed low sensitivity for the detection o f naturally occurring dehiscence and created defects simulating this condition

Naprava male površine velikog naboja za otkrivanje radioizotopa

Objective: Radionuclide imaging is used to determine the distribution of radioactively labelled radiopharmaceuticals following application to establish the anatomy affected by a variety of neoplastic, metabolic and inflammatory conditions. This is accomplished through recording radioactive emissions using a gamma camera of a SPECT system, neither of which provides high resolution. The purpose o f this investigation was to determine whether a charge-coupled device designed for intraoral radiography could be modified to detect high energy emissions made by radiopharmaceutical agents. Methods: A RadioVisioGraphy (RVG) 32000 (Trophy Radiologie, Vincennes, France) with an unsealed sensor was employed so that the scintillator could be varied. The system was further modified to be activated by a CCX timer (Trophy Radiologie, Vincennes, France) disassociated from an x-ray generator. Radionuclides tested included 125I, 133Xe, 99mTc, 1311 and 60Co. Images were attempted of metallic test objects of known outline. Images were stored in a PC-compatible computer using the proprietary software provided by Trophy Radiologie for digital dental radiography. Results: Discernible images were found with Tc-99m calibrated at 900-925 mCi. No deterioration o f the sensor occured despite the high energy of the source, hence the tungsten glass fiberoptic prism of the RVG 32000 was effective in protecting the change-coupled device (CCD) from radiation damage. Conclusions: While further studies are needed, this preliminary study shows that there is a potential fo r using small surface CCDs for the detection of radiopharmaceuticals and, hence, to better localize the distribution of deposition within small cavities such as the mouth.Ciljevi: Slikanje radionukleidima uporabljeno je da bi se odredila distribucija radioaktivno označenih radiofarmaceutskih preparata nakon njihove primjene, s namjerom da se utvrdi područje zahvaćeno tumorom, metaboličkim ili upalnim procesom. To je ostvareno tako da je biljezeno radioaktivno zračenje gama kamerom ili SPECT sustavom od kojih ni jedan ne osigurava visoku rezoluciju. Svrha ovog istraživanja bila je odrediti, da li naprava male površine velikog naboja za intraoralnu radiografiju može biti modificirana za otkrivanje zračenja jake snage stvorenog radiofarmaceutskim preparatima. Metode. Radioviziograf (RVG) naprava tipa 32000 (Trophy Radiologie, Vincennes, Francuska) s nazaštićenim senzorom rabio se, da bi se omogućilo variranje scintilatora. Sustav se i dalje modificirao da se može aktivirati putem CCX timera (Trophy Radiologie, Vincennes, Francuska) koji nije povezan s generatorom x-zraka. Testirani su radionukleidi 125I, 133Xe, 99mTc, 1311 and 60Co. Učinjene su probne slike metalnih probnih objakata poznatog obrisa. Slike su se pohranile u PC- -kompatibilnom računalu koristeći program od Trophy Radiologie za digitalnu dentalnu radiografiju. Rezultati: Vidljive slike su nađene s 99mTc kalibriranim na 900-925 mCi. Nije došlo do smanjene kakvoće senzora bez obzira na visoku energiju izvora, dakle RVG 32000 tungsten staklena fiberoptička prizma bila je efikasna u štićenju naprave male površine velikog naboja od oštećenja zračenjem. Zaključci: Iako je potrebno dalje istraživanje, ovo je preliminarno istraživanje pokazalo, da postoji mogućnost uporaba naprave male površine velikog naboja za otkrivanje radiofarmaceutika te zato do bolje lokalizacije i distribucije njihova odlaganja unutar malih šupljina poput usne šupljine