ROLE OF EXERCISE IN STRESS MANAGEMENT

U modernom društvu razvijenih ekonomija stres je postao jednako neizbježan kao i porez. Stres ima brojne negativne posljedice, ponajprije vezane uz mentalno zdravlje. K tome, povezan je i s mnogim k bolestima, kao i s povećanim mortalitetom. S druge strane, redovita tjelesna aktivnost smanjuje morbiditet i mortalitet od brojnih kroničnih bolesti. Također, redovita tjelesna aktivnost povećava kvalitetu života i osjećaj blagostanja. Tjelesna aktivnost i stres su obrnuto povezani, a ta je povezanost dvosmjerna. Dakle, redovita tjelesna aktivnost smanjuje osjećaj stresa, ali, isto tako, visoki stres povećava šansu za neaktivan stil života. Nadalje, vježbanje je jedna od najučinkovitijih strategija za nošenje sa stresom. I redovita tjelesna aktivnost i vježbanje učinkovito povećavaju otpornost na stres. Uz to, vježbanje smanjuje zamijećeni stres te ublažava njegove posljedice na mentalno zdravlje kao što su depresija, anksioznost ili nesanica. Predstavljajući dokaze za navedene tvrdnje, ovo predavanje će pokazati zbog čega bi promicanje redovite tjelesne aktivnosti trebalo činiti glavni oslonac svake strategije za smanjenje stresa i prevenciju povezanih stanja i bolesti

EFFECT OF CAFFEINE ON EXERCISE

Kofein je gotovo neizbježan sastojak naše svakodnevne prehrane. Donedavno je pretjerana upotreba kofeina smatrana dopingom. Od 2004. godine kofein nije više na listi zabranjenih sredstava Međunarodnog olimpijskog odbora. No, i prije te promjene interes za ergogena svojstva kofeina bio je velik. U ovom će se preglednom članku ukratko prezentirati ergogena svojstva kofeina, kao i mehanizmi koji bi im mogli biti u podlozi. Osvrnut ćemo se i na doze kofeina i tempiranje njegove primjene, ali i na moguće neželjene učinke kofeina. Na kraju, razmotrit će se neke etičke dvojbe oko uporabe kofeina u sportuCaffeine is an almost inevitable part of our daily diet. Until recently, caffeine was banned from sports. However, in 2004 caffeine was taken off the list of banned substances of the International Olympic Committee. Even before that, caffeine has been widely used as an ergogenic substance. Therefore, we will review its ergogenic benefits and underlying mechanisms. Dose and timing of ingestion will also be mentioned, as well as possible adverse affects of caffeine. Last but not least, we will address some ethical doubts about its ab(use) by athletes in order to improve performance

THE FEMALE ATHLETE TRIAD

Prepoznajući pozitivne strane redovite tjelesne aktivnosti, Američko društvo za sportsku medicinu (ACSM) potiče djevojke i žene da se uključe u razne sportske aktivnosti radi očuvanja i unaprjeđenja zdravlja. No, 1992. godine u sportovima koje naglašavaju vitku građu tijela prepoznat je skup međusobno povezanih kliničkih entiteta uključujući amenoreju, poremećaj hranjenja i osteoporozu koji je kasnije definiran kao trijas sportašica. Iako postoji puno radova na temu trijasa sportašica, relativno je malen broj članaka koji donose rezultate u svjetlu novih stajališta o pojedinim dijelovima trijasa sportašica. Upravo je zato cilj ovog rada iznijeti nove smjerniceAmeričkog društva za sportsku medicinu i Međunarodnog društva za kliničku denzitometriju (ISCD) kojima je revidiran pojam trijasa sportašica. Trenutno poimanje trijasa sportašica predstavlja međusobno povezane pojmove raspoložive energije, menstruacijskog ciklusa i mineralne gustoće kostiju koji se klinički manifestiraju od blažih poremećaja do izrazito teških stanja kao što su poremećaji hranjenja, amenoreja i osteoporoza. Kao glavni pokretač Trijasa smatra se nepravilna prilagodba prehrambenih navika u ovisnosti o trajanju i intenzitetu tjelesne aktivnosti ne samo kod sportašica nego i kod osoba koje se rekreativno bave sportom. U ovom članku donosimo pregled epidemiologije, kliničke slike te metoda dijagnosticiranja i mogućnosti liječenja trijasa sportašica kao i njegovih pojedinih komponenti. Posebno se razmatra i mogućnost postojanja sličnih poremećaja kod muškaraca.Recognizing the positive sides of exercising on a regular basis, the American College of Sports Medicine (ACSM) encourages girls and women to engage in various sport activities to preserve and improve their health. However, in 1992 in sports that emphasize a slim body figure, an association of symptoms including amenorrhea, eating disorders and osteoporosis was recognized. Later it was defined as the Female athlete triad. Although there is a large amount of articles on this subject, a relatively small number of articles bring results on the new points of view of certain parts of the Female athlete triad. That is why the goal of this article is to introduce new guidelines from the American College of Sports and the International Society for Clinical Densitometry (ISCD) which changed the concept of the Female athlete triad. The current comprehension of the Female athlete triad is presented as related notions of available energy, menstrual cycle and bone mineral density which clinically manifest from mild disorders to severe conditions such as eating disorder, amenorrhea and osteoporosis. The main trigger of the Triad is considered to be irregular adjustment of eating habits due to the length and intensity of the physical activity, not only in professional athletes but also in amateurs. In this article we also discuss the epidemiology, clinical picture, diagnostic methods and therapy options of the Female athlete triad and all of its components. Finally, the possibility that a similar association of disorders exists in male athletes will also be discussed

THE FEMALE ATHLETE TRIAD

Prepoznajući pozitivne strane redovite tjelesne aktivnosti, Američko društvo za sportsku medicinu (ACSM) potiče djevojke i žene da se uključe u razne sportske aktivnosti radi očuvanja i unaprjeđenja zdravlja. No, 1992. godine u sportovima koje naglašavaju vitku građu tijela prepoznat je skup međusobno povezanih kliničkih entiteta uključujući amenoreju, poremećaj hranjenja i osteoporozu koji je kasnije definiran kao trijas sportašica. Iako postoji puno radova na temu trijasa sportašica, relativno je malen broj članaka koji donose rezultate u svjetlu novih stajališta o pojedinim dijelovima trijasa sportašica. Upravo je zato cilj ovog rada iznijeti nove smjerniceAmeričkog društva za sportsku medicinu i Međunarodnog društva za kliničku denzitometriju (ISCD) kojima je revidiran pojam trijasa sportašica. Trenutno poimanje trijasa sportašica predstavlja međusobno povezane pojmove raspoložive energije, menstruacijskog ciklusa i mineralne gustoće kostiju koji se klinički manifestiraju od blažih poremećaja do izrazito teških stanja kao što su poremećaji hranjenja, amenoreja i osteoporoza. Kao glavni pokretač Trijasa smatra se nepravilna prilagodba prehrambenih navika u ovisnosti o trajanju i intenzitetu tjelesne aktivnosti ne samo kod sportašica nego i kod osoba koje se rekreativno bave sportom. U ovom članku donosimo pregled epidemiologije, kliničke slike te metoda dijagnosticiranja i mogućnosti liječenja trijasa sportašica kao i njegovih pojedinih komponenti. Posebno se razmatra i mogućnost postojanja sličnih poremećaja kod muškaraca.Recognizing the positive sides of exercising on a regular basis, the American College of Sports Medicine (ACSM) encourages girls and women to engage in various sport activities to preserve and improve their health. However, in 1992 in sports that emphasize a slim body figure, an association of symptoms including amenorrhea, eating disorders and osteoporosis was recognized. Later it was defined as the Female athlete triad. Although there is a large amount of articles on this subject, a relatively small number of articles bring results on the new points of view of certain parts of the Female athlete triad. That is why the goal of this article is to introduce new guidelines from the American College of Sports and the International Society for Clinical Densitometry (ISCD) which changed the concept of the Female athlete triad. The current comprehension of the Female athlete triad is presented as related notions of available energy, menstrual cycle and bone mineral density which clinically manifest from mild disorders to severe conditions such as eating disorder, amenorrhea and osteoporosis. The main trigger of the Triad is considered to be irregular adjustment of eating habits due to the length and intensity of the physical activity, not only in professional athletes but also in amateurs. In this article we also discuss the epidemiology, clinical picture, diagnostic methods and therapy options of the Female athlete triad and all of its components. Finally, the possibility that a similar association of disorders exists in male athletes will also be discussed

Exercise-Related Cardiovascular Risks

Niska razina uobičajene tjelesne aktivnosti povezuje se s povišenim rizikom od mnogih kroničnih bolesti te povećanim kardiovaskularnim i općim mortalitetom. Stoga je redovita tjelesna aktivnost nezaobilazan dio strategija u primarnoj, ali i sekundarnoj prevenciji mnogih kroničnih nezaraznih bolesti. S druge strane, tjelesna aktivnost nosi i zdravstvene rizike, od kojih su najozbiljniji akutni kardiovaskularni incidenti, posebno nagla srčana smrt. Odnos koristi i rizika tjelesne aktivnosti značajno se razlikuje kod djece i mladih u odnosu na osobe starije od 35 godina. Kod osoba mlađih od 35 godina kardiovaskularni incidenti vezani uz vježbanje su rijetka pojava i bilježe se u 1 do 6 osoba na 100.000 ljudi godišnje. Uzrok tim alarmantnim događajima najčešće je neka od kongenitalnih bolesti srca uključujući različite oblike kardiomiopatija, anomalije koronarnih arterija, valvularne greške, nasljedne kanalopatije i rupturu aorte. Nakon 20. godine značajno raste udio naglih smrti vezanih uz koronarnu arterijsku bolest. Ova je bolest daleko najčešći uzrok naglih smrti vezanih uz vježbanje kod osoba starijih od 35 godina. U toj su dobi akutni kardiovaskularni incidenti česta pojava, ali je tek svaki 10. vezan uz vježbanje. Apsolutni rizik smrti tijekom vježbanja je malen, s otprilike jednom smrti na 2.500.000 sati vježbanja. Međutim, rizik raste sa starenjem, a pogotovo kod osoba s prisutnim kardiovaskularnim rizicima. Relativni rizik za naglu srčanu smrt nekoliko je puta veći za vrijeme žustre tjelesne aktivnosti u odnosu na mirovanje ili vrlo laganu aktivnost. Ipak, taj je rizik daleko najveći kod sedentarnih osoba nenaviklih na tjelesnu aktivnost, dok redovita tjelesna aktivnost ima zaštitni učinak. Također, redovito aktivne osobe imaju mnogostruko manji rizik za ukupnu pojavnost nagle srčane smrti. Slijedom toga, očito je da dobrobiti tjelesne aktivnosti, barem kod starijih od 35 godina, daleko nadmašuju pridružene kardiovaskularne rizike te bi, stoga, tjelesnu aktivnost trebalo poticati u cjelokupnoj populaciji. Doduše, u svrhu smanjivanja kardiovaskularnih rizika vezanih uz vježbanje, prethodno sedentarne osobe koje se odluče na vježbanje trebaju započeti s laganim i umjerenim aktivnostima te postupno napredovati prema aktivnostima visokog intenziteta.Physical inactivity has been implicated in the development of various chronic illnesses. Furthermore, abundant evidence coming from observational studies links physical inactivity to increased cardiovascular and overall mortality. Then again, physical activity alone is accompanied by several health risks including acute cardiovascular events. Risk to benefit ratio of physical activity differs greatly in children and young adults compared to individuals over 35 years of age. The incidence of acute cardiovascular events during exercise in children and young adults is estimated to be about 1/100,000 to 6/100,000 person-years. The majority of these events are attributable to an underlying congenital heart disease such as hypertrophic cardiomyopathy, arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy, coronary artery anomalies, ionchannelopathies, valvular disease, and aortic rupture. With increasing age, coronary artery disease becomes one of the leading causes of exercise-related sudden cardiac deaths. In individuals >35 years, this disease is the principal cause of exercise-related sudden deaths. Yet, it is estimated that only about 10 % of acute coronary events occur during physical exertion. In addition, the absolute risk of sudden death during physical activity is very small, with approximately 1 death occurring in 2,500,000 hours of exercise. The risk increases with increasing age and, to a larger extent, in individuals with cardiovascular risk factors and known cardiovascular disease. Vigorous physical activity is accompanied by substantially increased risk of sudden cardiac death compared to rest and low-activity conditions. Still, the risk is the greatest in previously sedentary individuals unaccustomed to vigorous activity and is attenuated by regular physical activity. In addition, regular physical activity is accompanied by a decreased risk of sudden death and overall mortality. Therefore, it is evident that the benefi ts of physical activity exceed the related risks, at least in individuals >35 years, and that physical activity should be widely advocated. Finally, when starting an exercise programme, previously sedentary individuals should begin with low to moderate activities and gradually progress to more vigorous physical activity

Physical Activity in Prevention, Treatment, and Rehabilitation of Cardiovascular Diseases

Srčanožilne bolesti vodeći su uzrok oboljevanja i umiranja današnjeg stanovništva. U najznačajnije čimbenike rizika na koje je moguće djelovati ubrajamo nepravilnu prehranu, tjelesnu neaktivnost i naviku pušenja cigareta. Tjelesna aktivnost smatra se značajnim čimbenikom, kako u primarnoj i sekundarnoj prevenciji niza kroničnih metaboličkih bolesti (debljine, hiperlipidemije, ateroskleroze, šećerne bolesti tipa 2) i s njima povezanih bolesti srca i krvnih žila (arterijska hipertenzija, koronarna bolest srca, moždani udar), tako i u njihovom liječenju i rehabilitaciji kardiovaskularnih bolesnika. Brojna istraživanja provedena tijekom zadnjih pedesetak godina govore u prilog značajnog učinka redovite tjelesne aktivnosti na tradicionalne čimbenike rizika za razvoj i progresiju koronarne bolesti srca, iako mehanizmi kojima tjelesna aktivnost smanjuje rizik kardiovaskularnog obolijevanja nisu u potpunosti razjašnjeni. Novija istraživanja dokazuju da redovita tjelesna aktivnost smanjuje razine pokazatelja upale i čimbenike rizika povezane s hemostazom te djeluje na endotelnu funkciju. Za zdrave odrasle osobe preporučuju se svakodnevni aerobni oblici aktivnosti umjerenog intenziteta u trajanju od najmanje 30 minuta ili tri puta tjedno intenzivnije aerobne aktivnosti u trajanju od najmanje 20 minuta. Aktivnost može biti i u kraćim trajanjima od desetak minuta, ali ponavljana više puta tijekom dana. Dodatno se preporučuju kratke serije vježbi mišićne izdržljivosti umjerenoga intenziteta koje valja provoditi dva puta tjedno. U sekundarnoj prevenciji i rehabilitaciji, tjelesna aktivnost propisuje se u skladu sa zdravstvenim statusom bolesnika, razinom individualnog rizika i prilagođena je prethodno procijenjenoj funkcijskoj sposobnosti bolesnika. Od iznimne je važnosti postupno i nadzirano uvođenje u aerobnu aktivnost do umjerenog intenziteta prema individualnom funkcijskom kapacitetu te sigurno i redovito provođenje umjerene tjelesne aktivnosti.Cardiovascular diseases are the leading reasons for morbidity and mortality in today’s population. The most important modifying risk factors are bad diet habits, physical inactivity, and cigarette smoking. Physical activity is an important risk factor in primary and secondary prevention of some chronic metabolic diseases such as obesity, hyperlipidaemias, atherosclerosis, diabetes type 2, and related cardiovascular diseases such as arterial hypertension, coronary heart disease, and stroke, and in their treatment and rehabilitation. Many studies conducted in the last half of the century show that physical activity and exercise significantly lower traditional risk factors for the development and progression of coronary heart disease, although the mechanisms for this are not fully clear. Recent data show that regular physical activity reduces inflammatory factors and improves endothelial function. Recommendations for physical activity in healthy adults are as follows: everyday aerobic activity of moderate intensity for 30 minutes, or three times a week for at least 20 minutes. Physical activity could be done over a shorter interval lasting 10 minutes, but several times during the day. In addition, it is necessary to practice muscle strengthening exercise of moderate intensity, two times a week. In secondary prevention and rehabilitation, physical activity has to be in line with the patient’s health conditions and level of individual risk, and must be adapted to individual functional ability. It is important to monitor and gradually introduce aerobic physical activity of moderate intensity, always observing individual’s functional capacity. Physical activity must always be regular, safe, and moderate

Anthropometry in cardio-metabolic risk assessment

S visokom prevalencijom debljine i s njom povezanih kroničnih metaboličkih i srčano-žilnih bolesti aktualizirana je potreba primjene jednostavnih antropometrijskih pokazatelja u procjeni prekomjerne tjelesne mase i debljine i u primarnom probiru rizičnih skupina, najčešće ITM-om odnosno indeksom tjelesne mase. On se primjenjuje u epidemiološkim istraživanjima, ali i u svakodnevnom radu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pri procjeni kardiovaskularnog rizika uz kliničku i laboratorijsku dijagnostiku, savjetovanju pravilne prehrane i praćenju učinaka dijetetskih mjera u prehrani te savjetovanju tjelesne aktivnosti i vježbanja. Međutim, s obzirom na to da nije pokazatelj tjelesnoga sastava, u individualnoj procjeni prekomjerne mase u mnogim slučajevima ne zadovoljava. To se osobito odnosi na procjenu tjelesno aktivnih osoba i sportaša s dobro razvijenom nemasnom tjelesnom masom, u kojih nalazimo prekomjernu tjelesnu masu, ali bez viška masti, kao i u osoba s normalnom tjelesnom masom i malom nemasnom masom i/ili gracilnim skeletom. Posljednjih desetljeća posebnu pozornost zaokuplja uloga različite raspodjele tjelesne masti u razvoju kroničnih metaboličkih i srčanožilnih bolesti. Najboljim antropometrijskim prediktorom kardiovaskularnog rizika smatra se opseg trbuha (OT). Neizravni je pokazatelj veličine nakupljanja visceralne masti. OT i omjer opsega struka i kukova dobri su pokazatelji distribucije tjelesne masti i kardio-metaboličkog rizika. Razmatra se varijabilnost i unutar skupine osoba s povećanim OT-om s obzirom na rizik od razvoja metaboličkog sindroma. Hipertrigliceridemija uz povećani OT smatra se prvim pokazateljem povećanog metaboličkog rizika. U radu su navedeni postupci analize tjelesnog sastava, posebno antropometrijski, koje se svrstava u skupinu jednostavnih i jeftinijih postupaka. Razvoj generaliziranih jednadžbi za procjenu gustoće tijela doveo je do uporabe antropometrije u analizi tjelesnog sastava u praktičnom radu.High prevalence of obesity, as a major public health problem, is connected with chronic cardiovascular and metabolic diseases. That is why some simple anthropometric parameters were developed to estimate overweight and obesity, and in the primary screening of risk groups. In this field, body mass index (BMI) is the most frequent parameter, both in epidemiological research and in everyday practice. It is a part of the algorithm used in the early detection of overweight and obese persons. However, BMI does not provide any data on body composition. This is why it is particularly insufficient in estimating body mass in physically active persons and in athletes who are often overweight, with a higher proportion of lean body mass but without any excess fat, as well as in those with normal weight but lower than normal lean body mass and/or gentle skeleton. Over the last few decades, attention has been especially directed to different body fat distribution in relation to chronic cardio-vascular and metabolic diseases. Waist circumference (WC) is the best anthropometric predictor of cardiovascular risk. It is considered an indirect parameter of visceral fat. WC and waist-to-hip ratio are good parameters showing body fat distribution and cardio-metabolic risk. Waist-to-height ratio is suggested by some authors to be an even better parameter of cardio-vascular risk and metabolic syndrome. Hypertriglyceridemia combined with increased WC is considered a marker of atherogenic metabolic risk. The paper also deals with procedures of body composition analysis. Anthropometric assessment of body composition analysis belongs to a group of simple and inexpensive procedures. Development of generalised equations for body density prediction introduced anthropometric methods in the analysis of body composition in everyday practice

DIETARY HABITS AND PREVALENCE OF SMOKING IN TEAM SPORTS ATHLETES

Ovo istraživanje je poduzeto s ciljem opisivanja kvalitete prehrane i zdravstvenih navika sportaša i sportašica ekipnih sportova u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je obuhvatilo ukupno 50 dvadesetogodišnjih sportaša (27 muškaraca i 23 žene) ekipnih sportova (košarka, rukomet, odbojka). Prehrambeni unosi su procijenjeni upitnikom za procjenu prehrambenih navika sastavljenim od općeg upitnika i upitnika frekvencija. Značajne razlike među spolovima su utvrđene kako za apsolutni unos energije (3209±1075 kcal/dan kod muškaraca i 2111±765 kcal/dan kod žena, p<0,001), tako i za relativni unos energije (40,0±12,8 vs. 32,2±10,5 kcal/kg/dan, p=0,02). Kod muškaraca su također utvrđeni i veći relativni unosi ugljikohidrata, masti i proteina, kao i svih minerala, ali ne i vitamina. Odstupanje prehrane ispitanika od preporuka se očituje u preniskom unosu ugljikohidrata kod oba spola (5,0±1,5 g/dan kod muškaraca i 4,2±1,3 g/dan kod žena) i u previsokom unosu kolesterola kod muškaraca (449±320 g/dan). Prevalencija pušenja cigareta je izrazito visoka u oba spola. Puši 33% sportaša i čak 39% sportašica. S druge strane, alkohol se konzumira znatno više među sportašima nego među sportašicama (73% vs. 39%, p=0,01). Iako je prehrana ispitanih sportaša u najvećem dijelu primjerena, potrebno je obratiti posebnu pozornost educiranju sportaša o nužnosti izbjegavanja duhanskih proizvoda i alkohola. U tome bi značajnu ulogu trebali imati treneri.The purpose of this study was to assess the quality of nutrition and health related habits of team athletes in Croatia. Fifty athletes (27 males and 23 females) were recruited for the purpose of this study. Dietary intake was assessed by the food frequency questionnaire. Significant differences between genders were detected for both absolute (3209±1075 kcal/day in men and 2111±765 kcal/day in women, p<0,001), and relative energy intakes (40,0±12,8 vs. 32,2±10,5 kcal/kg/day, p=0,02). Men athletes also had higher relative intakes of carbohydrates, fat, proteins and all minerals, while vitamin intakes were not different between groups. The intake of carbohydrates was slightly lower than recommended, 5,0±1,5 g/day in men and 4,2±1,3 g/day in women. Also, the intake of cholesterol was high in males, 449±320 g/day. The prevalence of smoking was very high, 33% in males and even 39% in females. On the other hand, there were more alcohol consumers in male than in female athletes (73% vs. 39%, p=0,01). In conclusion, although the overall nutrient intakes in our group of athletes appear to be adequate, special attention should be given to educating young athletes about the risks of alcohol and tobacco consumption. One of the leading roles in education should be given to team coaches

Exercise-Related Cardiovascular Risks

Niska razina uobičajene tjelesne aktivnosti povezuje se s povišenim rizikom od mnogih kroničnih bolesti te povećanim kardiovaskularnim i općim mortalitetom. Stoga je redovita tjelesna aktivnost nezaobilazan dio strategija u primarnoj, ali i sekundarnoj prevenciji mnogih kroničnih nezaraznih bolesti. S druge strane, tjelesna aktivnost nosi i zdravstvene rizike, od kojih su najozbiljniji akutni kardiovaskularni incidenti, posebno nagla srčana smrt. Odnos koristi i rizika tjelesne aktivnosti značajno se razlikuje kod djece i mladih u odnosu na osobe starije od 35 godina. Kod osoba mlađih od 35 godina kardiovaskularni incidenti vezani uz vježbanje su rijetka pojava i bilježe se u 1 do 6 osoba na 100.000 ljudi godišnje. Uzrok tim alarmantnim događajima najčešće je neka od kongenitalnih bolesti srca uključujući različite oblike kardiomiopatija, anomalije koronarnih arterija, valvularne greške, nasljedne kanalopatije i rupturu aorte. Nakon 20. godine značajno raste udio naglih smrti vezanih uz koronarnu arterijsku bolest. Ova je bolest daleko najčešći uzrok naglih smrti vezanih uz vježbanje kod osoba starijih od 35 godina. U toj su dobi akutni kardiovaskularni incidenti česta pojava, ali je tek svaki 10. vezan uz vježbanje. Apsolutni rizik smrti tijekom vježbanja je malen, s otprilike jednom smrti na 2.500.000 sati vježbanja. Međutim, rizik raste sa starenjem, a pogotovo kod osoba s prisutnim kardiovaskularnim rizicima. Relativni rizik za naglu srčanu smrt nekoliko je puta veći za vrijeme žustre tjelesne aktivnosti u odnosu na mirovanje ili vrlo laganu aktivnost. Ipak, taj je rizik daleko najveći kod sedentarnih osoba nenaviklih na tjelesnu aktivnost, dok redovita tjelesna aktivnost ima zaštitni učinak. Također, redovito aktivne osobe imaju mnogostruko manji rizik za ukupnu pojavnost nagle srčane smrti. Slijedom toga, očito je da dobrobiti tjelesne aktivnosti, barem kod starijih od 35 godina, daleko nadmašuju pridružene kardiovaskularne rizike te bi, stoga, tjelesnu aktivnost trebalo poticati u cjelokupnoj populaciji. Doduše, u svrhu smanjivanja kardiovaskularnih rizika vezanih uz vježbanje, prethodno sedentarne osobe koje se odluče na vježbanje trebaju započeti s laganim i umjerenim aktivnostima te postupno napredovati prema aktivnostima visokog intenziteta.Physical inactivity has been implicated in the development of various chronic illnesses. Furthermore, abundant evidence coming from observational studies links physical inactivity to increased cardiovascular and overall mortality. Then again, physical activity alone is accompanied by several health risks including acute cardiovascular events. Risk to benefit ratio of physical activity differs greatly in children and young adults compared to individuals over 35 years of age. The incidence of acute cardiovascular events during exercise in children and young adults is estimated to be about 1/100,000 to 6/100,000 person-years. The majority of these events are attributable to an underlying congenital heart disease such as hypertrophic cardiomyopathy, arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy, coronary artery anomalies, ionchannelopathies, valvular disease, and aortic rupture. With increasing age, coronary artery disease becomes one of the leading causes of exercise-related sudden cardiac deaths. In individuals >35 years, this disease is the principal cause of exercise-related sudden deaths. Yet, it is estimated that only about 10 % of acute coronary events occur during physical exertion. In addition, the absolute risk of sudden death during physical activity is very small, with approximately 1 death occurring in 2,500,000 hours of exercise. The risk increases with increasing age and, to a larger extent, in individuals with cardiovascular risk factors and known cardiovascular disease. Vigorous physical activity is accompanied by substantially increased risk of sudden cardiac death compared to rest and low-activity conditions. Still, the risk is the greatest in previously sedentary individuals unaccustomed to vigorous activity and is attenuated by regular physical activity. In addition, regular physical activity is accompanied by a decreased risk of sudden death and overall mortality. Therefore, it is evident that the benefi ts of physical activity exceed the related risks, at least in individuals >35 years, and that physical activity should be widely advocated. Finally, when starting an exercise programme, previously sedentary individuals should begin with low to moderate activities and gradually progress to more vigorous physical activity