Epitelioidni hemangiom orbite: prikaz slučaja

Epithelioid hemangioma (EH) and Kimura’s disease (KD) were once considered different stages of the same disease, as they share many clinical and histopathologic similarities. Nowadays, they are considered as two different entities, but some authors still confuse these terms. Our objective is to present a case of EH occurring in a very uncommon location and to emphasize the microscopic and clinical differences between EH and KD. We present a case of EH of the orbit in an 83-year-old man diagnosed after histopathologic evaluation of a mass that was surgically removed from the orbit. The tumor showed typical microscopic appearance with pathognomonic epithelioid endothelial cells. The diagnosis was also confirmed by immunohistochemical analysis. Our case clearly illustrates typical appearance of EH and the main differences between EH and KD are thoroughly discussed.Epitelioidni hemangiom (EH) i Kimurina bolest (KD) su zbog mnogih kliničkih i histopatoloških sličnosti smatrani različitim stadijima iste bolesti. Danas se smatraju dvama različitim entitetima, ali neki autori još uvijek poistovjećuju ova dva pojma. Naš cilj je predstaviti slučaj EH koji se pojavio na vrlo neuobičajenom mjestu te naglasiti mikroskopske i kliničke razlike između EH i KD. Predstavljamo slučaj EH orbite koji se pojavio kod 83-godišnjeg muškarca. Dijagnoza EH potvrđena je patohistološkom analizom kirurški uklonjenog tumora iz orbite u kojem su nađene specifične epitelioidne endotelne stanice koje nikad nisu prisutne kod oboljelih od KD. Dijagnoza je potvrđena imunohistokemijskom analizom. Opisani slučaj rijetkog orbitalnog tumora jasno pokazuje značajke specifične za EH, uz podrobno prikazane razlike između EH i KD

Penetrirajuća keratoplastika: desetgodišnja retrospektivna studija

The purpose of this study is to analyze the results of penetrating keratoplasty 5 to 10 years after operation, i.e. long term results. Patients operated in the University Department of Ophthalmology of Sestre milosrdnice University Hospital from January 1991 to January 1996 are included in this retrospective study. The enrolment consists of 95 operated eyes in 86 patients. The most common reason for keratoplasty was bullous keratopathy, corneal dystrophy and keratoconus. Graft failure was noticed in 17 eyes or 18%. In the group with keratoconus there was no graft failure. More then 80% of operated eyes 5 to 10 years after operation still have visual acuity of over 0.1- 5 to 10 years after operation.Cilj studije je analiza rezultata keratoplastike 5 do 10 godina nakon operacije - dugogodišnji rezultati. U ovu retrospektivnu studiju uključeni su bolesnici operirani na Klinici za očne bolesti KB "Sestre milosrdnice" od siječnja 1991. do siječnja 1996. godine. Uključeno je 95 operiranih očiju kod 86 bolesnika. Najčešća indikacija za keratoplastiku bila je bulozna keratopatija, distrofija rožnice i keratokonus. Zamućenje transplantata zabilježeno je kod 17 očiju ili 18%. U grupi bolesnika s keratokonusom nije bilo odbacivanja transplantata. Više od 80% operiranih očiju i 5 do 10 godina nakon operacije imaju vidnu oštrinu bolju od 0,1

Blepharoplasty: Radiosurgery versus Conventional Surgery

Cilj ove studije bio je istražiti učinkovitost monopolarne radiokirurške tehnike kod operacije blefaroplastike. Radilo se o prospektivnom istraživanju gdje su operirane gornje vjeđe 28 bolesnika. Bolesnici su podvrgnuti jednoj operaciji, jedna vjeđa je operirana monopolarnom raiokirurškom tehnikom, dok je druga operirana klasičnom kirurškom metodom, a zatim su bolesnici praćeni u seriji do 6 mjeseci. Operater i liječnik koji nije znao koja je strana operirana određenom tehnikom ocjenjivali su kvalitetu ožiljka. Većina bolesnika imala je do trećeg mjeseca praćenja nešto bolji izgled ožiljka na strani operiranoj radiokirurškom tehnikom, ali ta razika nije bila znatna. Nisu zabilježene veće komplikacije. Gornje vjeđe mogu se sigurno operirati monopolarnom radiokirurškom tehnikom. Uz primjenu radiokirurške tehnologije cijeljenje je jednako ili nešto bolje na strani operiranoj radiokirurškom tehnikom.The aim of the study was to evaluate the efficacy of a monopolar radiosurgery for blepharoplasty. This was a prospective trial in which upper eyelids of 28 patients were treated. Patients underwent a single treatment session: one eyelid was performed with monopolar radiosurgery while contra-lateral eyelid was performed with conventional surgery. The follow-up was 6 months. Assessments were made by the surgeon and by masked physician. The majority of patients, till 3th months postoperatively achieved the slightly better aesthetic results at radiosurgery sides, but no achieved dramatic results were acived. There were no serious adverse sequelae. Human eyelids can be safely treated with monopolar radiosugical device. Using this technology healing were the same or slightly better on side treated with radiosurgery

Granulomatozna upala orbite: dijagnoza, praćenje i terapija

During the 2000-2005 period, we treated 32 patients with unilateral or bilateral granulomatous inflammation of the orbit. After careful exclusion of specific systemic and local diseases, the diagnosis was based on a combination of clinical and radiological findings. Examinations were performed to exclude the presence of a malignant or other form of tumor. Subsequently, we started treatment with high-dose steroids or a combination of steroids and surgical therapy. After therapy, we analyzed visual acuity, exophthalmometry, intraocular pressure and visual fields. There was no tumor recurrence during the follow up of 1-4 years. The findings suggested the treatment with high-dose steroids or a combination of steroids and surgical therapy to be an efficient therapeutic option for granulomatous inflammation.U razdoblju od 2000. do 2005. godine na Klinici za očne bolesti Kliničke bolnice .Sestre milosrdnice. liječili smo 32 bolesnika s jednostranom ili obostranom granulomatoznom upalom orbite. Nakon pažljivo učinjenih pretraga kako bi se isključilo postojanje specifičnih sustavnih ili lokalnih bolesti postavili smo dijagnozu koja se temeljila na kombinaciji kliničkih i radioloških nalaza. Kod svih bolesnika prije i nakon liječenja analizirana je vidna oštrina, mjeren je očni tlak, učinjena egzoftalmometrija po Hertelu te vidno polje po Goldmannu. Svi bolesnici najprije su bili podvrgnuti kirurškom zahvatu orbitotomije, eksploracije i uklanjanja tumorskog tkiva, potom su svi primili pulsnu dozu kortikosteroida kroz tri dana, a nakon toga se nastavilo s liječenjem per os kroz dva mjeseca. Kod 75% bolesnika nakon završetka liječenja došlo je do porasta vidne oštrine za jedan ili više redova po Snellenu, a kod 96.88% bolesnika došlo je do smanjenja protruzije očne jabučice za 2 ili više mm. Tijekom razdoblja praćenja nismo zabilježili znakove reaktiviranja upale. Zaključuje se kako se pažljivim kliničkim pretraživanjem i primjereno postavljenom dijagnozom te kombiniranim liječenjem steroidima i kirurškim zahvatom postižu dobri rezultati kod bolesnika s granulomatoznom upalom orbite

Učinak amiodarona na rožnicu

The most common side-effect of the anti-arrhythmic amiodarone is keratopathy. The goal of this study was to assess the frequency of this side-effect in our population of cardiology patients treated with amiodarone. We also wanted to assess the consequences on eye sight. The study was conducted as collaboration between the divisions of ophthalmology and cardiology of Sestre milosrdnice University Hospital, Zagreb and it included patients receiving amiodarone for longer than 6 months (100-800 mg/ day). Changes on the cornea were objectively evaluated using a biomicroscope and have been classified into three stages. Clinical changes on the cornea have been observed in 92% of the patients. Changes in eye sight were not observed. Amiodarone keratopathy is related to dosage and duration of treatment. This keratopathy progresses even with reduced dosage; however, complete regression occurs once administration of medication is discontinued. Taking this study into account, as well as the available published data, we are of the opinion that amiodarone therapy should not be discontinued due to changes in the eye-sight and if the amiodarone therapy is of critical importance to the welfare of the patient.Kod primjene antiaritmika amiodarona najčešće registrirana nuspojava je keratopatija. Cilj ovog rada je ispitati koliko je ova nuspojava frekventna u populaciji naših kardioloških pacijenata na terapiji amiodaronom i od kakvog je značaja za kvalitetu vida. Ispitivanje je provedeno u suradnji klinike za oftalmologiju i kardiologiju KB "Sestre milosrdnice", Zagreb. Uključeni su pacijenti na terapiji amiodaronom duže od 6 mjeseci (100-800 mg/dan). Promjene na rožnici objektivno su registrirane biomikroskopom i svrstane u tri stupnja. One su registrirane kod 92% pacijenata. Promjene kvalitete vida nisu registrirane. Amiodaronska keratopatija u korelaciji je s dnevnom dozom i duljinom trajanja terapije. Smanjenje dnevne doze ne dovodi do regresije keratopatije, dok je kompletna regresija zabilježena nakon prestanka primjene lijeka. S obzirom na ovo istraživanje i podatke iz literature, mišljenja smo, da nije potrebno prekidati terapiju amiodaronom zbog promjena na rožnici ukoliko nema poremećaja vida i ako je terapija amiodaronom od vitalnog značenja za pacijenta

Amnijska membrana u liječenju neuroparalitične keratopatije

The aim of the study was to determine whether amniotic membrane could be used to treat neuroparalytic keratopathy. Amniotic membrane transplantation was performed in 19 patients with neuroparalytic ulcer. All patients were younger than 61 and all developed corneal problems due to interruption of the sensory afferent fiber innervating the cornea. In all patients, the follow up period was longer than 18 months. Postoperatively, all patients underwent fluorescein test and biomicroscope examination as well as subjective pain evaluation. Postoperatively, the pain was reduced in study patients. In one patient, retransplantation for disease recurrence was performed two months after the first operation. After the second operation, the pain was minimized for more than 18 months. Amniotic membrane transplantation appears to be a good method for pain reduction and better epithelial healing in patients with neuroparalytic keratopathy.Cilj rada bio je utvrditi može li se amnijska membrana rabiti u liječenju neuroparalitične keratopatije. Transplantacija amnijske membrane je učinjena kod 19 bolesnika s neuroparalitičnim ulkusom. Svi bolesnici bili su mlađi od 61 godine i kod svih su se problemi s rožnicom razvili kao rezultat prekida senzornih aferentnih vlakana koja inerviraju rožnicu. Razdoblje praćenja je kod svih bolesnika bio duži od 18 mjeseci. Poslijeoperacijski je kod svih bolesnika učinjen fluoresceinski test i biomikroskopski pregled, kao i subjektivna procjena boli. Nakon operacije bol je bila smanjena kod svih bolesnika. Kod jednog bolesnika učinjena je druga transplantacija, dva mjeseca nakon prve, zbog recidiva. Nakon druge operacije bol je bila smanjena više od 18 mjeseci. Transplantacija amnijske membrane čini se kao dobra metoda smanjenja boli i postizanja boljeg epitelijalnog cijeljenja kod bolesnika s neuroparalitičnom keratopatijom

Operacijsko liječenje penetrirajuće rane mozga i pridružene perforirajuće ozljede oka uzrokovane metalnim objektom male brzine kretanja: prikaz slučaja i uvid u literaturu

Penetrating traumatic brain injury accompanied by perforating ocular injury caused by low-velocity foreign bodies is a life-threatening condition, a surgical emergency and a major challenge in surgical practice, representing a severe subtype of non-missile traumatic brain injury, which is a relatively rare pathology among civilians. Optimal management of such an injury remains controversial, requiring full understanding of its pathophysiology and a multidisciplinary expert approach. Herein, we report a case of penetrating brain and associated perforating eye injury and discuss relevant literature providing further insight into this demanding complex multi-organ injury. We present a case of 39-year-old male patient with transorbital penetrating brain and perforating ocular injury undergoing emergency surgery to remove a retained sharp metallic object from the left parietal lobe. Following appropriate and urgent diagnostics, a decompressive left-sided fronto-temporo-parietal craniectomy was immediately performed. A retained sharp metallic object (a slice of a round saw) was successfully removed, while primary left globe repair and palpebral and fornix reconstruction were performed afterwards by an ophthalmologist. A prophylactic administration of broad-spectrum antibiotics was applied to prevent infectious complications. Early postoperative recovery was uneventful. The patient was discharged on day 45 post-injury having moderate right-sided motor weakness, ipsilateral facial nerve central palsy, and light motoric dysphasia. The vision to his left eye was completely and permanently lost. In conclusion, management of non-missile transorbital penetrating brain injury can be satisfactory when proper clinical and radiologic evaluation, and amply, less radical surgical approach is performed early. A multidisciplinary routine is a prerequisite in achieving a favorable management outcome.Penetrirajuća ozljeda mozga i pridružena perforirajuća ozljeda oka uzrokovana stranim tijelima male brzine kretanja po život je opasno, hitno kirurško stanje koje predstavlja veliki izazov u kirurškoj opskrbi, kao i tešku podvrstu mirnodopske ozljede mozga, koja je relativno rijetka u civilnoj populaciji. Optimalno liječenje ovakve ozljede i nadalje je dvojbeno te zahtijeva potpuno razumijevanje patofiziologije njezinog razvoja, kao i multidisciplinarni ekspertni pristup. U ovom radu donosimo prikaz slučaja penetrirajuće ozljede mozga i pridružene perforirajuće ozljede oka te uvid u recentnu literaturu, kako bi podrobno raspravili o ovoj zahtjevnoj i složenoj višeorganskoj ozljedi. Muškarac u dobi od 39 godina zadobio je transorbitalnu penetrirajuću ozljedu mozga i perforirajuću okularnu ozljedu zbog čega je podvrgnut hitnom kirurškom liječenju kako bi se uklonilo oštar metalni objekt zaostalo u području lijevog tjemenog režnja. Nakon provedene žurne dijagnostike, odmah je učinjena dekompresijska ljevostrana fronto-temporo-parijetalna karniektomija te je uspješno uklonjeno zaostalo metalno strano tijelo (odsječak cirkularne pile), nakon čega je po oftalmologu učinjena primarna opskrba ozljede lijeve očne jabučice i rekonstrukcija vjeđa i forniksa kroz slojeve lijevo. Profilaktička primjena antibiotika širokoga spektra provedena je kako bi se spriječio nastanak infekcijskih komplikacija. Rani poslijeoperacijski oporavak bio je zadovoljavajući. Bolesnik je otpušten iz bolnice 45. dan nakon ozljede s umjerenom motoričkom slabošću desnih udova, istostranom centralnom facioparezom i blagom motoričkom disfazijom. Vid na lijevome oku trajno je i potpuno izgubljen. Zaključujemo kako liječenje mirnodopske transorbitalne penetrirajuće ozljede mozga može biti uspješno ako je provedena pravodobna primjerena klinička i radiološka provjera i ako je primijenjen ogovarajući manje radikalan rani kirurški pristup. Multidisciplinarna opskrba preduvjet je postizanju povoljnog učinka liječenja

Visko i fakoviskokanalostomija: kratkoročni rezultati

PURPOSE: In this study we evaluated a nonfiltering glaucoma technique viscocanalostomy alone or in combination with small incision phacoemulsification and intraocular lens (IOL) implantation. MATERIAL AND METHODS: From January 1999 to February 2001 we performed viscocanalostomy in 18 patients with medically uncontrolled primary open angle glaucoma. In 10 patients with cataract and primary open angle glaucoma we performed a combined operation of phacoemulsification and viscocanalostomy. RESULTS: The mean IOP reduction remained statistically significant after 6 months in both groups (P<0,01). There was also a significant decrease in the antiglaucoma medications in both groups postoperatively. CONCLUSION: We achieved good hypotensive effect and had very low complications rate. Such a low complication rate makes this operation particularly attractive to surgeons who perform an increasing number of operations in outpatient\u27s bases.CILJ: U ovoj studiji željeli smo prikazati uspješnost nepenetrirajuće antiglaukomske operacije-viskokanalostomije primijenjene kao samostalni zahvat, odnosno u kombinaciji s fakoemulzifikacijom s ugradnjom intraokularne leće. BOLESNICI I METODE: Od sijeđenja 1999. godine do veljače 2001. godine učinili smo viskokanalostomiju kod 18 bolesnika s nekontroliranim glaukomom otvorenog kuta. U istom vremenskom razdoblju učinili smo i 10 kombiniranih operacija fakoemulzifikacije s viskokanalostomijom kod bolesnika s kataraktom i glaukomom otvorenog kuta. REZULTATI: 6 mjeseci postoperativno intraokularni tlak ostao je značajno niži od preoperativnih vrijednosti. Postignuto je također statistički značajno smanjenje upotrebe antiglaukomskih lijekova. ZAKLJUČAK: Postigli smo zadovoljavajući hipotenzivni učinak uz nizak broj komplikacija. Tako malen broj komplikacija čini ovu vrstu zahvata aktualnom obzirom na sve veću potrebu ambulantnog izvođenja operacija